Fotografsko blago iz monografije Trogir (1976.) | dio 2.

 

U nastavku našeg malog digitaliziranog putovanja u prošlost s posvetom monografiji Trogir iz 1976. godine donosimo izbor od novih 12 fotografija te zanimljiv osvrt objavljen u rujnu te godine u Slobodnoj Dalmaciji... 

(Ako ste kojim slučajem propustili prvi dio - Zlatni kadrovi Trogira: Pogled u monografiju iz 1976. - kliknite OVDJE).

 

 Uživajte u novoj dozi nostalgije i vrhunske fotografije:

 

"Svaki kutak, svaki kamen, slika, predmet, ambijent, dah Trogira govori o njegovoj prošlosti, ljepoti, umjetnosti, rastu duha i grada. Kao na pladnju, na uskom izduženom otočiću, pogodno smještenom kao prirodni most između kopna i Čiova, posjetilac doživi sve ljepote i vrijednosti Trogira. Grad-muzej pod vedrim nebom Trogir je u punini riječi.", započije prikaz monografije I. Mlivončić pod naslovom "Trogir - muzej pod otvorenim nebom".

 

 

"Babićev tekst odlikuje se narativnošću, povijesna građa iznesena je riječima svakodnevnim, rečenica je pitka, ne kruta kao što se to obično događa u ovakvim prilikama, lišena je naučenjačke stručnosti. Autor je u tekstu, točnije u podtekstu, izrazio svoj osjećaj i ljubav za Trogir, njegove ljepote i kulturno umjetničke vrijednosti...", nastavlja Mlivončić hvaliti monografiju...

 

 

 

...dodavši pohvalu fotografijama i crtežima:
"Monografija o Trogiru okupila je majstore umjetničke fotografije izrazitog senzibiliteta za ambijent i kulturnu baštinu. Kamera je oživjela trogirske spomenike, otkrila u njima nove poglede, upozorila na ono što običnom oku izmiče. Crteži Frana Delalle su vrlo zanimljivi, tematski i formalno vezani uz mediteransko podneblje, kao da su izrasli iz knjige, njezina smisla i sadržaja...".

Što pak Mlivončić zamjera ovoj monografiji, pročitajte na kraju članka objavljenog 18. rujna 1976.:

 

Nadamo se da ste uživali u izboru od 28 fotografija Trogira iz vrijedne monografije Trogir (1976.) koja donosi čak 91 fotografiju Trogira i okolice šestorice vrhunskih autora - Nenada Gattina, Milana Babića, Mladena Grčevića, Milana Pavića, Branka Rubignonija i Branka Turina. Hvala im na ovom fotografskom blagu!

Jeste li za sličan prikaz monografije iz 1990.? Javite nam na facebook stranici Trogir Time Travel!

 

 Pripremila:
Maja Maljković Zelalija

Zlatni kadrovi Trogira: Pogled u monografiju iz 1976. | dio 1.

 

Dragi naši putnici kroz vrijeme, naš današnji vremeplov zaustavlja se u 1976. godinu! 

Tada u nakladi Grafičkog zavoda Hrvatske i Spektra iz Zagreba, u čak 6000 primjeraka izlazi monografija TROGIR koja danas ima gotovo kultni status. Perom Ive Babića i kamerom vrhunskih fotografa - Nenada Gattina, Milana Babića, Mladena Grčevića, Milana Pavića, Branka Rubignonija i Branka Turina - nastala je vizualno raskošna i tekstualno temeljita knjiga posvećena duhu mirnog, ali vibrantnog dalmatinskog grada bogate povijesti i baštine. 

U ovom, prvom dijelu dvodijelne objave, donosimo članak iz Slobodne Dalmacije koji piše o maloj svečanosti predstavljanja monografije, te (prvi) mali izbor od 16 fotografija. Uživajte:

 

 

Jeste li znali da je ovo izdanje, među ostalim, poklonjeno i princu Charlesu, današnjem engleskom kralju, prilikom njegovog posjeta Trogiru 1978. godine? Video njegova posjeta nalazi se u arhivi Associated Pressa, a možete ga pogledati OVDJE.

Screenshot | Izvor: British Movietone / aparchive.com 

Izvor: Slobodna Dalmacija, 2. 7. 1976.

