Ispraćaj Avanića u Boliviju 1957. godine

 

Sjajne i rijetke fotografije iz arhiva obitelji Avanić donosi Suzana Jurković u članku "Iseljavanje Trogirana na primjeru obitelji Avanić" objavljenom u zborniku Migracije i identitet: kultura, ekonomija, država. U članku autorica piše o zatvaranju popularne pekarnice u Trogiru zbog neodrživosti uslijed promjene društveno-političke situacije te donosi svjedočanstva obitelji ilustrirana fotografijama - među ostalim i dvjema nastalima 1957. godine kada su se brojni Trogirani okupili kako bi ispratili Šimu i Vinku Avanić koji su s kćerima odlučili napustiti Trogir i otići živjeti i raditi u Boliviju.

 

Trogirani ispraćaju svog omiljenog pekara Šimu Avanića s obitelji, priv. vlasništvo obitelji Avanić

U Evidenciji zanatlijskih obrta Trgovačko-obrtničke komore Split pronašli smo dva Avanića - Avanić Angela, pekara koji je svoju djelatnost registrirao 30. siječnja 1900. godine u Trogiru, na kućnom broju 20 te Antu Avanića, Šimunovog, koji je slastičarsku djelatnost registrirao 13. ožujka 1914. godine na kućnom broju 18. Ante, rođen 1874. godine u Trogiru prvi je Avanić upisan u knjizi Stanja duša, navodi Jurković. Njegov je sin Šimun nastavio obiteljsku tradiciju koju je pokrenuo njegov djed, Antin otac Šimun doselivši u Trogir krajem 19. stoljeća. Šimun stariji otvorio je pekarnicu u jednoj od dviju gospodarskih kuća obitelji Garagnin (koje je - prema svjedočanstvu obitelji - kupio od Garagninovih 1826. godine)...

 

Još dvije fotografije s istog ovog mjesta pronađite pod naslovom 3 x Tri ista s mista, a ulomak fotografije ranije smo donijeli pod naslovom "Šta to tamo piše? | 30 starih natpisa s trogirskih pročelja pod povećalom"

 

Pekarnica je tijekom sve tri generacije bila popularna među Trogiranima, a pekari iz obitelji Avanić poznati i priznati kao najbolji u svojem poslu. Tako je primjerice Tonko Avanić 1910. godine osvojio zlatnu medalju i diplomu za najbolje ispečen kruh na natjecanju u Rimu! 

Nažalost, nakon Drugog svjetskog rata, i vlasnici pekarnica, kao i mnogobrojni drugi obrtnici, upadaju u neprilike - među njima bili su i Avanići koji zato odlučuju napustiti Trogir i preseliti u Boliviju, gdje je već ranije odselio Šimin brat Branko...   O tome kako je bilo u Boliviji i njihovom povratku u Trogir 1975. više pročitajte u članku dostupnom OVDJE.

 

Ispraćaj Avanićevih, priv. vlasništvo obitelji Avanić (Zbornik radova konferencije Migracije i identitet)

 

Pripremila:

 Maja Maljković Zelalija

Izvori i literatura:

Evidencija Zanatlijskih obrta pri Trgovačko-obrtničkoj komori Split (DAST)

 Jurković, Suzana: Iseljavanje Trogirana na primjeru obitelji Avanić

Ispravak neTTTočnog navoda | Sokole moj, misec gori-doli šta ima veze!

 

Ispravak netočnog navoda zgodna je jezična konstrukcija koje su se zidovi sabornice nekoć itekako naslušali. Danas se više ne koristi, a mi volimo sve ono što je nekad bilo... pa ćemo Ispravak neTTTočnog navoda koristiti na Trogir Time Travelu (jeste skužili TTT? 😉) za - a što drugo nego - ispravke netočnih navoda! 😃  

 

Ponekad novi izvori informacija donesu nove spoznaje, a baš je to ono što će Ispravak neTTTočnog navoda - povremena rubrika na našem blogu donositi u budućnosti.  Krenimo s ispravkom prvim u kojem nam novi izvor informacija - novine "Velebit" - donosi novu informaciju o jednom zanimljivom događanju u Trogiru 1908. godine...

 

 

 

 

"Velebit" su prve splitske dnevne novine. Izlazile su svaki dan osim nedjeljom od 1. veljače 1908. do 30. rujna 1908. godine. Tiskane su u Hrvatskoj štampariji Trumbić i drugi, a njihov glavni urednik i pokretač bio je političar Ante Trumbić. Ove novine donose i niz zanimljivih članaka iz Trogira, a među njima i tri članka koja demantiraju povijesni podatak naveden na jednoj dopisnici...

