Garajinov vrtal nekad: prizori iz fotoarhiva Muzeja grada Trogira

 

 Postoji li bolja prilika za citiranje Mladena Delića?: „LJUDI MOJI, JE LI TO MOGUĆE?!”  

Teško!

Zašto? U petak, 17. srpnja 2026. u 10:00 sati otvara se Garajinov vrtal! Programom "Dobro jutro, Garajinu!" bit će obilježen završetak prve faze obnove parka - njegovog glavnog dijela i središnje šetnice.

Tim povodom zavirili smo u fotoarhiv Muzeja grada Trogira kako bismo potražili prizore iz parka Garagnin - Fanfogna. Pronašli smo nekoliko njih - zabilježenih prije negoli mu je obnova uopće trebala, ali i kada mu je ona nasušno trebala, a upotpunili smo ih nizom zanimljivosti o prvom botaničkom vrtu u Hrvatskoj (starijim od zagrebačkog 80-ak godina). Donosimo ih u nastavku:

 

 

Perivoj i vrt Garagnin, danas park Garagnin - Fanfogna osnovao je Ivan Luka Garagnin (1764. - 1841., o kojemu smo pisali OVDJE),  na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće. Njegov je utemeljitelj - agronom, gospodarstvenik, prvi konzervator za Dalmaciju, jedan od najuglednijih hrvatskih fiziokrata - živio je u palači Garagnin (kasnije Garagnin  -Fanfogna), današnjem Muzeju grada Trogira. Upravo zato nas posebno raduje što se park, koji je desetljećima bio simbol zapuštenosti, postupno vraća životu i svojoj izvornoj namjeni - kao prostor susreta, šetnje, uživanja, ali i učenja, inspiracije i razmjene ideja. 

 

Kad smo kod učenja, donosimo još nekoliko zanimljivih podataka o parku:

 

- Garagnini su teren na kojemu je smješten park  kupili oko 1790. godine.

- Prema najstarijoj katastarskoj izmjeri iz 1830. godine park se pružao na više od 13.000 četvornih metara - od toga je perivoj obuhvaćao 5800. Preostali dio činili su vrt s voćkama i vinograd, a mali dio i pašnjak. 

- Garagnini su plodove svojega vrta prodavali i o tome vodili pedantne evidencije.

- Unutar parka, Garagnini su podignuli i dvije kamene prizemnice, uz jugoistočni dio vanjske strane vrta, odmah uz cestu. Isprva su bile skromne staje za goveda, a poslije su, pregradnjom, dobile na reprezentativnosti i postale konjušnicama. Stariji Trogirani pričali su da je tu kasnije bila poštanska stanica, točnije - stanica poštanske kočije za redovit prijevoz putnika i robe.

- Sve do Drugog svjetskog rata obitelj je priređivala zabave u kućici - kasinu sa zelenim paviljonom koji je bio središnja zgrada perivoja. Unutarnji zidovi ove zgrade naslonjene na istočni zid parka bile su bogato ukrašene klasicističkim biljnim motivima u boji. Sačuvan je i inventar namještaja  kasina, tako znamo da se u njemu nalazio, primjerice, divan s osam jastuka, pisaći stolić, sjedalice od orahovine, noćni ormarići s mramornim pločama, Reaumurov termometar, zrcalo, vaze, ... A tu je bila i mala priručna knjižnica. 

 

 

- Prvi popis biljaka Garajinova vrtla nastao je 1801. godine, u njemu su tada rasle mimoze, magnolije, japanska ruža (hibiskus), ždrelinjak, jabuke... U popisu biljaka iz 1828., pak, navedene su čak 42 vrste i sorte voćaka, a među njima i - pistacija.

-  Jedan od najaktivnijih stručnjaka koji su radiili u parku Garagnin bio je Ivan Miotto, botaničar, kojeg su Garagnini angažirali za rad u vrtu zbog čega on seli u Trogir iz Padove 1805. godine. U Trogiru se oženio Terezijom Toletti, a tu je i umro 1838. godine.

