srijeda, 24. travnja 2024.

Skela s kampanela | Donosimo impresivne fotografije i kronologiju!

 

Sigurno se sjećate kampanela trogirske katedrale (poetično ćemo se izraziti) zagrljenog skelom vidljivog na pojedinim fotografijama koje je 1919. godine snimio američki vojnik R. E. Wayne ili fotografijama iz zraka koje je snimio Giulio Parisio, a koje su te iste godine objavljene u novinama L´illustrazione Italiana i Dom i sviet... Sigurni smo i da su prilike za vidjeti taj motiv izbliza - prizor kojeg su Trogirani gledali svakodnevno od 1913.  do 1922. godine - bile izuzetno rijetke! Baš smo zbog toga sigurni da ćete uživati u pet zaista sjajnih fotografija i priči koje donosimo u nastavku...

 

C. Polzinetti, Stara fototeka Konzervatorskog odjela u Splitu

 

 Dok je autor triju fotografija Celestino Polzinetti, autor dviju je - iako nepoznat - pravi majstor kadra! Radi li se o nepotpisanim Polzinettijevim fotografijama ili o radovima Ć. M. Ivekovića koji je skelu projektirao? Jesu li u pitanju fotografije I. Znidarčića koji je u to vrijeme snimao za splitski Konzervatorski ured...?  Brojna su pitanja na koja će tek buduća istraživanja ponuditi odgovore, a za sada proveli smo malo istraživanje o radovima na kampanelu katedrale sv. Lovre! Uvidom u dostupne izvore i literaturu, pronašli smo neke zanimljive spoznaje, pa krenimo redom...

 

 

Nepoznat autor (Polzinetti, Iveković, Znidarčić?), Stara fototeka Konzervatorskog odjela u Splitu

 

Srpanj 1913.

Stanko Piplović  u svojoj knjizi Graditeljstvo Trogira u 19. stoljeću piše da se u srpnju 1913. počelo od drugog kata naviše postavljati skelu za popravak zvonika trogirske prvostolnice. Brojni su građani, ali i Općinska uprava bili zabrinuti za sigurnost i stabilnost ove konstrukcije, s obzirom na to da ona nije bila postavljena od tla, već je bila pričvršćena na trošne zidove zvonika... Zbog bojazni i sumnji da zvonik neće izdržati težinu greda, ali i jake vjetrove koji bi mogli srušiti zvonik i skelu, Općinarstvo je pisalo dalmatinskom Namjesništvu te don Frani Buliću koji je Namjesništvu potvrdio "da je gornji dio zvonika posebno dotrajao" te je predložio da se radovi pospješe, a dijelovi zvonika spreme za ponovnu ugradnju prilikom obnove. Bulić je imao slično iskustvo - sa obnovom zvonika splitske katedrale - pa je zato bio vrlo oprezan, navodi Piplović. (U Splitu su se, naime, zbog dugog stajanja skele morale dva puta popravljati!) Bilo je za očekivati da će i radovi u Trogiru potrajati. (...). 

Iz ulomka Piplovićevog teksta također saznajemo da je Bulić o ovom pitanju obavijestio savjetnika E. Walacha, predstojnika građevnog ureda, koji je - čim se vratio u Zadar - poslao u Trogir Ćirila Metoda Ivekovića, budući da je on izradio nacrt za skelu. Ubrzo su počeli radovi ali su već krajem kolovoza obustavljeni jer je uzmanjkalo sredstava. Poslije su nastavljeni, ali su se otegli godinama i nakon što je stvorena jugoslavenska država.", piše Stanko Piplović.


C. Polzinetti, Stara fototeka Konzervatorskog odjela u Splitu


1920.

Marijan Čipčić u knjizi Trogir između svjetskih ratova navodi da je nakon završetka Prvog svjetskog rata Vlada u Beogradu pripremila iznos od 20.000 kruna za restauraciju trogirskog zvonika. Krajem svibnja 1920. godine, navodi Čipčić, "zvonik su obišli inspektor Ministarstva prosvjete Marko Car, u pratnji arheologa don Frane Bulića i Mihovila Abramića. Izvedbeni radovi pod vodstvom Vicka Rendića uskoro su započeli. Projektant je bio inženjer K. Musanić. Međutim, namijenjeni budžet uskoro se potrošio, pa je don Vinko Brajević apelirao preko Novog doba da se osigura još 250.000 kruna kako bi se radovi mogli završiti. Javni apeli za popravak zvonika isplatili su se jer se novac uskoro uspio namaknuti."