Na živopisnoj fotografiji koja prikazuje mnoštvo građana na Batariji, tiskanoj u obliku dopisnice, u gornjem lijevom kutu stoji natpis "Trogir: Prvi izstup "Hrv. Sokola"27. 10. 1908". No, sudeći prema člancima iz dnevnog lista "Velebit", taj se istup dogodio mjesec dana ranije - 27. rujna 1908. godine!

"Velebit" tako najavljujući događaj, 23. rujna 1908. pod naslovom "Prvi istup trogirskog Sokola." piše:

„Hrvatski Sokol“ u Trogiru uz patriotično sudjelovanje „Nar. Glazbe“ priredjuje 27. rujna t. g. svoj prvi istup. Program svečanosti : Prije podne : U 7 sati „Budnica“. Narodna glazba obilazi gradom uz sviranje narodnih davorija. Poslije podne: Istup društva u 3 sata iz Općinskog doma na mjesto zvano „Batarija“. Red vježaba : 1. Proste vježbe zastavicama pomladka Hrv. Sokola. 2. Vježbe članstva na ručama. 3. Proste vježbe članstva Hrv. Sokola. Za vrijeme vježaba udara „Nar. Glazba“. Povratak u Općinski Dom u 6 i pol sati. U večer na 7 sati udara Nar. Glazba svoj birani program u općin. loži.
Tom prigodom izdan je ovaj proglas :
Gradjani!
Dne 27. rujna t. g. naš novoustrojeni trogirski hrvatski Sokol za prvi put istupa u javnost, te kani taj svoj istup, i ako skromno, prama vlastitim silama, dostojno proslaviti.
Gradjani starodrevnog hrvatskog Trogira, domovinska Vas dužnost nalaže, da sudjelujete narodnoj svečanosti i da okitite Vaše stanove sa narodnim hrvatskim bojama, e da tako vanjsko ruho grada bude odavalo značaj znamenitosti dogadjaja.
Hrvati trogirski, nastojte iz petnih žila da svečanost ispadne što veličanstvenije, e da tako još više obodrite uzdanicu našu, nek se zagrije što više za značajnu i veliku ideju, jer što bude brojnije Vaše saućešće i što veće Vaše zanimanje oko procvata društva, tim veća će biti njegova ustrajnost za postignnće narodnih ideala.
(...)
Gradjani, nastojte da dan 27. rujna bude proslavljen kako se dolikuje hrvatskom Trogiru, i da bude zabilježen sa zlatnim slovima u analima trogirske hrvatske svijesti, jer će taj dan naše sokolstvo dobiti jednog novog druga „Trogirski Hrvatski Sokol, koji će skupa s njime braniti naše svete amanete i koji će visoko držati svoj hrvatski barjak.
Živio „Hrvatski Sokol“!"

Osim najave, "Velebit" donosi i izvještaje o tome kako je bilo u Trogiru na prvom istupu lokalnog Hrvatskog sokola 27. rujna 1908. koji dodatno potvrđuju da se istup dogodio mjesec dana ranije nego je to zabilježeno na lijepoj dopisnici. Izvještaji su objavljeni pod naslovima "Sokol u Trogiru" 28. rujna te "Istup "Hrvatskog Sokola" u posljednjem broju "Velebita" - 30. rujna 1908. godine.

U prilog tomu ide i spoznaja da su se obljetnice ovog društva u Trogiru redovito obilježavale u rujnu, o čemu svjedoče i novinski izvještaji poput, primjerice, "Proslava u Trogiru" od 25. 9. 1922., "Sokolsko slavlje u Trogiru" 25. rujna 1923., "Veliki uspjeh okružnog sokolskog sleta u Trogiru" od 23. rujna 1929. itd.

Nije ovo prvi slučaj da je na dopisnicama i u novinskim članicima/arhivskim izvorima naveden različit datum... No, ostavimo to za neki sljedeći Ispravak neTTTočnog navoda...

Istražila i pripremila:
Maja Maljković Zelalija

 

 

Povratak u 1936. | Mijino vino iz Trogira u "Divljoj ali bezopasnoj Europi"

 

Članak Wildes Europa aber ungefährlich, u slobodnom prijevodu Divlja ali bezopasna Europa objavljen je 18. prosinca 1936. godine u magazinu Österreichische Motorwoche - Das Motorrad, službenim novinama austrijskih automobilista. U njemu je spomenut i naš grad, ilustriran čak trima fotografijama, uz zanimljivu crticu o vinu iz podruma Mije Zoze*...

