Kuća pri moru za sve naše mesarnice

 

Jednostavna kamena zgrada smještena u parku Žudika koja se svojom bjelinom i osamljenošću ističe na pojedinim arhivskim fotografijama Trogira svako toliko pobudi interes javnosti. Stručna i znanstvena literatura ju spominju veoma rijetko, stoga smo njenu priču odlučili ispričati pomoću vijesti iz nekoliko onodobnih tiskovina. Podatke koje je dosadašnjim istraživanjem prikupila Maja Maljković Zelalija predstavljamo u nastavku... 

 

O nužnoj potrebi izmiještanja mesnica iz gradskih ulica Trogira u 19. stoljeću prvi spomen pronalazimo u novini Narodni list u veljači 1889. godine, kada se planira gradnja zgrade koja bi udomila mesnicu, ribarnicu i zelenu tržnicu. Optimistično se navodi da će "ova radja" biti gotova za tri mjeseca - već u svibnju:

"Ovo je godina dana odkad su na obćinskoj upravi naši ljudi. U tako malo vremena mnogo su učinili, nisu ni časa dangubili, već su se svojski zauzeli, da čim bolje urede i poljepšaju grad i okolicu." piše nepoznati autor iz Trogira Narodnom listu, koji dopis objavljuje 2. veljače 1889. godine. Dopisnik potom nabraja "glavne radje koje se zvadjaju i koje će se skoro izvesti" u gradu, a među njima navodi: "Treća radja bez koje nemožemo biti jest kuća pri moru gdje bi se smjestile sve naše mesarnice, koje su sada po gradu raztrkane na veliku škodu zdravlja i čistoće, kao što i ribarnica, koje je neprikladna na sadašnjem mjestu. Uz mesarnicu i ribarnicu bit će smješten i zeleni trg. Ova će radja do svibnja biti izvedena. Za ove sgradje najzgodnije mjesto bilo bi u starom perivoju tako zvanom Fortinu. Tako bi se sva tržišta usredotočila u jedan položaj, a kupaocim i prodavaocim bi bilo sve na ruku."
 

 

6 ili 12 dućana na Žudeki za prodaju mesa

Nakon mjesec dana, 2. ožujka 1889. godine, u izvještaju sa sjednice trogirskog općinskog vijeća saznajemo da je "bila na dnevnom redu izmedju ostalih predmeta, i osnova o sagradjenju 6 dućana na Žudeki za prodaju mesa." Auto piše da je rasprava o toj točki dnevnog reda bila živahna te da su u njoj sudjelovali načelnik Puović, predsjednik vijeća Paladino te vijećnici dr. Moretti i don Sentinella.
Evo što piše: "Potle nego bi pročitano izvješće obćinskog upraviteljstva, viećnik Sentinela priznav potrebu, da budu mesarnice okupljene na mjestu otvorenu i razlučenu, opazi da u Trogiru imade 12 osoba, koje posjeduju dozvolnicu odnosnog obrta, te predloži da mjesto 6, bude obćinsko upraviteljstvo uoblašćeno sagraditi 12 dućana za mesarnicu. D.r Moreti pripoznaje i on da je potrebito odalečiti mesarnice iz svakoga kraja grada, ali misli da mjesto predloženo nije najshodnije, pošto je onaj položaj, po njegovom mnienju, najkrasniji u gradu, te predlaže da bi bilo shodnije sagraditi mesarnice na mjestu tako rečenom Fortin kod jaruge, a uz to obustaviti radnju, dok pomorska vlada neuredi jarugu. Prisjednik Paladino izrazi se i on protivan Žudeki i predloži imenovanje odbora, da prouči osnovu glede mjesta, gdje bi se imale sagraditi mesarnice. Načelnik prikazuje da u Trogiru nisu nego samo dva položaja, gdje bi se mogle sagraditi rečene mesarnice, veli da je prešnost iste radnje pripoznata od svakoga; nezna kada će biti uredjena jaruga, ali po onomu ste je čuo od nekoga činovnika pomorske vlade, to će se obistiniti kasno. Pristojnost, čistoća i zdravstveni uzroci hoće, da se mesarnice postave u razlučeno mjesto. Po osnovi velevrstnoga mjernika c. k. savjetnika Dr Slade, koji je istodobno dobar naš sugradjanin, neima sgodnijega položaja za ovu svrhu do Žudeke. Poslie toga stavljen je na glasovanje predlog gosp. D.r Moreta, koji propade. Takodjer nije primljen predlog prisjednika Paladina. Tada načelnik zamoli viećnika Sentinela da preinači svoj predlog u smislu, da bude uoblašćeno upraviteljstvo odrediti gradju 6 dućana, i isto vrieme tražiti sredstva za sagradjenje drugh 6 dućana. Sentinela pristaje na načelnikov poziv, te njegov predlog dobije 17 glasova proti 3 glasa."

 

 

Ulomak fotografije Aloisa Beera prikazuje izgled Žudike prije izgradnje zgrade mesnice

 

Po sriedi mesarnica, na desnu nje ribarnica, a na lievu prodaja voća i zeleni

Iako se ranije navedeni svibanj približio, zgrade nije bilo na vidiku, no rasprava o mesarnici se vodi i dalje... u rujnu i studenom 1889. u Narodnom listu pronalazimo sljedeće informacije:

"Čujemo da je zemaljski odbor prihvatio utoke za gradnju javnih tržista, te je nade da će se na skoro započeti ova važna radnja u našem gradu. Osnova veleučenog mjernika savjetnika Dr Slade izvrstna je i odgovara podpuno svojoj svrsi, koli s pogleda uresnoga, toli zdravstvenoga. Naše tržiste će ostati na otvorenom mjestu, sasvim razlučeno od obitališta. Po sriedi će biti mesarnica, na desnu nje ribarnica, a na lievu prodaja voća i zeleni. Od osobite će važnosti ta zgradja biti i sa svojim položajem; jer će se u gradu moć uzdržat čistoća, koje do sada, po duši nije bilo vele u našem gradu."

