17 fotografija Trogira koje je grof Primoli snimio 25. 5. 1891.

Što se dogodi kad jedna ponavljajuća novinska pogreška više od 130 godina skriva identitet slavnog fotografa i to onoga kojemu je upravo Trogir bio "zvijezda" putovanja Jadranom? Dogodi se prije svega istraživanje, zatim trenutak sretnog otkrića, a potom uživanje u prekrasnim prizorima kako Trogira, tako i gradova i mjesta diljem Jadrana...

 

Zadnjeg ponedjeljka u svibnju 1891. godine bivša francuska carica Eugenija (1826 - 1920) posjetila je Trogir. S parobroda Delfino Austro-ugarskog Lloyda iskrcala se na trogirsku rivu u pratnji svoje  „dame za društvo“ i „grofa Tremolija“ – barem tako su pisale tadašnje novine...

No, mali zaplet: „Tremoli“ nije postojao!

Iza pogrešno zapisanog imena u brojnim domaćim i stranim tiskovinama krije se grof Giuseppe Primoli (1851 - 1927) – plemić, zaljubljenik u umjetnost i jedan od najvažnijih talijanskih fotografa svog vremena. Tajanstvena „dama za društvo“ bila je ni manje ni više nego dame Ethel Smyth (1858 - 1944), britanska skladateljica i spisateljica. Sve to otkriva i detaljno predstavlja nedavno objavljen članak Preko pogreške do zvijezde talijanske fotografije Giuseppea Primolija autorice Maje Maljković Zelalije.
 

Tiskovine prenose riječi carice Eugenije da su „Dalmatinci najljepiši ljudi koje je vidjela“,  Smyth je dojmove iz Trogira kasnije opisala u svojoj autobiografiji Streaks of Life (1921.), gdje bilježi i jedan „krajnje smiješan incident“ iz katedrale (više pročitajte OVDJE). Primoli je pak tijekom putovanja Jadranom snimio niz dragocjenih fotografija – a najviše upravo u Trogiru! Grad, ulice, trg, riva, Kamerlengo, gradska vrata, građani, spontani trenutci… sve se našlo pred njegovim objektivom. 

Pogledajte 17 fotografija iz Trogira koje je ulovio, a koje se - među fascinantnih 20.500 njegovih snimki - čuvaju u Zakladi Primoli - Fondazione Primoli u Rimu i svakako pročitajte više o putovanju Jadranom ovog interesantnog trija...

Tri vrlo slične fotografije prikazuju panoramu grada sa zapadne, morske strane, a snimljene su s broda koji uplovljava u trogirsku luku (fotografije pod inventarnim brojevima 539/A, 7880/A, 8033/A):

 

Fondazione Primoli, Inv. br. 539/A

Fondazione Primoli, Inv. br. 7880/A

Fondazione Primoli, Inv. br. 8033/A

Carica Eugenija, Ethel Smyth i Špiro Puović, osim pred katedralom (Inv. br. 3713/A), ovjekovječeni su i ispred sjevernih gradskih vrata na kojima se, na trgu Gradska vrata, vidi zainteresirano mnoštvo građana.(Inv. br. 4647/A). Interesantno je vidjeti i „legendarni“ čempres koji je rastao nad gradskim vratima gotovo u cijelosti prekrivajući reljef mletačkog lava:

Fondazione Primoli, Inv. br. 3713/A

Fondazione Primoli, Inv. br. 4647/A 

 

Primoli je u Trogiru zabilježio dva čovjeka u tradicionalnoj zagorskoj odjeći u prolazu ulicom pored palače Garagnin-Fanfogna (Inv. br. 4875/A), ispred katedrale ovjekovječio je čovjeka s lulom i ženu, oboje također u nošnji dinarskog tipa te mlađeg muškarca u građanskoj nošnji, dok se na samom rubu fotografije u daljini vidi dama u crnoj građanskoj opravi s bijelim suncobranom na resice (Inv. br. 3913/A):

Fondazione Primoli, Inv. br. 4875/A

Fondazione Primoli, Inv. br. 3913/A

 

S broda su snimljene fotografije koje prikazuju mali, istočni dio tvrđave Kamerlengo te dio Pasika sa zvonikom crkve sv. Mihovila – dvije od njih su identične (Inv. br. 5888/A.,18467/PROG.), dok je jedna zrcalno okrenuta (Inv. br. 13640/PROG.):

Fondazione Primoli, Inv. br. 5888/A.

Fondazione Primoli, Inv. br. 18467/PROG.

