petak, 7. veljače 2025.

TG kalendar: Svečanost polaganja prisege pripadnika 2. bojne "Kralj Tomislav" 114. brigade HV

 

U Trogiru, na nogometnom igralištu na Batariji, u subotu, 8. veljače 1992. godine održala se svečanost polaganja prisege pripadnika 2. bojne "Kralj Tomislav" 114. brigade Hrvatske vojske. Uoči sutrašnje, 33. obljetnice svečanosti donosimo izbor fotografija iz foto arhiva Muzeja grada Trogira koje je toga dana snimio fotoreporter Joško Brešan te  članak "Junaci s bojišta" Vilhelmine Lovrić objavljen u Slobodnoj Dalmaciji 9. veljače 1992. godine.

 

 




 

Riječima "U nazočnosti brojnih Trogirana i gostiju iz susjednih općina, na nogometnom igralištu Slavena u Trogiru svečanu prisegu - čiji je tekst čitao vojak Ante Ivković  - dali su vojaci 2. bojne 114. pukovnije hrvatske vojske. Službeno izvješće i pozdrav u ime 2. bojne izrekao je njezin zapovjednik Zdravko Klanac", započinje članak kojeg u cijelosti možete pročitati u nastavku:



Sjećate li se svečane prisege na Batariji? Imate fotografije? Snimke? Podijelite ih s nama u komentarima na facebook stranici Trogir Time Travel!


______________________


Rubrika TG KALENDAR na blogu trogirtimetravel.blogspot.com pokrenuta je 2020. godine s ciljem sabiranja tematskih "dogodilo se na današnji dan" objava. Donosi spomendane na raznolike povijesne događaje i osobe koje su likom, djelom i kolektivnom memorijom vezane za Trogir. 

U prosincu 2024. TG KALENDAR dobio je i svoju tiskanu verziju - Moj planer - TG spomenar, izdanje Muzeja grada Trogira autorice Maje Maljković Zelalije koje osim trogirskih spomendana ostavlja prostor za bilježenje osobnih planova i važnih datuma. Ukoliko niste nabavili svoj primjerak ranije, dostupno ih je još nekoliko u Muzeju grada Trogira.



četvrtak, 23. siječnja 2025.

Potres, ubojstvo i zlatno srce: Priča o nastanku jezera Pantan

 

Zašto je došlo do hladnokrvnog ubojstva mladog plemića jedne kobne noći prije 529 godina? Zločin je bio toliko potresan da je tog 23. siječnja 1496. godine izazvao pravi potres, potres toliko razoran da je nakon njega nastalo jezero Pantan! Stoljetnu trogirsku legendu o jezeru koje na svojem dnu čuva tajnu blistavog zlatnog srca donosi današnja, potpuno neuobičajena priča iz #TGkalendara!

 


 


ZLATNO SRCE
 
zabilježio 


Prvi šapat maestrala, šum mlinske vode i reska pjesma cvrčaka na deblima i granama mirisnih borova i kvrgastih maslina pratili su pričanje starice plemenita roda zaklonjene od sunčane žege ispod smokvina lišća:

- U davno doba nije bilo ni Trogirskog Blata, ni tog jezerca, ni mlinova, ni rijeke. Nad tim jezerom dizali su se prekrasni dvorovi dobrog Dolena, jedinca majke udove. On se ženi sa crvenokosom Vandanom, djevojkom pakosna srca i osvetljive ćudi. Starica ga je odvraćala od tog zlosretnog braka, ali sin zasljepljen hinjenom ljubavi lukave građanke ne posluša majčina savjeta. Nevjesta ubrzo zamrzi svekrvu. Što je više rasla njena mržnja prema dobroj starici, to je više jačala Dolenova ljubav prema majci.
Dolen je bio mekane naravi i sanjar. Nadasve je volio more i onda kad bi iskričavi valovi cjelivali krotko pragove njegova doma, i onda kad bi se bijesno uspinjali uz kućne zidine prijeteći uništenjem. Koliko je puta slušajući disanje mora u škrapama i otegnutu pjesmu cvrčaka, zaspao na žalu ispod tamarisa dok ga brižna majčina ruka ne bi probudila. Vandana se ljutila zbog te pažnje mrske svekrve.

