Dok su prethodne objave iz specijala Premotali smo film: od Kina do Kantuna kulture vodile na putovanje u povijest kina u Trogiru (pročitajte ih OVDJE i OVDJE), ova će putovati u filmsku povijest Trogira! Donosimo ju baš (ali baš!) prigodno - u povodu početka redovnog kino programa u Kantunu kulture 11. travnja 2024.! Novosti i program možete pratiti na Facebook stranici Kino Mediteran Trogir, odnosno Instagramu @kinotrogir. Prije ovog, novog kino početka - pozivamo vas da napravite kokice, udobno se smjestite i uživate u "kratkim kadrovima" trogirske filmske povijesti koje smo pripremili u nastavku!
U prosincu 2015. godine započet je projekt Kamera! (atr)Akcija! - filmski vodič kroz Trogir kojemu je cilj bio prikupiti i prezentirati što veći broj podataka i svjedočanstava o filmovima snimljenima u Trogiru. Sedam tematskih e-knjižica objavljeno je OVDJE, a u nastavku osim predstavljenih, donosimo i nova saznanja kod kojih su neka pronašla svoje mjesto unutar izložbe Premotali smo film: od Kina do Kantuna kulture. (Ukoliko još niste - svakako ju razgledajte u predvorju Kantuna kulture!)
A sada - premotavanje!
1934.
Film A život teče dalje... sniman je na Visu i Klisu te u Šibeniku, Splitu, Solinu i Trogiru. U Trogiru se - na glavnom gradskom trgu snimalo u listopadu 1934. godine. Ovaj film prvi je zvučni film (ton-film) na hrvaskom jeziku! Više o filmu i scene snimljene u Trogiru pogledajte OVDJE.
1936.
Povijesni spektakl Bijeli robovi (Weisse Sklaven/Panzerkreuzer Sebastopol), u kojemu Dalmacija glumi Krim, donosi nekoliko kadrova iz Trogira - osim panoramskog pogleda s Vlaške, u filmu su prikazani kadrovi snimljeni pred Osnovnom školom Petra Berislavića. O snimanju piše Jadranski dnevnik 1936. godine. Više o filmu i scene snimljene u Trogiru pogledajte OVDJE.
1946.
Slavica - prvi cjelovečernji igrani film u novonastaloj Jugoslaviji - sniman je 1946. godine i u Trogiru pod redateljskom palicom Vjekoslava Afrića. Premijerno je prikazan 29. 4. 1947. godine.
Fotografija sa snimanja filma Slavica, vl. Tonka Pomenić |
1952.
Fim Kameni horizonti*, red. Šime Šimatović, sniman je 1952. godine na niz lokacija u Trogiru. Kao posebno zanimljive scene izdvajaju se gotovo dokumentarne masovne scene sajmenog dana u Trogiru te scene karnevalske povorke. Gotovo je cijeli grad bio kulisa za snimanje ovog filma - u njemu pronalazimo scene sa sjevernih i južnih gradskih vrata, iz dvorišta palače Garagnin - Fanfogna (današnjeg Muzeja grada Trogira), iz Šubićeve ulice, s Radovanovog trga, glavne ulice, palače Ćipiko, Cimatorija, glavnog trga, Mornarske ulice, iz škvera... Više o filmu i scene snimljene u Trogiru pogledajte OVDJE.
*Zanimljivo je da se ovaj film, dok se snimao, zvao Mala, prema glavnom
liku. O tome svjedoče i pojedini intervjui sa Šimatovićem iz siječnja 1952.
1953.
Ekipa Jadran filma iz Zagreba sa snimanjem filma Uspavana ljepotica u Trogiru započela je 15. svibnja 1953., a trajalo je oko mjesec dana. Film je režirao Rudolf Sremec, a snimao Oktavijan Miletić. Iste je godine film nagrađen diplomom na Festivalu u Berlinu, a prikazan je i u službenom programu Festivala u Cannesu.
1955.
Pustolovni-trivijalni film Goubbiah... mon amour (Liebe unter Heissem Himmel/Fuga nel sole/Cita en sol/Kiss of fire), čija je premijera održana u ožujku 1956., sniman je, među ostalim, i na glavnom gradskom trgu u Trogiru . Početkom lipnja 1955. su u Splitu i okolici boravili scenarist Rene Barjavel, redatelj Robert Darene i snimatelj Roger Hubert koji je u jednom intervjuu naveo: "Pejzaži koje sam imao prilike dosad vidjeti veoma su lijepi i interesantni. Naročito mi se dopao Trogir." (za više kliknite na naslov filma)
Adriatic Splendor, putopisni dokumentarac iz 1955. snimali su Hal Morey i Alfred Berger. Trogirske kadrove iz ovog filma možete razgledati OVDJE, a cijeli film pogledati OVDJE.
