četvrtak, 19. lipnja 2025.

Trogirsko Tijelovo 1892. u slici i riječi

 Jedan trogirski „Obhod na Tielovo“ ovjekovječen je na fotografiji čiji se original čuva u albumu obitelji Milić, a koju je prvi vlasnik albuma Ivan Belas – ugledni trgovac, i istaknuti pojedinac u kulturno-društvenom životu grada objavio i kao razglednicu. Velika je mogućnost da fotografija prikazuje Tijelovo 1892. godine o kojemu više saznajemo iz onodobnih tiskovina, o čemu više donosimo u ulomku iz publikacije FEŠTA! – Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest, izdanja Muzeja grada Trogira iz 2023.godine:

 



S obzirom na to da je u vrijeme Tijelova 1892. godine u uvali Šaldun boravilo carsko i kraljevsko bojno brodovlje s posadom, vojnicima i časnicima te nadvojvodama Karlom Stjepanom i Leopoldom, bilo je dogovoreno da dvije satnije s časničkim zborom i vojnom glazbom uveličaju planirani „velebni crkovni obhod“ na blagdan. No, kiša je poremetila planove, stoga su na svetu misu u katedrali pristigli samo viši časnici. „Oko 10 sati iznenada razgali se nebo, sunce prosja, kao da pozivlje naumljenu procesiju neka izvoli vanka. I sbilja! Eno bratovštine, ženska i muška učiona sa učiteljskim osobljem, kler, a za ovim plemenita svita najviših častnika sa prekrasnim odorama i sjajnim redovima plijeniše svačije poglede.“ Autor ovog članka objavljenog u Narodu 21. lipnja 1892. kritizira nedolazak predstavnika c. k. državnih ureda: „Kad se promisli da je Tielovo državna svečanost, kad se uzme u obzir da su toj svečanosti sudjelovali oba podmorovoje, barun Spann i Seemann te svi zapovjednici c. i k. brodovlja (...) i član visokog carskog Doma, tj. j. prejasni Nadvojvoda Stjepan, onda se nitko čuditi neće da se obćinstvo pitalo što to znači i da je sami prosti puk osudjivao to grubo, neprijatno ponašanje ove godine sa strane svijuh c. c. k. k. činovnika“.
 

Kritiku je uputio i njegov kolega u Katoličkoj Dalmaciji u članku objavljenom dan ranije, 20. lipnja 1892. No, vratimo se ipak opisu slavlja: „Pošto se u luci nalazilo usidreno državno brodovlje, procesija je ovog puta iznimno otišla oko grada do male poljane zvane Batarija, iza načelnikove kuće, gdje bijaše sagradjena kapelica i odakle se brodovi mogli udobno vidjeti. Ovdje se razvio ganutljiv prizor: opat digao presveto Otajstvo, blagoslivljuć ponosne ladje s vojskom, Narodna glazba udara carevku, a brodovi izbaciju hitac za hitcem na pozdrav Spasitelju svieta... Puk, svladan ganućem, klekne okrenut prama dimećim oklopnjačama, vapeć božji blagoslov našoj hrabroj mornarici! To bijaše uzvišeni trenutak poslie kojega sunce skrije svoje lice iza oblaka i ponovno počme kišiti, tako da se obhod hitno dokončao. I tako svrši ovaj liepi dan, koji je mogao biti i ljepši, da nebijaše oblaka na obzorju i magle u nekim stanovitim srdcima.“
 

Pripremila:
Maja Maljković Zelalija

utorak, 17. lipnja 2025.

Trogir 1939. iz objektiva pukovnika Shvoya


Pukovnik Kálmán Shvoy (1881. - 1971.), mađarski vojnik, političar, a jedno vrijeme i predsjednik Mađarskog nogometnog saveza, bio je strastveni putnik i fotograf. Među 12.672 fotografija iz njegove ostavštine koja se čuva u knjižnici Klebelsberg na Sveučilišu u Szegedu, pronašli smo i - Trogir!

Prema podacima na Hungaricani, dio su albuma fotografija, a snimljene su 1939. godine. Donosimo ih u nastavku:

 

 


Možda su ovo jedine dvije Shvoyeve fotografije Trogira – a možda nas u njegovoj golemoj arhivi čeka još poneki kadar... tko zna! 


srijeda, 30. travnja 2025.

TG (foto) kalendar | Trogir 1. 5. 1945.

 

Međunarodni praznik rada, u razgovornom jeziku Prvi maja, obilježava se prvog dana svibnja još od 1890. godine, dok se kao državni praznik slavi od 1945. godine. Upravo tada, prije okruglih 80 godina, snimljene su i ove prigodne dokumentarne fotografije nepoznatog autora, dio foto arhiva Muzeja grada Trogira i privatne zbirke Tonča i Zorana Maljkovića:

 




Imate li možda i vi u svojim fotoarhivima fotografije s ove ili drugih proslava Prvog maja u Trogiru? Slobodno ih podijelite s nama na facebook stranici Trogir Time Travel ili nam ih pošaljite na muzej.grada.trogira@gmail.com

 

 Sretan Praznik rada! Želimo vam isto što i OVDJE.