Dogotovljene mesarnice

Godinu i pol dana nakon, krajem svibnja 1891. dopisnik Narodnog lista je napisao da su "naše mesarnice brzo dogotovljene, i mi ćemo napokon vidjeti sdružene sve naše mesare na jednom mjestu." Smatra da će sada napokon završti "ogavnost rad koje čovjek moraše većkrat krenuti drugom ulicom, da se neotruje smradom, ili da neokalja odječu o meso obješeno po zidovima ulica." 

 

Na ulomku fotografije iz albuma obitelji Milić vidljiva je zgrada na kojoj je natpis "MESARNICE"

 

Zgrada mesnice vidljiva je na snimci A. Jellasce koja prikazuje okićeni grad prigodom dolaska Franje Josipa I u lipnju 1891.

 

No, meso je - čini se - i sljedećih nekoliko mjeseci visjelo po zidovima ulica... sve dok se krajem rujna ili početkom listopada 1891. zgrada nije otvorila - o čemu Narodnom listu pišu iz Trogira, 20. rujna: "Do malo dana otvorit će se nove mesarnice, koje su veoma bile nuždne za Trogir". 

Je li bilo posebne svečanosti otvaranja, tko su bili mesari smješteni u dućane, je li se tu preselila ribarnica, što je bilo sa zelenom tržnicom... odgovore na navedena pitanja tiskovine nam, nažalost, ne pružaju. No, tijekom sljedećih godina - 1892., 1893. i 1894. pružaju nam niz reakcija na novu trogirsku zgradu i šuškanja o njenom rušenju...

Kušanje kužnih para

Mesarnice na Žudiki, ako je suditi prema novinskim napisima u sljedećim godinama, nisu bile prihvaćene s osobitim oduševljenjem, pogotovo od strane političkih protivnika. Tako autonomaška Il Dalmata početkom studenog 1892. objavljuje tekst dopisnika Veritasa iz Trogira u kojemu se on žali da su građani primorani "kušati kužne pare" koje izbijaju iz dvije novoizgrađene zgrade, dva arhitektonska podbačaja - Mesarnice i "Tempietto Vespasiano" (izraz se vjerojatno odnosi na javni zahod smješten u blizini mesarnica). Narodnjački list Narod odgovara na takve napise za nekoliko dana, a u tekstu saznajemo da je gradnja bila povjerena Josipu Sladi: "Naši protivnici vraćaju se pak u svakom dopisu na mesarnice, pa krive načelnika što je gradnja ispala neprilična. Pohvalna svjedočba Financijskog Nadgledništa u Splitu dokazuje da je u korist javnog zdravlja i na dostojanstvo grada bilo potrebito osamiti mesarnice. Pak osnova nije učinjena po načelniku nego je bila povjerena gradjevnom savjetniku Dr. Sladi, te ako radja nije izpala po volji naših protovnika, neka se njihovim opazkama i tužbama obrate njemu. Čudnovato je zaista, što našim protivnicim toliko na zubu stoju naše mesarnice, koje su za svakoga, ako nije zaslijepljen od osobne strasti, na diku grada; ali se neće nikada da sjećaju one glasovite njihove kolobice i jame, koje, kako smo gori rekli, za njihova zlatna vremena, obstojale su na onom mjestu, naime one jame koje bi se imali spominjati, ako rad ništa a to barem rad onog liepog svakdanjeg mirisja kojim nam se zrak pokadjivao, a toliko puta njihove ćutljive nozdravice nasladjivao!"

 

Fotografija iz albuma obitelji Milić

 

 

Rušenje "messarnizza"

U rujnu 1893. Il Dalmata piše da još nisu prošle niti dvije godine od izgradnje neugledne i nehigijenske messarnizze, a već se planira njihovo rušenje kako bi se taj neprikladni materijal iskoristio za obnovu gradske vijećnice. U članku također stoji i da je mesarnice u stilu "muracca nuova" definirao jedan od najinteligentnijih ljudi grada.

Nego to nam budi pouka

No, ako je suditi prema dopisu "Starca Trogiranina" Narodnom listu u travnju 1894., do rušenja još uvijek nije došlo, a napisano upućuje na to da ni narodnjaci nisu bili posebno zadovoljni novom građevinom: "Gospodo, sjetite se, da gdje se sada dižu mesarnice, ponosno se jedanput redali gorostasni bori. Ona prirodna krasota na diku je bila gradu, a mesarnice kako izgledaju na najljepšem položaju Trogirskog tla? Težko je na to odgovoriti! Znam, da su se i naši otci radi toga pokajali te da bi mogli pogrješku popraviti, stavan sam da bi to rado učinili. Nego to nam budi pouka."

Fotografija Pierrea L. Petitta snimljena 9. rujna 1896.

Kada je točno park Žudika ostao bez ove zgrade koju tiskovine pripisuju Josipu Sladi - Šiloviću, pokazat će neka buduća istraživanja. Do tada nastavite pratiti Trogir Time Travel i klikom OVDJE se prisjetite što je na mjestu mesarnica podignuto i svečano otvoreno 1910. godine...

 

Pripremila: Maja Maljković Zelalija

 

 

 

Dogodilo se 25. rujna 1910...

 

Razglednica | Muzej grada Trogira - donacija g. A. Čižeka 

 

 

„Sa novom sudbenom zgradom uprav se može ponositi ovaj grad, koji ionako obiluje starodrevnim umjetničkim gragjevinama.", pišu splitske novine Dan od 6. listopada 1910. godine, a prenosi publikacija "FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest" (Izložba je otvorena još danas i sutra, 10:00 - 13:00 te 17:00 - 20:00!)

