ponedjeljak, 28. rujna 2020.

Trogirsko vriđanje kroz vrime: 𝑘𝑢𝑟𝑏𝑒, 𝑛𝑗𝑖´𝑜𝑣𝑖 𝑠𝑖𝑛𝑜𝑣𝑖 𝑖 𝑘𝑜𝑝𝑖𝑙𝑎𝑑 iz 13. stoljeća

 

!!! Nadamo se da sljedeći redci nikome neće biti uvredljivi, već naprotiv - iznimno interesantni - ako se smije ovako "sočno" citirati u znanosti, smije i na našem blogu, pa krenimo:

Uvrede postoje vjerojatno otkad je svijeta i vijeka... Uvijek su se "ticale društveno neprihvatljivog ponašanja ili su pokušavale diskriminirati osobu na način da su je poistovjećivale s društveno marginaliziranim skupinama", navodi Petra Vrućina u znanstvenom radu Uvreda i fama publica u kasnosrednovjekovnim istočnojadranskim komunama koji nam je poslužio kao osnovica za pronalazak sočnih i manje sočnih trogirskih uvreda zapisanih u kaznenim sudskim spisima...

 



U Trogirskim spomenicima - zapisima pisarne općine trogirske koje je prepisao i uredio Miho Barada nalaze se, među ostalim i svjedočanstva nekoliko slučajeva vriđanja. U nastavku ćemo spomenuti njih pet iz 13. stoljeća:

 

 

 1.

Trogiranin Ilija, razdvajajući dvojicu mladića koji su se tukli, izazvan od jednog od njih - Dese, rekao mu je 26. listopada 1266. "idi k vragu, kurvin sine!".

 

2.

2. rujna 1267. Trogiranin Stipica tužio je Filipa Nadimija da ga je ovaj fizički napao i rastrgao mu košulju. No, prema Filipovu iskazu ispostavilo se da ga je Stipica najprije izvrijeđao rekavši mu da je "lopov i kurvin sin"!

 

3.

22. lipnja 1281. godine u Trogiru se dogodio slučaj da je sluga Martin Gusica uvrijedio svojega gospodara Ivana Cila govoreći mu da su njegove sestre i baka "kurve", nakon čega ga je gospodar udario.

 

4.

Tek koji dan nakon, 29. lipnja 1281. došlo je do svađe između Agape, žene Jurja Valimirija i Radoslave, žene Radimirove i njene sestre Desule. Sudski zapis svjedoči o tome da je Agapa kamenom udarila Radoslavu u lopaticu nakon što je ova rekla da je njezin otac "kopile".

 

5.

1. kolovoza 1281. godine na prijavu opatice i jedne redovnice samostana sv. Nikole u Trogiru ispitano je čak 11 svjedoka pred trogirskim potestatom. Među svjedocima nisu bile redovnice, s obzirom na to da je njima bilo zabranjeno svjedočiti pred sudom. 

Zapis započinje Jurjevim iskazom u kojemu on prepričava što se dogodilo prošlog dana i noći. Naime, dok je s nekim poznanicima prolazio pored samostana sv. Nikole, njegova rođakinja, ujedno i redovnica Marija izvrijeđala ga je, a on joj nije ništa odvratio. Kasnije, kada je opet prolazio u društvu, redovnica mu je uputila riječi da je on "lopov i kurvin sin"! Na to joj on nije ostao dužan - rekao joj je da ga mrzi zato jer je prije nekoliko dana vidio na Čiovu da se ponaša kao "kurva"! Treći put dok je prolazio redovnica ga je prolila noćnom posudom! Prolijevanje noćne posude bilo je, naime, uobičajena gesta kojom se odgovaralo na vrijeđanje ženske časti.

Od ostalih svjedoka saznaju se još neke uvrede koje su razmijenili Marija i Juraj. Juraj je Mariji rekao neka ide k vragu jer svi znaju kako je ona nedostojna i da "laže kao kurva", a Marija je njega izvrijeđala da je "lopov" te se branila da nije bludnica.

Iako je, prema Jurjevoj strani priče redovnica prva započela s vrijeđanjem, Juraj je bio taj koji je osuđen na kaznu u iznosu tri libre malih denara. Potestatu je bilo u interesu obraniti prije svega čast redovnice, čime se branio i imidž samostana u kojem su boravile redovnice podrijetlom iz plemićkih obitelji, piše Vrućina.



Izvori i literatura:
Petra Vrućina "Uvreda i fama publica u kasnosrednovjekovnim istočnojadranskim komunama", 
Povijesni prilozi, vol. 37, no. 54, 2018.
Miho Barada: "Trogirski spomenici" dio II. Zapisci sudbenog dvora općine trogirske, 
sv. I. od 8. 8. 1266. do 6. 12. 1299., Zagreb, 1951.
Pripremila: Maja Maljković Zelalija



Zanimljvo? Podijeli, možda bude i drugima:


Nema komentara:

Objavi komentar