srijeda, 8. ožujka 2023.

FOTOGRAFI(JA) U TROGIRU | 4 žene koje su ovjekovječile grad do 1932. godine


Razmišljajući kako obilježiti Dan žena ove godine (prošle godine smo pisali Bilješke za žensku povijest Trogira) razmišljali smo o tome da prikažemo ženske portrete na fotografijama koje se čuvaju u Muzeju grada Trogira, no ipak smo se odlučili - umjesto žena ispred kamere - predstaviti žene iza kamere
Četiri su zanimljive žene ovjekovječile Trogir od 1910. do 1932. godine. One su - ranije poznate Gertrude Bell, Pauline Hamilton Dederer i Doreen Canaday Spritzer spomenute u knjizi Maje Maljković Zelalije Fotografi(ja) u Trogiru - te "novootkrivena" autorica - Steffi Schaffelhofer.  Više o njima, kao i fotografije na kojima su ovjekovječile Trogir pročitajte i pogledajte u nastavku....

 

 1. GERTRUDE BELL, 1910.

Trogir je 5. travnja 1910. godine na fotografijama zabilježila engleska spisateljica, putnica,  arheologinja, avanturistica i političarka Gertrude Margaret Lowthian Bell (1868 – 1926) koju Novo doba naziva „najčudnovatijom i najgenijalnijom ženom Engleske“.  Zanimljiva je priča da je, prije ovjekovječenog posjeta, Gertrude Bell pokušala dva puta doći u Trogir, no bezuspješno. O tome piše svojoj pomajci, lady Florence Bell, u pismima koja se čuvaju u Arhivu Gertrude Bell (Gertrude Bell Archive) pri Sveučilištu Newcastle

 


 

2. travnja 1910. godine piše joj da je to poslijepodne odlučila otploviti u Trogir iz Splita brodom koji polazi u jedan sat. Međutim, ta je brodska linija bez ikakve obavijesti putnicima bila ukinuta... „Ovo je već drugi put da pokušavam vidjeti Trogir. Prvi je bio na povratku iz Šibenika, kada je zbog sat i pol kašnjenja broda bila noć kada sam tamo stigla. Zato se moram odreći toga, šteta jer ima jednu od najljepših katedrala u cijeloj Dalmaciji.“  

 


 

No, Gertrude ipak odlučuje da „ne bi mogla podnijeti da ne posjeti Trogir“,  o čemu piše svojoj pomajci 4. travnja. Bell je napokon pristala uz trogirsku obalu 5. travnja 1910. godine: „Cjelodnevno putovanje bilo je savršeno divno. Proveli smo sat vremena u Trogiru, malom gradiću opasanom zidinama sagrađenom na otoku, s venecijanskim lavovima nad vratima i katedralom iz 11. stoljeća. Katedrala ima najljepši zapadni potral na svijetu (...) Nasuprot njoj stoji loža s kapitelima iz 6. i 3. stoljeća – pitam se što su radili u Trogiru u 3. stoljeću? – koja se danas koristi kao drvarnica (...) Tako da sam dobro nagrađena jer sam došla u Trogir.“  

 


 

U Arhivu Gertrude Bell nalazi se šest fotografija snimljenih u Trogiru,  od kojih su na tri kapiteli lože spomenuti u pismu. Gertrude Bell ovjekovječila je i tvrđavu Kamerlengo s mora (na kojoj je zanimljiv detalj sušenja rublja po gotovo cijelom južnom pročelju), Trogiranina pred južnim gradskim vratima i detalj dovratnika južnih vrata katedrale sv. Lovre", navodi Maja Maljković Zelalija u knjizi Fotografi(ja) u Trogiru, knjizi u izdanju Muzeja grada Trogira u kojoj piše i o...