 

Vijest iz Trogira nastavlja se informacijom da je 25. rujna upravi suda predana na korištenje „velika palača građena po uzoru na mletačke dvorove“. Članak komentira i opisuje izgled sudske zgrade te potom navodi da je „otvor i blagoslov svih prostorija obavljen je na dan predaje.“ Prije samog svečanog otvaranja zgrade „svekoliko sudbeno osoblje sa presv. dvorskim savjetnikom Petrićem iz Spljeta, ugl. obć. upraviteljstvo, te starješine svih mjesnih ureda i brojno gragjanstvo prisustvovalo je svečanoj sv. Misi.“ nakon čega je opat Sentinella blagoslovio sudsku zgradu. 

Potom je u glavnoj dvorani održan program predaje zgrade koju je presv. dvor. savjetnik Petrić uz prigodan govor predao sudcu Strmiću, koji mu je pak biranim riječima zahvalio. Događaj nije prošao bez „trokatnog Živio“ Njegovom Veličanstvu i izvedbe kraljeske himne. Govor je održao i načelnik Nikola Madirazza, zahvalivši svima koji su doprinijeli realizaciji ovog građevinskog projekta – gospodi Benedettiju, Petriću, Ivčeviću, Gertscheru i arhitektu Ivekoviću, čestitavši naposlijetku građevinskom poduzetniku E. Žagaru koji je „pri ovoj gragjevini sretno uspio i lijepo je sebi na čast do kraja priveo.“ 

Uz sviranje veselih koračnica prisutni su se razišli „noseći sobom ugodnu uspomenu na dan, u kojem se sa blagoslovom otvoriše vrata doma, gdje će za Trogir i okolicu stanovati božica Pravde.“, navodi  "FEŠTA!"*

 

"Iako bi se dalo primijetiti koješta prizemnom redu prozora, koji ne skladaju sa onima prvog i drugog poda, to ipak cjelokupni utisak na oči gledaoca je lijep, zadovoljava osobito iza popunjenja monotone praznine izmegju onih oduIjastih pragova, koji pri početku gragjenja svojom bezličnošću neugodno se dojimljahu. Stubište i hodnici uistinu su carski, s njima je pogogjen ukus finih mletačkih estetičara, Dvorana glavna i ostale odaje zgodne su i obiluju svijetlom. Odio za tamnice po svemu odgovara potrebitim zahtjevima; nu arhiv je na vrlo slabom mjestu. Čudimo se, kako podzemne prostorije, do kojih će u svoje vrijeme doprijeti vlaga, odabraše da u njima spreme papir, koji vlagu upija. Možda bude to samo privremeno!", piše nepoznati autor u Danu.

 

A kako se vama doima trogirski dom božice pravde? Javite nam u komentarima na našoj Facebook stranici!

 

 

*Publikaciju "FEŠTA!" prepunu manje poznatih i zanimljivh informacija o tome što su i kako Trogirani slavili kroz povijest možete nabaviti u Muzeju grada Trogira po cijeni od 20,00 eura, do isteka zaliha.

Trogir u albumu "Europe 1988"

 

Na Flickru smo pronašli album "Europe 1988" koji je postavila Lorena Russell, a među fotografijama i nekoliko krasnih fotografija Trogira. Zaplovimo u ´88.!

 

 

"Trogir Ladies"

Možda prepoznajete balotaše? Ili žene s fotografije naslovljene "Trogir Ladies"? Javite nam tko su, ili napišite svoje dojmove o ovim fotografijama na našoj facebook stranici Trogir Time Travel...

FEŠTA! | Dan vojnika i mornara 24. kolovoza 1930.

 

Serijal "FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest" nastavljamo prigodnom "dogodilo-se-na-današnji-dan" objavom. Ulomak koji donosimo u nastavku dio je publikacije koja prati izložbu "FEŠTA!" postavljenu povodom proslave 60. obljetnice osnutka Muzeja grada Trogira. Izložbu možete razgledati do 27. rujna - ulaz je besplatan!

 

Osvijetljeni Trogir, privatna zbirka Ljubomira Radića

 

„Velika svečanost Jadranske Straže u Trogiru“ naslov je objavljen u Novom dobu od 25. kolovoza 1930. godine pod kojim doznajemo da je 24. kolovoza u Trogiru obilježen „Dan vojnika i mornara“. Cilj organizatora bio je posvetiti jedan dan mornarima i vojnicima, dan u kojemu bi se oni razonodili i zabavili u sportskim natjecanjima. 

Trogir je bio zaogrnjen svečanim ruhom – „svi prozori i javne ustanove, obala, Čiovo, sve je bilo iskićeno narodnim barjacima. Na vrhu kule Kamerlengo lepršala je velika zastava Jadranske straže...“ Brojni izletnici iz okolnih mjesta došli su uveličati ovaj dan. Priredbe su se odvijale na kopnu – ispred zgrade škole i na moru – u kanalu između grada i Čiova – plivalo se, veslalo, trčala se štafeta, vukao se konop, trčalo se s jajem u žlici i u vrećama... Sve su pratile vojna i vatrogasna glazba iz Splita. 

Natjecanje je završilo pred suton, a čim se smračilo „čitava je obala dobila čaroban izgled od hiljada žarulja. Kako je kanal s obe strane bio osvijetljem, more je izgledalo kao živa šarena žerava, po kojoj su plovile ladjice okićene balonima. Efektna je bila slika Kamerlengove kule, čije su konture obrubile žarulje.“ 

Bogat promenadni koncert izvela je vatrogasna glazba, a s mosta je paljen vatromet. U kavani B. Tironija održan je prigodni program tamburaškog zbora, uz ples i dodjelu medalja i slatkiša pobjednicima poslijepodnevnih natjecanja. Večernji program nastavio se koncertom Narodne glazbe Trogir, plesom i lutrijom na glavnom trgu koji je „bio rasvijetljen kao dan“.

 

 

 

JADRANSKA STRAŽA
Jadranska straža je organizacija osnovana u Splitu 1922. godine s ciljem jačanja pomorske svijesti i razvoja djelatnosti vezanih za pomorstvo. Podružnica Jadranske straže u Trogiru nastala je u travnju 1924. godine nastojanjima Sokolskog društva. Predsjednik joj je bio Ivan Belas, potpredsjednik Miroslav Puović, a tajnik Mihovil Nikolić (Čipčić 2021: 230).

