Stranice

petak, 6. prosinca 2019.

Bio jednom u Trogiru zlatoruki Nikola...



Jedan je Nikola u 15. stoljeću izradio kip drugog Nikole. 
Drugi je sveti Nikola, a prvi je vrsni Nikola Ivanov Firentinac.
S obzirom na to da je danas sveti Nikola, pravi je dan za proširiti znanje o jednom malom ali monumentalnom, zlatnom djelu, dijelu trogirske kiparske baštine...





Jeste li po sredini sjevernog zida crkve sv. Nikole u Trogiru, uz koji prolazite hodajući glavnom gradskom ulicom, primjetili mali renesansni reljef sveca u biskupskoj odori posjednutog unutar skladne niše? Možda na prvu neuočljiv zbog svog položaja visoko nad ulicom, ovaj reljef svakako bi trebao zaokupiti vašu pažnju... možda vas čak i zainteresirati da detaljno razgledate original izložen u Zbirci umjetnina "Kairos" u ženskom benediktinskom samostanu sv. Nikole...

  Odlučite li se za taj potez, izbliza ćete uočiti dijelom sačuvane tragove boje i izvorne pozlate. Nemojte ostati samo na tome, nego otputujte kroz vrijeme - zamislite raskoš i kolorit novog novcatog reljefa. Zamislite dominantni plavi ultramarin u unutrašnjosti niše! A na mjestima gdje se nazire crveni bolus zamislite punu raskoš zlatnih listića! 😮



Pozlata je sačuvana i na pastoralu, mitri, rubu plašta i kopči, piše u knjizi Koludrice na zidinama grada dr. sc. Vanja Kovačić... A s tim u vezi akademik Igor Fisković u zborniku Benediktinski samostan sv. Nikole u Trogiru navodi "Pripremom za muzejsko izlaganje, otkriveni su tragovi crvenog bolusa i pozlata na površinama, što bi prije trebalo značiti da je po nekoć učestalom običaju isticanja kamenih svetačkih likova u obalnim gradovima čitav blistao zlatom, negoli da je bio šaroliko realistički oslikan."



Znanje zlata vrijedi, a možete ga proširiti čitanjem izvora ovih informacija:
Igor Fisković: Reljef sv. Nikole sa crkve benediktinki u Trogiru, u Benediktinski samostan sv. Nikole u Trogiru - zbornik radova prigodom 950. obljetnice utemeljenja, Trogir, 2014.
Vanja Kovačić: Koludrice na zidinama grada - Benediktinski samostan sv. Nikole u Trogiru, Književni krug Split, 2019.


Naravno, možete ga proširiti i dijeljenjem
ovog blog posta na društvenim mrežama:

srijeda, 4. prosinca 2019.

Barbarina titularna trogirska gomilica



Vjerovat ćemo pučkoj vremenskoj prognozi, jer nam baš odgovara da sljedećih 40 dana bude vedro (i veselo)! 
Jeste li znali za tu meterološku zakonitost koja kaže 
"KAKVO VRIJEME NA SV. BARBARU TAKVO 40 DANA."?



A jeste li znali da Trogir uz sv. Barbaru, koja se slavi danas, 4. prosinca, ne veže samo crkva, već da su njenim imenom (na)zvane trogirske solane i utvrda?! 




Naime, na spoju gradskih zidina i predgrađa u Pasikama (sagrađena od kamena treći put porušenog franjevačkog samostana Gospe od Anđela na Travarici) nalazila se UTVRDA SV. BARBARE. Zidovi utvrde i danas dijelom postoje! Nekoć je bastion ispunjen zemljom bio vrt, sve dok u drugoj polovini 20. stoljeća nad njim nije podignuta stambena zgrada. Pitate li se možda gdje se utvrda skrila, odgovor ćete pronaći na prikazu:






Glavne trogirske SOLANE SV. BARBARE nalazile su se na kopnu, preko Foše, u blizini nekadašnje crkve posvećene ovoj svetici, porušene 1647. godine u strahu od turske opasnosti.


