4 stara trogirska običaja u Velikom tjednu

Izreka "Bolje da umre selo nego običaji" u našem današnjem članku posvećenom pojedinim trogirskim običajima - nije primjenjiva... Grad nam - na sreću - nije umro, ali četiri (pra)stara trogirska običaja u Velikom tjednu koja donosimo u nastavku jesu. No ipak - nastavili su živjeti kao pisana riječ zahvaljujući povjesničarima, arheolozima i publicistima iz čijih smo tekstova saznali nešto više...

1. KRIŽ OD ZAKLETVE ili ROTNI KRIŽ

Zakletva pri izvršenju presude nekoć se polagala nad križem i knjigom Evanđenja koji su bili postavljeni na jednu okruglu ploči na trgu. Ivan Lucić piše: „iako ove okrugle ploče više nema, te je ovaj način zaklinjanja izišao iz običaja, ipak je moguće da se ona ploča nalazila na sredini trga jer se još uvijek vidi okrugli trag na starom pločniku između Gospine crkve i novog zastavnog stupa. Od tog svečanog polaganja zakletve ostao je trag te se i u našim danima za uskrsnih blagdana običava izložiti veliki srebrni posvećeni križ na četverouglastoj ploči koja je pokrivala jednu kamenu raku, a bila je postavljena pokraj spomenute Gospine crkve na trgu pod prozorom. Ona je pred malo godina uklonjena, a namjesto nje se običava postaviti jedan mali stol s istim križem i ovaj se križ u narodu običava nazvati KRIŽ OD ZAKLETVE ili ROTNI KRIŽ.“ 

 

Pozadinska slika: Charles-Louis Clérisseau, Vue de Trau en Dalmatie, 1757. | Muzej Ermitaž, Sankt Peterburg

2. POLJUBAC MIRA

"Na Veliki četvrtak i Veliki petak bratovštine kao da ožive i vraćaju nas u stara vremena", piše don Ivo Delalle. "Iza procesije na Veliki petak u kasnoj noći, bratimi se skupljaju u dvorane svojih bratovština, skidaju kukuljice, oko vrata objese pâs u znak pokore i pred otkrivenim Raspećem pitaju oproštenje od Boga i u svoje braće i mire se u POLJUPCU MIRA."

Pozadinska slika: tunika bratovštine Svetog Duha | Muzej grada Trogira - stalni postav

3. GLORIJA I HLADNA VODA

Na veliku, tzv. BILU SUBOTU, zvoni GLORIJA, koja označava Kristovo uskrsnuće, a upravo tom zvonjavom prestaju sve korizmene zabrane. Običaj je bio da se, dok zvoni Glorija, svi ukućani umiju u hladnoj vodi – za dobro zdravlje. Tko nije bio kod kuće, ni u blizini vode umivao se - pljuvačkom.

4. MOLITVA OKO OŠLJAKA

Tradicija nalaže da se svake godine na Veliki četvrtak, kao i na Dan mrtvih, obilaze groblja. "Sve gradske bratovštine u srednjovjekovnim tunikama i sa svijećama u ruci najprije obilaze crkve u gradu, da se poklone mrtvome Kristu, a onda u procesiji odlaze izvan grada, na groblje, da posjete svoje mrtve. Na povratku s groblja, a prije nego će ući u grad, bratovštine dolaze do javnog bunara Ošljak i idu oko njega, stanu i mole za mrtve. Kad se znade da je ono prosti bunar, koji služi za napajanje blaga, te da ni ondje ni u blizini nema groblja ni pokopanih mrtvaca, postaje zagonetno, a donekle smiješno i praznovjerno ono obilaženje bunara i molitva za mrtve. U pisanoj povijesti grada Trogira nema spomena kad je i zašto je taj običaj nastao, ali nema sumnje da je prastar i da ide s koljena na koljeno, kroz dugi niz vijekov, a da se ne zna zašto se uprav oko bunara moli za mrtve. Trogirani su sačuvali taj običaj i nesvjesno nastavljaju s tradicijom svojih pređa.", piše 1934. godine Marko Perojević, povjesničar i publicist rođen u Trogiru.