Literatura: FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest, Muzej grada Trogira, 2023. | Čipčić, Marijan, Trogir između svjetskih ratova, Muzej grada Splita, 2021.
Izvor: Novo doba
Fotografija: privatna zbirka Ljubomira Radića
Pripremila: Maja Maljković Zelalija

Fotografi(ja) u Trogiru: Dragutin Karlo Stühler

 

 

 

 

Fotograf Dragutin Karlo (Carlo, Karl) Stühler (1886 – 1954) nakon šegrtovanja u Bukureštu, u rodnoj Rumunjskoj, i završenog tečaja za majstora fotografije u Beču, dolazi u Split gdje od 1914. godine radi kao fotografski pomoćnik u Atelijeru Zita. Godine 1921. otvara vlastiti atelijer. Snimio je impresivan broj fotografija Trogira i trogirskih motiva u razdoblju od 1925. do 1953. godine. Neke od njih donosimo u nastavku...

 

 

D. K. Stühler ove je fotografije snimio za Konzervatorski zavod u Splitu

D. K. Stühler ove je fotografije snimio za Konzervatorski zavod u Splitu

Velik broj fotografija ne čudi s obzirom na to da je snimao turističke, folklorne i povijesno-umjetničke motive za Jadransku stražu i Arhiv za propagandu Jadrana te da je bio fotograf Arheološkog muzeja u Splitu, Etnografskog muzeja i Konzervatorskog zavoda u Splitu, za koji je snimao spomeničku baštinu diljem Dalmacije.  

 

 

D. K. Stühler snimao i je i za Arhiv za propagandu Jadrana

U vodiču Trogir – vodič po njegovoj historiji, umjetnosti i životu iz 1936. jedina fotografija  kojoj je naveden autor je upravo Stühlerova. Tri godine ranije, 1933., njegova fotografija Kula Kamerlengo se našla među šesnaest fotografija arhitektonskih spomenika kulture, veduta gradova i krajolika u Dalmaciji  objavljenih u  knjizi Ljeti i zimi u Jugoslaviji u izdanju Jadranske straže. Tridesetih je godina objavljena i knjiga Kralj. Jugoslavija – Königreich Jugoslavien: Split u. Umgebung  u kojoj je ispod većine fotografija kao autor naveden Stühler. Njegove fotografije Trogira objavljene u Ženskom listu 1933. godine možete vidjeti OVDJE.

 

Fotografije D. K. Stühlera iz knjige Königreich Jugoslavien: Split u. Umgebung

 

 

Prethodni ulomci dio su publikacije Muzeja grada Trogira – Fotografi(ja) u Trogiru - koja rasvjetljava i sistematizira nedovoljno poznatu i slabo istraženu povijest fotografije u Trogiru te prikaza Trogira i njegovih stanovnika na fotografijama. Autorica Maja Maljković Zelalija u ovoj knjizi sažeto, a opet iscrpno odgovara na pitanje iz podnaslova – Tko je ovjekovječio Trogir, a tko Trogirane od 1850. do 1950. godine te pritom na svjetlo dana iznosi gotovo 150 značajnih, zanimljivih i rijetko viđenih svjetlopisa. U knjigu smo zavirili, a to možete učiniti i vi OVDJE.

Tko je misteriozni grof Tremoli? Što i koga je snimio u Trogiru 1891. godine? Tko je još misteriozniji Srećko Wirk i što je on ovjekovječio? Je li Eduardo Pisa koji otvara fotografski obrt u Trogiru 1911. godine otvorio uistinu fotografski ili pak stolarski obrt? Gdje se nalazio foto atelijer Vasilija Jurjeva? A Nikole Losjakova? Što je sve u Trogiru snimio Emilio Plett? Koji je bio najpopularniji fotograf među Trogiranima početkom 20. stoljeća? Odgovore na sva ta i na brojna druga pitanja donosi "Fotografi(ja) u Trogiru - Tko je ovjekovječio Trogir, a tko Trogirane od 1850. do 1950. godine" koju možete nabaviti u Muzeju grada Trogira. Publikacija je dostupna do isteka zaliha, kojih je još vrlo malo...

 

D. K. Stühler za Konzervatorski zavod u Splitu - ispred Muzeja grada Trogira

Sviđa vam se ovaj sadržaj? Podijelite ga s prijateljima na društvenim mrežama!

 

FEŠTA! | Sveti Lovre

 

 

Među najznačajnija trogirska crkvena slavlja, koja predstavlja i publikacija FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest, ubraja se slavlje "prvog" sveca zaštitnika grada - sv. Lovre. Na njegov blagdan. 10. kolovoza, prigodno donosimo ulomak iz navedene publikacije:

 

 "Među dalmatinskim komunama koje su usporedno štovale kultove dvaju svetaca kao zaštitnika grada i njegova puka našao se i Trogir. Osim bl. Ivana Trogirskog, istu važnost imao je i sv. Lovro (u Trogiru „Lovre“), ranokršćanski svetac koji je umro mučeničkom smrću 10. kolovoza 258. godine (Novak 2006). No, iako je štovan usporedno, pisani izvori, osim Statuta grada Trogira, o sv. Lovri ne pišu u onolikoj mjeri koliko pišu o svetom Ivanu Trogirskom. Novak razlog tomu vidi u tome što je kult sv. Lovre bio dokazan u legendama i životopisima pisanima o njemu još od kasne antike, navodi da je „bio već duboko ukorijenjen u svetačkoj hijerarhiji i odavno priznat kao univerzalni svetac Zapadnog kršćanstva (...) dok je kult bl. Ivana trebalo postepeno izgraditi i to dokazivanjem njegove svetosti“ (Novak 2006).