Možda malo manje poznate veze Trogira i sv. Barbare spomenuli smo prve. No, bila bi prava šteta ovim putem ne spomenuti da je nekadašnja crkva sv. Lava (Leona) mijenjala titulare te je u određenom trenutku bila crkva sv. Barbare. Ako se možda ne možete prisjetiti gdje se ona nalazila, podsjetnik je u nastavku:




Interesantna je informacija da crkva sv. Lava nije bila samo i crkva sv. Barbare, već da se spominje kao crkva sv. Nikole od Vrata mosta, odnosno sv. Nikole pokraj Gradskih vrata. To ne iznenađuje ako znamo podatak da su se u crkvi nalazila dva oltara - jedan posvećen sv. Nikoli, a jedan sv. Barbari.
 
Upravo je taj oltar zaslužan za ime današnje crkve sv. Barbare. Naime, kada je u 17. stoljeću iz crkve sv. Lava prenesen oltar sv. Barbare u crkvu sv. Martina, ova crkva iz postaje sv. Barbara... O njoj i o prikazima sv. Barbare u trogirskoj slikarskoj baštini više informacija možete pronaći u online publikaciji "Jesenski škafetini Muzeja grada Trogira".


Unutrašnjost crkve sv. Barbare, fotografija iz 80-ih godina 20. stoljeća





Svim Barbarama koje nas čitaju želimo sretan imendan!





Ukoliko vam se svidio naš post s povodom, bilo bi nam 
drago da ga podijelite na društvenim mrežama.



srijeda, 30. listopada 2019.

Zavirili smo u Spomenar KUD-a "Kvadrilja" i pronašli ove prekrasne fotografije...


Kulturno umjetničko društvo "Kvadrilja", nekadašnji Folklorni ansambl "Trogir", tijekom cijele 2019. godine obilježava pola stoljeća djelovanja. Tim povodom u Muzeju grada Trogira od 5. do 16. studenog bit će postavljena izložba Spomenar KUD-a "Kvadrilja" u koju smo imali priliku zaviriti! Donosimo tek mali dio onoga što smo vidjeli... nadamo se da ćete uživati u ovom putovanju kroz FAST-ove ´70-e, ´80-e, ´90-e, i Kvadriljine 2000-e.


Slavenov ples, Trogir, 1972.

Divulje, 1972.

Klapa FAST, 1974.

Travnik, 1975.

Mandolinski orkestar, Trogir, 1977.

Split, 1979.

Klapa FAST, Trogir, 1979.

Vinkovačke jeseni, 1981.

Međunarodna smotra folklora u Zagrebu, 1983.

Trogir, 1986.

Trogir, 1986.

Bösel, Njemačka, 1990.

Trogir, 1994.

Mandolina Imota, 1996.

Vinkovačke jeseni, 1996.

Snimanje za HRT, Trogir, 1998.

Čakovec, 2003.

Vinkovačke jeseni, 2005.




I kao šećer na kraju, najstarija fotografija u ovom kratkom prikazu, snimljena prilikom otvaranja hotela Medena, 27. 6. 1971.:





Nadamo se da vam je bilo lijepo na ovom kratkom putovanju u Kvadriljinu prošlost.
Podsjećamo, više ćete imati priliku razgledati na izložbi Spomenar KUD-a "Kvadrilja" koja se sljedeći tjedan, u utorak, 5. studenog u 19:00 sati, otvara u atriju Muzeja grada Trogira.




Slobodno podijelite ovu fotogaleriju s 
prijateljima na društvenim mrežama:


petak, 18. listopada 2019.

8 živopisnih fotografija Trogira iz 1976. koje obavezno morate vidjeti!


Bacite đir s Trogir Time Travelom kroz glavnu gradsku ulicu, pa vidite šta je bilo na peškariji, prisustvujte otvaranju mosta i prolasku broda, pa lagano kroz Pasike dođite na sjeverna vrata o´grada.
Koji dobar đir! Ne virujete nan na rič?! Virovat ćete slikama iz 1976. godine koje jedva čekaju biti detaljno razgledane:













Izvor fotografija: delcampe.net




Sviđaju li vam se ove fotografije? Jesu li vam uljepšale dan? Izvukle osmijeh na lice?
 Uljepšajte i vi nekom dan - podijelite ovaj post na društvenim mrežama.

ponedjeljak, 23. rujna 2019.