Fondazione Primoli, Inv. br. 13640/PROG.

 

Tvrđava Kamerlengo i uz nju smješteno brodogradilište „Strojan“ s morske, zapadne strane, također su motiv na dvjema fotografijama (Inv. br. 10364/A, 10989/A), a Primoli ju je ovjekovječio i s istočne strane - na toj je fotografiji (Inv. br. 8593/A) vidljiv lik žene pri radu (koja vjerojatno rastire ljekovito bilje za sušenje), na zapadnom dijelu obale koja je u to vrijeme bila u lošem stanju:

Fondazione Primoli, Inv. br. 10989/A

Fondazione Primoli, Inv. br. 10364/A

Fondazione Primoli, Inv. br. 8593/A

 

Istočni je dio obale ipak bio u boljem stanju s obzirom na to da je rekonstruiran 1861./62. Tu je, na dijelu rive pored male lože, Primoli u spontanom trenutku, u šetnji, ovjekovječio mnoštvo građana koji prate uvaženu gošću, bivšu caricu Eugeniju odjevenu u tamnu opravu, čije je lice zaklonjeno svijetlim suncobranom (Inv. br. 8781/A). Pored nje se, zdesna joj, nalazi ženska osoba u svijetloj opravi, također sa suncobranom, a s njezine lijeve strane naočit muškarac u građanskom odijelu s cilindrom na glavi. Ženska osoba u pratnji nekadašnje carice, u tisku navedena kao njezina „gospodja za družtvo“, usporednom analizom fotografija identificirana je kao Ethel Smyth, dok je muškarac s cilindrom, na temelju usporedbe s njegovim portretnim fotografijama, prepoznat kao tadašnji načelnik Trogira, Špiro Puović (1842. – 1901.), prvi narodnjački načelnik:

Fondazione Primoli, Inv. br. 8781/A

 

Izuzetno zanimljiva fotografija (Inv. br. 8947/A) snimljena je u glavnoj gradskoj ulici – prikazuje prolaz nadsvođen dijelom pročelja kuće Cippico-Gavallà, porušene nakon stradavanja u požaru krajem 19. stoljeća. Detalji na ovoj fotografiji su sjajni, tako vidimo ploču s natpisom Tratoria di Giovanni Ćipin u blizini koje se vide kacijole, pirja i gradele, a na jednom od prozora iznad, na škurama, vidi se - krletka:

Fondazione Primoli, Inv. br. 8947/A

Primoli je snimio i lijepu dokumentarnu fotografiju (Inv. br. 224/A) neobnovljene gradske lože – u lošem stanju, bez krova i s brojnim oštećenjima – što dodatno dovodi do izražaja bjelinu trifore i grba na svježe obnovljenoj općinskoj palači, djelomično vidljivoj na fotografiji:

 

Fondazione Primoli, Inv. br. 224/A

 

Posljednja "otkrivena" fotografija autora Giuseppea Primolija snimljena je iz parka Žudika na čijoj se obali nalaze manji neobrađeni komadi građevnog kamena, dok su u brodu uz obalu dva muškarca, iza kojih se u pozadini vidi obala Čiova:

 

Fondazione Primoli, Inv. br. 18700/PROG.

 

Bila bi baš prava šteta da je Primoli ostao tek "Tremoli" i da zbog toga nismo imali priliku vidjeti ove sjajne fotografije Trogira snimljene prije 135 godina, 25. svibnja 1891., zar ne? 

Koja vam je najinteresantnija, što ste primjetili na njima, a da niste ranije... odgovore na pitanja kao i dojmove nam slobodno javite u komentarima na facebook stranici Trogir Time Travel.

Izvori fotografija: Fondazione Primoli
Literatura: Maljković Zelalija, Maja. “Preko pogreške do zvijezde talijanske fotografije Giuseppea Primolija – Prilog poznavanju prikaza istočne jadranske obale na putopisnim fotografijama iz 19. stoljeća s posebnom pozornošću usmjerenom na prikaze Trogira", Vjesnik dalmatinskih arhiva 6, 2025.

Znate li da na foto-putovanje u 1891. godinu možete otići i klikom na sljedeće naslove iz naše arhive:

 
7 izvrsnih fotografija Trogira iz 1891. godine! 

Srijeda, 20. svibnja 1891. - srijeda, 20. svibnja 2020. 

Dopuna kategorije "najstarije fotografije Trogira"!

