Uz blagdane zaštitnika grada Trogira, sv. Ivana Trogirskoga - 14. studenog i 4. svibnja te sv. Lovre - 10. kolovoza, u sam vrh trogirskih crkvenih svečanosti ubrajamo 3. kolovoza - Kažotićevo. Osim o navedenima i o ostalim trogirskim crkvenim, kao i svjetovnim slavljima piše najnovija publikacija Muzeja grada Trogira - "FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest", koja prati istoimenu izložbu postavljenu u izložbenom prostoru i Galeriji Cate Dujšin Ribar koju možete razgledati do 27. rujna. Uoči predstojećeg blagdana blaženog sugrađanina Auguština donosimo prigodan ulomak iz publikacije (koju, ukoliko još niste, možete nabaviti u Muzeju grada Trogira...):
Prvi hrvatski blaženik, dominikanac Augustin Kažotić rođen je u Trogiru oko 1260./62., a umro je u Luceri 3. kolovoza 1323. godine. Bio je zagrebački i lucerski biskup, zaslužan i cijenjen teolog, vrstan propovjednik te predavač na dominikanskim učilištima u Francuskoj, Italiji i Hrvatskoj. Jedan je od prvih teoloških pisaca u Hrvatskoj, a o njemu je napisano niz radova – primjerice knjige Petra Grgeca „Blaženi Augustin Kažotić i njegovo doba“ iz 1963. te Marijana Biškupa „Blaženi Augustin Kažotić – biskup, prosvjetitelj i zaštitnik siromaha“ iz 2002. godine.
(...) Uoči svetkovine, koja je te 1891. bila posebno svečana, trogirski su dominikanci objavili proglas koji prenosi Narodni list 25. srpnja. Redovnici sv. Dominika mole sve obitelji koje stanuju na morskoj obali, u gradu i na Čiovu, da dan uoči same svetkovine „nakite svoje kućne prozore sagovim ili zastavam“ te u proglasu uključuju molbu da se i brodovi koji se nađu u luci prigodno razviju svoje barjake kako bi što svečanije dočekali novi kip blaženog Augustina kad ga se dovede brodom iz samostana Svetog Križa. U proglasu je nadalje naveden program proslave – svečani blagoslov kipa održat će se u Svetom Križu, nakon toga okićenom brodicom, u pratnji drugih brodica doplovit će u Trogir koji će ga dočekati tako što će „sva zvona po crkvam zaslaviti, glazba će zasvirati, mužari će pucati, a zastavam će se brodovi pozdravljati. Brodica s kipom „blaženog sugrađanina Auguština“ pristat će taj dan pred lučkim uredom gdje će ga dočekati mitronosni opat sa prečasnim kaptolom i svećenstvom te načelnik. Uz pjevanje „Tebe Boga hvalimo“ kip će biti unesen u crkvu sv. Dominika, položen na sred crkve gdje će ga „prepoštovani opat pokuditi, pa će se s podnožja svetčeva oltara kratko prigodno slovo održati“ nakon čega slijedi svečana, pjevana misa, uz dijeljenje svetih Moći „na cjelovanje“. Općinsko je upraviteljstvo nastojalo organizacijski doprinijeti ovoj svečanosti te je organiziralo proslavu na morskoj obali blizu crkve – „udarati će glazba, bit će razsvieta crkve i zvonika, i vatromti će se paliti.“ Na sam dan svetkovine, 3. kolovoza, u crkvi će se održati pjevana sveta misa, nakon nje „redat će se jedna za drugom male mise“, a potom i centralno misno slavlje koje će „rodoljubno pjevačko družtvo glazbeno izpjevati, a bit će namijenjena u korist svih onih koji su blagodarno doprinili da se B. Auguština kip nabavi i njegova se uspomena što sjajnije proslavi.“ Pjevana misa održat će se i poslijepodne, nakon molitve dijela ružarija slijedi „svečani obhod okolo grada s kipom“, a nakon povratka u crkvu „pohvalni govor, izložba P. P. Sakramenta s blagoslovom: zaključit će se ljubljenjem Moći S. O. Dominika i B. Auguština.“ Redovnici poručuju Trogiranima: „Proslavite najbolje što možete i znate svoga sugradjanina, bit će vam to na diku i korist.“
 |
Ćiril Metod Iveković: unutrašnjost crkve sv. Dominika / Narodni list, 15. 8. 1891.
