ponedjeljak, 28. rujna 2020.

Trogirsko vriđanje kroz vrime: 𝑘𝑢𝑟𝑏𝑒, 𝑛𝑗𝑖´𝑜𝑣𝑖 𝑠𝑖𝑛𝑜𝑣𝑖 𝑖 𝑘𝑜𝑝𝑖𝑙𝑎𝑑 iz 13. stoljeća

 

!!! Nadamo se da sljedeći redci nikome neće biti uvredljivi, već naprotiv - iznimno interesantni - ako se smije ovako "sočno" citirati u znanosti, smije i na našem blogu, pa krenimo:

Uvrede postoje vjerojatno otkad je svijeta i vijeka... Uvijek su se "ticale društveno neprihvatljivog ponašanja ili su pokušavale diskriminirati osobu na način da su je poistovjećivale s društveno marginaliziranim skupinama", navodi Petra Vrućina u znanstvenom radu Uvreda i fama publica u kasnosrednovjekovnim istočnojadranskim komunama koji nam je poslužio kao osnovica za pronalazak sočnih i manje sočnih trogirskih uvreda zapisanih u kaznenim sudskim spisima...

 



U Trogirskim spomenicima - zapisima pisarne općine trogirske koje je prepisao i uredio Miho Barada nalaze se, među ostalim i svjedočanstva nekoliko slučajeva vriđanja. U nastavku ćemo spomenuti njih pet iz 13. stoljeća:

 

 

 1.

Trogiranin Ilija, razdvajajući dvojicu mladića koji su se tukli, izazvan od jednog od njih - Dese, rekao mu je 26. listopada 1266. "idi k vragu, kurvin sine!".

 

2.

2. rujna 1267. Trogiranin Stipica tužio je Filipa Nadimija da ga je ovaj fizički napao i rastrgao mu košulju. No, prema Filipovu iskazu ispostavilo se da ga je Stipica najprije izvrijeđao rekavši mu da je "lopov i kurvin sin"!

 

3.

22. lipnja 1281. godine u Trogiru se dogodio slučaj da je sluga Martin Gusica uvrijedio svojega gospodara Ivana Cila govoreći mu da su njegove sestre i baka "kurve", nakon čega ga je gospodar udario.

 

4.

Tek koji dan nakon, 29. lipnja 1281. došlo je do svađe između Agape, žene Jurja Valimirija i Radoslave, žene Radimirove i njene sestre Desule. Sudski zapis svjedoči o tome da je Agapa kamenom udarila Radoslavu u lopaticu nakon što je ova rekla da je njezin otac "kopile".

 

5.

1. kolovoza 1281. godine na prijavu opatice i jedne redovnice samostana sv. Nikole u Trogiru ispitano je čak 11 svjedoka pred trogirskim potestatom. Među svjedocima nisu bile redovnice, s obzirom na to da je njima bilo zabranjeno svjedočiti pred sudom. 

Zapis započinje Jurjevim iskazom u kojemu on prepričava što se dogodilo prošlog dana i noći. Naime, dok je s nekim poznanicima prolazio pored samostana sv. Nikole, njegova rođakinja, ujedno i redovnica Marija izvrijeđala ga je, a on joj nije ništa odvratio. Kasnije, kada je opet prolazio u društvu, redovnica mu je uputila riječi da je on "lopov i kurvin sin"! Na to joj on nije ostao dužan - rekao joj je da ga mrzi zato jer je prije nekoliko dana vidio na Čiovu da se ponaša kao "kurva"! Treći put dok je prolazio redovnica ga je prolila noćnom posudom! Prolijevanje noćne posude bilo je, naime, uobičajena gesta kojom se odgovaralo na vrijeđanje ženske časti.

Od ostalih svjedoka saznaju se još neke uvrede koje su razmijenili Marija i Juraj. Juraj je Mariji rekao neka ide k vragu jer svi znaju kako je ona nedostojna i da "laže kao kurva", a Marija je njega izvrijeđala da je "lopov" te se branila da nije bludnica.

Iako je, prema Jurjevoj strani priče redovnica prva započela s vrijeđanjem, Juraj je bio taj koji je osuđen na kaznu u iznosu tri libre malih denara. Potestatu je bilo u interesu obraniti prije svega čast redovnice, čime se branio i imidž samostana u kojem su boravile redovnice podrijetlom iz plemićkih obitelji, piše Vrućina.



Izvori i literatura:
Petra Vrućina "Uvreda i fama publica u kasnosrednovjekovnim istočnojadranskim komunama", 
Povijesni prilozi, vol. 37, no. 54, 2018.
Miho Barada: "Trogirski spomenici" dio II. Zapisci sudbenog dvora općine trogirske, 
sv. I. od 8. 8. 1266. do 6. 12. 1299., Zagreb, 1951.
Pripremila: Maja Maljković Zelalija



Zanimljvo? Podijeli, možda bude i drugima:


srijeda, 23. rujna 2020.

Akcija "VANKA OKVIRA! NEKA TROGIRSKI SVIT VIDI SVITA!" počinje! | Sudjeluj! Lako je!

 

 

Na Facebook stranici Trogir Time Travel posljednjih ste nekoliko dana mogli sudjelovati u malim anketnim upitnicima i birati koju biste monturu najradije obukli, koji je najljepši trogirski brk, koja je kombinacija nakita najbliža vašem ukusu te koju kravatu biste nosili. Sva foto-pitanja nastala su kao kombinacija ulomaka nekoliko obiteljskih fotografija s kraja 19., odnosno početka 20. stoljeća i bila su uvod u  - novi projekt Muzeja grada Trogira koji će se odvijati pod naslovom

 VANKA OKVIRA! NEKA TROGIRSKI SVIT VIDI SVITA! 