 

Nepoznat autor (Polzinetti, Iveković, Znidarčić?), Stara fototeka Konzervatorskog odjela u Splitu

1921.

Iako Novo doba iz studenog 1920. piše da je "ovih dana započelo uklanjanje skela sa zvonika zborne opatske crkve u Trogiru" do cjelovitog uklanjanja izgleda ipak nije došlo (već i sam taj kratki članak najavljuje radove pod upravom građevinske sekcije u Splitu koji će započeti na proljeće 1921. godine!). No, skela je tada bila tek djelomično uklonjena - da je nedavno "skinuta pocrnjela armatura sa vrška i nagornjeg, trećeg sprata zvonika negdašnje ponosite katedrale" piše V. Brajević u siječnju 1921. godine. 

Pojedini novinski izvještaji svjedoče o tome da je skela još uvijek bila postavljena i u kolovozu, kada su je posjetili značajni izletnici (o čemu više nekom drugom prilikom...)

 

C. Polzinetti, Stara fototeka Konzervatorskog odjela u Splitu

1922.

Skele sa zvonika konačno su skinute 1922. godine., zaključuje Marijan Čipčić nakon uvida u  dopise koji se čuvaju u Arhivu Konzervatorskog odjela u Splitu, poput primjerice Dopisa trogirske Općinske uprave Građevnom odsjeku za Dalmaciju od 6. travnja 1922. godine.


Ove sjajne fotografije dio su zbirke Stare fototeke Konzervatorskog odjela u Splitu koja je digitalizirana i objavljena u okviru projekta eKultura "Digitalizacija kulturne baštine" Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

  

Pripremila:
Maja Maljković Zelalija

Izvori i literatura:
Novo doba,
eKultura
Stanko Piplović: Graditeljstvo Trogira u 19. stoljeću (1996.),
Marijan Čipčić: Trogir između svjetskih ratova (2021.)

 

Za razmišljanje i za kraj "ostavljamo" i jednu fotografiju koja je - vrlo moguće - nastala istom ovom prigodom, a prikazuje istočno pročelje Općinske palače u čijem se prizemlju nalazila Kavana - restoran:



Literaturu koju spominjemo možete nabaviti na 12. FESeTemani trogirskoga libra koja se odvija u izložbenom prostoru Muzeja grada Trogira do 27. travnja (radno vrijeme: pon - pet 9 - 13 te 17:30 - 19:30, sub 9 - 13).


Hvala što ćete ovaj članak podijeliti s prijateljima na društvenim mrežama i hvala što nas pratite na Facebook stranici Trogir Time Travel! :)



 

ponedjeljak, 22. travnja 2024.

23 foto poslastice iz 1930.!


Nakon dugo vremena "već viđenog" i poznatog, pred nama se danas našla prava pravcata foto poslastica! Njemački kolekcionar objavio je na prodaju niz fotografija s putovanja Dalmacijom 1930. godine, a među njima smo uočili 23 prekrasne fotografije Trogira. Gotovo neprepoznatljiv "zeleni" Obrov,  prekrasni pogledi na grad te detalji poput natpisa "Kafana", "Foto atelje", "Z. Munitić - Postolarnica" ili plakat koji oglašava "Okružni slet" su nas oduševili kao i bilješke na 15 fotografija koje svjedoče o tome da su snimljene 18. rujna 1930. godine

 

Zaplovimo zajedno u ovu foto fantaziju i uživajmo u ovom putovanju kroz vrijeme:

 

Gotovo neprepoznatljiv "zeleni" Obrov, 18. 9. 1930.

Obala, 18. 9. 1930.

Na Batariji, 18. 9. 1930.

Južna gradska vrata, 18. 9. 1930.

Mala loža, uz natpis "Z. Munitić, postolarnica" i plakat "Okružni slet", 18. 9. 1930.