- Garagninima je general Auguste Marmont darovao za perivoj bogatu česmu iz antičke Salone koja je iza Drugog svjetskog rata, 1949. godine prenesena po nalogu tadašnjih vlasti u Split, u Vilu Dalmaciju gdje se i danas nalazi.

"12. VII. 1948. došla su u Trogir dva inženjera s kamionom i nekoliko radnika da bi u Split prenijeli staru fontanu iz parka. Građani koji su se tu zatekli pozvali su predsjednika Mjesnog narodnog fronta grada G. Dekarisa i počasnog konzervatora Mirka Sladu, protestirajući protiv odnošenja fontane. Inženjeri su izjavili da oni za to imaju ovlaštenje iz Splita i od Mjesnog odbora Trogira. Ali građani su se sve više okupljali i negodovali pa je sve ostalo na mjestu, to više što nije bilo pisanog naloga. Upravo se tada dovršavao novi zadružni dom u neposrednoj blizini pa ga je trebalo urediti i otvoriti za javnu namjenu. O svemu je 13. srpnja počasni konzervator izvijestio Konzervatorski zavod u Splitu.", piše Stanko Piplović. 

 

 

 

 

- Godine 1818. park je posjetio car Franjo I. u čijoj je pratnji bio i botaničar Franz Portenschlag - Ladermayer koji je prikupljao podatke o flori Dalmacije.

- Godine 1838. park je posjetio saski kralj Fridrik August koji je bio vrstan botaniča i čija je svrha putovanja kroz Istru, Dalmaciju i Crnu Goru bila prikupljanje biljaka. Iz Garajina je sa sobom podnio nekoliko vrsta cvijeća. S njim je bio i botaničar dr. Bartolomeo Biasoletto iz Trsta koji je objavio knjigu o svom putovanju u kojoj piše i o parku.

- Godine 1853. i 1859. park je posjetio nadvojvoda Maksimilijan, brat cara Franje Josipa I.  

- Prema projektu, park je imao 7 bunara od kojih je izvedeno njih 6.

- Električna rasvjeta je u park stigla 1969. godine, no navodi se da je, kao i ostali zahvati u parku u 20. stoljeću, bila "neprostudirana".

- Klupe su u park postavljene 1972. godine.

- Prema inventarizaciji iz 1988., od nekadašnjih 359 kultiviranih vrsta, sačuvano ih je 30. Jedna od njih je i konopljika, visoka 8 metara, izuzetan primjerak ove biljke koja se inače tretira kao grm visine do 3 metra.

- O propadanju parka se pisalo i u dnevnom tisku. Jedna od možda najzanimljivijih rečenica koja sjajno sažima stanje u parku, objavljena je u Slobodnoj Dalmaciji, točnije prilogu Pomet 10. srpnja 1976., potpisuje ju Vinko Čarija, a glasi: "Uskoro počinje ljetni ples u Parku Garanjin. Još jedna prilika da se na obali Jadrana dožive ljepote afričke džungle."

Veselimo se novom poglavlju ovog iznimnog prostora - zelene oaze koja je više od dva stoljeća dio priče o Trogiru, priče koja nakon niza nesretnih poglavlja, napokon počinje pisati ona sretn(ij)a. 

 

 

Literatura: D. Božić-Bužančić: Ogledni vrt i perivoj Ivana Luke Garagnina, poslije Fanfogna-Garagnin, u Trogiru; 
I. Bućan: Biljni svijet trogirskog parka Garagnin - Fanfogna nekada i danas; 
D. Grgurević: Park Fanfogna - Garagnin u Trogiru -povijesna studija; 
S. Piplović: Prostorno - arhitektonska revitalizacija parka Garagnin - Fanfogna u Trogiru 
(svi članci nalaze se u časopisu Radovan, 3/2005.)
Izvor fotografija: Muzej grada Trogira, Radovan 3/2005. 
Autori fotografija: A. Carl Schuster, Ivan Dominik Fanfogna - Garagnin, Maja Maljković Zelalija
Pripremila: Maja Maljković Zelalija

 

 

Rokete, krijesovi, trobojnice, slavoluci... Spektakl u Trogiru 25. lipnja 1891.