BUM! BUM! | Dogodilo se na današnji dan prije točno 100 godina



U Muzeju grada Trogira, u Zbirci suvremene povijesti čuva se spomen knjiga Trogir 23. rujna 1919. - 23. rujna 1934. koju je poklonio g. Andro Sentinella. Knjigu su povodom 15. obljetnice uspješno obranjenog grada od napada talijanske vojske sastavili sudionici tog događaja: Ivan Cicilijani, brijač; Marko Vanjaka, bačvar; dr. Marin Katalinić, profesor; dr. Petar Sentinella, sudac i Vinko Lebedina, trgovac. 



Naslovnica i prva stranica spomen knjige "TROGIR 23. IX. 1919. - 23. IX. 1934." | Muzej grada Trogira



Kustosica Aleksandra Bilić Petričević u članku "Napad talijanske vojske na Trogir 23. rujna 1919.", objavljenom u Vartlu 1-2/2014 - 1-2/2015 donosi tekst knjige u izvornom obliku. Danas, na 100. obljetnicu ovog događaja donosimo kraći odlomak iz knjige:


... Jedan vojnik ispred crkve video je, što radi Katalinić, digao je pušku i naciljao. Vojnika je istodobno uzeo na oko Vanjaka i ispalio na njega; ali je promašio. Talijan odbaci pušku i pobjegne, a Vanjaka stane pucati za njim i na one vojnike na uglu općine. Ovi su odmah pobjegli. kada i kuda je kroz to vrijeme nestao onaj mitraljez sa zaravanka na crkvenim vratima, toga se nitko od nas više ne sjeća.

             Ti hici i silan poklik Dra Petra Sentinelle s trga: “Dolje ta prokleta krpa!” udvostručili su Kataliniću snagu. Na treći njegov trzaj uže je puklo gore na vrhu koplja i zastava ja pala na njega. Potkraj ovoga prizora bio je na balkonu i Vicko Slade.

            Katalinić je zastavu unio u vijećnicu i predao ju je Sladi. U hodniku ju je opet uzeo od njega i otišao je s njom u općinski arhiv, gdje se u taj čas nalazio Dr Lorenzo Lubin, koji je od okupatora bio imenovan općinskim komesarom. Katalinić je zastavu predao dru Lubinu u prisustvu slade i još neke osobe, koje se više ne sjeća – možda Dr ferri, općinski komesar – uz riječi: “Doktore, predajem Vam ovu zastavu, koju sam oborio. Vi ste svjedok da je nijesam oskvrnuo.”

            Medjutim se s trga, iz ulica i s obale orila pucnjava. Neki od gradjana /Marko Gulišija i drugi/, koji su dotrčali na trg, bili su se oboružali puškama i potrčali na obalu. Ostatak pušaka prenosili su Dr Sentinella i Lebedina u dućan braće Madirazza, gdje su se namjeravali zabarikadirati. Na pucnjavu dotrčali su na trg gardisti sin Dra Ive Lubina i sin drvodjelca Deankovića, zvanog Lôle. Ali Lebedina je brže stao pucati na njih, na što su oni pobjegli.

            Kad su se Lebedina i Sentinella praznoruci vraćali po ostale puške, pojavila su se na uglu općine prema crkvi dva talijanska vojnika s mitraljezom; to je bio onaj sa Žudike. Na sredini trga nalazio se sam stari Ivan Sentinella s praznom puškom u ruci. On potrči na njih i poviče: “Abasso le armi!”, te digne pušku na oko i učini ustima: “Bum! Bum!”. Vojnici odbace mitraljez i municiju, pa pobjegnu. Taj je mitraljez Ivan Sentinella uz pomoć kavanarke Dobre Tironi odvukao u općinsko dvorište. Tu su ga Katalinić i Dr Petar Sentinella uzalud kušali otvoriti i nabiti.           

