Sigurno se sjećate kampanela trogirske katedrale (poetično ćemo se izraziti) zagrljenog skelom vidljivog na pojedinim fotografijama koje je 1919. godine snimio
američki vojnik R. E. Wayne ili fotografijama iz zraka koje je snimio Giulio
Parisio, a koje su te iste godine objavljene u novinama L´illustrazione Italiana i Dom i sviet... Sigurni smo i da su prilike za vidjeti taj motiv izbliza - prizor kojeg su Trogirani gledali svakodnevno od 1913. do 1922. godine - bile izuzetno rijetke! Baš smo zbog toga sigurni da ćete uživati u pet zaista sjajnih fotografija i priči koje donosimo u nastavku...
 |
C. Polzinetti, Stara fototeka Konzervatorskog odjela u Splitu
|
Dok je autor triju fotografija Celestino Polzinetti, autor dviju je -
iako nepoznat - pravi majstor kadra! Radi li se o nepotpisanim
Polzinettijevim fotografijama ili o radovima Ć. M. Ivekovića koji
je skelu projektirao? Jesu li u pitanju fotografije I. Znidarčića koji je u to
vrijeme snimao za splitski Konzervatorski ured...? Brojna su pitanja na koja će tek
buduća istraživanja ponuditi odgovore, a za sada proveli smo malo istraživanje o radovima na kampanelu katedrale sv. Lovre! Uvidom u dostupne izvore i literaturu, pronašli smo neke zanimljive spoznaje, pa krenimo redom...
 |
Nepoznat autor (Polzinetti, Iveković, Znidarčić?), Stara fototeka Konzervatorskog odjela u Splitu
|
Srpanj 1913.
Stanko Piplović u svojoj knjizi Graditeljstvo Trogira u 19. stoljeću piše da se u srpnju 1913. počelo od drugog kata naviše postavljati skelu za popravak zvonika trogirske prvostolnice. Brojni su građani, ali i Općinska uprava bili zabrinuti za sigurnost i stabilnost ove konstrukcije, s obzirom na to da ona nije bila postavljena od tla, već je bila pričvršćena na trošne zidove zvonika... Zbog bojazni i sumnji da zvonik neće izdržati težinu greda, ali i jake vjetrove koji bi mogli srušiti zvonik i skelu, Općinarstvo je pisalo dalmatinskom Namjesništvu te don Frani Buliću koji je Namjesništvu potvrdio "da je gornji dio zvonika posebno dotrajao" te je predložio da se radovi pospješe, a dijelovi zvonika spreme za ponovnu ugradnju prilikom obnove. Bulić je imao slično iskustvo - sa obnovom zvonika splitske katedrale - pa je zato bio vrlo oprezan, navodi Piplović. (U Splitu su se, naime, zbog dugog stajanja skele morale dva puta popravljati!) Bilo je za očekivati da će i radovi u Trogiru potrajati. (...).
Iz ulomka Piplovićevog teksta također saznajemo da je Bulić o ovom pitanju obavijestio savjetnika E. Walacha, predstojnika građevnog ureda, koji je - čim se vratio u Zadar - poslao u Trogir Ćirila Metoda Ivekovića, budući da je on izradio nacrt za skelu. Ubrzo su počeli radovi ali su već krajem kolovoza obustavljeni jer je uzmanjkalo sredstava. Poslije su nastavljeni, ali su se otegli godinama i nakon što je stvorena jugoslavenska država.", piše Stanko Piplović.
 |
| C. Polzinetti, Stara fototeka Konzervatorskog odjela u Splitu |
1920.
Marijan Čipčić u knjizi Trogir između svjetskih ratova navodi da je nakon završetka Prvog svjetskog rata Vlada u Beogradu pripremila iznos od 20.000 kruna za restauraciju trogirskog zvonika. Krajem svibnja 1920. godine, navodi Čipčić, "zvonik su obišli inspektor Ministarstva prosvjete Marko Car, u pratnji arheologa don Frane Bulića i Mihovila Abramića. Izvedbeni radovi pod vodstvom Vicka Rendića uskoro su započeli. Projektant je bio inženjer K. Musanić. Međutim, namijenjeni budžet uskoro se potrošio, pa je don Vinko Brajević apelirao preko Novog doba da se osigura još 250.000 kruna kako bi se radovi mogli završiti. Javni apeli za popravak zvonika isplatili su se jer se novac uskoro uspio namaknuti."
 |
| Nepoznat autor (Polzinetti, Iveković, Znidarčić?), Stara fototeka Konzervatorskog odjela u Splitu |
1921.
Iako Novo doba iz studenog 1920. piše da je "ovih dana započelo uklanjanje skela sa zvonika zborne opatske crkve u Trogiru" do cjelovitog uklanjanja izgleda ipak nije došlo (već i sam taj kratki članak najavljuje radove pod upravom građevinske sekcije u Splitu koji će započeti na proljeće 1921. godine!). No, skela je tada bila tek djelomično uklonjena - da je nedavno "skinuta pocrnjela armatura sa vrška i nagornjeg, trećeg sprata zvonika negdašnje ponosite katedrale" piše V. Brajević u siječnju 1921. godine.
Pojedini novinski izvještaji svjedoče o tome da je skela još uvijek bila postavljena i u kolovozu, kada su je posjetili značajni izletnici (o čemu više nekom drugom prilikom...)
 |
| C. Polzinetti, Stara fototeka Konzervatorskog odjela u Splitu |
1922.
Skele sa zvonika konačno su skinute 1922. godine., zaključuje Marijan Čipčić nakon uvida u dopise koji se čuvaju u Arhivu Konzervatorskog odjela u Splitu, poput primjerice Dopisa trogirske Općinske uprave Građevnom odsjeku za Dalmaciju od 6. travnja 1922. godine.
Ove sjajne fotografije dio su zbirke Stare fototeke Konzervatorskog
odjela u Splitu koja je digitalizirana i objavljena u okviru projekta
eKultura "Digitalizacija kulturne baštine" Ministarstva kulture i
medija Republike Hrvatske.
Pripremila:
Maja Maljković Zelalija
Izvori i literatura:
Novo doba,
eKultura
Stanko Piplović: Graditeljstvo Trogira u 19. stoljeću (1996.),
Marijan Čipčić: Trogir između svjetskih ratova (2021.)
Za razmišljanje i za kraj "ostavljamo" i jednu fotografiju koja je - vrlo moguće - nastala istom ovom prigodom, a prikazuje istočno pročelje Općinske palače u čijem se prizemlju nalazila Kavana - restoran:
Literaturu koju spominjemo možete nabaviti na 12. FESeTemani trogirskoga libra
koja se odvija u izložbenom prostoru Muzeja grada Trogira do 27.
travnja (radno vrijeme: pon - pet 9 - 13 te 17:30 - 19:30, sub 9 - 13).
Hvala što ćete ovaj članak podijeliti s prijateljima na društvenim mrežama i hvala što nas pratite na Facebook stranici Trogir Time Travel! :)