Dolen je posjedovao na obližnjem otoku pastirsku kuću s velikim imanjem. Vandana stade muža neobičnom toplinom milovati i dragati: željela je da Dolen preseli majku na taj otok. Govorila mu je da ona ne može više s njom živjeti,  jer je ujeda otrovnim jezikom kao zmija. Dolen ne usliša ženinu želju, jer je volio majku kao svoju dušu. Zbog toga se njihov dom pretvori u pakao: nizali se dani ispunjeni psovkama, mahnitim ispadima i prigovaranjima bijesne žene, a potom bi nastale šutnje, pune prijetnje i mržnje. Crvenokosa srda mrcvarila je nemilosrdno dušu i tijelo muža i svekrve te im ispijala očima krv sa lica i usana. Iscrpljen i blijed lutao je Dolen oko svog doma, ali nigdje nije nalazio mira. Strah ga je mučio da mu žena ne ubije ili otruje staricu majku.

Stara, doznavši za razlog svađe, odluči otići. Ona zamoli sina da je preveze na otok - željela bi malo otpočinuti u tom lijepom kraju.
Jednog predvečerja kad su nad Čiovom plovili vunasti, ružičasti oblaci, Dolen je iskrcao majku na otoku i vratio se tužan u svoje dvore.
Vandana primi muža uzvicima raspojasanog veselja te ga je gušila cjelovima i zagrljajima. Dolen je ostao hladan. Ginuo je sve više i više za majkom koju je svakodnevno posjećivao.
Vandana sjekirom razlupa lađu i zabrani Dolenu da posjećuje majku. Prijetila mu je oštricom noža i otrovom. Dolen je bio duša od čovjeka, zazirao je od krvi, i poslušao je. Majka, ne vidjeviši dugo sina, pomisli da ga je opaka žena ubila i svisne od boli.

Pastiri su Vandani dojavili za smrt svekrve. Ona je zloradim užitkom obznanila mužu i gledala mu prkosno i prijezirno u lice koje se na taj glas grčilo od boli.
Dolen je sve više propadao. Na javi i u snu zazivao je majčino ime. Vandana je pobjesnila. Ona odluči da satre tu nesnosnu Dolenovu ljubav prema majci i da zauvijek smiri njegovo mrsko srce.

Bila je olujna noć, puna strave na nebu i zemlji. Golemi oblaci poput gora, ispresjecani munjama, dizali se sa svih strana kao da hoće uništiti svijet. Zemlja se tresla od neprekidne grmljavine.
Dolen je spavao u svojoj odaji smješeći se blago. Nad njim se nadvila Vandana s plamenom kosom i zelenim očima. U ruci je držala dugu i debelu zlatnu iglu s glavom od smaragda. Oh, kako je duboko mrzila to njegovo blago i lijepo lice nasmijano u času neslućene smrti! Zarine mu iglu u srce. Dolen ne jauknu, jedino šapne majčino ime.  Samo njegov osmjeh ugasnu kao sjaj zvijezde u prvom blijedilu zore.

U taj čas stotinu munja udari u ponosne dvore. Čitavi se dom potrese. Raskuštrane kose, mahnita pogleda Vandana istrči iz kuće i stane zapomagati. Njezin se glas gubio u zvižduku vjetra i paklenoj orljavi gromova. Visoki morski vali zahvatio je Vandanu i bacao je iz ponora u visinu, pa opet u ponor. Ona je vidjela sa vrha vala prije smrti kako se mramorni dvori ruše u dubinu.
Na tom je mjestu nastalo jezero. Za noćnih jesenskih oluja još i danas vide ljudi kako Vandana s plamenom kosom oblijeta oko jezera. A tko ima vrlo oštar vid, može na dnu jezera, za vedra dana u praskozorje, vidjeti Dolenovo srce koje blista poput zlata. Blizu tog srca izbija voda koja puni jezero i okreće mlinska kola.

