U veljači 1897. godine započelo je proširivanje ulice koja je vodila od nekadašnjih sjevernih gradskih vrata prema južnim gradskim vratima - današnje glavne gradske ulice. Nakon što su srušeni zidovi vrta u vlasništvu obitelji Garagnin - Fanfogna, otkriveni su ostatci zida za kojeg je utvrđeno da je zid grčkog Traguriona, iz 3. stoljeća prije Krista. Te prostorne intervencije, prema svemu sudeći, ovjekovječio je Ivan Dominik (Gian Domenico) Fanfogna - Garagnin 30. travnja 1897.!
Kako navodi Stanko Piplović, 30. travnja 1897. Ivan Dominik (Gian Domenico) Fanfogna – Garagnin (1845 – 1911) fotografirao je sačuvane ostatke zida grčkog Traguriona. O njegovom autorstvu možemo zaključiti i prema riječima Frane Bulića u prilogu Ritrovamenti di mura antiche greco-illiriche a Traù (Nalazi starogrčko-ilirskih zidina u Trogiru) iz Bullettino di archeologia e storia Dalmata: „Conte Giandomenico Fanfogna Garagnin, dopisnik Središnjeg povjerenstva smatrao je prikladnim fotografirati spomenuti zid na četiri položaja“.
U Muzeju grada Trogira uistinu se čuvaju fotografije proširivanja ulice snimljene s četiri položaja:
"Je li conte Ivan Dominik Fanfogna – Garagnin, poput primjerice fotoamatera grofa Jurja Draškovića ili nećaka mu Karla Draškovića, jednog od najistaknutijih hrvatskih fotoamatera u 19. stoljeću, imao sklonosti prema fotografiji, je li upravo on kreativno ovjekovječio svojeg brata Ivana Luku (Gian Lucu) Fanfogna – Garagnina (1851 – 1902) na drvenim ljestvama smještenima ispred casina u parku Garagnin, kao i svoju sestru Diamantu (1846 – 1920) s njenim suprugom Radošem de Micheli Vitturijem te majku Katarinu (1812 – 1873) pokazat će tek buduća pregledavanja arhivskog gradiva, s obzirom na to da žig, potpis ili bilo kakva druga bilješka na samim fotografijama koje se čuvaju u Muzeju grada Trogira, a pripadale su obitelji Garagnin – Fanfogna, ne postoje", zaključuje Maja Maljković Zelalija u knjizi Fotografi(ja) u Trogiru.
____________________________________
Prethodni ulomci dio su publikacije Muzeja grada Trogira – Fotografi(ja) u Trogiru - koja rasvjetljava i sistematizira nedovoljno poznatu i slabo istraženu povijest fotografije u Trogiru te prikaza Trogira i njegovih stanovnika na fotografijama. Autorica Maja Maljković Zelalija u ovoj knjizi sažeto, a opet iscrpno odgovara na pitanje iz podnaslova – Tko je ovjekovječio Trogir, a tko Trogirane od 1850. do 1950. godine te pritom na svjetlo dana iznosi gotovo 150 značajnih, zanimljivih i rijetko viđenih svjetlopisa. U knjigu smo zavirili, a to možete učiniti i vi OVDJE i OVDJE.
Tko je misteriozni grof Tremoli? Što i koga je snimio u Trogiru 1891. godine? Tko je još misteriozniji Srećko Wirk i što je on ovjekovječio? Je li Eduardo Pisa koji otvara fotografski obrt u Trogiru 1911. godine otvorio uistinu fotografski ili pak stolarski obrt? Gdje se nalazio foto atelijer Vasilija Jurjeva? A Nikole Losjakova? Što je sve u Trogiru snimio Emilio Plett? Koji je bio najpopularniji fotograf među Trogiranima početkom 20. stoljeća? Odgovore na sva ta i na brojna druga pitanja donosi "Fotografi(ja) u Trogiru - Tko je ovjekovječio Trogir, a tko Trogirane od 1850. do 1950. godine" koju možete nabaviti u Muzeju grada Trogira. Publikacija je dostupna do isteka zaliha, kojih je još vrlo malo... (tek par primjeraka)!