1957.
Film dobitnik Zlatnog globusa u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja na 16. dodjeli ove nagrade, sniman je i u Trogiru! Radi se o filmu Cesta duga godinu dana (La strada lunga un anno) iz 1958. godine. Trogirske lokacije koje se najčešće pojavljuju u filmu su Radovanov trg, Obrov, Šubićeva ulica te klaustar samostana sv. Dominika, no zaista ih je pregršt iz cijelog grada - uvjerite se sami OVDJE. Snimanje u Trogiru odvijalo se u prosincu 1957. godine. U velikom intervjuu objavljenom 21. prosinca u Slobodnoj Dalmaciji glumica Eleonora Rossi Drago navodi da joj je bilo vrlo ugodno snimati u Jugoslaviji posljednja četiri mjeseca - da je u Splitu našla malo Rima, a u Trogiru nešto od Venecije...
1962. - 1968.
Kultni filmski serijal Winnetou sniman je u Dalmaciji od od 1962. do 1968. kada su snimljeni: Blago srebrnog jezera, 1962., Winnetou I, 1963., Old Shatterhand, 1964., Winnetou II, 1964., Winnetou među jastrebovima, 1964., Winnetou: Kralj petroleja, 1965., Winnetou III, 1965., Old Surehand, 1965., Winnetou i Apanači / Mješanke, 1966., Winnetou i njegov prijatelj Old Firehand, 1966., Winnetou u Dolini smrti, 1968. Najzapaženiji broj trogirskih scena dio su filma Winnetou III iz 1965. godine, a možete ih vidjeti OVDJE.
1963.
Rabaneck, gusar iz pakla/vražji gusar, odnosno Il Pirata Del Diavolo sniman je u Trogiru 1963. godine o čemu svjedoči niz arhivskih fotografija kao i novinskih članaka, ali i jedan zanimljiv dokument o najmu tvrđave Kamerlengo za snimanje. Fim je dostupan OVDJE.
1964.
Lito vilovito Obrada Gluščevića iz 1964. sniman je također u Trogiru. Na filmskoj traci zauvijek su ostali ovjekovječeni glavni gradski trg, cimatorij, glavna gradska ulica, loža, katedrala i njen zvonik te Radovanov trg... Pogledajte ih OVDJE.
1965.
"Pripremajući film, polazio sam od zamisli: otuđenost ljudi u ambijentu koji je više grad prošlosti, historije. Stari Trogir današnje Trogirana više toliko ne zanima. Zbog toga on živi osamljen i polagano umire, kao čovjek koji ostari. Novi Trogir živi novim životom, izvan tih starih arkada, svodova i kapela (...) Cijeli je film Sunt lacrimae rerum svojevrsna metafora i ja sam želio da iz nje spomenuta ideja zrači u prenesenom smislu i da stilski film ostane cjelina.", rekao je u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju redatelj Eduard Galić, rođen u Trogiru 1936. godine. Galić je redatelj niza filmova snimanih u Trogiru, tako primjerice Slobodna Dalmacija piše o snimanju kratkometražnih filmova Osvetnik i Pjesma mrtivm klesarima (Klesari) 1967. godine. Godine 2017. u dvorištu Muzeja grada Trogira projiciran je njegov film Trogirske impresije, iz 1970., o kojemu je već bilo riječi na Trogir Time Travelu - pod naslovom Nekoliko kadrova iz "Trogirskih impresija" Eduarda Galića.
Slobodna Dalmacija, 11. 10. 1966. |
1967.
Redatelj Vatroslav Mimica u Trogiru je snimao poznaati i medijski izrazito dobro popraćen film Kaja, ubit ću te! čija je radnja temeljena na istinitom događaju smještenom upravo u Trogir i vezanom za obitelj Ciciliani, no - kako stoji na samom početku filma - "obrada je slobodna, pa je svaka sličnost sa stvarnim licima živim ili mrtvim samo slučajna"
Pod naslovom Apokaliptični "Kaja" V. Mirković u Slobodnoj Dalmaciji piše "Vatroslav Mimica radio je Kaju nešablonski. Fabula ga je malo zanimala; ona je tek sredstvo da se izrazi bitno: kako arkadijski život jedne tupe, ali ipak skladne sredine može rat toliko izmijeniti da se nekadašnji drugovi među sobom počnu ubijati - na kraju ostaju samo ruševine na kojima se suludo krevelji mjesni imbecil."