 

 Sjećate li se kada smo se pitali "Jesu li ovo prve poznate fotografije Trogira?"? Još uvijek se to pitamo, istražujemo i uspoređujemo, a tijekom godina otkrili smo zanimljive fotografije koje zasigurno dopunjuju kategoriju "najstarijih" fotografija Trogira. Jedna od njih je i fotografija koju donosimo u nastavku. 

Nažalost, ni njoj autor nije poznat (što ne znači da ga nekom zgodom u budućnosti nećemo pronaći...), no poznato nam je kada je pogled s Travarice izgledao kao na fotografiji koja se čuva u Muzeju grada Trogira i zato ju možemo svrstati među najvremenitije trogirske fotografije!

 

"Kategoriji "najstarijih" pripada i fotografija sjeverne strane grada na kojoj se vide drveni most preko Foše postavljen na dva kamena pilona, sagrađen 1860. godine*, kuća Quarco, zidine i sjeverna gradska vrata, dok se na samom rubu fotografije vide i ostatci, pretpostavlja se, bastiona Bernardo**", piše Maja Maljković Zelalija u knjizi Fotografi(ja) u Trogiru, prema navodima Stanka Piplovića i Ive Babića, donoseći fotografiju opisanu riječima: "Trogir sa sjevera, nepoznat autor, oko 1860., Muzej grada Trogira". 

 

O drvenom mostu piše *Stanko Piplović u knjizi Graditeljstvo Trogira u 19. stoljeću navodeći da su još 1852. godine započeli razgovori o njegovoj obnovi s obzirom na to da je bio potpuno dotrajao. Pregovori vezani za obnovu otegli su se na punih šest godina... "uvidjevši da se ne može isposlovati povoljnije rješenje, prihvaćena je u rujnu 1858. godine najskromnija varijanta. Najprije je porušen stari drveni most. Da se ne bi duže obustavljao promet, prethodno je dovezena i pripremljena drvena građa za novi most. Radovi su se obavljali 1859. i 1860. godine." Piplović navodi da je konstrukcija mosta bila vrlo jednostavna - u moru su bila postavljena dva oslonca, a oslonci na obalama bili su ozidani kamenom usuho. Grede su bile jelove i od ariša.

Fotografiju o kojoj govorimo donosi i **Ivo Babić u knjizi Trogir - Grad i spomenici navodeći u njenom opisu: "Sjeverna strana grada, fotografija s kraja XIX. stoljeća. Sasvim lijevo romanička kuća roda Quarco, konfiscirana 1420.; služila je, uklopljena naknadno u bastion Foscolo, kao vojarna i skladište municije i opreme za topništvo; njezino pročelje danas je zaklonjeno kućom Petrić; u neposrednoj blizini nalazila su se nekoć stara kopnena vrata kroz koja se pristupalo na nekadašnji srednjovjekovni most prema kopnu. Sačuvan je veliki potez kurtine s novim gradskim vratima. U nastavku kurtine je kuća s pročeljem nastalim probijanjem istanjenih srednjovjekovnih zidina. U prednjem planu sasvim desno ruševine bastiona Bernardo (?)."

 

Obnovljeni most s ogradnim gredama položenima u obliku "X" postavljen na dva potpornja kasnije je zamijenjen mostom s ravno položenim drvenim gredama u obliku "=" i trima potpornjima. Da se radi o kasnijem, a ne ranijem mostu mostu možemo zaključiti  prema brojnijoj i bujnijoj vegetaciji,  uklonjenim ruševinama bastiona Bernardo, ali i građevinama podignutima zapadno od sjevernih gradskih vrata:

 

 

Taj je most vidljiv i na nekoliko razglednica u izdanju Ivana Belasa:

 

Zanimljivo je da o njemu nitko nije pisao, te ne znamo točnu godinu kada je i zašto došlo do zamjene, odnosno obnove mosta... No, prema fotografiji na kojoj je vidljiva kuća Bilić - Kravarić, možemo pretpostaviti da je to bilo prije 1886. godine, kada je ova kuća na Travarici podignuta.

Što vi mislite? Imate li pretpostavku o tome kada je most s "=" ogradom zamijenio most iz 1860. godine s "X" ogradom? Javite nam svoje ideje i zaključke u komentarima na našoj Facebook stranici Trogir Time Travel. 

 

 

 Pripremila::
Maja Maljković Zelalija

Literatura:
Babić, Ivo. Trogir - grad i spomenici. 2016.
Maljković Zelalija, Maja. Fotografi(ja) u Trogiru. 2022.
Piplović, Stanko. Graditeljstvo Trogira u 19. stoljeću. 1996.