2. PAULINE HAMILTON DEDERER, 1918.

"U prosincu 1918. godine The National Geographic Magazine objavio je članak The races of Europe unutar kojeg je kao ilustracija objavljena fotografija američke biologinje Pauline Hamilton Dederer (1878 – 1960) koja je putovala je u inozemstvo što profesionalno – radi sudjelovanja na međunarodnim kongresima o genetici i evoluciji, što privatno, iz ljubavi prema prapovijesti.  Iako je u opisu ispod fotografije naveden Dubrovnik, ona je snimljena u Trogiru, a prikazuje čovjeka koji vuče kolica s teretom kroz južna gradska vrata":

 


 

Kao što je spomenuto u uvodu, "novootkrivena" autorica jedne trogirske fotografije je...


3. STEFFI SCHAFFELHOFER, 1930. 

...čija je fotografija Trogira snimljena s broda objavljena uz njenu putopisnu reportažu u Wiener Bilderu 27. srpnja 1930. godine. Steffi Schaffelhofer bila je bečka fotografkinja, ilustratorica i spisateljica čiji su tekstovi i fotografije osim u Wiener Bilderu objavljivani su u Sonntagu, za koji je radila od 1934. godine.


Steffi Schaffelhofer: Trogir, 1930.


4. DOREEN CANADAY SPITZER, 1932.

Dio svojeg arhiva, uključujući preko 1000 fotografija, poznata američka arheologinja Doreen Canaday Spitzer (1914 – 2010) darovala je Američkoj školi klasičnih studija u Ateni  (American School of Classical Studies at Athens). Među digitaliziranom građom nalazi se šest fotografija koje je snimila u Trogiru 1932. godine.  Pretpostavlja se da su fotografije nastale kada je Trogir posjetila s obitelji,  na Odyssey krstarenju, prije no što je počela studirati u Grčkoj:

 


 




 Nadamo se da vam je ovaj tematski prilog nastao u povodu Dana žena bio zanimljiv, a crtice o ovim zanimljivim ženama inspirativne! Znate li možda za još neku fotografkinju koja je ovjekovječila Trogir u prvoj polovici 20. stoljeća - javite nam njeno ime na facebook stranici Trogir Time Travel!



I... ne zaboravite podijeliti ovaj sadržaj s prijateljima na društvenim mrežama... :)



četvrtak, 23. veljače 2023.

Ne ponovilo se! | TG kalendar: 23. 2. 1944.

 

„Jučer oko 3.30 sati poslije podne napalo je šest neprijateljskih lakših zrakoplova uzorka Spitfire jednu trogirsku četvrt, bacivši više bomba težine do 150 kg. Porušeno je 36 gradjanskih kuća. Tri osobe teže su ranjene, dok je do sada izvučeno iz ruševina 24 mrtvih. Odkopavanje zatrpanih započelo je odmah poslije terorističkih napadaja, a budući da je djelovanje neprijateljskih razornih bomba bilo tako strahovito, radna snaga, koja je časovito stajala na razpoloženju, nije bila dostatna, te su bila potrebna pojačanja. Potrebno je posebno iztaknuti, da je prigodom ovog napadaja porušena crkva sv. Mije, a težko oštećen starodrevni samostan sv. Dominika, kojemu je postavio temelje bl. Augustin Kažotić, Trogiranin. Ovaj teroristički napadaj iz zraka neprijateljskih zrakoplova, najteži je, koji je grad Trogir do sada pretrpio. Da i ne govorimo o onima, koji su prilikom ovog napadaja izgubili svoje mile i drage i svu svoju imovinu. Cjelokupno gradjanstvo Trogira osudjuje ovaj podli napadaj, koji je podpuno istovjetan sa svim napadajima, koje neprijatelj vrši posljednjih mjeseci nad gradjanskim stanovničtvom Hrvatske, a dokazuje i najbolje osvjetljuje stav, koji su prema nama zauzeli naši neprijatelji. Viest o velikoj nesreći dojmila se vrlo težko u našem gradu, jer je veći dio Splićana vezan uz starodrevni Trogir.“, prenosi novinski izvještaj pod naslovom "Novi teroristički napadaj na Trogir“ Blanka Matković u članku  "Angloamerička bombardiranja Trogira u veljači 1944."