Film je 16. veljače 1969. imao i svoju televizijsku premijeru. U najavi stoji da se film prikazivao jedino na Festivalu u Puli 1967. i u jednom kinu u Zagrebu* te da ga za prikazivanje nije htjelo otkupiti nijedno distributersko poduzeće. Također piše da je Kaja, ubit ću te naišao na vrlo različita mišljenja kod kritičara - dok su mu neki osporavali vrijednost, neki su ga svrstavali među najbolje realizacije jugoslavenskog filma...
Među onima koju su njime bili oduševljeni je i kritičar Howard Thompson - on je u New York Timesu, nakon odgledanog fima na Filmskom festivalu u New Yorku 24. rujna 1968., napisao da je "film sjajno zamišljen, ali sasvim osobenom i neuhvatljivom alegorijom, bukvalno naslikanom na platnu najoštrijom i najhipotičnijom fotografijom u boji koja je ikad viđena (...)" Više o filmu možete pročitati u članku iz Slobodne Dalmacije, a pogledati ga možete OVDJE.
Slobodna Dalmacija, 1. 8. 1967. |
1969.
Orson Welles u Trogiru je 1969. snimao film The Merchant of Venice. No, film nije ugledao svjetlo dana sve do Filmskog festivala u Venciji 2015.! Naime, dio snimki misteriozno je nestao iz produkcijskog ureda u Rimu! Zahvaljujući nedavnom otkriću originalnog scenarija film je rekonstruiran i predstavljen publici 46 godina nakon što je snimljen... Dostupan je za gledanje OVDJE. Naš sugrađanin Ivan Ercegović sjeća se ovog snimanja, o kojemu nam je ispričao: "U to vrijeme pohađao sam Osnovnu školu I. Guina, popodnevna smjena, s ekipom iz razreda nakon povratka s nastave, nabasao sam na set. Sjećam se da su kamera i reflektor bili postavljeni na početku ulice, kod Banića. Orson je bio u crnoj pelerini, nosio je šešir širokog oboda, a kamera ga je pratila s leđa, dok je hodao u pravcu volta na sredini ulice. Scena se ponavljala nekoliko puta, a nisam siguran da li je neki drugi glumac hodao njemu u susret, ili iznenada skočio pred njega..."
Orson Welles u Trogiru, 1969. |
Film Most redatelja Hajrudina Krvavca također je sniman u Trogiru 1969. godine* i to - ni manje ni više i - u Muzeju grada Trogira! Osim Muzeja i Kneževog dvora, u filmu možete vidjeti scene iz Segeta Donjeg, a dostupan je OVDJE. Film je iste godine imao čast otvoriti Filmski festival u Puli gdje je "oduševljeno prihvaćen od 10 do 12 tisuća gledalaca", piše B. Ivanda u Slobodnoj Dalmaciji.
*ovaj podatak naknadno je dodan zahvaljujući komentaru V. Sorića na Facebook stranici Muzeja grada Trogira. Hvala Vlado! Ukoliko imate saznanja o snimljenim filmovima a koji nisu spomenuti u tekstu, javite nam!
Maksimilijan Paspa, osnivač Kino-kluba Zagreb, 1932. godine snimio je petominutni film Split - Trogir - Hvar, a kadrovi Trogira našli su se i u kratkom dokumentarnom filmu Ulricha K.T. Schultza Steinerne Wüste und steinerne Wunder an der Adria iz 1933./34. Iz onodobnih tiskovina saznajemo da su se u Trogiru 30-ih snimali prizori za filmove 90 minuta boravka (Abenteuer in Lissabon - 90 Minuten Aufenthalt, 1936.), Princeza koralja (Die Korallenprinzessin, 1937.), Nemogući g. Pitt (Der Unmöglich Herr Pitt, 1938.), Putnici sa Splendida (1956.), Kad dođe ljubav (Kad pride ljubezen/Quand vient l’amour, 1957.), Az Oroszlan Ugrani Keszul (1969.)... što zasigurno otvara niz mogućnosti za nova istraživačka putovanja kao i predstavljanja saznanja u budućnosti. Pridodamo li tome i filmove/serije snimane do danas, poput Doctor Who, Jonathan Strange & Mr. Norrell, DIG, ili nešto starijih poput Orgulje i vatrogasci, Jack Holborn, Stealing heaven, ... možemo zaista zaključiti da Trogir nije samo "u svom filmu", nego i u brojnim drugim, vrijednima pažnje i gledanja... :)
Maja Maljković Zelalija
Nema komentara:
Objavi komentar