 


srijeda, 16. travnja 2025.

Uoči Uskrsa | Od tišine Velikog četvrtka do veselja Uskrs(nog ponedjeljk)a

Cijeli je Veliki tjedan obilježen posebnim narodnim običajima, a neki od njih (gotovo) su zaboravljeni.  Jedan od njih je izuzetno interesantan, čak i zagonetan trogirski običaj kruženja oko bunara Ošljak na Veliki četvrtak za kojeg je i povjesničar Marko Perojević napisao: "Kad se znade da je ono prosti bunar, koji služi za napajanje blaga, te da ni ondje ni u blizini nema groblja ni pokopanih mrtvaca, postaje zagonetno, a donekle smiješno i praznovjerno ono obilaženje bunara i molitva za mrtve.". Zagonetka je otkrivena 1902. godine zahvaljujući zanimljivom arheološkom otkriću, a o svemu više piše OVDJE. Jednako su interesantni običaji vezani za Križ od zakletve ili Rotni križ, Poljubac mira iza procesije na Veliki petak te umivanje u hladnoj vodi na Bilu subotu, dok zvoni Glorija. Njihova je priča ispričana OVDJE.

 

 S obzirom na navedene arhivske objave o običajima u Velikom tjednu, ove godine uoči Uskrsa donosimo ulomak iz publikacije FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest koji se odnosi na proslavu Uskrsa i Uskrsnog ponedjeljka u Trogiru, temu koju na Trogir Time Travelu ranije nismo obradili...

 






USKRS I USKRSNI PONEDJELJAK

Uskrs ili Vazam, najstariji je i najveći kršćanski blagdan koji se slavi u spomen Kristova uskrsnuća – temelja kršćanske vjere. Slavi se u nedjelju nakon prvog punog mjeseca, između 21. ožujka i 25. travnja, što je određeno na koncilu u Niceji 325.  Brojni su običaji vezani za Veliki tjedan i Uskrs u Trogiru. Dok se sam blagdan – baš kako je to slučaj i sa slavljenjem Božića – slavio odlaskom u crkvu, a potom u krugu obitelji te se na sam dan nisu odvijale kulturno-umjetničke priredbe niti društvene zabave, one su tijekom povijesti zabilježene na „drugi dan Uskrsa“ tj. Uskrsni ponedjeljak.

Iz novine Dan objavljene 16. travnja 1914. saznajemo da je na Uskrsni ponedjeljak, 14. travnja, održana „krasna zabava hrv. kat. mlad, društva „Ivan Lučić“ u velikoj dvorani općinskoga doma.“ Izvještaj navodi da je zabava započela u 8 sati navečer i trajala do 11 sati te da je dvorana bila dupkom puna publike, a saznajemo i u čemu je publika uživala: „Najprije je deklamirao B. Čorić Harambašićevu pjesmu Hrvatskoj s potpunim razumijevanjem i doličnim patosom. Slijedilo je šaljivo pjevanje u 3 lica „Kovač i sin mu študent“. Zatim je bilo skioptično prikazivanje uz tumačenje slika: „Veliki euharistični kongres u Beču“. Na kraju je bila sjajna šala u 2 čina „Aprilska komedija“. Autor hvali izvođače, a posebno K. Buble i F. Slade. Večer je završila formiranjem povorke koja je prošla gradom uz pjevanje.

Na „drugi dan Uskrsa“ slavila se u Trogiru „100-godišnjica Preradovićeva i to akademijom kakove Trogir nikada doživio nije“, piše Narodni list u izdanju od 17. travnja 1918. godine pod naslovom „Preradovićeva proslava u Trogiru.“. Svečanost je uvodnim govorom otvorio dr. don Ivan Delalle, a nastavili Marija Ivanko koja je „milim i toplim glasom ispjevala nekoliko komada uz pratnju svoje drugarice“ Fanny Sentinella te pjevački zbor uz pratnju maestra Bozzottija. Kao centralni dio programa navodi se prikaz progodnih sastavaka „Narodno jedinstvo“ i „Slava pesniku“ u izvedbi trogirske djece odjevene u „krasne narodne nošnje“ i malenog Tonka Doležala iz Splita. Prepuna je dvorana „drhtala od oduševljenja, osobito kad je slika pjesnikova okićena vijencima hrvatskim, srbskim i slovenskim“.

Na Uskrsni ponedjeljak 1936. dva velika autobusa dovezla su SMD „Zvonimir“ iz Splita u Trogir, gdje su u katedrali izveli Papandopulovu „Muku Isusovu“, izvještava Jadranski dnevnik 18. travnja 1936. godine. Taj je koncert „bio doista dubok umjetnički događaj za auktora, za pjevače, za trogirsko građanstvo u brojne splitske izletnike“. Autor V. R. u izvještaju hvali soliste i zbor te spominje da je lijepi govor, istučući kulturno značenje Zvonimirova koncerta koji je svojom izvedbom „Muke obnovio“ tradiciju starih trogirskih skazanja, „u gostioni kuda je Zvonimir svratio nakon koncerta“ održao dr. don Ivo Delalle. (preuzeto iz FEŠTA!, Muzej grada Trogira, 2023., str. 42.)