            To je bio početak općeg ustanka, koji se u tili čas prenio na obalu i na Travaricu. Mi smo se oboružali otetim puškama i otrčali raznim smjerovima na Travaricu. Pred gradskim vratima na Travarici je Dr Sentinella sam, s praznom Werndlovom puškom u jednoj ruci, a u drugoj s talijanskom bombom, s kojom nije ni znao rukovati, skupinu talijanskih vojnika s časnikom, koji su tamo prije bijega ukrcali oružje na vojnički kamijon, prisilio da odbace oružje. Neprilika je bila, das u otete puške bile raznih sistema: austrijske mannlicherice i werndlovice, srpske i talijanske, a isto tako je bila pomiješana i municija. U onoj žurbi grabilo se, što se prije dohvatilo. Ta je okolnost mnogom talijanskom vojniku i domaćem izrodu spasla glavu.

            Unosimo ove pojedinosti u ovaj zapisnik prema našem najboljem sjećanju i znanju. Prisežemo i na ovom mjestu našim zdravljem i poštenom riječju, da nijesmo ništa izmislili, ted a nijesmo ništa bitna i nijedno ime svijesno zatajili...
 





O ovom događaju piše Damir Šarac u današnjoj Slobodnoj Dalmaciji u članku "Trogirani potirali Talijane - Ivan učini ustima bum-bum i soldati pobacaše mitraljeze", pročitati ga možete u nastavku i na POVEZNICI.









petak, 6. rujna 2019.

Povratak u trogirske školske klupe iz 60-ih i 70-ih



Prije povratka u školske klupe u ponedjeljak, vratimo se zajedno u školske klupe trogirskih osnovnih škola "Milan Bilić" i "Ivo Guina" 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća! 



Osnovna škola "Ivo Guina"

Osnovna škola "Milan Bilić"

Osnovna škola "Milan Bilić"

Osnovna škola "Milan Bilić"

Osnovna škola "Ivo Guina"

Osnovna škola "Milan Bilić"


Želite li otputovati još dalje u prošlost, svakako pročitajte i pogledajte 1. Jesenski škafetin Muzeja grada Trogira s temom "škola" objavljen prije nekoliko godina. U njemu ćete vidjeti kako je izgledalo "svjedočanstvo o svršenoj osnovnoj školi" iz 1919. kada je opisna ocjena za 1 (nedovoljan) bila "rđav", možete pročitati jesenske sastave i pjesmice iz školskih časopisa Izvor i Rusulice, zaviriti u knjigu "o pohadjanju i napredsku učenicah pučke ženske učione u Trogiru za uč. godinu 1889-90"...


Želite li možda da neku vašu razrednu fotografiju objavimo na Trogir Time Travelu
javite nam se na mail ili facebook Trogir Time Travel.


Podijelite ovaj članak s prijateljima 
na društvenim mrežama



srijeda, 28. kolovoza 2019.

Igra svjetla i sjene pred južnim portalom Velike palače Ćipiko



Velika palača obitelji Cipiko u Trogiru – domus magna, kako se naziva u oporuci Koriolana Cipika – nastala je zbrajanjem više srednjovjekovnih kuća i njihovom radikalnom adaptacijom početkom druge polovine 15. stoljeća, piše prof. Ivo Babić u članku "Južni portal Velike palače Cipiko u Trogiru" Pročitate li članak moći ćete saznati detaljne informacije o portalu koji nam je danas u fokusu zbog zanimljive igre svjetla i sjena koju su zabilježili brojni fotografi tijekom povijesti:



pjesnik Antonio Cippico pred ulazom u palaču | Archivio Storico per la Dalmazia



BNF Gallica

Dodaj naslov
Đuro Janeković, 1934. | MUO

Đuro Janeković, 1934. | MUO




Imate li u svojim zbirkama koju arhivsku fotografiju južnog portala Velike palače Ćipiko,
nadamo se da ćete je podijeliti s nama na facebook stranici Trogir Time Travel.
:)