Autor E. Riedl  opisuje Trogir kao malo otočno mjesto bogate povijesti s gotovo 4 000 stanovnika, hvaleći njegove spomenike iz različitih kulturno-povijesnih razdoblja. Opisuje ga kao grad osebujne magije koji izgleda poput malog gnijezda svijenog na Jadranskom moru. Piše da je u Trogiru je proveo dva dana crtajući, fotografirajući i razgovarajući sa stanovnicima. Navodi da se sporazumijevao kako na hrvatskom, tako i na talijanskom i francuskom, ali i "na mote" i da se sa stanovnicima savršeno dobro razumio. U tekstu hvali vino iz podruma svojeg prijatelja Mije Zoze* koje najtoplije preporuča svim posjetiteljima Trogira. 😀

*radi se o pogrešno napisanom imenu Coce (hvala Antoniju  Miši!)

Ulomak članka koji se odnosi na Trogir

Članak je ilustriran fotografijama, vjerojatno Riedlovim, a među njima su i tri trogirske s opisima: "Portal katedrale u Trogiru", "Južna gradska vrata", "Kaštel sv. Marka na sjeverozapadnom dijelu Trogira". Prve dvije fotografije prikazuju navedeno, dok treća ipak prikazuje tvrđavu Kamerlengo, a ne kulu sv. Marka:

 

 

Tko je E. Riedl, a tko njegov prijatelj vinar Mijo Zoze (Coce)? Znate li nešto više o njima? Javite nam na facebook stranici Trogir Time Travel. 

 

 

 

5 prekrasnih dopisnica Andrije Lebedine s kraja 19. stoljeća

Andrija Lebedina, p. Vicka, registrirao je  13. kolovoza 1887. pri Trgovačko-obrtničkoj komori Split "prodaju rukotvorina" u Trogiru na kućnom broju 155. Među prodajnim artiklima u dućanu smještenom na glavnom gradskom trgu, zasigurno su se našle i dopisnice na kojima je potpisan kao izdavač. Prikupili smo neke od njih...

 

Prva i najimpresivnija zapravo nije jedna, već panorama sačinjena od tri dopisnice koje prikazuju pogled na grad - njegov čiovski dio i staru gradsku jezgru sa jugoistoka, s Čiova. Sigurni smo da je tiskana u 19. stoljeću, s obzirom na to da je putovala 1899. godine.  Ova se panoramska snimka nalazi u stalnom postavu Muzeja grada Trogira, a nedavno nam je ove tri dopisnice darovala gđa. Perina Vukman. Spojili smo ih u panoramu:

 

 

Među darovanim razglednicama, pronašli smo još dvije s njegovim "potpisom" - crvenom bojom tiskanim tekstom A./Andrea/Andrija Lebedina, Trogir:

 

Jedna od njih ima tiskan tekst "Most - Ponte, Trogir - Trau", a prikazuje Čiovski most, dok druga ima otisnut tekst "Drevne Tvrdjave - Le antiche Fortezze, Trogir - Trau". Prva je dopisnica putovala 1899. godine, dok za drugu nije poznata godina, no s obzirom na veliku sličnost, može se zaključiti da su dio iste serije, tiskane u istoj godini...

 

Andrija Lebedina označen je i na dopisnici koja prikazuje južna i sjeverna gradska vrata, a na kojoj je otisnuto "Dva ulaza - Le due Porte, Trogir - Trau":

 

Znate li za još neku dopisnicu koju nam je u naslijeđe ostavio Andrija Lebedina? Pokažite nam je na facebooku Trogir Time Travel!

 

 

 

Slikarski skok u 1899. i 1900.: Trogir na platnima Tivadara Csontváryja Kosztke

 

Mađarski slikar Tivadar Csontváry Kosztka kojega mnogi kritičari smatraju najvećim mađarskim slikarem, naslikao je i Trogir! Holdvilágos éj Trauban,  Traui at Sunset i Sun Looking back at Trau, - ulja na platnu iz 1899. te Morning in Trau i Afternoon storm in Trau iz 1900 donosimo u nastavku:

 

 

 

 

 

 

 

Csontváry Kosztka rođen je 5. srpnja 1853. u Kisszebenu, u današnjoj Slovačkoj. Do svojih kasnih dvadesetih bio je ljekarnik, a onda je vrućeg sunčanog poslijepodneva 13. listopada 1880. godine, kada je imao 27. godina imao mističnu viziju... čuo je glas koji mu govori: "Bit ćeš najveći slikar na svijetu, veći od Rafaela". To ga je natjeralo da napusti svoju prvobitnu profesiju. Učinivši to počinje se pripremati da postane slikar - prvotno posjećujući poznate galerije, škole i umjetnike, a studij slikarstva započinje kasnije - u svojoj 41. godine. Od 1890. putovao je svijetom - bio je u Francuskoj, Grčkoj, Italiji, Libanonu, Palestini, Egiptu, Siriji... a i u Trogiru. Tu je 1899., odnosno 1900. naslikao prikazana ulja na platnu. Ona su danas dostupna na wikimedia.org, a dio su privatnih kolekcija te Mađarske nacionalne galerije.