|
Izvještaj s dvodnevne najavljene proslave donosi Narodni list 15. kolovoza. Iz izvještaja je jasno da je proslava tekla prema planu najavljenom u proglasu, osim što kip zbog vjetra nije stigao u grad malom brodicom, već „paroplovićem“ koji je izletnike iz Splita doveo na slavlje. Autor je zapisao da se iz zastavama urešenih brodica u pratnji parobroda s kipom bl. Augustina putem pucalo te da je njegovo pristajanje uz trogirsku obalu bilo popraćeno pucanjem iz mužara i zvonjavom, uz cijelu obalu urešenu sagovima i trobojnicama, prepunu svijeta – „cieli Trogir bio je tu“. „Uzduž obale blizu lučkog ureda bijaše podignuto zelen-stupovlje sa zastavama pred spomenutom crkvom podignuti takodjer zastavama urešeni slavoluci; crkva pak sama biješe svetčano urešena, a usred crkve dizaše se velebni slavoluk poput tribune. (…) U večer sva obala Trogirska bijaše razsvjetljena, a vatrometi pokazivahu da Trogir slavi neobično slavlje. Pred crkvom dominikanaca pak sviraše hrvatska glasba. Dan svečanosti prem je bio rabotnjak, ipak je u Trogiru svečan, te je i na 3 kolovoza osvanuo Trogir u ruhu svečanom.“ Drugog je dana svečanost započela pjevanom svetom misom koju je predvodio starješina o. Žižak, a nastavila se prema planu iz proglasa, uz jednu neobičnost: „Nećemo da hvalimo krasno pjevanje pjevačkog družtva, nego ćemo samo reći, da se je i u tom htjelo doprinieti slavi nešto neobična. Preko mise naime udarahu nekoliko komada uz tamburice vredni tamburaši. – Oh, da vam je bilo čitati zadovoljstvo, koje je prosjevalo sa svačijeg lica! (…)“. Kronološki napisan izvještaj koji opisuje svečanu procesiju na kojoj su prisustvovali redovnici i svećenstvo, općina, muška i ženska škola, uz sviranje Narodne glazbe, završava pohvalom poduljeg pohvalnog govora vještog govornika o. Miškova, priora samostana o. Žižka i svih koji su sudjelovali u organizaciji svečanosti.
 |
Narodni list, 15. 7. 1891. / Čiril Metod Iveković: portal crkve sv. Dominika
|
Svečana proslava bl. Augustina Kažotića održala se i prije točno stotinu godina – 1923. godine – na 600 obljetnicu njegove smrti. Veliko slavlje najavljuje Narodna svijest 12. lipnja 1923., a o njemu iscrpno izvještava Novo doba 4. kolovoza 1923. pod naslovom „Obljetnica jednog apostola“ i podnaslovima „Prenos moćiju iz Lucere – Slikovita procesija – Historičke reminiscencije – Iz života bl. Augustina – Učenik Akvinca – Trogir i Zagreb – Stara Kapelica – Lucera Saracenorum“ (članak možete vidjeti OVDJE): „U predvečerju Porcijunkule, kad je sunce ostavilo neku blaženu aureolu nad starodnevnim gradom, kad su u zraku titrale svježe zapadne boje poslije sumornog ljetnog dana, jedan auto iz Splita nosio je u Trogir svete moći Augustinove, koje su donešene iz južnotalijanskog grada Lucere preko Rima i Barija. Uz svečanu zvonjavu zvona katedrale i drugih crkava, kroz slavoluke lovora i mirte, auto sa svečevom relikvijom koja sadrži kost podlaktice, stiglo je na okićenu obalu pred crkvom sv. Dominika. Na obali su svečevu relikviju dočekali mnoštvo naroda, kaptol i redovnici nakon čega je okružena cvijećem i tamjanom, uz molitve, u povorci položena na svečev oltar u crkvi sv. Dominika. Pucanje mužara, glazba, zvonjava svih zvona i litugijsko pjevanje ostavljalo je dojam da se Trogir vratio „u starinska, religiozna vremena, kad je vjersko čuvstvo trijumfiralo“.