U Novom dobu od 10. kolovoza 1940. čitamo da se sv. Lovre časti u Trogiru „od najranijih vremena“ te da mu je bila posvećena i stara bazilika koju spominje Konstantin Porfirogenet: „Kad je stara bazilika bila srušena od Saracena, Trogirani, predvođeni od genijalnog biskupa Treguana, sagradiše opet početkom XIII. stoljeća novu katedralu u čast sv. Lovrijencu (...)“. Ovaj članak poetično piše o trogirskom zaštitniku: „U srcu ljeta, kad sunce svojim žarkim zrakama peče ljude i prirodu, pojavljuje se svetac ognja i plamena: Sv. Lovro. U ljetnoj noći, obasjanoj mirijadama zvijezda, padaju meteori, za koje narodna mašta priča da su suze Sv. Lovre. Na našem moru uzdiže se veličanstvena katedrala Sv. Lovre u Trogiru“ spominjući da se te godine „navršuje se upravo 700 godina otkada Sv. Lovro sa ove stare katedrale blagoslivlje svoj grad.“ Naime, katedrala je bila posvećena 12. kolovoza 1240. godine te je stoga „razumljivo (...) da se ovaj jubilej proslavi kako su to već najavile našre radio-stanice i Zagrebu i Beogradu. Proslava je bila zamišljena 10. i 11. kolovoza, no uslijed ratnih prilika, nove orgulje nisu stigle te je proslava odgođena dok se one ne postave, što bi trebalo biti poslije Velike Gospe, tako da će svečanost biti održana u rujnu ili listopadu. Tom prigodom bit će u predvorju katedrale postavljena i spomen ploča 700-godišnjice...“ Iako je proslava odgođena za rujan ili listopad, ona se naposlijetku održala na samom kraju 1940. godine – od 26. do 29. prosinca." (FEŠTA!, str. 34.35)

 

 

Podsjećamo, izložbu  FEŠTA! postavljenu u Muzeju grada Trogira i galeriji Cate Dujšin Ribar možete razgledati do 27. rujna 2023. godine - ulaz je besplatan! Radno vrijeme tijekom kolovoza je svaki dan od 10 do 13 te od 18 do 21, a tijekom rujna od ponedjeljka do subote od 10 do 13 te od 17 do 20 sati.

 

Literatura: FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest, Muzej grada Trogira, 2023. | Novak, Zrinka, Život trogirske komune pod zaštitom bl. Ivana Trogirskog i sv. Lovre, Kolo 4, 2006.
Pripremila: Maja Maljković Zelalija

 

FEŠTA! | 16 fotografija s proslave 50. obljetnice DVD-a Trogir 1953. godine!

 

 

"Mali izbor iz velikih fešti trogirskih društava" nadnaslov je u publikaciji FEŠTA! koji okuplja podnaslove "Dvije obljetničke fešte Narodne glazbe Trogir i proslava sv. Cecilije", "Plesovi, zabave i jedna obljetnica Dobrovoljnog vatrogasnog društva Trogir", "Blagoslov barjaka društva "Berislavić"", "Prvi istup i niz obljetnica Hrvatskog sokola u Trogiru", "Svečani "otvor" društva "Ivan Lučić"" te "Društvo "Kolo", Klapa Trogir i Folklorni ansambl Trogir". S obzirom na to da se od 8. do 16. kolovoza 1953., dakle u ovo vrijeme prije točno 70 godina, feštala 50. obljetnica DVD-a Trogir - prigodno donosimo ulomak iz ove, najnovije publikacije Muzeja grada Trogira te sjajne dokumentarne fotografije iz arhiva DVD-a Trogir i njihovih članova. Podsjećamo, izložbu  FEŠTA! postavljenu u Muzeju grada Trogira i galeriji Cate Dujšin Ribar možete razgledati do 27. rujna 2023. godine - ulaz je besplatan!

  

„Trogirani svoje Dobrovoljne vatrogasce osnivaju 1903. godine. Točan datum osnivanja nije ostao sačuvan, pa se iz pojedinih usmenih izvora čak da pretpostaviti da je bila riječ o 1902. godini. Međutim, iz pisanih kronika i naročito fotografija toga doba sigurno je utvrđeno da je tijekom 1903. ono bilo osnovano i organizacijski postavljeno te da je na dan obilježavanja zaštitnika grada sv. Ivana 14. studenog 1903. sudjelovalo s ostalim trogirskim društvima u zajedničkoj procesiji“ (Buble M. 2013: 24).

Jedna od najranijih fotografija DVD-a Trogir snimljena na blagdan sv. Ivana Trogirskog 1903. godine, iz albuma obitelji Milić

"Istražujući tiskovine tog vremena u potrazi za vijestima o feštama, pronašli smo vijest da je upravo 1902. godina bila ključna za poduzimanje potrebnih koraka za osnivanju lokalnog vatrogasnog društva. Naime, Trogirane je te 1902. godine stigla nesreća da se nekoliko strašnih požara dogodilo u razmaku od jako malo vremena. Jedan od njih izbio je u noći 21. listopada u prodavaonici Vladimira Rubignonija, u prizemlju kuće u vlasništvu Dinke Cindro. U tili čas cijela je kuća bila u plamenu, a dr. Cega koji je spavao na prvom katu jedva se spasio. Šteta je bila ogromna. Narodni list u izdanju od 25. listopada piše da je „obća želja da se osnuje u Trogiru vatrogasno društvo.“ O požaru izvještava i Il Dalmata 22. listopada navodeći da je izbio 19. 10. u jedan u noći te da su dr. Cegu spasili hrabri mladići Antonio Deanković i Antonio Sabatini. Plamen je zaprijetio i katedrali, na koju se prvi popeo Antonio Facchini i riskirao život da ugasi požar... Ova novina 29. studenog također izvještava o manjem požaru u komunalnoj palači – u prostorijama Čitaonice izražavajući bojazan da će „prije vidjeti cijeli grad u plamenu nego instituciju vatrogastva“ – što znači da od dobrovoljnih vatrogasaca ni u studenom 1902. još nije bilo ništa... No, 17. siječnja 1903. Il Dalmata donosi malo bolje vijesti u kojima dopisnik iz Trogira piše da za konstituiranje društva dobrovoljnih vatrogasaca u Trogiru kruži popis privatnih donacija koje će služiti za pokrivanje početnih troškova.“ Sa sigurnošću, dakle, možemo reći da Dobrovoljno varogasno društvo Trogir ove godine obilježava okruglu, 120. godišnjicu postojanja. Trogirski su vatrogasci, baš poput Glazbara i Berislavićevaca, sudjelovali u nizu gradskih svečanosti u prošlosti te aktivno doprinosili društvenom i kulturnom životu grada." (FEŠTA!, str. 62.)