 


U ovom tragičnom događaju živote je izgubilo 25 naših sugrađana, u dobi od jedne do sedamdeset i pet godina: Ante Barić, Karmela Betica, Karmela Bilić, Jele Bojić, Ante Buble, Matija Buble, Tereza Buble, Marija Buličić, Marica Cinotti, Anton Frana, File Frana, Ivanka Frana, Jela Frana, Luka Gruić, Tončica Ivačić, Ante Mirat, Domina Mirat, File Mirat,  File Mirat, Felicij Mirat, Ivanka Novak, Marica Novak, Marija Novak, Ana (Anka) Pilendra, Matija Špika.


 

 

U bombardiranju je srušeno 36 kuća, crkva sv. Mihovila od koje je ostao samo zvonik (obnovljen 1952.), samostan sv. Dominika, a brojne kuće su oštećene. O strahotama svjedoče i preslici fotografija iz privatne zbirke, koje donosimo u okviru ove objave, a koje se među ostalim, čuvaju i u Arhivu Konzervatorskog odjela MKiM u Splitu.


Više o pročitajte u članku "Angloamerička bombardiranja Trogira u veljači 1944." autorice Blanke Matković objavljenom u časopisu Vartal 2013. godine.
 



petak, 10. veljače 2023.

Trogir u Ženskom listu 1933. godine

 



 U srpnju 1933. godine objavljen je "naročiti broj" Ženskog lista - časopisa "za modu, zabavu i kućanstvo" posevećen "našem moru". U tom je broju fotografijom i tekstom predstavljen Trogir, a na jednoj fotografiji se nalazi i sjajni prikaz Segeta Donjeg. Ovaj časopis, inače prvi hrvatski časopis za žene, u kojemu je urednica i autorica većine tekstova bila Marija Jurić Zagorka, izlazio je jednom mjesečno od 1925. do 1938. godine u nakladi Konzorcija za izdavanje tiskopisa. Dio posvećen Trogiru, s fotografijama koje je većinom snimio Dragutin Karlo Stühler donosimo u nastavku...

 

 




 

"Dragutin Karlo Stühler snimio je impresivan broj fotografija Trogira i trogirskih motiva u razdoblju od 1925. do 1953. godine.  Velik broj fotografija ne čudi s obzirom na to da je snimao turističke, folklorne i povijesno-umjetničke motive za Jadransku stražu i Arhiv za propagandu Jadrana te da je bio fotograf Arheološkog muzeja u Splitu, Etnografskog muzeja i Konzervatorskog zavoda u Splitu, za koji je snimao spomeničku baštinu diljem Dalmacije.", piše M. Maljković Zelalija u knjizi "Fotografi(ja) u Trogiru", koju, ukoliko ju već nemate u svojim kužnim knjižnicama, možete nabaviti u Muzeju grada Trogira. 

 

Osim Stühlerovih fotografija, članak ilustrira i fotografija uz koju je naznačeno "Foto: Jugoslavenski Turizam, Split", a na stranicama ovog, srpanjskog izdanja Ženskog lista iz 1933. svoje mjesto je pronašla i živopisna fotografija Segeta Donjeg:

 




Članak pročitajte u njegovom izvornom obliku u nastavku ili na stranicama Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu:







Ne zaboravite podijeliti ovaj članak s prijateljima na društvenim mrežama :) 


utorak, 31. siječnja 2023.

Ispraćaj Avanića u Boliviju 1957. godine

 

Sjajne i rijetke fotografije iz arhiva obitelji Avanić donosi Suzana Jurković u članku "Iseljavanje Trogirana na primjeru obitelji Avanić" objavljenom u zborniku Migracije i identitet: kultura, ekonomija, država. U članku autorica piše o zatvaranju popularne pekarnice u Trogiru zbog neodrživosti uslijed promjene društveno-političke situacije te donosi svjedočanstva obitelji ilustrirana fotografijama - među ostalim i dvjema nastalima 1957. godine kada su se brojni Trogirani okupili kako bi ispratili Šimu i Vinku Avanić koji su s kćerima odlučili napustiti Trogir i otići živjeti i raditi u Boliviju.