“Sutradan ujutro održana je svečana pjevana misa koju je predvodio šibenski biskup Jerolim Mileta. Poslijepodne „razvila se sjajna procesija. Nešto izvanredna. Procesiji je sudjelovalo i gradjanstvo sa svim bratovštinama, školama i vjerskim udruženjima, vatrogasci i glazba. Iza starinskog srebrenog kaptolskog križa stupali su franjevci, konventualci i dominikanci, iza njih veliki broj svećenstva iz grada i okolice. Svećenici su bili odjeveni u svečanim odorama.“ U procesiji su sudjelovali opat Sentinella u mitri i sa srebrnim štapom i provincijal Orlandini koji je u rukama držao moći, pred kojima je „stupalo 12 djevojčica u bjelini sa košarama cvijeća“, dok je iza moći hodao biskup Mileta. Bratimi su nosili svečev kip praćen bezbrojnim „duplirima“. Iza kipa hodala je nepregledna masa naroda. Navečer su obalu ukrasile „umjetne vatre“ i „lijepi transparenti“, a Narodna glazba održala je birani koncert koji je trajao do kasno, u najboljem raspoloženju i redu. „Trogir je jučer oživio“, piše dopisnik don Ivo Delalle te zaključuje riječima: „Onakva svečanost mogla se je razviti samo u tom miljeu, gdje se spaja prošlost, svetost i umjetnost.“
 |
Novo doba, 13. 8. 1925. / Ćiril Metod Iveković: klaustar samostana sv. Dominika
|
Novo doba izvještava o proslavi i 1925. godine izdvajajući da je svečanost bila uveličana time što su se svečeve moći u svečanoj procesiji nošene u novom umjetničkom relikvijaru kojeg je po nacrtu prof. Kordića izradio zagrebački zlatar Griesbach. Tijekom procesije svirala je Narodna glazba koja je navečer pred crkvom priredila koncert s biranim programom.
Ove se – 2023. godine pak slavi 700. obljetnica smrti bl. Augustina Kažotića, koju trogirski dominikanci svečano slave brojnim aktivnostima. Od početka obljetničke godine u crkvu sv. Dominika postavljene su restaurirane orgulje čiji je zvuk prvi put ispunio crkvu u noći vazmenog bdijenja, dok se svečana kolaudacija održala 4. lipnja. Nove klupe za vjernike postavljene su 4. svibnja, upravo na datum nekoć izuzetno slavljene obljetnice Primišćenja. Klupe su, među ostalim, urešene i biskupskim grbom bl. Augustina Kažotića, upravo „povodom proslave 700. obljetnice njegovog rođenja za nebo“, kako stoji u tjednim „Obavijestima za Božji puk“ koje donose i vijesti o tijeku restauracije klaustra dominikanskog samostana, glavnog i bočnih oltara i crkvenih umjetnina. (FEŠTA!, str. 35-37)
25. srpnja započele su devetnice za proslavu svetkovine bl. Augustina Kažotića, a na samu svetkovinu, u četvrtak, 3. kolovoza 2023., svečanu svetu misu predvodit će nadbiskup Želimir Puljić, apostolski upravitelj Splitsko-makarske nadbiskupije.
Literatura: FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest, Muzej grada Trogira, 2023.
Izvori: Narodni list, Novo doba, Obavijesti za Božji puk samostana sv. Dominika i Nacionalnog svetišta bl. Augustina Kažotića
Fotografije: Ćiril Metod Iveković, 1909., iz mape Trogir (Muzej grada Trogira)
Pripremila: Maja Maljković Zelalija