Dok je starica govorila, pjevala je voda šumom mlina pjesmu o zrelom klasju, bijelom poput morske pjene brašnu i mirisnom svježem kruhu, blagoslovu svijeta - a cvrčci su sitnim srebrnim pilama rezali granje borova i maslina i cvrčali o zlatnom srcu na dnu trogirskog jezera.


K R A J




Najnovije, ukoričeno izdanje Trogirskih legendi koje je zapisao Ante Ivačić objavljeno je u izdanju Združenih artista Trogir. Knjigu koja je zaista divan poklon uredila je Daniela Kontić, na engleski prevela Tatjana Radmilo, ilustrirala Marija Puović, a grafički pripremio Vladimir Sorić. Možete ju nabaviti u Muzeju grada Trogira



petak, 17. siječnja 2025.

TG kalendar: fotograf Dobroslav Russo

 

Prvi trogirski profesionalni fotograf rodom iz Trogira, Dobroslav Russo rođen je 24. studenog 1912. godine, a umro je prije točno 40 godina - 18. siječnja 1985. godine. Povodom ove okrugle obljetnice, u prvom ovogodišnjem prilogu unutar rubrike #TGkalendar, zavirili smo u knjigu Fotografi(ja) u Trogiru kako bismo se zajedno prisjetili ovog legendarnog trogirskog fotografa.

 

Dobroslav Russo, fotografiju ustupio Nenad Russo


Dobroslav Russo s fotografijom se upoznao u vojsci koju je služio kao dio avio-izviđačke jedinice u Mostaru. Tada je, naime, završio fotografski tečaj i izučavao fotografski zanat. Povratkom u rodni grad, počinje raditi u knjižari Zvone (Zvonimira) Munitića koji mu posuđuje novac za kupnju prvog fotoaparata...

Prvu fotografsku radnju otvara u Trogiru, iznad knjižare i papirnice u kojoj je radio - u glavnoj gradskoj ulici, uz trg Sedam palmi. Dobroslav Russo majstorski je ispit položio 1947. godine o čemu svjedoči, među ostalim, i vijest u Slobodnoj Dalmaciji od 4. listopada te godine u kojoj stoji: „Ovih dana položili su s uspjehom majstorske ispite u Obrtnoj komori u Splitu sljedeći drugovi: (...) Dobroslav Ruso, fotograf – Trogir“.  Iste godine, 1. svibnja, snimio je fotografiju koja se čuva u Zbirci suvremene povijesti Muzeja grada Trogira koja prikazuje članove Narodne glazbe Trogir, čiji je bio član, prilikom proslave Praznika rada.

Dobroslav Russo jedno vrijeme djeluje pod imenom Foto „Zrak“ – Trogir, što nam osim rukopisne bilješke na fotografiji Glazbara, potvrđuje i pečat na poleđini pojednih fotografija koje je snimio.

1960-ih godina Dobro, kako su ga zvali njegovi sugrađani, seli radnju u prostor u kojemu i danas djeluje fotografski studio (1982. nazvan „Foto Dobroslav“) pod vodstvom njegova sina Nenada, a danas i unuka Siniše.  

 

Maja Maljković Zelalija:
Fotografi(ja) u Trogiru - Tko je ovjekovječio Trogir, a tko
Trogirane od 1850. do 1950. godine (Muzej grada Trogira, 2022.)


utorak, 14. siječnja 2025.

Najpopularnije priče Trogir Time Travela 2024.: Fotopriče, baština i putovanje kroz vrijeme

Prije negoli krenemo na ovogodišnje uzbudljivo putovanje kroz vrijeme Trogira i upustimo se u istraživanje i predstavljanje trogirskih (foto)priča, bogatog nasljeđa i baštine našeg jedinstvenog grada te Trogirki i Trogirana koji su svojim likom, djelom i radom neodvojivo povezani s gradom, prisjetimo se sadržaja koji ste najradije čitali i gledali na našem blogu i Facebook stranici 2024. godine!

