𝗨𝗥𝗘𝗗 𝗨𝗭𝗗𝗥𝗔𝗩𝗟𝗝𝗘! ili 𝙆𝙖𝙠𝙤 𝙨𝙢𝙤 𝙨𝙚 𝙞 𝙧𝙖𝙣𝙞𝙟𝙚 𝙞𝙯𝙫𝙪𝙠𝙡𝙞 𝙟𝙚𝙧 𝙨𝙢𝙤 𝙗𝙞𝙡𝙞 𝙥𝙖𝙢𝙚𝙩𝙣𝙞… (𝙤𝙨𝙞𝙢 𝙟𝙚𝙙𝙣𝙤𝙢 𝙠𝙖𝙙 𝙣𝙞𝙨𝙢𝙤)

Imaš tren za vidjeti kako je Trogir kroz povijest ostao zdrav ko dren? 

Naravno da imaš. Kad ako ne sad! Evo zato malo zdravlja na dlanu (ukoliko nas pratite preko pametnih telefona) i ekranu...

U Muzeju grada Trogira čuvaju se četiri kamena ulomka sa zgrade koja je sve do 1910. godine stajala na sred sredine rive. Bila je to zgrada Zdravstvenog ureda koju je oko 1753. godine podigao Ignacije Macanović – isti onaj čovjek koji je sagradio i novu zgradu palače Garagnin – Fanfogna u koju je smješten Muzej grada Trogira. Kameni ulomci o kojima je riječ stoje doma, na sigurnom - dvije volute dom su pronašle u dvorištu Muzeja grada Trogira, a natpis OFFITIUM SALUTIS i ulomak u čijem se središtu nalazio grb u lapidariju. 

Osim navedenih, kao dio muzejske zbirke smještene u klaustru samostana sv. Dominika, sačuvan je i mletački lav olovnih očiju za kojeg se pretpostavlja da se nalazio upravo na južnom pročelju Zdravstvenog ureda, pred kojim je bio smješten mali gat za prihvat plovila.

 

 Odvezavši se tog gata Trogir je napustio i Franjo Josip I koji je posjetio grad 25. 6. 1891. Kao opis ove fotografije stoji: Dne 25 lipnja 1891, N. V. Ćesar i Kralj Frane Josip I, iznenadi Trogir Svojim Previšnjim posjetom, te na raztanku zahvaljuje se Grado-Načelniku Špiri Puoviću, na sjajnovu i srdačnomu iskazu kojim Njega iznenadiše Trogirani

Zašto i čemu Zdravstveni ured? Zato jer je zdravlje najvažnije! 

I zato jer je bolje spriječiti nego liječiti! 

Naime, u 18. stoljeću su, kao i ranije i kasnije kroz povijest, svijetom harale zarazne bolesti. Pošto je Trogir bio važna pomorska luka i samim time bio izložen zarazi, republika je na rivi dala sagraditi Zdravstveni ured. A Trogirani 18. stoljeća bili su izuzetno pametni, pa epidemija kuge nije poharala naš grad. Naredbe i upute iskakale su sa svih strana – vješale se na javnim mjestima, počevši od  Zdravstvenog ureda, pričalo se o njima po gradu, pa i s propovjedaonica crkvi - što je uzrokovalo da zavlada - pametan strah.

Na cijelom trogirskom području tijekom epidemije 1784. kretanje izvan mjesta boravka bilo je strogo zabranjeno, osim uz posebnu dozvolu. Ako su pak stanovnici drugih mjesta morali u Trogir radi posla – pratio ih je čuvar od ulaza u grad do odredišta i natrag.

 

SVE JE SUMNJIVO!

 
Roba se raskuživala na razne načine. Primjerice, 1763. nadležni su morali pregledati jesu li namirnice bile vezane špagom ili bilo kojim drugim sumnjivim materijalom, a zatim ih uroniti u vodu. Perad je morala biti dobro uronjena u vodu, a perje detaljno očišćeno, glava i noge morale su biti odrezane, a nakon svega toga - meso dobro pečeno i uronjeno u vodu. Jaja su se smjela primati samo ako su prethodno bila uronjena u ocat. Bilo je zabranjeno primati bilo kakvo zelenilo. Vuna se mogla prodavati samo na način da je cijeli dan stajala uronjena u vjedro s kipućom vodom, koju su prodavači morali mijenjati najmanje tri puta dnevno.
 

A što mi moramo? Stati doma i prati ruke. Ne zvuči teško.