3 nepoznate fotografije Trogira 30-ih i mali detektivski posao

 

Tri fotografije - Trogir, Seilerei (Izrada konopa), Trogir, Hafen (Luka), Trogir, Domportal (Portal katedrale) djelo su za sada nepoznatog autora i potječu iz albuma nepoznatog vlasnika. Nastale su na putovanju tijekom kojeg su ovjekovječeni i slapovi Krke, Skradin, Solin, Split, Dubrovnik i Zagreb prenoseći nam duh nekih minulih vremena... 

Nisu li krasne:

Budući da ne raspolažemo podatkom o vremenu nastanka (a na ebayu gdje se fotografije nude je navedeno da su iz cca. 1900. godine) pokušali smo ga odrediti usporedbom s drugim poznatim fotografijama sličnih prizora.

Usporedili smo tako veličinu stabla na Obrovu, uz koje su ovjekovječene trogirske tkalice (Trogir, Seilerei), s ranije poznatim snimkama istog mjesta, i zaključili da je moguće da su fotografije nastale tijekom 1930-ih godina. Dodatnu potvrdu toj pretpostavci pružio je i natpis „Restauracija JADRAN“ uočen na fotografiji rive (Trogir, Hafen). Naime, tijekom 1920-ih na tom mjestu nije bilo nikakvog natpisa, već je natpis „GOSTIONA“ bio postavljen iznad susjednih vrata, što jasno vidimo na fotografiji Kurta Hielschera, objavljenoj 1926. godine u knjizi Jugoslawien, Slovenien, Kroatien, Dalmatien, Montenegro, Herzegowina, Bosnien, Serbien:

Imate li još neki trag koji ove fotografije smješta u 30-e godine? Javite nam na Facebook stranici Trogir Time Travel! 

 

A znate li da još zanimljivih fotografija iz tog vremena možete razgledati u našoj arhivi, pod naslovima:

11 jedinstvenih fotografija koje će vas teleportirati u trogirske 30-e!, 

22 fotografije Trogira Paula Schulza iz 1929. i 1937. godine prepune su života i duha grada,  

Fotografije snimljene dana kada je Trogir postao "riznica umjetnosti" ... 

 

 

 

 

Godina iza nas u brojkama: hvala što čitate Trogir Time Travel!

 

Naš blog trogirtimetravel.blogspot.com i tijekom protekle godine nastavio je putovanje kroz bogatu povijest i vizualnu memoriju Trogira – zajedno s vama.

Tijekom 2025. godine objavili smo 20 novih postova, čime je ukupan broj objava od samog pokretanja bloga narastao na 249. U istoj godini naš je sadržaj zabilježio čak 43.900 posjeta, dok je od osnutka bloga pregledan (nama) impresivnih 312.481 put! Zato - HVALA VAM na kontinuiranom interesu, čitanju, dijeljenju i angažiranju — bez vas ovo putovanje kroz vrijeme ne bi ovoliko vrijedilo.

 

Prema dostupnim statističkim podacima, među pričama objavljenima tijekom 2026. godine najviše ste čitali:

1.  Novosti iz prošlosti: Trogirska PRIMA otvorila vrata – 1.140 pregleda 

2. Zlatni kadrovi Trogira: Pogled u monografiju iz 1976. | dio 1. – 960 pregleda 

3. Fotografsko blago iz monografije Trogir (1976.) | dio 2. – 672 pregleda 

4. Gospa od Karmena: Povijest, tradicija i fešta koja spaja Trogirane – 384 pregleda 

5. Fotografije snimljene dana kada je Trogir postao „riznica umjetnosti“ – 323 pregleda

Najčitaniji postovi svih vremena - od samog početka bloganja na Trogir Time Travelu su:


1. Pomoću ovih 11 fotografija otputujte u trogirske kasne 80-e – 12.600 pregleda

2. ´Oćemo na more? | Donosimo 24 fotografije trogirskih kupališta (od 1930. do 1986.)! – 7.320 pregleda

3. 34 fantastične fotografije Trogira iz austrijskih arhiva | Neke vidimo po prvi put! – 6.010 pregleda

4. 26 fotografija Trogira iz “The Courtauld Institute of Art” | Neke vidimo po prvi put! – 4.130 pregleda

5. Oduševite se fotografijama Trogira iz 70-ih – 3.870 pregleda

Još jednom — hvala vam što zajedno s nama čuvate, istražujete i dijelite trogirsku prošlost, tradiciju i baštinu! Nastavljamo ovo uzbudljivo putovanje i ove godine, s još istraživanja, priča, fotografija i povrataka u neka druga vremena. 

