četvrtak, 8. prosinca 2022.

Slikarski skok u 1899. i 1900.: Trogir na platnima Tivadara Csontváryja Kosztke

 

Mađarski slikar Tivadar Csontváry Kosztka kojega mnogi kritičari smatraju najvećim mađarskim slikarem, naslikao je i Trogir! Holdvilágos éj TraubanTraui at Sunset i Sun Looking back at Trau, - ulja na platnu iz 1899. te Morning in Trau i Afternoon storm in Trau iz 1900 donosimo u nastavku:

 


 

 
 

 




Csontváry Kosztka rođen je 5. srpnja 1853. u Kisszebenu, u današnjoj Slovačkoj. Do svojih kasnih dvadesetih bio je ljekarnik, a onda je vrućeg sunčanog poslijepodneva 13. listopada 1880. godine, kada je imao 27. godina imao mističnu viziju... čuo je glas koji mu govori: "Bit ćeš najveći slikar na svijetu, veći od Rafaela". To ga je natjeralo da napusti svoju prvobitnu profesiju. Učinivši to počinje se pripremati da postane slikar - prvotno posjećujući poznate galerije, škole i umjetnike, a studij slikarstva započinje kasnije - u svojoj 41. godine. Od 1890. putovao je svijetom - bio je u Francuskoj, Grčkoj, Italiji, Libanonu, Palestini, Egiptu, Siriji... a i u Trogiru. Tu je 1899., odnosno 1900. naslikao prikazana ulja na platnu. Ona su danas dostupna na wikimedia.org, a dio su privatnih kolekcija te Mađarske nacionalne galerije.

Tivadar Csontváry Kosztka bio je doista živopisan lik kojeg se za života smatralo egocentričnim čudakom i to iz niza razloga - bio je vegetarijanac, protivnik pušenja i alkohola. Europski kritičari prepoznaju njegovu vrijednost, iako ga povezuju s postimpresionizmom i ekspresionizmom, njegov se slikarski rad teško može svrstati u jedan stil. On je sam sebe pak identificirao kao slikara "sunčane staze"... Više o njemu možete pročitati primjerice OVDJE ili OVDJE.






petak, 4. studenoga 2022.

Zavirili smo u knjigu FOTOGRAFI(JA) U TROGIRU - Tko je ovjekovječio Trogir, a tko Trogirane od 1850. do 1950. godine...

 

 ... i pronašli pregršt zanimljivosti - kako u tekstu, tako i na fotografijama! 

 

Tko je misteriozni grof Tremoli? Što i koga je snimio u Trogiru 1891. godine? Tko je još misteriozniji Srećko Wirk i što je on ovjekovječio? Je li Eduardo Pisa koji otvara fotografski obrt u Trogiru 1911. godine otvorio uistinu fotografski ili pak stolarski obrt? Gdje se nalazio foto atelijer Vasilija Jurjeva? A Nikole Losjakova? Što je sve u Trogiru snimio Emilio Plett? A pionir korčulanske fotografije Ernesto Jakov Furlani? Koje je prizore uhvatio Peter Naglič na svojem putovanju Dalmacijom 1935.? Što su sve otkrile fotografije iz albuma obitelji Milić? Koje su to četiri fotografije koje je snimio Ivan Dominik Garagnin - Fanfogna 30. travnja 1897.? Je li Dobroslav Russo prvi trogirski profesionalni fotograf koji je rodom iz Trogira? Koji je bio najpopularniji fotograf među Trogiranima početkom 20. stoljeća? Čuva li se u Muzeju grada Trogira i portret kojeg je snimio u literaturi spominjan, vrsni Nepoznati/Anonimni majstor? Odgovore na sva ta i na brojna druga pitanja donosi najnovije izdanje Muzeja grada Trogira - "Fotografi(ja) u Trogiru - Tko je ovjekovječio Trogir, a tko Trogirane od 1850. do 1950. godine".

Knjiga autorice Maje Maljković Zelalije predstavit će se 8. studenog 2022. u 20:00 sati u Galeriji Cate Dujšin Ribar, a predstavit će je recenzentica dr. sc. Fani Celio Cega, ravnateljica Muzeja grada Trogira, Ljubomir Radić, kolekcionar i ravnatelj Hrvatskog pomorskog muzeja Split, fotograf i kolekcionar Antonio Miše te sama autorica. Donosimo nekoliko fotografija objavljenih u ovoj zanimljivoj publikaciji koja na 100 stranica donosi 150 fotografija Trogira i njegovih stanovnika:

 

Trogir, 1912./13., vl. Ljubomir Radić

Antonio Jellasca, pogled na Trogir, lipanj 1891., Muzej grada Trogira

A. Carl Schuster, detalj palače Lucić, kraj 19. st., Muzej grada Trogira

Ernesto Jakov Furlani, Južna gradska vrata, poč. 20. st., vl. Darko Dragojević Šćula, zahvale Tonku Barčotu

Dragutin Karlo Stühler, S ulice, Konzervatorski odjel MKiM u Splitu

Nikola Losjakov, Riva, 1930-ih, vl. Ljubomir Radić

Dobroslav Russo i pogled na grad, vl. Nenad i Siniša Russo


Trogirani ispred lože, prije 1892., vl. Antonio Miše

Emilo Plett, 1895., Muzej grada Trogira

 

 


Vidimo se u utorak 8. studenog u 20:00 sati na predstavljanju?





