U Muzeju grada Trogira, u Zbirci suvremene povijesti čuva se spomen knjiga Trogir 23. rujna 1919. - 23. rujna 1934. koju je poklonio g. Andro Sentinella. Knjigu su povodom 15. obljetnice uspješno obranjenog grada od napada talijanske vojske sastavili sudionici tog događaja: Ivan Cicilijani, brijač; Marko Vanjaka, bačvar; dr. Marin Katalinić, profesor; dr. Petar Sentinella, sudac i Vinko Lebedina, trgovac.
Naslovnica i prva stranica spomen knjige "TROGIR 23. IX. 1919. - 23. IX. 1934." | Muzej grada Trogira |
Kustosica Aleksandra Bilić Petričević u članku "Napad talijanske vojske na Trogir 23. rujna 1919.", objavljenom u Vartlu 1-2/2014 - 1-2/2015 donosi tekst knjige u izvornom obliku. Danas, na 100. obljetnicu ovog događaja donosimo kraći odlomak iz knjige:
... Jedan vojnik ispred crkve video je, što radi Katalinić, digao je pušku i naciljao. Vojnika je istodobno uzeo na oko Vanjaka i ispalio na njega; ali je promašio. Talijan odbaci pušku i pobjegne, a Vanjaka stane pucati za njim i na one vojnike na uglu općine. Ovi su odmah pobjegli. kada i kuda je kroz to vrijeme nestao onaj mitraljez sa zaravanka na crkvenim vratima, toga se nitko od nas više ne sjeća.
Ti hici i silan poklik Dra Petra Sentinelle s trga: “Dolje ta prokleta krpa!” udvostručili su Kataliniću snagu. Na treći njegov trzaj uže je puklo gore na vrhu koplja i zastava ja pala na njega. Potkraj ovoga prizora bio je na balkonu i Vicko Slade.
Katalinić je zastavu unio u vijećnicu i predao ju je Sladi. U hodniku ju je opet uzeo od njega i otišao je s njom u općinski arhiv, gdje se u taj čas nalazio Dr Lorenzo Lubin, koji je od okupatora bio imenovan općinskim komesarom. Katalinić je zastavu predao dru Lubinu u prisustvu slade i još neke osobe, koje se više ne sjeća – možda Dr ferri, općinski komesar – uz riječi: “Doktore, predajem Vam ovu zastavu, koju sam oborio. Vi ste svjedok da je nijesam oskvrnuo.”
Medjutim se s trga, iz ulica i s obale orila pucnjava. Neki od gradjana /Marko Gulišija i drugi/, koji su dotrčali na trg, bili su se oboružali puškama i potrčali na obalu. Ostatak pušaka prenosili su Dr Sentinella i Lebedina u dućan braće Madirazza, gdje su se namjeravali zabarikadirati. Na pucnjavu dotrčali su na trg gardisti sin Dra Ive Lubina i sin drvodjelca Deankovića, zvanog Lôle. Ali Lebedina je brže stao pucati na njih, na što su oni pobjegli.
Kad su se Lebedina i Sentinella praznoruci vraćali po ostale puške, pojavila su se na uglu općine prema crkvi dva talijanska vojnika s mitraljezom; to je bio onaj sa Žudike. Na sredini trga nalazio se sam stari Ivan Sentinella s praznom puškom u ruci. On potrči na njih i poviče: “Abasso le armi!”, te digne pušku na oko i učini ustima: “Bum! Bum!”. Vojnici odbace mitraljez i municiju, pa pobjegnu. Taj je mitraljez Ivan Sentinella uz pomoć kavanarke Dobre Tironi odvukao u općinsko dvorište. Tu su ga Katalinić i Dr Petar Sentinella uzalud kušali otvoriti i nabiti.
To je bio početak općeg ustanka, koji se u tili čas prenio na obalu i na Travaricu. Mi smo se oboružali otetim puškama i otrčali raznim smjerovima na Travaricu. Pred gradskim vratima na Travarici je Dr Sentinella sam, s praznom Werndlovom puškom u jednoj ruci, a u drugoj s talijanskom bombom, s kojom nije ni znao rukovati, skupinu talijanskih vojnika s časnikom, koji su tamo prije bijega ukrcali oružje na vojnički kamijon, prisilio da odbace oružje. Neprilika je bila, das u otete puške bile raznih sistema: austrijske mannlicherice i werndlovice, srpske i talijanske, a isto tako je bila pomiješana i municija. U onoj žurbi grabilo se, što se prije dohvatilo. Ta je okolnost mnogom talijanskom vojniku i domaćem izrodu spasla glavu.
Unosimo ove pojedinosti u ovaj zapisnik prema našem najboljem sjećanju i znanju. Prisežemo i na ovom mjestu našim zdravljem i poštenom riječju, da nijesmo ništa izmislili, ted a nijesmo ništa bitna i nijedno ime svijesno zatajili...
O ovom događaju piše Damir Šarac u današnjoj Slobodnoj Dalmaciji u članku "Trogirani potirali Talijane - Ivan učini ustima bum-bum i soldati pobacaše mitraljeze", pročitati ga možete u nastavku i na POVEZNICI.