 
Ako imate sjećanja na snimanje fotografija za ovu monografiju, svoj primjerak koji ljubomorno čuvate, ili možda vlastite fotografije Trogira iz 60-ih i 70-ih – pišite nam i pohvalite se u komentarima na našoj facebook stranici Trogir Time Travel.

 

U drugom dijelu objave donosimo izbor od još 12 prekrasnih fotografija i ulomke iz onodobnih kritika... Ne propustite nastavak!

 

 

Pripremila:
Maja Maljković Zelalija

Trogirsko Tijelovo 1892. u slici i riječi

 Jedan trogirski „Obhod na Tielovo“ ovjekovječen je na fotografiji čiji se original čuva u albumu obitelji Milić, a koju je prvi vlasnik albuma Ivan Belas – ugledni trgovac, i istaknuti pojedinac u kulturno-društvenom životu grada objavio i kao razglednicu. Velika je mogućnost da fotografija prikazuje Tijelovo 1892. godine o kojemu više saznajemo iz onodobnih tiskovina, o čemu više donosimo u ulomku iz publikacije FEŠTA! – Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest, izdanja Muzeja grada Trogira iz 2023.godine:

 

S obzirom na to da je u vrijeme Tijelova 1892. godine u uvali Šaldun boravilo carsko i kraljevsko bojno brodovlje s posadom, vojnicima i časnicima te nadvojvodama Karlom Stjepanom i Leopoldom, bilo je dogovoreno da dvije satnije s časničkim zborom i vojnom glazbom uveličaju planirani „velebni crkovni obhod“ na blagdan. No, kiša je poremetila planove, stoga su na svetu misu u katedrali pristigli samo viši časnici. „Oko 10 sati iznenada razgali se nebo, sunce prosja, kao da pozivlje naumljenu procesiju neka izvoli vanka. I sbilja! Eno bratovštine, ženska i muška učiona sa učiteljskim osobljem, kler, a za ovim plemenita svita najviših častnika sa prekrasnim odorama i sjajnim redovima plijeniše svačije poglede.“ Autor ovog članka objavljenog u Narodu 21. lipnja 1892. kritizira nedolazak predstavnika c. k. državnih ureda: „Kad se promisli da je Tielovo državna svečanost, kad se uzme u obzir da su toj svečanosti sudjelovali oba podmorovoje, barun Spann i Seemann te svi zapovjednici c. i k. brodovlja (...) i član visokog carskog Doma, tj. j. prejasni Nadvojvoda Stjepan, onda se nitko čuditi neće da se obćinstvo pitalo što to znači i da je sami prosti puk osudjivao to grubo, neprijatno ponašanje ove godine sa strane svijuh c. c. k. k. činovnika“.
 

Kritiku je uputio i njegov kolega u Katoličkoj Dalmaciji u članku objavljenom dan ranije, 20. lipnja 1892. No, vratimo se ipak opisu slavlja: „Pošto se u luci nalazilo usidreno državno brodovlje, procesija je ovog puta iznimno otišla oko grada do male poljane zvane Batarija, iza načelnikove kuće, gdje bijaše sagradjena kapelica i odakle se brodovi mogli udobno vidjeti. Ovdje se razvio ganutljiv prizor: opat digao presveto Otajstvo, blagoslivljuć ponosne ladje s vojskom, Narodna glazba udara carevku, a brodovi izbaciju hitac za hitcem na pozdrav Spasitelju svieta... Puk, svladan ganućem, klekne okrenut prama dimećim oklopnjačama, vapeć božji blagoslov našoj hrabroj mornarici! To bijaše uzvišeni trenutak poslie kojega sunce skrije svoje lice iza oblaka i ponovno počme kišiti, tako da se obhod hitno dokončao. I tako svrši ovaj liepi dan, koji je mogao biti i ljepši, da nebijaše oblaka na obzorju i magle u nekim stanovitim srdcima.“

 

Pripremila:
Maja Maljković Zelalija

Trogir 1939. iz objektiva pukovnika Shvoya

Pukovnik Kálmán Shvoy (1881. - 1971.), mađarski vojnik, političar, a jedno vrijeme i predsjednik Mađarskog nogometnog saveza, bio je strastveni putnik i fotograf. Među 12.672 fotografija iz njegove ostavštine koja se čuva u knjižnici Klebelsberg na Sveučilišu u Szegedu, pronašli smo i - Trogir!