 

Točno na današnji dan prije 135 godina, 25. lipnja 1891. godine grad je bio "urešen poput mlade nevjestice koja se na pir sprema", a Trogirani u pripremama za veliku svečanost... - ako je suditi prema novinskim napisima - bilo je to najvažnije, najsvečanije i najveće događanje u gradu te godine! 

 Možda ste čitajući uvod pomislili da se dogodilo tko-zna-što, a zapravo nije se dogodilo mnogo - "samo" je u svoj drugi posjet Trogiru stigao car i kralj Franjo Josip I. Medijska pozornost bila je nevjerojatna, a čitanje tekstova danas nam omogućuje da gotovo osjetimo atmosferu koja je vladala među Trogiranima tog dana... 

"Brzojavka objavljena u Narodnom listu 27. lipnja 1891. navodi da je 150 trobojnicama okićenih brodica dočekalo kraljevu jahtu, glazba je „udarala carevku“, narod klicao „Živio!“ u gradu „narešenom ponajviše narodnihm sagovim i hrvatskim trobojnicam.“ Za večer je najavljena „obća razsvjeta grada te koncert na moru i bacanje vatrometa; takodjer razsvjeta obale Šalduna i okolostojećih glavica“. Ista novina 1. srpnja navodi da je kralju ususret krenulo 300 brodica nakićenih carskim i hrvatskim zastavama te detaljno opisuje ovaj nezapamćen događaj. „Ciela obala od početka do kraja, a takodjer i predgradje Čiovo i most, bijahu ukrašeni stupovim zelenilom obavitim i vjencima, nakićenim carskim i hrvatskim zastavam. Svi prozori kuća bili s prostrti svakakvim sagovim, Lloydovo društvo podiglo krasan slavoluk.“ Narodni list piše da se kralj iskrcao na obalu, posjetio katedralu, u društvu načelnika razgledao mali most tom prilikom obećavši Trogiranima da će im pomoći u izdubljivanju i uređenju Foše. Nakon šetnje Žudikom ukrcao se na jahtu i otplovio prema planiranom sidrištu u Šaldunu. Dopisnik piše da je navečer parobrod „Psyche“ nakićen carskim i hrvatskim stijegovima i rasvijetljen „balunim svakovrstne boje“ , prepun naroda i glazbara koji su svirali carevku i birane komade otplovio prema uvali Šaldun. „Vrh S. Andrije vas je u ognju plamtio, vatromet je neprestano šumio, prskao, zviždao i sipao; po brdim se vidjali ognji; a carski brodovi „Psyche“ i 4 brodice puštali rokete i druge kriesove.“. Sutradan, pri prolasku Franje Josipa I kroz otvoreni čiovski most „u sva se zvona slavilo, topovi su gruvali, glasba svirala, a narod urnebesno klicao“, tog jutra svirala je ne samo domaća, već i šibenska narodna glazba koju su domaćini nakon promenadnog koncerta pogostili u kavani. Ovom je prigodom bio tiskan poziv na hrvatskom jeziku u kojem je općina pozivala narod da „što dičnije dočeka svoga kralja“." (FEŠTA!, 2023.,14-15.)

Osim brojnih novinskih izvještaja koji opisuju doček vladara do najsitnijeg detalja, o ovom nam događaju svjedoče i fotografije Tonmasa Burata koje se čuvaju u Muzeju grada Trogira. Zahvaljujući njima možemo se zaista teleportirati 135 godina unatrag u grad prepun zastava, zelenila, slavoluka i svečanih sagova na pročeljima kuća.

Autor ovih vrijednih snimaka, Tommaso Giovanni Marin Burato (1840. – 1910.), rođen u Dubrovniku, jedan je od najznačajnijih fotografa u povijesti hrvatske fotografije. Bio je dvorski fotograf, dobitnik brojnih međunarodnih priznanja i središnja ličnost zadarske fotografije. Uz dokumentarne prizore poput ovih iz Trogira, snimao je pejzaže, kulturno-povijesne spomenike i portrete, među kojima i portrete pojedinih Trogirana.