 



U godini u kojoj smo predstavili naš novi vizualni identitet inspiriran gradskim satom (čije kazaljke putuju unatrag i zaustavljaju se na različitim zanimljivim vremenskim točkama koje izgledaju poput žetončića kojima se igra trlja koja je pak inspiracija vizualnog identiteta Grada Trogira), najčitanija petorka na blogu Trogir Time Travel tijekom 2024. godine bila je:

1. Tko je Trogiranka Toše Dapca iz 1962. godine zanimalo je vas 1490:

2. 30 novinskih fotografija Trogira 90-ih | dio 1. razgledali ste 1116 puta:

3. 24 novinske fotografije Trogira 1994. - 1997. | dio 2. pregledali ste 932 puta

4. 17 fotografija iz trogirskih 80-ih privuklo je pozornost vas 607

5. 23 foto poslastice iz 1930.! razgledalo je vas 600.

 

Najlajkanija petorka na našoj Facebook stranici tijekom 2024. bila je:

1. Fotografija nepoznatog autora iz 1980-ih koja prikazuje kiosk na istočnoj strani malog mosta (lajkali ste ju 145 puta):



2. Objava "Jeste li već popili kavicu" (136):



3. Fotografija Trogira u snijegu iz siječnja 1985. (114):



4. 30 novinskih fotografija Trogira 90.ih | dio 1. (98):



5. Prizor čekanja u redu za kupnju kristalnih čaša kojeg je Nenad Russo snimio 1987. (91):




Svako vaše čitanje, pregledavanje, lajk, komentar i dijeljenje našeg sadržaja motivira nas da i dalje istražujemo i dijelimo priče o bogatoj povijesti Trogira. Tijekom 2025. godine nastojat ćemo vas i dalje putovanjem kroz vrijeme poticati na istraživanje povijesti i baštine te otkrivanje još uvijek neispričanih priča našeg grada.

Svoje ideje, prijedloge ili teme koje vas zanimaju možete nam uvijek javiti na muzej.grada.trogira@gmail.com ili putem poruke na našoj Facebook stranici Trogir Time Travel. Rado ćemo ih istražiti i predstaviti na našem blogu i društvenim mrežama.


Nek nam se dobro (svjetlo)piše i tijekom 2025. u kojoj Trogir Time Travel 

- vjerovali ili ne! - puni okruglu, 10. obljetnicu djelovanja!





A jeste li skužili da su u donjem desnom kantunu stoji TTT - Trogir Time Travel? :)
 

utorak, 15. listopada 2024.

Tko je Trogiranka Toše Dapca iz 1962.?

 

Tko je "Trogiranka" Toše Dapca? Prepoznaje li netko našu sugrađanku s fotografija snimljenih 1962. godine:

 


 

U Arhivu Tošo Dabac u Zagrebu čuva se opsežna ostavština ovog legendarnog hrvatskog fotografa koja sadržava 160 000 umjetničkih predmeta, negativa, autorskih povećanja, kao i fotografsku opremu kojom se koristio, biblioteku, arhivsku i hemerotečnu građu. Među njima se nalazi i "Trogiranka", fotografija naše sugrađanke koju je Dabac snimio 1962. godine. 


Uočili smo postojanje dviju verzija fotografije - jedna od njih objavljena je u monografiji Tošo Dabac : Umjetnik svojeg vremena - kritičko čitanje autorice Ive Prosoli, a s obzirom na stvarno prostorno stanje lokacije na kojoj je nastala - obrnuta je:
 
 

 
Fotografije je snimljena pored gradske lože, na glavnom gradskom trgu, točnije u glavnoj ulici - iza "Trogiranke" je, osim kamene ograde lože, vidljiv i prolaz u kojemu je smješten ulaz u crkvicu sv. Barbare.
 


Jeste li znali da je Tošo Dabac nekoliko puta izlagao u Muzeju grada Trogira? Primjerice, sa Zlatom Radej imao je izložbu 9. - 25. kolovoza 1969. godine. Nekoliko godina ranije, 1963. objavljen je i vodič po Trogiru autorice Ivanke Stojković-Nikolajević s njegovim fotografijama grada koje možete razgledati OVDJE.  
 