Iz Žudike, uz zanimljiv detalj - natpis "Kafana", 18. 9. 1930.

Pogled s broda, 18. 9. 1930.

Pogled s broda, 18. 9. 1930.

Foto atelje (o kojemu smo pisali OVDJE), 18. 9. 1930.

Putnici/izletnici na brodu, 18. 9. 1930. (može ih se primjetiti na nekoliko fotografija)

Loža i gradski sat, 18. 9. 1930.

Pogled na grad, 18. 9. 1930.

Pogled na grad, 18. 9. 1930.

Pogled s broda, 18. 9. 1930.

Pogled iz Općinske palače, 18. 9. 1930.

Na Batariji, 18. 9. 1930.




Tko je, imenom i prezimenom, snimio ove ljepotice, nije navedeno, no možemo se možda ponadati da je to gospodin kojeg je kolega fotograf uhvatio u trenutku snimanja:

 

Nepoznati fotograf snima izletnike na obali


Na poleđini fotografije fotografa u Trogiru, prvoj takvoj koju smo vidjeli među tisućama arhivskih fotografija, ne nalazi se naveden datum, no čini se da je dio istog albuma u kojemu se nalazi 15 fotografija objavljenih u prvom dijelu, kao što su njegov dio vjerojatno i ove u nastavku:

 

Dama sa suncobranom i pogled s Čiovskog mosta

Na Batariji


 

Pojedine fotografije nemaju znakove koji upućuju da su bile zalijepljene u isti album, no za pretpostaviti je da su dio istog putovanja... dok pojedine na poleđini imaju otisak pečata s kojeg možemo saznati da su izrađene u Photo-Harren u Nürnbergu.

 

Pogled s broda

 

Pogled na Pasike

Putnici/izletnici na brodu

Pogled s Fortina na kulu sv. Marka, Soline i parobrod u daljini




Zaista su sjajne, zar ne?! Javite nam svoje dojmove i zapažanja na Facebook stranici Trogir Time Travel! Sigurni smo da će detaljnija obrada ovih fotografija donijeti neke nove spoznaje i doprinijeti boljem poznavanju povijesti fotografije u Trogiru i Trogira na fotografijama. Tko zna, možda čak detektiramo i njihove autore! :)
 
 
 
 

 


četvrtak, 4. travnja 2024.

SPECIJAL | Koji su filmovi snimljeni u Trogiru prije 1970.?

 

Dok su prethodne objave iz specijala Premotali smo film: od Kina do Kantuna kulture vodile na putovanje u povijest kina u Trogiru (pročitajte ih OVDJE i OVDJE), ova će putovati u filmsku povijest Trogira! Donosimo ju baš (ali baš!) prigodno - u povodu početka redovnog kino programa u Kantunu kulture 11. travnja 2024.! Novosti i program možete pratiti na Facebook stranici Kino Mediteran Trogir, odnosno Instagramu @kinotrogir.  Prije ovog, novog kino početka  - pozivamo vas da napravite kokice, udobno se smjestite i uživate u "kratkim kadrovima" trogirske filmske povijesti koje smo pripremili u nastavku! 

 



U prosincu 2015. godine započet je projekt Kamera! (atr)Akcija! - filmski vodič kroz Trogir kojemu je cilj bio prikupiti i prezentirati što veći broj podataka i svjedočanstava o filmovima snimljenima u Trogiru. Sedam tematskih e-knjižica objavljeno je OVDJE, a u nastavku osim predstavljenih, donosimo i nova saznanja kod kojih su neka pronašla svoje mjesto unutar izložbe Premotali smo film: od Kina do Kantuna kulture. (Ukoliko još niste - svakako ju razgledajte u predvorju Kantuna kulture!)

 

A sada - premotavanje!

 

1934.

Film A život teče dalje... sniman je na Visu i Klisu te u Šibeniku, Splitu, Solinu i Trogiru. U Trogiru se - na glavnom gradskom trgu snimalo u listopadu 1934. godine. Ovaj film prvi je zvučni film (ton-film) na hrvaskom jeziku! Više o filmu i scene snimljene u Trogiru pogledajte OVDJE.

 


 

 

1936.