 

Trogirani ispraćaju svog omiljenog pekara Šimu Avanića s obitelji, priv. vlasništvo obitelji Avanić



U Evidenciji zanatlijskih obrta Trgovačko-obrtničke komore Split pronašli smo dva Avanića - Avanić Angela, pekara koji je svoju djelatnost registrirao 30. siječnja 1900. godine u Trogiru, na kućnom broju 20 te Antu Avanića, Šimunovog, koji je slastičarsku djelatnost registrirao 13. ožujka 1914. godine na kućnom broju 18. Ante (Tonko), rođen 1874. godine u Trogiru prvi je Avanić upisan u knjizi Stanja duša, navodi Jurković. Njegov je sin Šimun nastavio obiteljsku tradiciju koju je pokrenuo njegov djed, Antin otac Šimun doselivši u Trogir krajem 19. stoljeća. Šimun stariji otvorio je pekarnicu u jednoj od dviju gospodarskih kuća obitelji Garagnin (koje je - prema svjedočanstvu obitelji - kupio od Garagninovih 1826. godine)...


 

Još dvije fotografije s istog ovog mjesta pronađite pod naslovom 3 x Tri ista s mista, a ulomak fotografije ranije smo donijeli pod naslovom "Šta to tamo piše? | 30 starih natpisa s trogirskih pročelja pod povećalom"
 


Pekarnica je tijekom sve tri generacije bila popularna među Trogiranima, a pekari iz obitelji Avanić poznati i priznati kao najbolji u svojem poslu. Tako je primjerice Tonko Avanić 1910. godine osvojio zlatnu medalju i diplomu za najbolje ispečen kruh na natjecanju u Rimu! 

Nažalost, nakon Drugog svjetskog rata, i vlasnici pekarnica, kao i mnogobrojni drugi obrtnici, upadaju u neprilike - među njima bili su i Avanići koji zato odlučuju napustiti Trogir i preseliti u Boliviju, gdje je već ranije odselio Šimin brat Branko. Njihova je sestra Jovica (ud. Petrić) cijeli život provela u Trogiru...   Više o obitelji, o tome kako im je bilo u Boliviji i njihovom povratku u Trogir 1975. više pročitajte u članku dostupnom OVDJE.

 

Ispraćaj Avanićevih, priv. vlasništvo obitelji Avanić (Zbornik radova konferencije Migracije i identitet)

 

Pripremila:
 Maja Maljković Zelalija
Izvori i literatura:
Evidencija Zanatlijskih obrta pri Trgovačko-obrtničkoj komori Split (DAST)
 Jurković, Suzana: Iseljavanje Trogirana na primjeru obitelji Avanić




četvrtak, 26. siječnja 2023.

Ispravak neTTTočnog navoda | Sokole moj, misec gori-doli šta ima veze!

 
Ispravak netočnog navoda zgodna je jezična konstrukcija koje su se zidovi sabornice nekoć itekako naslušali. Danas se više ne koristi, a mi volimo sve ono što je nekad bilo... pa ćemo Ispravak neTTTočnog navoda koristiti na Trogir Time Travelu (jeste skužili TTT? 😉) za - a što drugo nego - ispravke netočnih navoda! 😃  
 
Ponekad novi izvori informacija donesu nove spoznaje, a baš je to ono što će Ispravak neTTTočnog navoda - povremena rubrika na našem blogu donositi u budućnosti.  Krenimo s ispravkom prvim u kojem nam novi izvor informacija - novine "Velebit" - donosi novu informaciju o jednom zanimljivom događanju u Trogiru 1908. godine...
 

 
 
 
"Velebit" su prve splitske dnevne novine. Izlazile su svaki dan osim nedjeljom od 1. veljače 1908. do 30. rujna 1908. godine. Tiskane su u Hrvatskoj štampariji Trumbić i drugi, a njihov glavni urednik i pokretač bio je političar Ante Trumbić. Ove novine donose i niz zanimljivih članaka iz Trogira, a među njima i tri članka koja demantiraju povijesni podatak naveden na jednoj dopisnici...