(...)

 

"U kolovozu 1953. DVD Trogir slavi svoju 50. obljetnicu veličanstvenom proslavom i velikim društvenim plesom 8. kolovoza na glavnom gradskom trgu. Na plesu se zabavljalo preko 2000 građana i gostiju, a trg je za tu prigodu bio osvijetljen tisućama lampi, ukrašen vatrogasnim zastavama i amblemima (Buble M. 2013: 90). 

Pozivnica na društveni ples 8. 8. 1953. povodom proslave 50. godišnjice DVD-a Trogir

Vatrogasni ples na trgu, 8. 8. 1953.

 

Slobodna Dalmacija uoči proslave, 7. kolovoza 1953. godine, pod naslovom „50-godišnjica trogirskog Dobrovoljnog vatrogasnog društva“ navodi da će program obilježavanja započeti otkrivanjem spomen-ploče za članove koju su „položili svoje živote na oltar domovine za dobro naroda i njegovu slobodu“ te polaganjem vijenaca na groblju. Programom su zatim predviđeni otvaranje izložbe kojom je prikazan rad društva tijekom pet desetljeća, svečana sjednica, svečano uručenje nove vatrogasne zastave društvu, nakon čega slijede javna vatrogasna vježba, mimohod i narodno veselje. Da je proslava tekla prema utvrđenom programu svjedoče nam dokumentarne fotografije snimljene prilikom aktivnosti tijekom svečanosti proslave, ulaznica za društveni ples te plakat na kojemu je naveden program." (FEŠTA!, str. 63.)

 

Plakat s programom proslave 50. godišnjice DVD-a Trogir

 

 

A u nastavku saznajte kako je to izgledalo... Zahvaljujemo DVD-u Trogir na ustupljenim fotografijama i materijalima za izložbu FEŠTA! kao i za ovu objavu.

Postrojavanje vatrogasne postrojbe prije odlaska na groblje 16. kolovoza 1953.

Polazak na groblje, 16. 8. 1953.

Polaganje vijenaca na središnjem križu gradskog groblja, 16. 8. 1953.

Povratak vatrogasne postrojbe s groblja, 16. 8. 1953.

Svečana sjednica DVD-a 16. 8. 1953. u gradskoj vijećnici. Na fotografiji: Josip Ercegović, Marin Buble, Gajo Dekaris i Mate Frana

Mimohod vatrogasnih postrojbi Trogira, Splita i Šibenika preko čiovskog mosta prema trgu, 16. 8. 1953.

Predsjednik Općine Trogir, Josip Radić, urućuje novu vatrogasnu zastavu predsjedniku DVD-a Gaji Dekarisu, 16. 8. 1953.

Vatrogasne jedinice DVD-a Trogir, Split i Šibenik na trgu 16. 8. 1953.

Pristizanje vatrogasaca na javnu vježbu na rivi, 16. 8. 1953.

Detalj s velike vatogasne vježbe 16. 8. 1953.

Detalj s velike vatogasne vježbe 16. 8. 1953.

 

 

 

Detalj s velike vatogasne vježbe 16. 8. 1953.

Trogirski vatrogasci ovjekovječeni u gradskoj loži prilikom proslave 50. obljetnice DVD-a,  16. 8. 1953.

Trogirski vatrogasci snimljeni na Žudiki prilikom proslave 50. godišnjice osnutka

 

Proslavu 50. godišnjice DVD-a Trogir uveličala je i Narodna glazba Trogir

 

DVD Trogir slavi i ove godine – i to impresivnih 120 godina djelovanja! Program obilježavanja odvija se cijele godine – tako su trogirski „pumpjeri“ početkom godine svečano otvorili djelatnost za servis i prodaju vatrogasnih aparata, u svibnju su proslavili svojeg zaštitnika sv. Florijana, sudjelovali u manifestaciji „Svibanj – mjesec zaštite od požara“ i održali veliko predstavljanje vatrogasne djelatnosti na rivi nakon mimohoda vozilima, otvorili izložbu „Vatrogasac u očima djece“, a velika dokumentarna obljetnička izložba planirana je u studenom u Muzeju grada Trogira – u okviru programa Stivanje – proslave blagdana sv. Ivana Trogirskog i Dana grada Trogira." (FEŠTA!, str. 62-64)

Šuška se, šuška da će biti organiziran i Vatrogasni ples... Veselimo se s našim vatrogascima i čestitamo im veliku obljetnicu! 