četvrtak, 20. listopada 2022.

Pogled s Vlaške i gotovo neprepoznatljiv Seget 1953. godine

 

Pri Švicarskom saveznom institutu za tehnologiju u Zürichu - ETH Zürich, u njihovoj digitalno dostupnoj arhivi fotografija, čuva se nekoliko fotografija pejzaža snimljenih s Vlaške i jedna prekrasna fotografija Segeta iz 1953. godine. Autor ovih snimki, kojima u opisu stoji da su snimljene "s Malačke" i "u blizini Trogira", sveučilišni je profesor Hans Leibundgut (1909 - 1993), jedan od najznačajnijih švicarskih šumarskih znanstvenika. 

 

 Uživajte: 

ETH Library Zürich, Image Archive

ETH Library Zürich, Image Archive

ETH Library Zürich, Image Archive

ETH Library Zürich, Image Archive



Prekrasno, zar ne?



srijeda, 19. listopada 2022.

Zavirili smo u izložbu “110 GODINA NOGOMETA U TROGIRU … i nikad nas neće štufat!”

 

Danas, 19. listopada 2022. godine u 17:00 sati, u izložbenom prostoru Muzeja grada Trogira otvara se obljetnička izložba 110 GODINA NOGOMETA U TROGIRU … i nikad nas neće štufat!. Ovom izložbom HNK Slaven prisjeća se ljeta 1912. kada je osnovan kao Sportski klub Trogir, klub koji je od tada do danas doživio brojne promjene…

 Prije samog službenog otvaranja prošetali smo zanimljivim postavom i uočili mnoštvo pehara, niz dresova, zastava i zastavica, kopački (koje su pravi kolekcionarski primjerci!), novinskih članaka, zahvalnica i priznanja, a najviše od svega - povijesnih fotografija. Neke od njih donosimo u nastavku:

Nasipavanje nogometnog igrališta na Batariji za drenažu, 1967.
Članovi kluba dobrovoljnim radom su uređivali igralište, 1967.











 

 

Nakon što ste vidjeli ovaj, tek mali izbor s izložbe, vjerujemo da ćete se složiti s nama - Slavenovu obljetničku izložbu vrijedi posjetiti! Bit će otvorena do 28. listopada 2022. godine.

 

 

 

Pročitajte više priča s Batarije pod naslovima u našoj arhivi:



 


ponedjeljak, 26. rujna 2022.

FOTOGRAFI(JA) U TROGIRU: Nikola Losjakov i njegov foto atelijer na trogirskoj rivi

 

Novo izdanje Muzeja grada Trogira FOTOGRAFI(JA) U TROGIRU - Tko je ovjekovječio Trogir a tko Trogirane od 1850. do 1950. godine svjetlo dana bi trebalo ugledati u studenom 2022., kada će, u okviru Stivanje - proslave Dana grada Trogira i blagdana sv. Ivana Trogirskog, biti predstavljeno javnosti. U prvoj kratkoj najavi ove publikacije (vidi OVDJE) spomenuto je da u njoj autorica Maja Maljković Zelalija predstavlja više od 70 zanimljivih i raznolikih ličnosti koje su ovjekovječile grad, a uz njih predstavlja i 10 trogirskih fotografa koji su u tom stogodišnjem razdoblju djelovali u gradu!

 
 

 


Upravo danas, točno 92 godine i jedan dan nakon što je NIKOLA LOSJAKOV - jedan od tih 10 fotografa koji su djelovali na trogirskim adresama - dobio obrtni list za obavljanje fotografske djelatnosti u Trogiru, prigoda je da ga se dostojno predstavi! Prigoda je još i veća, s obzirom na to da je upravo uoči ove obljetnice trogirski fotograf i kolekcionar starih fotografija Antonio Miše u svoju privatnu zbirku uvrstio fotografiju koja je pravi dragulj za dodatno potvrđivanje istražene dokumentacije! 