Na živopisnoj fotografiji koja prikazuje mnoštvo građana na Batariji, tiskanoj u obliku dopisnice, u gornjem lijevom kutu stoji natpis "Trogir: Prvi izstup "Hrv. Sokola"27. 10. 1908". No, sudeći prema člancima iz dnevnog lista "Velebit", taj se istup dogodio mjesec dana ranije - 27. rujna 1908. godine!


"Velebit" tako najavljujući događaj, 23. rujna 1908. pod naslovom "Prvi istup trogirskog Sokola." piše:

„Hrvatski Sokol“ u Trogiru uz patriotično sudjelovanje „Nar. Glazbe“ priredjuje 27. rujna t. g. svoj prvi istup. Program svečanosti : Prije podne : U 7 sati „Budnica“. Narodna glazba obilazi gradom uz sviranje narodnih davorija. Poslije podne: Istup društva u 3 sata iz Općinskog doma na mjesto zvano „Batarija“. Red vježaba : 1. Proste vježbe zastavicama pomladka Hrv. Sokola. 2. Vježbe članstva na ručama. 3. Proste vježbe članstva Hrv. Sokola. Za vrijeme vježaba udara „Nar. Glazba“. Povratak u Općinski Dom u 6 i pol sati. U večer na 7 sati udara Nar. Glazba svoj birani program u općin. loži.
Tom prigodom izdan je ovaj proglas :
Gradjani!
Dne 27. rujna t. g. naš novoustrojeni trogirski hrvatski Sokol za prvi put istupa u javnost, te kani taj svoj istup, i ako skromno, prama vlastitim silama, dostojno proslaviti.
Gradjani starodrevnog hrvatskog Trogira, domovinska Vas dužnost nalaže, da sudjelujete narodnoj svečanosti i da okitite Vaše stanove sa narodnim hrvatskim bojama, e da tako vanjsko ruho grada bude odavalo značaj znamenitosti dogadjaja.
Hrvati trogirski, nastojte iz petnih žila da svečanost ispadne što veličanstvenije, e da tako još više obodrite uzdanicu našu, nek se zagrije što više za značajnu i veliku ideju, jer što bude brojnije Vaše saućešće i što veće Vaše zanimanje oko procvata društva, tim veća će biti njegova ustrajnost za postignnće narodnih ideala.
(...)
Gradjani, nastojte da dan 27. rujna bude proslavljen kako se dolikuje hrvatskom Trogiru, i da bude zabilježen sa zlatnim slovima u analima trogirske hrvatske svijesti, jer će taj dan naše sokolstvo dobiti jednog novog druga „Trogirski Hrvatski Sokol, koji će skupa s njime braniti naše svete amanete i koji će visoko držati svoj hrvatski barjak.
Živio „Hrvatski Sokol“!"




Osim najave, "Velebit" donosi i izvještaje o tome kako je bilo u Trogiru na prvom istupu lokalnog Hrvatskog sokola 27. rujna 1908. koji dodatno potvrđuju da se istup dogodio mjesec dana ranije nego je to zabilježeno na lijepoj dopisnici. Izvještaji su objavljeni pod naslovima "Sokol u Trogiru" 28. rujna te "Istup "Hrvatskog Sokola" u posljednjem broju "Velebita" - 30. rujna 1908. godine.

U prilog tomu ide i spoznaja da su se obljetnice ovog društva u Trogiru redovito obilježavale u rujnu, o čemu svjedoče i novinski izvještaji poput, primjerice, "Proslava u Trogiru" od 25. 9. 1922., "Sokolsko slavlje u Trogiru" 25. rujna 1923., "Veliki uspjeh okružnog sokolskog sleta u Trogiru" od 23. rujna 1929. itd.


Nije ovo prvi slučaj da je na dopisnicama i u novinskim članicima/arhivskim izvorima naveden različit datum... No, ostavimo to za neki sljedeći Ispravak neTTTočnog navoda...


Istražila i pripremila:
Maja Maljković Zelalija

 


 

petak, 20. siječnja 2023.