Više o fotografijama možete saznati u knjizi Fotografi(ja) u Trogiru - Tko je ovjekovječio Trogir, a tko Trogirane od 1850. do 1950. godine, kako potonja fotografija izgleda u obliku razglednice pogledati u publikaciji 100 lica trogirskih razglednica, a o ovom posjetu čitati i gledati u publikaciji FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest, dostupnima za kupnju u Muzeju grada Trogira.

Možda će vas zanimati pročitati i pogledati:

Mi znamo di mu je glava (nije u torbi)! | čitaj fotografiju (3) 

Literatura: FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest, Muzej grada Trogira, 2023.;
Fotografi(ja) u Trogiru , Muzej grada Trogira, 2022.
Izvor fotografija: Muzej grada Trogira
Pripremila: Maja Maljković Zelalija

Glorijet u pokretu: 80 godina od velikog preseljenja

10. lipnja 1946. završeno je premještanje Marmontova glorijeta zapadnije od mjesta na kojem je podignut 1807. godine.

Budući da smo njegovu zanimljivu priču već ispričali u tekstu „Uzbudljiva završnica! 'Aut' za Marmontov glorijet!“ (pročitajte ga klikom na naslov), a od te objave prošlo je čak deset godina, odlučili smo i ovu okruglu obljetnicu preseljenja prigodno obilježiti.

Pred vama je mali izbor najzanimljivijih fotografija na kojima je ovaj spomenik zabilježen kroz vrijeme:

 

Koja vam je najdraža fotografija? Znate li za još neku zanimljivu koju nismo uvrstili? Imate li svoju priču s Marmontovog spomenika? (...) Javite nam u komentarima na našoj Facebook stranici Trogir Time Travel.

 

Znate li da više zanimljivih "dogodilo se na današnji dan" informacija poput ove možete pronaći u publikaciji TG 365 dostupnoj za kupnju u Muzeju grada Trogira (Gradska vrata 4, 21220 Trogir)? Dio sadržaja dostupan je i online pod oznakom #TGkalendar kako ovdje na blogu, tako i na Facebooku. 

 

Bilo na papiru ili na ekranu, želimo vam ugodno putovanje kroz trogirsku prošlost!

 

Izvori fotografija/razglednica: 

Muzej grada Trogira, Stara fototeka KO MKiM u Splitu, 

The Courtauld Institute of Art, Gallica, e-kultura, 

priovatna zbirka Antonija Miše, privatne zbirke

Pripremila: Maja Maljković Zelalija 

5 patinanih kadrova trogirske prošlosti

 

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća, dok su ekspozicije trajale nekoliko sekundi što je rezultiralo time da sve što se miče ostane zamućeno ili jedva vidljivo, dok su rubovi fotografija bili tamniji i nejasni jer su i objektivi bili ograničeni, dok su se za fotografije koristile kemikalije, papiri, emulzije... stvarao je i nepoznati autor koji je ovjekovječio Trogir na 5 prelijepih fotografija "s patinom":

 

Zaključujući prema pojedinim motivima - primjerice izgorjeloj crkvi sv. Duha na rivi, kao i očišćenoj "požarini" na mjestu nekadašnje kuće Cippico - Gavalla, možemo pretpostaviti da se nepoznati fotograf skitao i snimao ulicama našeg grada najranije krajem 1898., a najkasnije 1909. godine. 

 

 

 

Koja vam je od ovih rijetkih starih fotografija iz zbirke The Cortauld Institute of Art najzanimljivija? Javite nam u komentaru na našoj Facebook stranici Trogir Time Travel.

 

 

 

Otkrivene rijetke fotografije starog Trogira iz objektiva Sidneya Hugha Reynoldsa

 

Kad god otkrijemo neku novu perspektivu starog Trogira, ostanemo iskreno oduševljeni! Upravo tako bilo je i ovog puta, kada smo istražujući bogati fotoarhiv Courtauld instituta naišli na fotografije geologa, paleontologa i zoologa Sidneya Hugha Reynoldsa (1867. - 1949.).