Prema podacima na Hungaricani, dio su albuma fotografija, a snimljene su 1939. godine. Donosimo ih u nastavku:

 

 

Možda su ovo jedine dvije Shvoyeve fotografije Trogira – a možda nas u njegovoj golemoj arhivi čeka još poneki kadar... tko zna! 

TG (foto) kalendar | Trogir 1. 5. 1945.

 

Međunarodni praznik rada, u razgovornom jeziku Prvi maja, obilježava se prvog dana svibnja još od 1890. godine, dok se kao državni praznik slavi od 1945. godine. Upravo tada, prije okruglih 80 godina, snimljene su i ove prigodne dokumentarne fotografije nepoznatog autora, dio foto arhiva Muzeja grada Trogira i privatne zbirke Tonča i Zorana Maljkovića:

 

Imate li možda i vi u svojim fotoarhivima fotografije s ove ili drugih proslava Prvog maja u Trogiru? Slobodno ih podijelite s nama na facebook stranici Trogir Time Travel ili nam ih pošaljite na muzej.grada.trogira@gmail.com

 

 Sretan Praznik rada! Želimo vam isto što i OVDJE.

 

Uoči Uskrsa | Od tišine Velikog četvrtka do veselja Uskrs(nog ponedjeljk)a

Cijeli je Veliki tjedan obilježen posebnim narodnim običajima, a neki od njih (gotovo) su zaboravljeni.  Jedan od njih je izuzetno interesantan, čak i zagonetan trogirski običaj kruženja oko bunara Ošljak na Veliki četvrtak za kojeg je i povjesničar Marko Perojević napisao: "Kad se znade da je ono prosti bunar, koji služi za napajanje blaga, te da ni ondje ni u blizini nema groblja ni pokopanih mrtvaca, postaje zagonetno, a donekle smiješno i praznovjerno ono obilaženje bunara i molitva za mrtve.". Zagonetka je otkrivena 1902. godine zahvaljujući zanimljivom arheološkom otkriću, a o svemu više piše OVDJE. Jednako su interesantni običaji vezani za Križ od zakletve ili Rotni križ, Poljubac mira iza procesije na Veliki petak te umivanje u hladnoj vodi na Bilu subotu, dok zvoni Glorija. Njihova je priča ispričana OVDJE.

 

 S obzirom na navedene arhivske objave o običajima u Velikom tjednu, ove godine uoči Uskrsa donosimo ulomak iz publikacije FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest koji se odnosi na proslavu Uskrsa i Uskrsnog ponedjeljka u Trogiru, temu koju na Trogir Time Travelu ranije nismo obradili...

 

USKRS I USKRSNI PONEDJELJAK

Uskrs ili Vazam, najstariji je i najveći kršćanski blagdan koji se slavi u spomen Kristova uskrsnuća – temelja kršćanske vjere. Slavi se u nedjelju nakon prvog punog mjeseca, između 21. ožujka i 25. travnja, što je određeno na koncilu u Niceji 325.  Brojni su običaji vezani za Veliki tjedan i Uskrs u Trogiru. Dok se sam blagdan – baš kako je to slučaj i sa slavljenjem Božića – slavio odlaskom u crkvu, a potom u krugu obitelji te se na sam dan nisu odvijale kulturno-umjetničke priredbe niti društvene zabave, one su tijekom povijesti zabilježene na „drugi dan Uskrsa“ tj. Uskrsni ponedjeljak.

Iz novine Dan objavljene 16. travnja 1914. saznajemo da je na Uskrsni ponedjeljak, 14. travnja, održana „krasna zabava hrv. kat. mlad, društva „Ivan Lučić“ u velikoj dvorani općinskoga doma.“ Izvještaj navodi da je zabava započela u 8 sati navečer i trajala do 11 sati te da je dvorana bila dupkom puna publike, a saznajemo i u čemu je publika uživala: „Najprije je deklamirao B. Čorić Harambašićevu pjesmu Hrvatskoj s potpunim razumijevanjem i doličnim patosom. Slijedilo je šaljivo pjevanje u 3 lica „Kovač i sin mu študent“. Zatim je bilo skioptično prikazivanje uz tumačenje slika: „Veliki euharistični kongres u Beču“. Na kraju je bila sjajna šala u 2 čina „Aprilska komedija“. Autor hvali izvođače, a posebno K. Buble i F. Slade. Večer je završila formiranjem povorke koja je prošla gradom uz pjevanje.