 
 
Prepoznajete li "Trogiranku"? 
Javite nam tko je ona OVDJE ili podijelite ovaj sadržaj na društvenim mrežama 
- možda je prepozna netko od vaših prijatelja! :)
 
 
 
 

 

 
Pripremila: Maja Maljković Zelalija
Izvori: Arhiv Tošo Dabac, Muzej grada Trogira,
Prosoli, Iva. 2023. Tošo Dabac : Umjetnik svojeg vremena - kritičko čitanje
Maljković Zelalija, Maja 2022. Fotografi(ja) u Trogiru



srijeda, 9. listopada 2024.

11 jedinstvenih fotografija koje će vas teleportirati u trogirske 30-e!

 

Pravu vizualnu poslasticu omogućio nam je nepoznati putnik koji je 1930-ih godina putujući Jadranom luksuznim brodom "Kraljica Marija" uplovio u trogirsku luku! Ovih 11 neviđenih fotografija dio su albuma slika koji uključuju i prizore iz Dubrovnika, Gruža, Kaštelanskog zaljeva, Splita, ... tako da možemo pretpostaviti da je putnik bio jedan od onih koji su između 1931. i 1939. godine uživali u dvotjednim kružnim putovanjima ovog broda koji je svojim putnicima nudio bar, kavanu, bazen, nekoliko salona u kojima su svirali orkestri i bendovi, na kojemu je svaku večer bila filmska projekcija, a na raspolaganju su im bili i frizreski salon, knjižnica, pa i fotograf!

 Praznik za oči počinje u nastavku:















Sjajne su zar, ne? Javite nam koja vam je najdraža/najzanimljivija/najneobičnija/... na Facebook stranici Trogir Time Travel!




četvrtak, 29. kolovoza 2024.

Zavirili smo u publikaciju "100 lica trogirskih razglednica"...

 
... i vidjeli 100 prekrasnih prizora našeg grada reproduciranih na kartolinama objavljenima od 1897. do 1960. godine! Naravno, osim ovog "melema za oči", iz uvodnih, kao i popratnih tekstova smo saznali brojne zanimljivosti o našem gradu, samim razglednicama, ali i njihovim izdavačima i prodavačima.
 




Jeste li se ikad zapitali tko je prvi Trogiranin koji je pokrenuo izdavanje razglednica sa svojim "potpisom"? Znate li kada je to bilo? A znate li tko je najproduktivniji izdavač razglednica s trogirskim motivima? Čime se sve bavio? Koji su trogirskih hotelijeri izdavali razglednice? Tko je "A." u tiskanoj oznaci "A. Ferrari", a tko "G." u "G. Decaris"? S kim je u Trogiru surađivao tršćanski izdavač koji  je imao "odabrano i prektično putujuće osoblje koje na zahtjev odlazi u bilo koji grad, bez ikakvih dodatnih troškova za kupca"? Koja je trogiska obrtnica imala trgovinu fotografskog materijala i razglednica u crkvici sv. Sebastijana? Koja je pak obrtnica imala registriranu "prodaju kartulina" od 1911.? Koja je najstarija poznata razglednica Trogira i što se na njoj nalazi?

Odgovori na sva ova pitanja nalaze se u katalogu izložbe "100 lica trogirskih razglednica" koje će javnosti biti predstavljeno večeras, 29. kolovoza 2024. u 20:30 u dvorištu Muzeja grada Trogira. Hoćete li svratiti?

U predstavljanju najnovijeg izdanja Muzeja grada Trogira sudjelovat će dr. sc. Fani Celio Cega, ravnateljica Muzeja grada Trogira, Ljubomir Radić, ravnatelj Hrvatskog pomorskog muzeja Split te autorice - Daniela Kontić i Maja Maljković Zelalija. Za sjajno grafičko oblikovanje zaslužna je Anabela Teslić iz Grafičkog studija Mario, a tisak publikacije i pripremu izložbe omogućili su Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske i Grad Trogir.