Podrijetlo ovog interesantnog običaja razjašnjeno je 1902. godine zahvaljujući zanimljivom arheološkom otkriću. Naime, te se godine niveliralo zemljište oko Ošljaka i "tu se je u dubini od samih 20 cm našao komad pločnika od mozaika s bijelim kockama, te nekoliko komada rimskog crijepa i jedan kameni sakofag s ravnim poklopcem. Radovi su bili odmah obustavljeni i pozvan je Don Frane Bulić na lice mjesta. On je dao dalje kopati i otkrio neke zidove i jednu apsidu, pa još komad mozaika i dva sarkofaga... iz onoga što se otkrilo, Bulić je odmah vidio da su ono temelji jedne velike trobrodne bazilike... iz V-VI vijeka po Kristu", kaže Perojević. 

S obzirom na to da su pronađeni i sarkofazi i poklopci s uklesanim križevima, Bulić je zaključio da se upravo tu nalazila glavna grobišna bazilika Tragurija. Iako je ona razorena i zatrpana, još je početkom 20. stoljeća ostao živ običaj da se bratovštine na zatrpanim ruševinama pomole za pokoj svojih predaka, navodi Marko Perojević u članku "Starokršćanska grobišna bazilika u Trogiru" objavljenom u Novom dobu 6. 11. 1934., koji u cijelosti možete pročitati na poveznici Zaboravljeni trogirski običaj na Veliki četvrtak 

 Koji su običaji u Velikom tjednu u vašem domu još uvijek živi? Kako se pripremate za Uskrs? Javite nam u komentarima na Facebook stranici Trogir Time Travel.

 

Čemu se svit smija: Trogirske makakade, segetski savjeti i furbariije, botunavanja iz Arbanije i Labina | zapisi iz Anime Delmatice Ljube Stipišića Delmate

Prvi je april! Prvi travnja, također. 

Dan je rezerviran za šale, smicalice, bezazlene podvale, nestašluke i duhovitosti. Iako #ostanidoma nije smiješno, niti je situacija s pandemijom smiješna - potrudimo se iz svakog dana izvući ono najbolje, nešto što će nas oraspoložiti, razvući nam osmijeh ili možda čak rasplakati od smijeha. Baš zato danas je idealan dan za treći dio izvadaka iz Anime Delmatice Ljube Stipišića Delmate u kojemu ćemo moći pročitati "Čemu se svit smija". U nastavku vas tako očekuje 10 zanimljivih šaljivih prič(ic)a iz Trogira, Arbanije, Segeta Donjeg i Labina.

U predgovoru naslovljenom Mudrosti i berekinade Valentina Badanjak Pintarić piše: " Ovdje je zapisivač donio oko šest stotina jedinica pučkih kazivanja koja nastoje nasmijati. To su šale, dosjetke po mjeri mentaliteta dobrim dijelom minulog vremena pa je i vrijednost smiješnog u sagledavanju namjere da ispričano bude smiješno, da onaj koji se spominje bude smiješan, a da pripovijedač ne bude grub... Zapisivač nije razvrstao šale od pošalica, dosjetaka; ne, ovdje je bila namjera iznijeti duhovitu kratku priču kojoj je svrha nasmijati nesašlukom..."