Ovaj profesor sa Sveučilišta u Bristolu bio je i fotograf, a iza sebe je ostavio deset iznimno zanimljivih fotografija Trogira koje danas predstavljaju vrijedan vizualni zapis našega grada.

Posebno nas je zaintrigirala fotografija snimljena iz neuobičajene perspektive koja prikazuje zapadnu, odnosno sjevernu stranu nekadašnje Biskupove palače, srušene prije izgradnje današnje Sudske zgrade. Na fotografiji se jasno ističe i kasnogotička trifora s obilježjima radionice Andrije Alešija:

 

 

Jednako je zanimljiv detalj provizorne drvene ograde i tiramola ispred tvrđave Kamerlengo, dok raskopana obala na tom području otvara pitanje vremena nastanka fotografije. Pretpostavimo da je snimljena prije početka obnove dijela rive od nekadašnjeg Zdravstvenog ureda do tvrđave, koja je trajala od 1896. do 1902. godine, dok se prema pojedinim izvorima zahvati ispred Kamerlenga spominju 1898. godine.

 

Na fotografiji s motivom crkve sv. Ivana Krstitelja u prvom planu zanimljivo je primijetiti kako je južna strana Kneževe palače već tada bila obnovljena, a još zanimljivije vidjeti onodobne Trogirke i Trogirane:

 

Ništa manje zanimljiva nije ni fotografija palače Cippico, na kojoj se u gornjem desnom kutu jasno nazire kupola susjedne palače Garagnin – Fanfogna za koju još uvijek nije pouzdano utvrđeno kada je uklonjena:

 

Među Reynoldsovim fotografijama najviše ih je posvećeno katedrali sv. Lovre - od detalja Radovanova portala i kapele blaženog Ivana Orsinija, do njenog južnog portala te pogleda na katedralu s istočne strane i glavnog trga:

Iznova nas fasciniraju otkrića o poznatim svjetskim putnicima, znanstvenicima i zaljubljenicima u fotografiju koji su svojim objektivima zabilježili jedinstvene motive Trogira i omogućili nam ova nostalgična putovanja kroz vrijeme!

Koja vam je Reynoldsova fotografija najzanimljivija? Javite nam u komentarima na Facebook stranici Trogir Time Travel!

 

Pripremila: Maja Maljković Zelalija
Izvori fotografija: The Courtauld Institute of Art

Foto-novinski vremeplov: Trogir, 1. svibnja 1947.

 

Dragi radnici, sretan vam Međunarodni praznik rada! Želimo vam da vam posao bude užitak, zadovoljstvo i ponos, da plodovi vašeg umnog i fizičkog rada oplemenjuju vas i svijet oko vas, da vaš rad uvijek ima smisla i da ne bude samo za osobnu dobrobit već i za opće dobro. Neka vaš rad bude plaćen i lijepom riječju i lijepom svotom na računu koja će vam osigurati život bez stresa. Sretan vam Međunarodni praznik rada, u povodu kojeg prigodno donosimo foto-novinski vremeplov, zaustavljajući se na peronu 1. 5. 1947.:

 

 Međunarodni praznik rada obilježava se prvog dana svibnja još od 1890. godine, dok se kao državni praznik „Prvi maja“ slavi od 1945. godine. 

Nekoć se u Trogiru Praznik rada proslavljao Prvomajskom paradom, prigodnim mitinzima, revijalnim sportskim natjecanjima i utakmicama te večernjim priredbama o čemu nam svjedoče izvještaji o proslavama poput ovog iz 1947. godine:

 

