𝑻𝒂𝒓𝒊𝒈𝒖𝒛 𝒇𝒓𝒊𝒆𝒏𝒅𝒍𝒚 tema

Situacija da je toaletni papir top tema diljem svijeta potaknula nas je da istražimo temu blisko povezanu s popularno zvanim "tariguzom". Pod bliskom povezanošću podrazumijevamo ono na što druga polovica riječi "tariguz" sjeda prilikom upotrebe toaletnog papira. Danas tako na Trogir Time Travelu pišemo o - zahodima/nužnicima/kondutima/wc-ima... kako god hoćete.

Prije svega nadamo se da ste dobro vi i vaši bližnji, da se pridržavate svih preporuka koje predlažu nadležne službe te da perete ruke često, temeljito i na pravilan način koji je opisan i prikazan na POVEZNICI. Pranje i dezinfekcija ruku ključni su za sprječavanje infekcije jednako kao i odgovorno ponašanje u skladu s preporukama!

A sada krenimo s tariguz friendly temom.

  KAKO JE BILO NEKAD

Zbog nedostatka zahoda i kanalizacijskih sustava bilo je uobičajeno obavljati nuždu na gradskim ulicama, a iz kuća sadržaje iz noćnih posuda - po trogirsku "vrcina" - prolijevati kroz prozor uz povik "PAZI, VODA!". S ciljem uvođenja kakvog-takvog reda, određene su zabrane u obliku odredbi u statutima. U Statutu grada Trogira iz 1322. tako stoji:

"NE SMIJE SE MOKRITI NITI PRAZNITI ŽELUDAC NA JAVNIM MJESTIMA
Dodajemo da se nijedna osoba ne usudi mokriti ni prazniti želudac ni danju ni noću na ulicama unutar gradskih vrata niti u blizini tih vrata, niti na javnim ulicama u gradu, niti na komunalnom trgu ni u komunalnoj loži, niti u njihovu okolišu pod prijetnjom kazne od 20 malih solida za svakoga i za svaki put..."

"O KAŽNJAVANJU ONIH KOJI IZLIJEVAJU VODU ILI (BACAJU) PRLJAVŠTINU NA ULICU
Ako tko na gradsku ulicu ili seoski put danji ili noću sa balkona ili prozora ili bilo od kuda izlije vodu ili baci prljavštinu ili kakvu nečist neka bude kažnjen na isplatu komuni deset solida ako se bude radilo o čistoj vodi, ali ako se bude radilo o kojoj drugoj nečistoći ili prljavštini neka bude kažnjen na isplatu komuni četrdeset malih solida..."

U blizini kule sv. Marka na zapadnim su se zidinama nalazila omanja vrata kroz koja se izbacivala nečist - Porta dell’immonditie, naznačena na starim nacrtima Trogira, a koja su u doba Kandijskog rata iz opreza bila privremeno zazidana. 

Iz Babić, Ivo: Trogir, grad i spomenici

U srednjovjekovnim primorskim gradovima postojala je zabrana naslanjanja zida na tuđi zid kuće, stoga su između dviju kuća nastajali uski prostori kroz koje se često nije moglo prolaziti... tijekom vremena ti bi prostori postali smetlišta - u njih se bacao otpad kao i sadržaj noćnih posuda. U to vrijeme ni u kućama bogatih nema zahoda kao posebne prostorije u kući, piše Inge Solis.

PRVI ZAHODI

 U vrijeme renesanse dolazi do razvitka kulture stanovanja što obuhvaća i pojavu prvih zahoda. Javljaju se u kućama bogatih u obliku rupa u zidnim nišama koje su glinenim cijevima spojene sa septičkom jamom. Ipak, to su bili izuzetci, većina je ostala vjerna noćnim posudama...

Noćne posude bile su stoljećima nezaobilazan inventar svakog kućanstva. Bez njih bi srednjovjekovni i novovjekovni život bio gotovo nezamisliv. Imala ih je svaka kuća, a ovisno o bogatstvu njihovih korisnika, bile su obične glinene ili izrađene od porculana i oslikane, navodi Solis.

U inventaru palače Garagnin iz 1798. godine saznajemo da je šest noćnih posuda bilo smješteno u zidnom ormaru ispod polica u kojemu su se čuvali porculan i staklo, piše Fani Celio Cega.

Za noćno nošenje i prolijevanje nečisti koristio se donedavno izraz baciti kavaline. To je bila dužnost žena, u bolje stojećim kućama služavki. Tijekom dana posuda, lonac - sić, kavalina - s fekalijama i urinom sklanjao se najčešće u konobu ili pod stube. Imućniji su posjedovali posebnu stolicu, komodin, s rupom na sjedalu pod koju se postavlja noćna posuda. Septičke jame bile su malobrojne, kako to spominje dr. Jakov Mirković opisujuću nezavidnu higijensku situaciju u Trogiru potkraj 18. i početkom 19. stoljeća. U predgrađu na Čiovu uz težačke kuće nalazile su se jame za gnoj nad kojima su bili zahodi, navodi Ivo Babić.

PRVI TROGIRSKI ZAHODI


Stari su zahodi pronađeni u dvjema trogirskim kućama. Jedan zahod nalazi se u sklopu palače Garagnin - Fanfogna, u prizemlju, u istočnom dijelu nekoć otvorena unutrašnjeg dvorišta palače do kojega je bio zatvoreni prostor s bunarom (danas Kopirnica Radić), a drugi se nalazi izložen u dvorištu Muzeja grada Trogira gdje je donešen iz susjedne palače Dragazzo. Na njemu se vide udubljenja u kamenu gdje je bila učvršćena drvena daska koja nije sačuvana.

NE TAKO DAVNA PROŠLOST


Još do u drugu polovinu XX. stoljeća fekalije i mokraća prolijevali su se u more, na Rivi i u Foši.
  Iz 20. stoljeća je i oslikana porculanska noćna posuda, dio Zbirke suvremene povijesti Muzeja grada Trogira:

Prvi javni zahod u Trogiru nalazio se u parku Žudika što je vidljivo na priloženim fotografijama s početka 20. stoljeća:

I na kraju, vratimo se top temi od koje je sve krenulo - tariguzu i to samo zato da bismo ga iskoristili kao molbu da u ovom razdoblju budete ljudi, da čuvate sebe i sve oko sebe, ali da ujedno ne mislite samo na - kako bi se reklo (ne zamjerite na izrazu) - svoje drugapolovicariječiice.

FIN

Literatura:

- Statut grada Trogira
- Babić, Ivo: Trogir, grad i spomenici, Trogir, 2016.
- Celio Cega, Fani: Prepoznavanje novovjekovne svakodnevice na temelju lapida koji se čuvaju u Muzeju grada Trogira, Zbornik 4. kongresa hrvatskih povjesničara umjetnosti – Instutucije povijesti umjetnosti, Zagreb, 2019.

- Solis, Inge: Nužnici i kultura stanovanja jadranske Hrvatske kroz kasni srednji vijek i renesansu, Mali Lošinj, 2012.

Pripremila:
Maja Maljković Zelalija