Pa... krenimo se smijati:

ŽENO, JOŠ CVIĆAAAA… | Trogir

Umra čovik, a ima ženu još mladu dosta. I ni prošlo dugo, a ona dobila, našla bortuna. I to tako išlo, ali je grizla savist prema pokojnom mužu, pa jon se uvečer učinilo kad je bila isprid kuće u vrtlu da je u mraku vidila i čula glas pokojnega. I ona ti ujutro, grize je duša, išla brzo zapalit na grob sviću i kod jednoga susida šta je gojia i prodava cviće išla kupit cvića za na greb pokojnega muža.
Ovi se čudi šta toliko je cvića nakupovala, a ona mu kaže da jon se učinilo da je sinoć pokojni s kraja vrtla se ukaza. I ništa, ovi jon proda cviće. Ali vrag mu ne da, zna on da nju grize to da jon muž dolazi jer ima tega jubavnika, a dobro mu šta je vazela skupi naramak cvića. I vidi vraga. Ovi cvićar se uvečer pritaja u vrtal ove udovice, onde di mu je ona rekla da je vidila pokojnega. Šćućuri se ispod niki drv, pa kad je ona sašla ništo skupit sa žice, a more bit povirit oćel jon doć njen jubavnik, ovi cvićar kroz mrak šušne. Ona pogleda, ne vidi ništa jer se on dobro sakrija. A onda on potijo, ka iz greba, drhtavin glason:
-    Još cvićaaaaa!
Digne ona glavu, kose jon se naježe. A ono opet:
-    Ženo, još cvićaaaaa!
Biž ti ona uza skale, pa se zatvori.
Eto ti nje ujutro opet po cviće, cila blida, zabrinuta. A ovi, oće čut ono šta zna:
-    A šta van je, da niste bolesni? Blidi ste.
A ona srce iz njidara:
-    Opet mi je sinoć bija.
-    Ma ko? – on ka da ne zna.
-    Ma pokojni! I bidan još triba cvića.
-    Bi´ će mu to za dušu spasit.
I ona opet vazme naramak cvića i nosi, a ovi dobro naplati i smije se u sebi, da kako će i večeras u njezin vrtal poć strašit.
I tako bilo. Opet iza mraka kad je ona na pergul izašla glas zadihan šapje od doli:
-    Cvićaaa! Cvićaaa!
I tako iz večeri u večer:
-    Puno cvićaaaa! Još cvićaaa!
A udovica bidna odma ujutro pojdi i kesaj onome pineze i nosi na greb i moli i škropi i daji mise popu, ali ovome opet triba cvića za dušu spasit. I to ne pristaje, ka ovome cvićaru kuri posal.
Ali ovi prijatej od udovice vidi da je ona zabrinuta, pa je on jednu večer kad se u mrak uvuka u nje, pita. A ona se sve nećka reć istinu da je on ne bi ostavija kad čuje za muža da dolazi u dvor. Ma mu je morala reć i rekne ona. A on nije bija puno veliki virnik, nego on govori da bi on tija čut pokojnega jer da se njon to pričinja. I dogovore se oni, i pri mraka kad je pokojni običava se javit, ovi se sakrija iza kućice od kokoši, odma do onega stoga drv odaklen se pokojni muž javija s drugega svita. I bortun čeka, a čuje da se ništo libi oko gredic kupusa pa eto ti nekog osina oko drva, a ona se javi niza skale od balature. Nije napravila dabi pet koraki, kad eto glasa ka iz badnja:
-    Ženoooo, tribaaaa cvićaaaa….
Ona zastala jer jon je tako jubavnik naredija.
A glas opet molećivo:
-    Cvićaaaa ka spasaaaaa!
A ovi jubavnik prima oneme osinu: puf! Zamane rukon, ma kako! I smisi, al ovi se osin u mrak trik-trak izgubi da ga niti vidiš, niti znaš.
I šta ćeš vidit, ujutro udovica išla po navici cviće kupit, kad vidi oven cvićaru liva banda od obraza otekla, ma dobro. I stitila se kako jon je reka njezin:
-    Udri san desnon tako da će mu na livon obrazu bafete rest.
I onda ona cvićaru, ono s olakšanjen:
-    A lipa van bafeta reste i neka ste pokojni, kako bi tek da ste još živi.

