Jedan trogirski „Obhod na Tielovo“ ovjekovječen je na fotografiji čiji se original čuva u albumu obitelji Milić, a koju je prvi vlasnik albuma Ivan Belas – ugledni trgovac, i istaknuti pojedinac u kulturno-društvenom životu grada objavio i kao razglednicu. Velika je mogućnost da fotografija prikazuje Tijelovo 1892. godine o kojemu više saznajemo iz onodobnih tiskovina, o čemu više donosimo u ulomku iz publikacije FEŠTA! – Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest, izdanja Muzeja grada Trogira iz 2023.godine:
S obzirom na to da je u vrijeme Tijelova 1892. godine u uvali Šaldun boravilo carsko i kraljevsko bojno brodovlje s posadom, vojnicima i časnicima te nadvojvodama Karlom Stjepanom i Leopoldom, bilo je dogovoreno da dvije satnije s časničkim zborom i vojnom glazbom uveličaju planirani „velebni crkovni obhod“ na blagdan. No, kiša je poremetila planove, stoga su na svetu misu u katedrali pristigli samo viši časnici. „Oko 10 sati iznenada razgali se nebo, sunce prosja, kao da pozivlje naumljenu procesiju neka izvoli vanka. I sbilja! Eno bratovštine, ženska i muška učiona sa učiteljskim osobljem, kler, a za ovim plemenita svita najviših častnika sa prekrasnim odorama i sjajnim redovima plijeniše svačije poglede.“ Autor ovog članka objavljenog u Narodu 21. lipnja 1892. kritizira nedolazak predstavnika c. k. državnih ureda: „Kad se promisli da je Tielovo državna svečanost, kad se uzme u obzir da su toj svečanosti sudjelovali oba podmorovoje, barun Spann i Seemann te svi zapovjednici c. i k. brodovlja (...) i član visokog carskog Doma, tj. j. prejasni Nadvojvoda Stjepan, onda se nitko čuditi neće da se obćinstvo pitalo što to znači i da je sami prosti puk osudjivao to grubo, neprijatno ponašanje ove godine sa strane svijuh c. c. k. k. činovnika“.
Kritiku je uputio i njegov kolega u Katoličkoj Dalmaciji u članku objavljenom dan ranije, 20. lipnja 1892. No, vratimo se ipak opisu slavlja: „Pošto se u luci nalazilo usidreno državno brodovlje, procesija je ovog puta iznimno otišla oko grada do male poljane zvane Batarija, iza načelnikove kuće, gdje bijaše sagradjena kapelica i odakle se brodovi mogli udobno vidjeti. Ovdje se razvio ganutljiv prizor: opat digao presveto Otajstvo, blagoslivljuć ponosne ladje s vojskom, Narodna glazba udara carevku, a brodovi izbaciju hitac za hitcem na pozdrav Spasitelju svieta... Puk, svladan ganućem, klekne okrenut prama dimećim oklopnjačama, vapeć božji blagoslov našoj hrabroj mornarici! To bijaše uzvišeni trenutak poslie kojega sunce skrije svoje lice iza oblaka i ponovno počme kišiti, tako da se obhod hitno dokončao. I tako svrši ovaj liepi dan, koji je mogao biti i ljepši, da nebijaše oblaka na obzorju i magle u nekim stanovitim srdcima.“
Kritiku je uputio i njegov kolega u Katoličkoj Dalmaciji u članku objavljenom dan ranije, 20. lipnja 1892. No, vratimo se ipak opisu slavlja: „Pošto se u luci nalazilo usidreno državno brodovlje, procesija je ovog puta iznimno otišla oko grada do male poljane zvane Batarija, iza načelnikove kuće, gdje bijaše sagradjena kapelica i odakle se brodovi mogli udobno vidjeti. Ovdje se razvio ganutljiv prizor: opat digao presveto Otajstvo, blagoslivljuć ponosne ladje s vojskom, Narodna glazba udara carevku, a brodovi izbaciju hitac za hitcem na pozdrav Spasitelju svieta... Puk, svladan ganućem, klekne okrenut prama dimećim oklopnjačama, vapeć božji blagoslov našoj hrabroj mornarici! To bijaše uzvišeni trenutak poslie kojega sunce skrije svoje lice iza oblaka i ponovno počme kišiti, tako da se obhod hitno dokončao. I tako svrši ovaj liepi dan, koji je mogao biti i ljepši, da nebijaše oblaka na obzorju i magle u nekim stanovitim srdcima.“
Pripremila:
Maja Maljković Zelalija