 

 

Literatura: FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest, Muzej grada Trogira, 2023. | Buble, Marin: Dobrovoljno vatogasno društvo Trogir 1903 - 2013, DVD Trogir, 2013.
Izvori: Narodni list, Il Dalmata, Slobodna Dalmacija

Fotografije: iz albuma obitelji Milić (hvala Josipu Miliću!), arhiv DVD-a Trogir i članova DVD-a Trogir (hvala Marinu Bubli!)
Pripremila: Maja Maljković Zelalija

FEŠTA! | Blaženi sugrađanin Auguštin

Uz blagdane zaštitnika grada Trogira, sv. Ivana Trogirskoga - 14. studenog i 4. svibnja te sv. Lovre - 10. kolovoza, u sam vrh trogirskih crkvenih svečanosti ubrajamo 3. kolovoza - Kažotićevo. Osim o navedenima i o ostalim trogirskim crkvenim, kao i svjetovnim slavljima piše najnovija publikacija Muzeja grada Trogira - "FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest", koja prati istoimenu izložbu postavljenu u izložbenom prostoru i Galeriji Cate Dujšin Ribar koju možete razgledati do 27. rujna. Uoči predstojećeg blagdana blaženog sugrađanina Auguština donosimo prigodan ulomak iz publikacije (koju, ukoliko još niste, možete nabaviti u Muzeju grada Trogira...):

Prvi hrvatski blaženik, dominikanac Augustin Kažotić rođen je u Trogiru oko 1260./62., a umro je u Luceri 3. kolovoza 1323. godine. Bio je zagrebački i lucerski biskup, zaslužan i cijenjen teolog, vrstan propovjednik te predavač na dominikanskim učilištima u Francuskoj, Italiji i Hrvatskoj. Jedan je od prvih teoloških pisaca u Hrvatskoj, a o njemu je napisano niz radova – primjerice knjige Petra Grgeca „Blaženi Augustin Kažotić i njegovo doba“ iz 1963. te Marijana Biškupa „Blaženi Augustin Kažotić – biskup, prosvjetitelj i zaštitnik siromaha“ iz 2002. godine.

(...) Uoči svetkovine, koja je te 1891. bila posebno svečana, trogirski su dominikanci objavili proglas koji prenosi Narodni list 25. srpnja. Redovnici sv. Dominika mole sve obitelji koje stanuju na morskoj obali, u gradu i na Čiovu, da dan uoči same svetkovine „nakite svoje kućne prozore sagovim ili zastavam“ te u proglasu uključuju molbu da se i brodovi koji se nađu u luci prigodno razviju svoje barjake kako bi što svečanije dočekali novi kip blaženog Augustina  kad ga se dovede brodom iz samostana Svetog Križa. U proglasu je nadalje naveden program proslave – svečani blagoslov kipa održat će se u Svetom Križu, nakon toga okićenom brodicom, u pratnji drugih brodica doplovit će u Trogir koji će ga dočekati tako što će „sva zvona po crkvam zaslaviti, glazba će zasvirati, mužari će pucati, a zastavam će se brodovi pozdravljati. Brodica s kipom „blaženog sugrađanina Auguština“ pristat će taj dan pred lučkim uredom gdje će ga dočekati mitronosni opat sa prečasnim kaptolom i svećenstvom te načelnik. Uz pjevanje „Tebe Boga hvalimo“ kip će biti unesen u crkvu sv. Dominika, položen na sred crkve gdje će ga „prepoštovani opat pokuditi, pa će se s podnožja svetčeva oltara kratko prigodno slovo održati“ nakon čega slijedi svečana, pjevana misa, uz dijeljenje svetih Moći „na cjelovanje“. Općinsko je upraviteljstvo nastojalo organizacijski doprinijeti ovoj svečanosti te je organiziralo proslavu na morskoj obali blizu crkve – „udarati će glazba, bit će razsvieta crkve i zvonika, i vatromti će se paliti.“ Na sam dan svetkovine, 3. kolovoza, u crkvi će se održati pjevana sveta misa, nakon nje „redat će se jedna za drugom male mise“, a potom i centralno misno slavlje koje će „rodoljubno pjevačko družtvo glazbeno izpjevati, a bit će namijenjena u korist svih onih koji su blagodarno doprinili da se B. Auguština kip nabavi i njegova se uspomena što sjajnije proslavi.“ Pjevana misa održat će se i poslijepodne, nakon molitve dijela ružarija slijedi „svečani obhod okolo grada s kipom“, a nakon povratka u crkvu „pohvalni govor, izložba P. P. Sakramenta s blagoslovom: zaključit će se ljubljenjem Moći S. O. Dominika i B. Auguština.“ Redovnici poručuju Trogiranima: „Proslavite najbolje što možete i znate svoga sugradjanina, bit će vam to na diku i korist.“ 

 

Ćiril Metod Iveković: unutrašnjost crkve sv. Dominika / Narodni list, 15. 8. 1891.

Izvještaj s dvodnevne najavljene proslave donosi Narodni list 15. kolovoza. Iz izvještaja je jasno da je proslava tekla prema planu najavljenom u proglasu, osim što kip zbog vjetra nije stigao u grad malom brodicom, već „paroplovićem“  koji je izletnike iz Splita doveo na slavlje. Autor je zapisao da se iz zastavama urešenih brodica u pratnji parobroda s kipom bl. Augustina putem pucalo te da je njegovo pristajanje uz trogirsku obalu bilo popraćeno pucanjem iz mužara i zvonjavom, uz cijelu obalu urešenu sagovima i trobojnicama, prepunu svijeta – „cieli Trogir bio je tu“. „Uzduž obale blizu lučkog ureda bijaše podignuto zelen-stupovlje sa zastavama pred spomenutom crkvom podignuti takodjer zastavama urešeni slavoluci; crkva pak sama biješe svetčano urešena, a usred crkve dizaše se velebni slavoluk poput tribune. (…) U večer sva obala Trogirska bijaše razsvjetljena, a vatrometi pokazivahu da Trogir slavi neobično slavlje. Pred crkvom dominikanaca pak sviraše hrvatska glasba. Dan svečanosti prem je bio rabotnjak, ipak je u Trogiru svečan, te je i na 3 kolovoza osvanuo Trogir u ruhu svečanom.“ Drugog je dana svečanost započela pjevanom svetom misom koju je predvodio starješina o. Žižak, a nastavila se prema planu iz proglasa, uz jednu neobičnost: „Nećemo da hvalimo krasno pjevanje pjevačkog družtva, nego ćemo samo reći, da se je i u tom htjelo doprinieti slavi nešto neobična. Preko mise naime udarahu nekoliko komada uz tamburice vredni tamburaši. – Oh, da vam je bilo čitati zadovoljstvo, koje je prosjevalo sa svačijeg lica! (…)“. Kronološki napisan izvještaj koji opisuje svečanu procesiju na kojoj su prisustvovali redovnici i svećenstvo, općina, muška i ženska škola, uz sviranje Narodne glazbe, završava pohvalom poduljeg pohvalnog govora vještog govornika o. Miškova, priora samostana o. Žižka i svih koji su sudjelovali u organizaciji svečanosti. 