Na „drugi dan Uskrsa“ slavila se u Trogiru „100-godišnjica Preradovićeva i to akademijom kakove Trogir nikada doživio nije“, piše Narodni list u izdanju od 17. travnja 1918. godine pod naslovom „Preradovićeva proslava u Trogiru.“. Svečanost je uvodnim govorom otvorio dr. don Ivan Delalle, a nastavili Marija Ivanko koja je „milim i toplim glasom ispjevala nekoliko komada uz pratnju svoje drugarice“ Fanny Sentinella te pjevački zbor uz pratnju maestra Bozzottija. Kao centralni dio programa navodi se prikaz progodnih sastavaka „Narodno jedinstvo“ i „Slava pesniku“ u izvedbi trogirske djece odjevene u „krasne narodne nošnje“ i malenog Tonka Doležala iz Splita. Prepuna je dvorana „drhtala od oduševljenja, osobito kad je slika pjesnikova okićena vijencima hrvatskim, srbskim i slovenskim“.

Na Uskrsni ponedjeljak 1936. dva velika autobusa dovezla su SMD „Zvonimir“ iz Splita u Trogir, gdje su u katedrali izveli Papandopulovu „Muku Isusovu“, izvještava Jadranski dnevnik 18. travnja 1936. godine. Taj je koncert „bio doista dubok umjetnički događaj za auktora, za pjevače, za trogirsko građanstvo u brojne splitske izletnike“. Autor V. R. u izvještaju hvali soliste i zbor te spominje da je lijepi govor, istučući kulturno značenje Zvonimirova koncerta koji je svojom izvedbom „Muke obnovio“ tradiciju starih trogirskih skazanja, „u gostioni kuda je Zvonimir svratio nakon koncerta“ održao dr. don Ivo Delalle. (preuzeto iz FEŠTA!, Muzej grada Trogira, 2023., str. 42.)

Sretan, miran i blagoslovljen Uskrs žele vam djelatnice Muzeja grada Trogra!

Trogirske fotografije mađarskog fotografa Józsefa Fábiána iz 1977. godine

 

József Fábián bio je profesinalni fotograf rođen 1932. godine u Miškolcu, četvrtom gradu po veličini u Mađarskoj. Isprva poznat kao fotograf arhitekture, postaje veoma cijenjen kazališni fotograf, ali i nezaobilazan lik u - frizerskom svijetu! Naime, zahvaljujući suradnji s Magyar Fodrász Klubbal (Mađarskim klubom frizera) bio je stalni službeni fotograf brojnih međunarodnih natjecanja frizera... Nakon smrti 2015. godine, dio njegove ostavštine pohranjen je u zbirku Nacionalnog muzeja i instituta za povijest kazališta u Mađarskoj, a dio - fotografije arhitekture, pejzaža, frizerskih natjecanja te ulične i obiteljske fotografije - je od nedavno  dostupan online, na Fortepanu. Među tim fotografijama pronašli smo četiri interesantne fotografije snimljene u Trogiru:

 

Dok je za tri fotografije kao lokacija naveden "Trogir", što je jasno vidljivo, za prvu koju donosimo unutar ovog članka - a koja je snimljena iza katedrale i općinske palače - lokacija nije navedena. 

Znate li tko je prekul gospođa na cesti pred automobilom, a tko zgodna djevojka snimljena na glavnom trgu ili muškarac u bijelom odijelu (kao i ljudi iza njega) na gradskim vratima i rivi, slobodno nam javite u komentarima na našoj Facebook stranici Trogir Time Travel, gdje s nama možete podijeliti i dojmove o ovim fotografijama.

 

  Pripremila: Maja Maljković Zelalija
Izvori: fortepan.hu, hetifortepan.capacenter.hu