Povijesni spektakl Bijeli robovi (Weisse Sklaven/Panzerkreuzer Sebastopol), u kojemu Dalmacija glumi Krim, donosi nekoliko kadrova iz Trogira - osim panoramskog pogleda s Vlaške, u filmu su prikazani kadrovi snimljeni pred Osnovnom školom Petra Berislavića. O snimanju piše Jadranski dnevnik 1936. godine. Više o filmu i scene snimljene u Trogiru pogledajte OVDJE.

 


 


1946.

Slavica - prvi cjelovečernji igrani film u novonastaloj Jugoslaviji - sniman je 1946. godine i u Trogiru pod redateljskom palicom Vjekoslava Afrića. Premijerno je prikazan 29. 4. 1947. godine.

 

Fotografija sa snimanja filma Slavica, vl. Tonka Pomenić



1952.

Fim Kameni horizonti*, red. Šime Šimatović, sniman je 1952. godine na niz lokacija u Trogiru. Kao posebno zanimljive scene izdvajaju se gotovo dokumentarne masovne scene sajmenog dana u Trogiru te scene karnevalske povorke. Gotovo je cijeli grad bio kulisa za snimanje ovog filma - u njemu pronalazimo scene sa sjevernih i južnih gradskih vrata, iz dvorišta palače Garagnin - Fanfogna (današnjeg Muzeja grada Trogira), iz Šubićeve ulice, s Radovanovog trga, glavne ulice, palače Ćipiko, Cimatorija, glavnog trga, Mornarske ulice, iz škvera... Više o filmu i scene snimljene u Trogiru pogledajte OVDJE.

*Zanimljivo je da se ovaj film, dok se snimao, zvao Mala, prema glavnom liku. O tome svjedoče i pojedini intervjui sa Šimatovićem iz siječnja 1952.




1953. 

Ekipa Jadran filma iz Zagreba sa snimanjem filma Uspavana ljepotica u Trogiru započela je 15. svibnja 1953., a trajalo je oko mjesec dana. Film je režirao Rudolf Sremec, a snimao Oktavijan Miletić. Iste je godine film nagrađen diplomom na Festivalu u Berlinu, a prikazan je i u službenom programu Festivala u Cannesu.





1955.

 
Pustolovni-trivijalni film Goubbiah... mon amour (Liebe unter Heissem Himmel/Fuga nel sole/Cita en sol/Kiss of fire), čija je premijera održana u ožujku 1956., sniman je, među ostalim, i na glavnom gradskom trgu u Trogiru . Početkom lipnja 1955. su u Splitu i okolici boravili scenarist Rene Barjavel, redatelj Robert Darene i snimatelj Roger Hubert koji je u jednom intervjuu naveo: "Pejzaži koje sam imao prilike dosad vidjeti veoma su lijepi i interesantni. Naročito mi se dopao Trogir." (za više kliknite na naslov filma)

 



Adriatic Splendor, putopisni dokumentarac iz 1955. snimali su Hal Morey i Alfred Berger. Trogirske kadrove iz ovog filma možete razgledati OVDJE, a cijeli film pogledati OVDJE.



1957.

Film dobitnik Zlatnog globusa u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja na 16. dodjeli ove nagrade, sniman je i u Trogiru! Radi se o filmu Cesta duga godinu dana (La strada lunga un anno) iz 1958. godine. Trogirske lokacije koje se najčešće pojavljuju u filmu su Radovanov trg, Obrov, Šubićeva ulica te klaustar samostana sv. Dominika, no zaista ih je pregršt iz cijelog grada - uvjerite se sami OVDJE. Snimanje u Trogiru odvijalo se u prosincu 1957. godine. U velikom intervjuu objavljenom 21. prosinca u Slobodnoj Dalmaciji glumica Eleonora Rossi Drago navodi da joj je bilo vrlo ugodno snimati u Jugoslaviji posljednja četiri mjeseca - da je u Splitu našla malo Rima, a u Trogiru nešto od Venecije...

 


 

 

1962. - 1968. 