Povratak u 1936. | Mijino vino iz Trogira u "Divljoj ali bezopasnoj Europi"

 

Članak Wildes Europa aber ungefährlich, u slobodnom prijevodu Divlja ali bezopasna Europa objavljen je 18. prosinca 1936. godine u magazinu Österreichische Motorwoche - Das Motorrad, službenim novinama austrijskih automobilista. U njemu je spomenut i naš grad, ilustriran čak trima fotografijama, uz zanimljivu crticu o vinu iz podruma Mije Zoze*...




Autor E. Riedl  opisuje Trogir kao malo otočno mjesto bogate povijesti s gotovo 4 000 stanovnika, hvaleći njegove spomenike iz različitih kulturno-povijesnih razdoblja. Opisuje ga kao grad osebujne magije koji izgleda poput malog gnijezda svijenog na Jadranskom moru. Piše da je u Trogiru je proveo dva dana crtajući, fotografirajući i razgovarajući sa stanovnicima. Navodi da se sporazumijevao kako na hrvatskom, tako i na talijanskom i francuskom, ali i "na mote" i da se sa stanovnicima savršeno dobro razumio. U tekstu hvali vino iz podruma svojeg prijatelja Mije Zoze* koje najtoplije preporuča svim posjetiteljima Trogira. 😀


*radi se o pogrešno napisanom imenu Coce (hvala Antoniju  Miši!)


Ulomak članka koji se odnosi na Trogir



Članak je ilustriran fotografijama, vjerojatno Riedlovim, a među njima su i tri trogirske s opisima: "Portal katedrale u Trogiru", "Južna gradska vrata", "Kaštel sv. Marka na sjeverozapadnom dijelu Trogira". Prve dvije fotografije prikazuju navedeno, dok treća ipak prikazuje tvrđavu Kamerlengo, a ne kulu sv. Marka:

 


 


Tko je E. Riedl, a tko njegov prijatelj vinar Mijo Zoze (Coce)? Znate li nešto više o njima? Javite nam na facebook stranici Trogir Time Travel

 

 


 

utorak, 17. siječnja 2023.

5 prekrasnih dopisnica Andrije Lebedine s kraja 19. stoljeća


Andrija Lebedina, p. Vicka, registrirao je  13. kolovoza 1887. pri Trgovačko-obrtničkoj komori Split "prodaju rukotvorina" u Trogiru na kućnom broju 155. Među prodajnim artiklima u dućanu smještenom na glavnom gradskom trgu, zasigurno su se našle i dopisnice na kojima je potpisan kao izdavač. Prikupili smo neke od njih...

 




Prva i najimpresivnija zapravo nije jedna, već panorama sačinjena od tri dopisnice koje prikazuju pogled na grad - njegov čiovski dio i staru gradsku jezgru sa jugoistoka, s Čiova. Sigurni smo da je tiskana u 19. stoljeću, s obzirom na to da je putovala 1899. godine.  Ova se panoramska snimka nalazi u stalnom postavu Muzeja grada Trogira, a nedavno nam je ove tri dopisnice darovala gđa. Perina Vukman. Spojili smo ih u panoramu:

 

 


Među darovanim razglednicama, pronašli smo još dvije s njegovim "potpisom" - crvenom bojom tiskanim tekstom A./Andrea/Andrija Lebedina, Trogir:

 



Jedna od njih ima tiskan tekst "Most - Ponte, Trogir - Trau", a prikazuje Čiovski most, dok druga ima otisnut tekst "Drevne Tvrdjave - Le antiche Fortezze, Trogir - Trau". Prva je dopisnica putovala 1899. godine, dok za drugu nije poznata godina, no s obzirom na veliku sličnost, može se zaključiti da su dio iste serije, tiskane u istoj godini...

 



Andrija Lebedina označen je i na dopisnici koja prikazuje južna i sjeverna gradska vrata, a na kojoj je otisnuto "Dva ulaza - Le due Porte, Trogir - Trau":

 



Znate li za još neku dopisnicu koju nam je u naslijeđe ostavio Andrija Lebedina? Pokažite nam je na facebooku Trogir Time Travel!