Dobro nam došla 2026. i dobro nam došli online - kako na blog tako i na Facebook stranicu (na kojoj ste 2025. objave pregledali 303.552 puta!), ali i na offline događanja i izložbe koji nas očekuju u Muzeju grada Trogira.

 

 

 

Novosti iz prošlosti: Trogirska PRIMA otvorila vrata

 

Na današnji dan prije 56 godina, 4. prosinca 1969. godine, otvorena je "PRIMA" - prva robna kuća u Trogiru, na Travarici.

Slobodna Dalmacija 5. prosinca piše da je "mlađa sestra" splitske kuće jučer jedva mogla primiti tolike uzvanike, kupce i znatiželjnike, o čemu svjedoči i fotografija objavljena uz članak.
 

Trogir je jučer dobio svoju prvu robnu kuću. Trogirsku "Primu" otvorilo je splitsko poduzeće "Jadrantekstil" uloživši u izgradnju blizu 7 milijuna novih dinara. Projektant prime je inž. arh. Antun Šatara iz Urbanističkog zavoda za Dalmaciju u Splitu, a izgradilo ju je splitsko građevinsko poduzeće "I. L. Lavčević" u rekordnom roku od svega pet mjeseci. U prizemlju i na katu na preko 2.600 kvadratnih metara prodajnog prostora Trogirani će ubuduće moći nabavljati svu robu široke potrošnje, a osim toga robna kuća je riješila i pitanje zaposlenja 60 osoba iz ove komune., piše Slobodna Dalmacija.

Autor članka S. Š., bilježi da je po presijecanju simbolične vrpce na ulaznim stapenicama, prodajne štandove poplavila rijeka budućih stalnih potrošača. Nadalje, piše da se u prizemlju robne kuće nalazi veliki odjel prehrane, odjel igračaka, kožne i plastične galanterije te prodaja cvijeća. Na katu se osim administrativnih prostorija nalaze odjeli tehničke robe, tekstila, obuće, namještaja i dekorativnih tkanina kao i prodajni štandovi stakla, kristala, posuđa i ostalih potrepština.

Koje su pogodonosti kupci trogirske prime još imali, pročitajte u članku koji donosimo u cijelosti:

 

Rado ćemo čitati i vaša sjećanja iz Prime u komentarima na našoj stranici Trogir Time Travel - ne ustručavajte se podijeliti ih s nama i svima koji nas prate!

 

 

 

TG kalendar: Ivan Belas

 

Na današnji je dan, 1. prosinca 1866., u Trogiru rođen Ivan Belas, sin Ante i Ivanice r. Meštrović. Ovaj ugledni trgovac i istaknuta figura trogirskog društveno-kulturnog života, ujedno je bio i najproduktivniji izdavač trogirskih razglednica u 20. stoljeću!

Najstarija poznata razglednica s njegovim imenom kao izdavačem poštanski je upotrijebljena 1899. godine, a čuva se u privatnoj zbirci Soniboja Grgina. Na njoj je fotografija Tomasa Burata snimljena 1891. tijekom posjeta cara Franje Josipa I. Trogiru. Drugi primjerak iste razglednice nalazi se u fundusu Muzeja grada Trogira, a poštanski je upotrijebljena 10. travnja 1900. godine:

Nekoliko fotografija koje je Belas koristio u svojim izdanjima potječu iz albuma s 31 fotografijom Trogira, jednim snimkom Velog Drvenika i jednim Segeta Donjeg. Album mu je 1907. poklonio nećak Špiro za imendan, na blagdan sv. Ivana Trogirskoga:

 

 

Posebnu draž imaju razglednice koje je Belas slao svom prijatelju, ljekarniku, publicistu, povjesničaru i skupljaču trogirskih starina  Roku Sladi – Šiloviću:

Uz izdavački rad, Belas je ostavio dubok trag i u gradskom društvenom životu: bio je prvi predsjednik društva Berislavić, predsjednik Narodne glazbe Trogir, blagajnik Hrvatskog sokola, te predsjednik Jadranske straže. Kao politički aktivan građanin više je godina bio član općinskog upraviteljstva, a 1918. i predsjednik privremene gradske uprave.

Ivan Belas preminuo je 1. travnja 1932., što je sutradan zabilježio list Novo doba.