Kultni filmski serijal Winnetou sniman je u Dalmaciji od od 1962. do 1968. kada su snimljeni: Blago srebrnog jezera, 1962., Winnetou I, 1963., Old Shatterhand, 1964., Winnetou II, 1964., Winnetou među jastrebovima, 1964., Winnetou: Kralj petroleja, 1965., Winnetou III, 1965., Old Surehand, 1965., Winnetou i Apanači / Mješanke, 1966., Winnetou i njegov prijatelj Old Firehand, 1966., Winnetou u Dolini smrti, 1968. Najzapaženiji broj trogirskih scena dio su filma Winnetou III iz 1965. godine, a možete ih vidjeti OVDJE.



1963.

Rabaneck, gusar iz pakla/vražji gusar, odnosno Il Pirata Del Diavolo sniman je u Trogiru 1963. godine o čemu svjedoči niz arhivskih fotografija kao i novinskih članaka, ali i jedan zanimljiv dokument o najmu tvrđave Kamerlengo za snimanje. Fim je dostupan OVDJE.

 



1964.

Lito vilovito Obrada Gluščevića iz 1964. sniman je također u Trogiru. Na filmskoj traci zauvijek su ostali ovjekovječeni glavni gradski trg, cimatorij, glavna gradska ulica, loža, katedrala i njen zvonik te Radovanov trg... Pogledajte ih OVDJE

 


 

 

1965. 

 "Pripremajući film, polazio sam od zamisli: otuđenost ljudi u ambijentu koji je više grad prošlosti, historije. Stari Trogir današnje Trogirana više toliko ne zanima. Zbog toga on živi osamljen i polagano umire, kao čovjek koji ostari. Novi Trogir živi novim životom, izvan tih starih arkada, svodova i kapela (...) Cijeli je film Sunt lacrimae rerum svojevrsna metafora i ja sam želio da iz nje spomenuta ideja zrači u prenesenom smislu i da stilski film ostane cjelina.", rekao je u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju redatelj Eduard Galić, rođen u Trogiru 1936. godine. Galić je redatelj niza filmova snimanih u Trogiru, tako primjerice Slobodna Dalmacija piše o snimanju kratkometražnih filmova Osvetnik i Pjesma mrtivm klesarima (Klesari) 1967. godine. Godine 2017. u dvorištu Muzeja grada Trogira projiciran je njegov film Trogirske impresije, iz 1970., o kojemu je već bilo riječi na Trogir Time Travelu - pod naslovom Nekoliko kadrova iz "Trogirskih impresija" Eduarda Galića.

 

Slobodna Dalmacija, 11. 10. 1966.

 

1967. 

Redatelj Vatroslav Mimica u Trogiru je snimao poznaati i medijski izrazito dobro popraćen film Kaja, ubit ću te! čija je radnja temeljena na istinitom događaju smještenom upravo u Trogir i vezanom za obitelj Ciciliani, no - kako stoji na samom početku filma - "obrada je slobodna, pa je svaka sličnost sa stvarnim licima živim ili mrtvim samo slučajna"  

Pod naslovom Apokaliptični "Kaja" V. Mirković u Slobodnoj Dalmaciji piše "Vatroslav Mimica radio je Kaju nešablonski. Fabula ga je malo zanimala; ona je tek sredstvo da se izrazi bitno: kako arkadijski život jedne tupe, ali ipak skladne sredine može rat toliko izmijeniti da se nekadašnji drugovi među sobom počnu ubijati - na kraju ostaju samo ruševine na kojima se suludo krevelji mjesni imbecil." 

Film je 16. veljače 1969. imao i svoju televizijsku premijeru. U najavi stoji da se film prikazivao jedino na Festivalu u Puli 1967. i u jednom kinu u Zagrebu* te da ga za prikazivanje nije htjelo otkupiti nijedno distributersko poduzeće. Također piše da je Kaja, ubit ću te naišao na vrlo različita mišljenja kod kritičara - dok su mu neki osporavali vrijednost, neki su ga svrstavali među najbolje realizacije jugoslavenskog filma... 

Među onima koju su njime bili oduševljeni je i kritičar Howard Thompson - on je u New York Timesu, nakon odgledanog fima na Filmskom festivalu u New Yorku 24. rujna 1968., napisao da je "film sjajno zamišljen, ali sasvim osobenom i neuhvatljivom alegorijom, bukvalno naslikanom na platnu najoštrijom i najhipotičnijom fotografijom u boji koja je ikad viđena (...)" Više o filmu možete pročitati u članku iz Slobodne Dalmacije, a pogledati ga možete OVDJE.