Sretan, miran i blagoslovljen Uskrs žele vam djelatnice Muzeja grada Trogra!



petak, 28. ožujka 2025.

Trogirske fotografije mađarskog fotografa Józsefa Fábiána iz 1977. godine

 

József Fábián bio je profesinalni fotograf rođen 1932. godine u Miškolcu, četvrtom gradu po veličini u Mađarskoj. Isprva poznat kao fotograf arhitekture, postaje veoma cijenjen kazališni fotograf, ali i nezaobilazan lik u - frizerskom svijetu! Naime, zahvaljujući suradnji s Magyar Fodrász Klubbal (Mađarskim klubom frizera) bio je stalni službeni fotograf brojnih međunarodnih natjecanja frizera... Nakon smrti 2015. godine, dio njegove ostavštine pohranjen je u zbirku Nacionalnog muzeja i instituta za povijest kazališta u Mađarskoj, a dio - fotografije arhitekture, pejzaža, frizerskih natjecanja te ulične i obiteljske fotografije - je od nedavno  dostupan online, na Fortepanu. Među tim fotografijama pronašli smo četiri interesantne fotografije snimljene u Trogiru:





 

Dok je za tri fotografije kao lokacija naveden "Trogir", što je jasno vidljivo, za prvu koju donosimo unutar ovog članka - a koja je snimljena iza katedrale i općinske palače - lokacija nije navedena. 

Znate li tko je prekul gospođa na cesti pred automobilom, a tko zgodna djevojka snimljena na glavnom trgu ili muškarac u bijelom odijelu (kao i ljudi iza njega) na gradskim vratima i rivi, slobodno nam javite u komentarima na našoj Facebook stranici Trogir Time Travel, gdje s nama možete podijeliti i dojmove o ovim fotografijama.

 

  Pripremila: Maja Maljković Zelalija
Izvori: fortepan.hu, hetifortepan.capacenter.hu

 

srijeda, 26. ožujka 2025.

Trogir 1921. i 1941. | Pronađi razlike!


Dok se u mađarskom online arhivu Fortepan zahvaljujući donatoru Péteru Lánchidiju čuva prekrasna fotografija snimljena s kule sv. Marka 1921. godine, trogirski fotograf Antonio Miše u svojoj kolekciji čuva preslik originalne fotografije snimljene s istog mjesta i to točno 20 godina nakon - 1941.!

 

Trogir 1921. | Fortepan | Donator: Péter Lánchidi

Trogir 1941. | preslik originalne fotografije zaštićene autorskim pravom "Coalaimages" | Ustupio: Antonio Miše



Što kažete? Nije li ovo sjajno?!

Izazivamo vas da pronađete sve razlike i javite nam ih u komentarima na našoj facebook stranici Trogir Time Travel





Osjećate li se posebno "detektivski", razlike možete pronalaziti i u našoj arhivskoj objavi 3 x Tri ista s mista. :)


ponedjeljak, 10. ožujka 2025.

Trogir 1952. | 3 foto-trenutka

 
Godina je 1952. U Trogiru filmska ekipa na čelu s redateljem Šimom Šimatovićem snima film Mala (kasnije preimenovan u Kameni horizonti), a slikar Emanuel Vidović stvara djela Motiv iz Trogira i U Pašikama. Meštar Augustin Bilić - Panto i sin mu Danko realiziraju impresivan pothvat - demontažu i ponovnu montiražu zvonika sv. Mihovila. Grad je tada dobio novo stambeno naselje i danas poznato kao Naselje, a izgrađen je i novi mali most...

Ovaj most, koji i danas povezuje povijesnu jezgru grada s kopnom, ovjekovječen je na sjajnoj fotografiji nepoznatog autora koji je snimio prizor koji odiše autentičnošću i duhom Trogira nekog prošlog vremena - žena, težakinja na povratku iz polja sa "šumom" na glavi prelazi novoizgrađeni most, s kojega se u pozadini vidi zgrada štalaja, današnja peškarija:
 
 
Fotografija je na flickru objavljena u zrcalnoj verziji
 

Osim ove fotografije, jednako je životna i fascinantna fotografija koja prikazuje danas potpuno nezamisliv prizor - dvojicu muškaraca koji u dvorištu općinske palače vrte janje na ražnju:
 

 
 
Prikazane fotografije, kao i fotografija Radovanovog portala (u nastavku), dio su albuma Yugoslavia 1952 objavljenog na flickr računu daves_archive. Prava je šteta da ih nema više i da im (za sada) nismo uspjeli saznati autora.
 
 

 
 
Što kažete na Trogir 1952. i ove sjajne fotografije? Podijelite svoje dojmove s nama na Facebook stranici Trogir Time Travel.
 
 
 
 Maja Maljković Zelalija