Tivadar Csontváry Kosztka bio je doista živopisan lik kojeg se za života smatralo egocentričnim čudakom i to iz niza razloga - bio je vegetarijanac, protivnik pušenja i alkohola. Europski kritičari prepoznaju njegovu vrijednost, iako ga povezuju s postimpresionizmom i ekspresionizmom, njegov se slikarski rad teško može svrstati u jedan stil. On je sam sebe pak identificirao kao slikara "sunčane staze"... Više o njemu možete pročitati primjerice OVDJE ili OVDJE.

Zavirili smo u knjigu FOTOGRAFI(JA) U TROGIRU - Tko je ovjekovječio Trogir, a tko Trogirane od 1850. do 1950. godine...

 

 ... i pronašli pregršt zanimljivosti - kako u tekstu, tako i na fotografijama! 

 

Tko je misteriozni grof Tremoli? Što i koga je snimio u Trogiru 1891. godine? Tko je još misteriozniji Srećko Wirk i što je on ovjekovječio? Je li Eduardo Pisa koji otvara fotografski obrt u Trogiru 1911. godine otvorio uistinu fotografski ili pak stolarski obrt? Gdje se nalazio foto atelijer Vasilija Jurjeva? A Nikole Losjakova? Što je sve u Trogiru snimio Emilio Plett? A pionir korčulanske fotografije Ernesto Jakov Furlani? Koje je prizore uhvatio Peter Naglič na svojem putovanju Dalmacijom 1935.? Što su sve otkrile fotografije iz albuma obitelji Milić? Koje su to četiri fotografije koje je snimio Ivan Dominik Garagnin - Fanfogna 30. travnja 1897.? Je li Dobroslav Russo prvi trogirski profesionalni fotograf koji je rodom iz Trogira? Koji je bio najpopularniji fotograf među Trogiranima početkom 20. stoljeća? Čuva li se u Muzeju grada Trogira i portret kojeg je snimio u literaturi spominjan, vrsni Nepoznati/Anonimni majstor? Odgovore na sva ta i na brojna druga pitanja donosi najnovije izdanje Muzeja grada Trogira - "Fotografi(ja) u Trogiru - Tko je ovjekovječio Trogir, a tko Trogirane od 1850. do 1950. godine".

Knjiga autorice Maje Maljković Zelalije predstavit će se 8. studenog 2022. u 20:00 sati u Galeriji Cate Dujšin Ribar, a predstavit će je recenzentica dr. sc. Fani Celio Cega, ravnateljica Muzeja grada Trogira, Ljubomir Radić, kolekcionar i ravnatelj Hrvatskog pomorskog muzeja Split, fotograf i kolekcionar Antonio Miše te sama autorica. Donosimo nekoliko fotografija objavljenih u ovoj zanimljivoj publikaciji koja na 100 stranica donosi 150 fotografija Trogira i njegovih stanovnika:

 

Trogir, 1912./13., vl. Ljubomir Radić

Antonio Jellasca, pogled na Trogir, lipanj 1891., Muzej grada Trogira

A. Carl Schuster, detalj palače Lucić, kraj 19. st., Muzej grada Trogira

Ernesto Jakov Furlani, Južna gradska vrata, poč. 20. st., vl. Darko Dragojević Šćula, zahvale Tonku Barčotu

Dragutin Karlo Stühler, S ulice, Konzervatorski odjel MKiM u Splitu

Nikola Losjakov, Riva, 1930-ih, vl. Ljubomir Radić

Dobroslav Russo i pogled na grad, vl. Nenad i Siniša Russo

Trogirani ispred lože, prije 1892., vl. Antonio Miše

Emilo Plett, 1895., Muzej grada Trogira

 

 

Vidimo se u utorak 8. studenog u 20:00 sati na predstavljanju?

Pogled s Vlaške i gotovo neprepoznatljiv Seget 1953. godine

 

Pri Švicarskom saveznom institutu za tehnologiju u Zürichu - ETH Zürich, u njihovoj digitalno dostupnoj arhivi fotografija, čuva se nekoliko fotografija pejzaža snimljenih s Vlaške i jedna prekrasna fotografija Segeta iz 1953. godine. Autor ovih snimki, kojima u opisu stoji da su snimljene "s Malačke" i "u blizini Trogira", sveučilišni je profesor Hans Leibundgut (1909 - 1993), jedan od najznačajnijih švicarskih šumarskih znanstvenika. 

 

 Uživajte: 

ETH Library Zürich, Image Archive

ETH Library Zürich, Image Archive

ETH Library Zürich, Image Archive

ETH Library Zürich, Image Archive

Prekrasno, zar ne?