 

Narodni list, 15. 7. 1891. / Čiril Metod Iveković: portal crkve sv. Dominika

Svečana proslava bl. Augustina Kažotića održala se i prije točno stotinu godina – 1923. godine – na 600 obljetnicu njegove smrti. Veliko slavlje najavljuje Narodna svijest  12. lipnja 1923., a o njemu iscrpno izvještava Novo doba 4. kolovoza 1923. pod naslovom „Obljetnica jednog apostola“ i podnaslovima „Prenos moćiju iz Lucere – Slikovita procesija – Historičke reminiscencije – Iz života bl. Augustina – Učenik Akvinca – Trogir i Zagreb – Stara Kapelica – Lucera Saracenorum“ (članak možete vidjeti OVDJE): „U predvečerju Porcijunkule, kad je sunce ostavilo neku blaženu aureolu nad starodnevnim gradom, kad su u zraku titrale svježe zapadne boje poslije sumornog ljetnog dana, jedan auto iz Splita nosio je u Trogir svete moći Augustinove, koje su donešene iz južnotalijanskog grada Lucere preko Rima i Barija. Uz svečanu zvonjavu zvona katedrale i drugih crkava, kroz slavoluke lovora i mirte, auto sa svečevom relikvijom koja sadrži kost podlaktice, stiglo je na okićenu obalu pred crkvom sv. Dominika. Na obali su svečevu relikviju dočekali mnoštvo naroda, kaptol i redovnici nakon čega je okružena cvijećem i tamjanom, uz molitve, u povorci položena na svečev oltar u crkvi sv. Dominika. Pucanje mužara, glazba, zvonjava svih zvona i litugijsko pjevanje ostavljalo je dojam da se Trogir vratio „u starinska, religiozna vremena, kad je vjersko čuvstvo trijumfiralo“.“Sutradan ujutro održana je svečana pjevana misa koju je predvodio šibenski biskup Jerolim Mileta. Poslijepodne „razvila se sjajna procesija. Nešto izvanredna. Procesiji je sudjelovalo i gradjanstvo sa svim bratovštinama, školama i vjerskim udruženjima, vatrogasci i glazba. Iza starinskog srebrenog kaptolskog križa stupali su franjevci, konventualci i  dominikanci,  iza njih veliki broj svećenstva iz grada i okolice. Svećenici su bili odjeveni u svečanim odorama.“ U procesiji su sudjelovali opat Sentinella u mitri i sa srebrnim štapom i provincijal Orlandini koji je u rukama držao moći, pred kojima je „stupalo 12 djevojčica u bjelini sa košarama cvijeća“, dok je iza moći hodao biskup Mileta. Bratimi su nosili svečev kip praćen bezbrojnim „duplirima“. Iza kipa hodala je nepregledna masa naroda. Navečer su obalu ukrasile „umjetne vatre“ i „lijepi transparenti“, a Narodna glazba održala je birani koncert koji je trajao do kasno, u najboljem raspoloženju i redu. „Trogir je jučer oživio“, piše dopisnik don Ivo Delalle te zaključuje riječima: „Onakva svečanost mogla se je razviti samo u tom miljeu, gdje se spaja prošlost, svetost i umjetnost.“ 

Novo doba, 13. 8. 1925. / Ćiril Metod Iveković: klaustar samostana sv. Dominika

 

Novo doba izvještava o proslavi i 1925. godine izdvajajući da je svečanost bila uveličana time što su se svečeve moći u svečanoj procesiji nošene u novom umjetničkom relikvijaru kojeg je po nacrtu prof. Kordića izradio zagrebački zlatar Griesbach. Tijekom procesije svirala je Narodna glazba koja je navečer pred crkvom priredila koncert s biranim programom.
 

Ove se – 2023. godine pak slavi 700. obljetnica smrti bl. Augustina Kažotića, koju trogirski dominikanci svečano slave brojnim aktivnostima. Od početka obljetničke godine u crkvu sv. Dominika postavljene su restaurirane orgulje čiji je zvuk prvi put ispunio crkvu u noći vazmenog bdijenja, dok se svečana kolaudacija održala 4. lipnja. Nove klupe za vjernike postavljene su 4. svibnja, upravo na datum nekoć izuzetno slavljene obljetnice Primišćenja.  Klupe su, među ostalim, urešene i biskupskim grbom bl. Augustina Kažotića, upravo „povodom proslave 700. obljetnice njegovog rođenja za nebo“, kako stoji u tjednim „Obavijestima za Božji puk“ koje donose i vijesti o tijeku restauracije klaustra dominikanskog samostana, glavnog i bočnih oltara i crkvenih umjetnina. (FEŠTA!, str. 35-37)  

 25. srpnja započele su devetnice za proslavu svetkovine bl. Augustina Kažotića, a na samu svetkovinu, u četvrtak, 3. kolovoza 2023., svečanu svetu misu predvodit će nadbiskup Želimir Puljić, apostolski upravitelj Splitsko-makarske nadbiskupije.

 

 

Literatura: FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest, Muzej grada Trogira, 2023.
Izvori: Narodni list, Novo doba, Obavijesti za Božji puk samostana sv. Dominika i Nacionalnog svetišta bl. Augustina Kažotića
Fotografije: Ćiril Metod Iveković, 1909., iz mape Trogir (Muzej grada Trogira)
Pripremila: Maja Maljković Zelalija