*odnosi  se na domaće projekcije, s obzirom na to da je film projiciran primjerice u Parizu 1967. te New Yorku 1968.

 

Slobodna Dalmacija, 1. 8. 1967.

 

1969.

Orson Welles u Trogiru je 1969. snimao film The Merchant of Venice. No, film nije ugledao svjetlo dana sve do Filmskog festivala u Venciji 2015.! Naime, dio snimki misteriozno je nestao iz produkcijskog ureda u Rimu! Zahvaljujući nedavnom otkriću originalnog scenarija film je rekonstruiran i predstavljen publici 46 godina nakon što je snimljen... Dostupan je za gledanje OVDJE. Naš sugrađanin Ivan Ercegović sjeća se ovog snimanja, o kojemu nam je ispričao: "U to vrijeme pohađao sam Osnovnu školu I. Guina, popodnevna smjena, s ekipom iz razreda nakon povratka s nastave, nabasao sam na set. Sjećam se da su kamera i reflektor bili postavljeni na početku ulice, kod Banića. Orson je bio u crnoj pelerini, nosio je šešir širokog oboda, a kamera ga je pratila s leđa, dok je hodao u pravcu volta na sredini ulice. Scena se ponavljala nekoliko puta, a nisam siguran da li je neki drugi glumac hodao njemu u susret, ili iznenada skočio pred njega..."


Orson Welles u Trogiru, 1969.


Film Most redatelja Hajrudina Krvavca također je sniman u Trogiru 1969. godine* i to - ni manje ni više i - u Muzeju grada Trogira! Osim Muzeja i Kneževog dvora, u filmu možete vidjeti scene iz Segeta Donjeg, a dostupan je OVDJE.  Film je iste godine imao čast otvoriti Filmski festival u Puli gdje je "oduševljeno prihvaćen od 10 do 12 tisuća gledalaca", piše B. Ivanda u Slobodnoj Dalmaciji.

*ovaj podatak naknadno je dodan zahvaljujući komentaru V. Sorića na Facebook stranici Muzeja grada Trogira. Hvala Vlado! Ukoliko imate saznanja o snimljenim filmovima a koji nisu spomenuti u tekstu, javite nam!

 



Maksimilijan Paspa, osnivač Kino-kluba Zagreb, 1932. godine snimio je petominutni film Split - Trogir - Hvar, a kadrovi Trogira našli su se i u kratkom dokumentarnom filmu Ulricha K.T. Schultza  Steinerne Wüste und steinerne Wunder an der Adria  iz 1933./34. Iz onodobnih tiskovina saznajemo da su se u Trogiru 30-ih snimali prizori za filmove 90 minuta boravka (Abenteuer in Lissabon - 90 Minuten Aufenthalt, 1936.), Princeza koralja (Die Korallenprinzessin, 1937.), Nemogući g. Pitt (Der Unmöglich Herr Pitt, 1938.), Putnici sa Splendida (1956.), Kad dođe ljubav (Kad pride ljubezen/Quand vient l’amour, 1957.), Az Oroszlan Ugrani Keszul (1969.)... što zasigurno otvara niz mogućnosti za nova istraživačka putovanja kao i predstavljanja saznanja u budućnosti. Pridodamo li tome i filmove/serije snimane do danas, poput Doctor Who, Jonathan Strange & Mr. Norrell, DIG, ili nešto starijih poput Orgulje i vatrogasci, Jack Holborn, Stealing heaven,  ... možemo zaista zaključiti da Trogir nije samo "u svom filmu", nego i u brojnim drugim, vrijednima pažnje i gledanja... :)


Autorica:
Maja Maljković Zelalija
 
 
 
 
 Ukoliko imate saznanja, sjećanja, arhivskih dokumenata ili fotografija vezanih za ove ili nespomenute filmove snimane u Trogiru slobodno se javite Maji na maja.maljkovic@gmail.com ili na Facebook Trogir Time Travel.