 

Tijekom 19. stoljeća iz Azije u Europu stiže još jedna zarazna bolest. (Zvuči poznato i u 21. stoljeću? Hm…) Riječ je o koleri koja u Dalmaciju dolazi trgovačkim putovima 1836. godine. Vlasti u pojedinim gradovima, radi trgovinskih interesa nisu htjele proglasiti karantenu (ovdje dobro pristaje onaj emotikon koji se dlanom lupa po glavi).  Tako zadarski list Gazzetta di Zara piše „Kolera se ne širi zarazom“ nakon čega je liječnicima borba protiv epidemije postala još teža!
 

I tako je iz Trsta u Split 19. 7. 1836. uplovio brod s robom. Radnici su je iskrcali i svi odmah - oboljeli. Vlast diljem Dalmacije se i dalje oglušivala na upozorenja liječnika o zarazi i naravno – bolest se munjevito širila. Isti je dan stigla i do Trogira - ukratko:

 Kad je brod došao u luku i privezao se za kraj, 

trojica mornara izlaze i – tu je početak zaraze bio, znaj. 

 

Nečistoća grada i nehigijena stanovništva pogodovale su zarazi pa se kolera brzo i lako širila. Stanovništvo je uhvatila panika, pa su se zatvarali u kuće (BRAVO!) ili bježali iz grada i tako širili bolest – jer je među bjeguncima uvijek bilo zaraženih (zvuči poznato?). Čiovljani su bili zaštićeni jer je most bio podignut… Al ne zadugo – jer vlasti su naredile uspostavljanje prometa spuštanjem mosta! Od  ukupnio 2828 stanovnika, zarazilo se njih 331, ozdravilo ih je 135… 

Bila je to itekako dobra škola Trogiranima! Naučili su lekciju jer sljedeće epidemije kuge u Dalmaciji – ona 1848., 1855. i 1889. u Trogir nisu ni pomislile ući – zapravo - nisu ni imale kako: vlasti su ekspresno reagirale i organizirale učinkovite mjere za zaštitu grada i njegovih stanovnika. Osim što je formirana zdravstvena komisija, potpuno je prekinut promet mostom. U Gradu, na Čiovu, Slatinama i Okrugu postavljene su stražarnice na kojima se straža izmjenjivala svaki dan novim ljudima. Postavljene su kuća za dezinfekciju i kuća za oboljele. Noću su morale gorjeti vatre. Zabranjeno je ribarenje bez dozvole. Posebni nadzornici su pratili kretanje stanovnika. Strogo se pazilo na ulaz i izlaz iz grada – za to su se izdavale posebne propusnice, potvrđene od zdravstvenih komisija.
I svi su ostali – zdravi zdravcati!

Mi samo moramo ostati kod kuće. Učiti na primjerima drugih.
I prati ruke. Nije to toliko teško, zar ne?

 

Ulomci u Muzeju grada Trogira koji su potaknuli ovu crticu iz povijesti svjedočanstvo su borbe grada Trogira protiv zaraznih bolesti. A fotografije iz vremena prije 1910. svjedočanstvo o postojanju jedne male, ali za zadravlje iznimno vrijedne barokne prizemnice…

Vaše dijeljenje ove priče biti će svjedočanstvo da želite da i vaši prijatelji 

na društvenim mrežama pročitaju ovu crticu iz trogirske povijesti. 

Upotpunite im dan, i predložite im da je pročitaju. :)

Literatura:

- Babić, Ivo: Trogir, grad i spomenici, Trogir, 2016.

- Bajić - Žarko, Nataša: Kolera u Dalmaciji s osobitim osvrtom na Trogir i njegovu okolicu u prvoj polovini 19. stoljeća, Acta historiae medicinae stomatologiae pharmaciae medicinae veterinariae, Beograd, 1987.

- Božić - Bužančić, Danica: Život u Trogiru u doba epidemije kuge u Dalmaciji u 18. stoljeću, Acta historiae medicinae stomatologiae pharmaciae medicinae veterinariae, Beograd, 1987.
- Celio Cega, Fani: Prepoznavanje novovjekovne svakodnevice na temelju lapida koji se čuvaju u Muzeju grada Trogira, Zbornik 4. kongresa hrvatskih povjesničara umjetnosti – Instutucije povijesti umjetnosti, Zagreb, 2019.

- Delalle, Ivo: Trogir - vodič, Trogir, 1936.

 Pripremila:
Maja Maljković Zelalija