Više o Ivanu Belasu možete pročitati u tekstu "Trogirski izdavači i prodavači razglednica" autorice Maje Maljković Zelalije objavljenom u katalogu izložbe "100 lica trogirskih razglednica" dostupnom za kupnju u Muzeju grada Trogira (Gradska vrata 4, Trogir). 

 

 

Fotografije snimljene dana kada je Trogir postao "riznica umjetnosti"

 

Godine 1936., kada je objavljen Delalleov Trogir - vodič po njegovoj historiji, umjetnosti i životu, kada su se u gradu snimali filmovi Bijeli robovi i 90 minuta boravka, kada je Cata Dujšin Ribar izlagala u Londonu, kada je Emanuel Vidović održao izložbu Trogir, kada je osnovano Društvo za unapređenje turizma i kada je Trogir posjetio engleski kralj Edward VIII, posjetio ga je i znameniti povjesničar umjetnosti Bernard Berenson (1865. – 1959.) u pratnji asistentice i družice Elisabette Nicky Mariano (1887. - 1968.). Njihovo putovanje jadranskom obalom i unutrašnjošću tadašnje Jugoslavije trajalo je pet tjedana – od 10. srpnja do 15. kolovoza – a svaki korak bilježio je u dugim pismima koja je slao svojoj supruzi Mary Berenson (1864. - 1945.), također povjesničarki umjetnosti, kojoj je istovremeno pisala i Mariano...

Iako je Mary Berenson već u rujnu 1936. pripremila suprugova pisma za objavu - do toga nije došlo niti tada, niti 1939. godine kada je na rukopisu napravila redakturu, naslovivši ga An Art Critic´s Travels i Yugoslavia and Along the Dalmatian Coast. Sudbina je htjela da završe u bogatom Berensenovom arhivu, danas dijelu knjižnice Berenson u vili I Tatti u Italiji, gdje su Mary i Bernard Berenson živjeli do smrti.

Srećom, Villa I Tatti - mjesto koje je bio dom Berensonovih gotovo 60 godina - 1961. godine je postala The Harvard University Center for Italian Renaissance Studies, dostupna znanstvenicima i istraživačima diljem svijeta. Zahvaljujući dr. sc. Jošku Belamariću i dr. sc. Ljerki Dulibić, Berensonov “putni dnevnik”, dio Bibliotece Berenson u spomenutoj vili, ponovno je "otkriven" i predstavljen u znanstvenom članku Bernard Berenson´s Journey to Yugoslavia and along the Dalmatian Coast 1936. iz 2019. godine, objavljenom u knjizi znanstvenih eseja Discovering Dalmatia: Dalmatia in Travelogues, Images and Photographs (ur. Katrina O'Loughlin, Ana Šverko, Elke Katharina Wittich) Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu.


Jedno od Trogir Time Travelu najzanimljivijih Berensonovih pisama - jer u njemu opisuje svoj posjet Trogiru gdje su ga dočekali lokalni uglednici - datirano je 6. kolovoza 1936. godine. Među domaćinima su bili učeni nadžupnik i – kako ga Berenson bilježi – “zgodan plavooki i svijetlobradi ljekarnik, čuvar starina”. Pogađate - riječ je o dr. don Ivu Delalleu i Roku Slade - Šiloviću! Berensonovoj trogirskoj priči svjedoče i fotografije koje cijelu ovu povijesnu crticu o znamenitom posjetitelju čine još zanimljivijom.

Na fotografiji se uz B. Berensona i N. Mariano nalaze R. Slade Šilović, don I. Delalle, Cvito Fisković i  Josip Barač

Nije to bila mala stvar za tadašnji Trogir - jedan od svjetski najpoznatijih povjesničara umjetnosti 20. stoljeća u gostima! Naš grad ga je očigledno impresionirao, s obzirom da ga i danas pamtimo kao autora često citirane rečenice: "Trogir je riznica umjetnosti."

Pripremila: Maja Maljković Zelalija

Literatura:
Belamarić, Joško i Dulibić, Ljerka: Bernard Berenson´s Journey to Yugoslavia and along the Dalmatian Coast 1936., u: Discovering Dalmatia: Dalmatia in Travelogues, Images and Photographs (ur. Katrina O'Loughlin, Ana Šverko, Elke Katharina Wittich), Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2019.

Izvori fotografija:
Biblioteca Berenson (I Tatti - The Harvard University Center for Italian Renaissance Studies) | preuzeto
iz: Discovering Dalmatia: Dalmatia in Travelogues, Images and Photographs, IPU zagreb, 2019.