„U velebnoj proslavi praznika rada u Trogiru učestvovalo je preko 2.000 radnog naroda iz mjesta i okolnih sela.“, piše Slobodna Dalmacija 4. svibnja 1947. godine. Nakon što je Narodna glazba obišla grad u 5 ujutro svirajući koračnice, radnici, seljaci i omladina počeli su se okupljati na Batariji, noseći transparente i zastave. Sa Slavenovog je igrališta potom krenula velika povorka oko grada. „Na čelu povorke nošena je velika državna zastava, a za njom su stupali omladinci i jedan oficir, noseći veliku knjigu, čekić i kosu. Poslije Narodne glazbe u povorci je išao radni kolektiv brodogradilišta koji je formirao ime „Tito“. Ovaj kolektiv izradio je lijep brod koji je nošen u povorci. Zatim su stupali članovi Seljačke radne zadruge sa iskićenim konjanicima i sa dvama kolima u kojima je bio poljoprivredni alat. U povorci su zatim išli vatrogasci, brojne sekcije FD Slavena, učenci gimnazije i pioniri, djeca osnovnih škola grada i sela, te velik broj žena u starim narodnim nošnjama. U povorci su išļi namještenici raznih ustanova, zatim okićena konjica, motociklisti i biciklisti. Sve grupe nosile su velike transparente posvećene Prazniku rada. Dok je povorka prolazila obalom, na tribini su bili predstavnici narodne vlasti, Jugoslavenske armije, masovnih organizacja koji su promatrall mimohod.“ Na Batariji je potom održan prvomajski miting, uz čestitke i govore Ivana Lučina, Ive Buble Roša, majora Ercega i Paška Gjirlića. Na kraju su pročitana imena pohvaljenih udarnika, odličnika i pohvaljenih učenika gimnazije i osnovnih škola, što je bilo popraćeno oduševljenim klicanjem. Nakon svečanog mitinga vojska je izvodila ritmičke vježbe, a na obali je održana plivačka utakmica izmedu FD Slaven i Jugoslavenske ratne mornarice. Poslijepodne su se održala atletska natjecanja i nogometna utakmica FD Slavena i JRM. Slavlje se nastavilo priredbom i „narodnim veseljem“ na glavnom trgu.

Djelić Prvomajske parade 1947. dočarava nam i fotografija iz arhiva DVD-a Trogir (iznad), a atmosferu s prve proslave 1945. godine razgledajte OVDJE. 

 

Više o proslavama Praznika rada, kao i o drugim svjetovnim i crkvenim proslavama možete čitati u publikaciji FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest (2023.) dostupnoj za kupnju u Muzeju grada Trogira.

 

 Pripremila: Maja Maljković Zelalija 
Izvori: arhiv DVD-a Trogir, arhiv Slobodne Dalmacije
Literatura: FEŠTA" - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest (Muzej grada Trogira, 2023.)

 

Trogir kroz vremenski kanoćal: 14 fotografija starih 100-tinjak godina

 

Zaista sjajan pogled kroz vremenski kanoćal u daljinu od oko stotinu godina pruža nam svaka od 14 dragocjenih fotografija iz kolekcije britanskog The Courtauld Institute of Art koje donosimo u nastavku. Sigurni smo da ćete uživati u ovom foto mozaiku i susretu s Trogirom, Trogirkama i Trogiranima jednog drugog, sporijeg, ali jednako šarmantnog doba... 

 

 

Posebno oduzima dah pogled na grad snimljen iz Segeta, točno ispod crkvice Gospe od Konacvina (Rođenja Marijina), kao i kadar koji bilježi samu crkvicu u tadašnjem krajoliku:

 

Možemo pretpostaviti da su fotografije najvjerojatnije snimljene istom prigodom, negdje između 1924. i 1932. godine. Na jednoj fotografiji na rivi jasno se vidi kiosk, tzv. gareta, vlasnika Antona Svilana, podignut upravo 1924., dok na drugoj još uvijek stoji mletački lav nad južnim gradskim vratima, uklonjen 1932. godine. 

 

Fotografije nepoznatog autora otvaraju i niz zanimljivih pitanja poput - što su drveni paviljoni na Batariji? Što znači slovo S na plakatu na južnim gradskim vratima? Klikom na linkove možete doznati odgovore i na ta pitanja, ako ranije niste...

Koja vam je fotografija najzanimljivija? Jeste li primijetili neki neobičan detalj? Kako vam se sviđa Trogir kakav je nekad bio? Pišite nam u komentarima na našoj Facebook stranici Trogir Time Travel!

 

 Pripremila: Maja Maljković Zelalija
Izvor fotografija: The Courtauld Institute of Art