 



 

S vremenom, znate i sami, ljudima omali roba - ili narastu ili se rašire - tako su s vremenom fotografijama omalili okviri. Šapnile su nam da ih stežu i da oće vanka, oće vidit svita i oće da ih svit vidi! Svojim dugogodišnjim (neke od njih čak i stoljetnim postojanjem!) prerasle su okvire u kojima se čuvaju, bili ti "okviri" stvarni ili u prenesenom značenju... 

Fotografije su već smislile akciju bijega iz okvira, a sve što im je potrebno su - pomagači! A to ste upravo vi! 

 

Pozivamo vas da zavirite u škafetine, popnete se na šufite, otvorite škatule, pogledate iza ormara, ispod i iznad postelja... i otkrijete obiteljsko fotografsko blago! Potičemo vas da svijetu pokažete dragocjene fotografije svojih predaka iz 19. i prve polovine 20. stoljeća, zaključno s 1950. godinom

Kako ih možete vratiti u život i pokazati ih svijetu u novom svjetlu, pitate se? Pa to je vrlo lako... a ukoliko niste u mogućnosti odraditi sami taj proces - Muzej grada Trogira pruža vam besplatnu pomoć!  Postoje dva načina na koji svoje fotografsko blago možete očuvati za budućnost i otrgnuti od zaborava sudjelujući u akciji prikupljanja i digitaliziranja obiteljskih portreta Vanka okvira! Neka trogirski svit vidi svita:

1. svoje stare fotografije sami snimite ili skenirate u što većoj rezoluciji, pošaljete nam ih na muzej.grada.trogira@gmail.com ili u poruci na Facebook stranicama Muzej grada Trogira ili Trogir Time Travel.

2. donesete svoje stare fotografije u Muzej grada Trogira (Gradska vrata 4, Trogir), a mi vam ih skeniramo u visokoj rezoluciji, objavimo u albumu projekta na internetu te pohranimo u našu digitalnu bazu obiteljskih fotografija.

 

Antica (rođ. Slade) i Mate Kandija, 1880., fotografiju Muzeju ustupio pok. Ivo Kandija



Koji nam je cilj? 

Okupiti što više sudionika i napraviti poseban tematski album ispunjen Trogiranima, Segećanima, Okručanima, ...  iz 19. i s početka 20. stoljeća. Sačuvati ih za budućnost! Napominjemo da u prvoj fazi projekta u obzir dolaze  portreti pojedinaca i obiteljski portreti svih žitelja Trogira i njegove okolice, snimljeni do 1950. godine. Da, to uključuje i one portrete vaših roditelja/(pra)baba i (pra)dida koji su visili iznad kreveta u spavaćoj sobi. Da, to mogu biti i portreti na kojima je samo jedna osoba - dijete ili djevojka/mladić ili cijela obitelj... Mjesto nastanka fotografija ovog puta nije važno - važni su ljudi! Osim obiteljskog prezimena, uz fotografiju nam, ukoliko znate, napišite godinu nastanka, imena, djevojačka prezimena, nadimke ili bilo koje druge važnije informacije o osobama na fotografijama.
 

 

Zašto ovo radimo? 

Nadamo se da ćete se odazvati ovoj akciji i da ćemo zajedno stvoriti zanimljiv i nostalgičan sadržaj, a kroz njega naučiti više o načinu odijevanja, modnim dodatcima – nakitu, pokrivalima za glavu, kravatama..., nekoć modernim frizurama i načinima češljanja, oblikovanja brkova i brade..., načinima poziranja i općenito o prikazu obitelji na starim fotografijama stanovnika Trogira i okolice.



Do kada ćemo to raditi?  

Nadamo se osvježavati galeriju fotografija na blogu i Facebooku barem jednom tjedno, do kad god budu pristizale vaše fotografije.

 


Što od toga imamo mi, a što vi?  

Očuvanje fotografija za buduće naraštaje, doprinos čuvanju fotografske baštine našeg kraja, zadovoljstvo stvaranja zajedničkog sadržaja i potvrđivanje one lijepe izreke „GRAD ČINE LJUDI“ – mali i veliki, mladi i stari, javnosti ranije poznati i nepoznati... 

 

 

Ukoliko vam iz teksta nije bilo jasno kakvi se obiteljski portreti traže, primjeri koji ilustriraju ovaj tekst svakako će vas odvesti u pravom smjeru...


Nada Puović, žena Marina, s djecom: sin Anton (gore),
kćeri Tone (ud. Galić), Ana (ud. Zelalija) i Vinka (ud. Zović Maljković),
1910., fotografiju Muzeju ustupio Mario Galić


Matija Barada (1887. - 1975.) i Marija Barada (ud. Grgin | 1891. - 1968.),
oko 1910., fotografiju Muzeju ustupila Fani Celio Cega



Veselimo se vašem doprinosu i s nestrpljenjem ga iščekujemo! Nadamo se da je ovo početak (svjetlo)pisanja još jedne, naše zajedničke, zanimljive trogirske priče. Za sve dodatne informacije (ili nedoumice) možete se javiti Maji Maljković Zelaliji porukom na društvenim mrežama Muzeja grada Trogira ili na ranije navedenu e-adresu muzej.grada.trogira@gmail.com

 



__________________________________

Hvala što ćete dijeljenjem ovog posta na društvenim mrežama doprinijeti uspješnoj realizaciji projekta Vanka okvira: Neka trogirski svit vidi svita!