DI JE KATEDRALA |  Seget Donji

Vraća se iz Travarice, to u Trogiru, kum Vicko put doma, a grupa niki furešti pita jer bi tili vidit zlamenitosti!
-    Oprostite, molimo, znadete li di je katedrala?
A on zna rič crikva, kor, organ, pa ko zna šta mu se učinilo da pitadu. Pa šerjasto:
-    Pari mi se da je maloprin put doli prošla.
Di će on sad napamet napripad znat di je katedrala, a ovod mu se već dese kolin fameje rodilo.






BOŽJI KAŠTIG, | Trogir

Trogirka se šalila:
-    Bog će me samo za jedno kaštigat. Bog je reka da triba dat putniku i namirniku, a ja san samo davala mome Šimi.





ZADNJI SAVIT | Seget Donji

Umira otac pa pozva sina. Doveli mu sina, a otac na samrti je. Čeka sin šta će mu otac za oproštaj od života svitovat. Otac nadigne glavu pa će:
-    Sinko, čuješ li me?
-    Slušan te, ćaća. – sin poblidija
-    Onda kad čuješ, neka ti je ovi savit zadnji od mene.
-    Slušan te ćaća. – opet će sin.
-    Sinko, nemoj u životu bit govno da drugima ne smrdiš! A ne budi ni med da te drugi ližu.
Tako reka i dušu ispustija.

PLAKALA ZA MUŽEN | Arbanija

Ona Kata Đulamova plakala za mužen nad grobon:
-    Počivaj mi u miru moj Mate, dok ti ja ne dođen.
Tako je i bilo: kad je partila cilo susistvo odanulo od njena jezika, a Mati je gori onako kako mu je nagovistila.






NJENE ZASLUGE | Labin

Falili prijatelji u kući domaćina da kako lipo izgleda za svoje godine:
-    Lipo ti stoju i side na glavu.
A žena se oće pofalit:
-    Ima tu i moje zasluge.





SVOJE GOSPODARICA | Seget Donji

Sudili ovu šta se dala pogrdnon zanatu, a ona sucu:
-    Nije pravica da nisan od svoje gospodarica!

SMANJIO VINO | Labin

Doktor govori kad ga je opet prigleda:
-    Jesi li smanjo vino od lani?
-    Jesan, doktore. Ima san dvanaest tolitara, a sada ostala tri.





NAKON ONEGA KORUTA | Seget Donji

Kad je jednen našen čoviku, dobrome čoviku, žena umrla, a on osta sam s dicon, staron materon i kućon, pojen, vinogradima. I šta će čovik nakon onega koruta, eto – oženi se. A susidi, mišćani, bome muški, oni njegovi će:
-    E, kad si se opet oženija, nisi ni zaslužija da ti žena umre.





KO OŽENI KAŠTELANKU | Arbanija

Govorilo se da Kaštelani puno radidu, pa da je naopako onomu koji dospije na njiove njive, a to je najviše onome koji se priženi u Kaštila. Govorkalo se u stihu:
„Ko oženi Kaštelanku,
jeba je i oca i majku!“
A tako mu se i pisalo, pa trpi do konce života ili dokle ga zdravje ne izdade.
A još bi se u šali pitalo:
-    Koji judi najduže živedu?
-    Kaštelanski zetovi, jerbo in je dan ka godina!
Pa da Kaštelanac najrađe oženi Trogirku, jer da su Trogirke najlišje i najvridnije žene.

Pripremila:

Maja Maljković Zelalija

Znate još neku smiješnu priču iz Trogira i okolice? Zašto je ne biste podijelili s nama u komentarima na facebook stranici Trogir Time Travel? Ako vam je to teško, pa barem možete podijeliti koja vas je priča najviše nasmijala... A ako vam je i to teško, onda možete samo podijelti ovaj sadržaj s prijateljima na društvenim mrežama - začinite im dan smijehom! :)