 

Profesionalni fotograf Nikola Losjakov, piše Maljković Zelalija u izdanju Fotografi(ja) u Trogiru, rođen 1882., a umro 1958. godine bio je ruski emigrant. Istraživanje provedeno u Državnom arhivu u Splitu potvrđuje da mu je 25. rujna 1930. godine izdan obrtni list broj 33775 za obavljanje posla fotografa u Trogiru. Prema evidenciji, njegova je fotografska radnja bila smještena na kućnom broju 218. Autorica nadalje navodi da je, ukoliko će se zaključak izvesti prema Popisu kuća u Trogiru iz 1935. godine (koji se također čuva u Državnom arhivu u Splitu) njegova radnja bila smještena na kućnom broju 218 - u kući u vlasništvu Kandija i Sasso koja se nalazi u blizini samostana sv. Dominika. Zahvaljujući fotografiji iz zbirke Antonija Miše, sada znamo i da se fotografski atelijer Nikole Losjakova nalazio na zadnjem katu kuće smještene između crkve i samostana sv. Dominika i školske zgrade na trogirskoj rivi:

 

Što napisati nego - Hvala Antonio!
 



Više (za sada poznatih) motiva koje je Nikola Losjakov snimio u Trogiru u koji se doselio s Korčule, a iz kojeg se iselio u Split, autorica donosi u publikaciji zahvaljujući kolegama Ljubomiru Radiću, ravnatelju Hrvatskog pomorskog muzeja u Splitu, ujedno i vlasniku zanimljive privatne zbirke razglednica (među kojima je i jedna s Losjakovom fotografijom Trogira i nekoliko njih s otiskom Losjakova pečata!) i Tonku Barčotu iz Državnog arhiva u Dubrovniku - Sabirnog centra Korčula - Lastovo koji je Losjakovu fotografiju Trogira detektirao među arhivskim gradivom korčulanskog brodograditelja Nade Smrkinića kojeg je Sabirnom centru darovala njegova unuka Ivana Radoš.

 

Ovom prilikom, kao svojevrsni "teaser" spomenimo Losjakov portret obitelji Košćina kojeg je objavila vlasnica u facebook grupi Trogir kroz povijest, ali i jako zanimljivu fotografiju procesije/povorke preko čiovskog mosta koja je trenutno dostupna za kupnju na internetskoj stranici delcampe.net:


Obitelj Košćina: Josip (Bepo), Bogdan, Neda, Branka i Maja | Izvor: Anuska Koscina u grupi Trogir kroz povijest


 

Nikola Losjakov: procesija preko čiovskog mosta | Izvor: delcampe.net

 

Sigurni smo da ćete uživati u Losjakovim fotografijama koje će, uz više informacija o njemu i njegovom djelovanju u Trogiru, donijeti FOTOGRAFI(JA) U TROGIRU u studenom, a do tada - budite spremni za još pokoju objavu na Trogir Time Travelu koja će, nadamo se, dodatno pobuditi vaš interes za ovom publikacijom...


Autorica i ovim putem još jednom zahvaljuje Antoniju Miši, Ljubomiru Radiću i Tonku Barčotu na suradnji i kolegijalnosti prilikom provođenja istraživanja.







utorak, 20. rujna 2022.

Što je Sir William Reginald Halliday snimio u Trogiru 1913.?

 

 Fotografije koje je snimio povjesničar i arheolog, Sir William Reginald Halliday (1886. - 1966.), predavač na Sveučilištu u Glasgowu, Sveučilištu u Liverpoolu te dugogodišnji ravnatelj King´s Collegea u Londonu, čuvaju se u British school at Athens. U njihovoj digitalno dostupnoj kolekciji pronašli smo dvije fotografije (preciznije negativa) Trogira iz 1913. godine:

 

 

Sir William Reginald Halliday: "Trau: Porta Marina"

Sir William Reginald Halliday: "Trau: fortress"

 

 

Izvor: British school at Athens

 

 


 

srijeda, 31. kolovoza 2022.

Dobro došli u Trogir na dan 22. kolovoza 1894.!

 

 Sudionici Prvog međunarodnog kongresa starokršćanske arheologije koji se održavao u Splitu i Solinu 20. - 22. kolovoza 1894. godine, posljednjeg su dana kongresa posjetili Trogir. Njihov je posjet zabilježen fotografijom...

 


... i kratkom crticom o posjetu koju donosi Stanko Piploviću članku Prvi Međunarodni kongres starokršćanske arheologije objavljenom  u Kulturnoj baštini 1994. godine: 

"Na 22. kolovoza u 6 sati priređen je izlet u Trogir posebnim financijskim parobrodom "Ragusa". Sudionike su dočekale dvije glazbe, a pozdravili ih načelnik Špiro Puović i opa dr. Mate Zannoni. Gosti su razgledali stolnu crkvu i popeli se na njen zvonik. Posjetili su i starohrvatsku crkvu sv. Barbare, najstariju sačuvanu sakralnu građevinu u gradu iz IX.-X. stoljeća. U to vrijeme bila je u privatnom posjedu i služila kao skladište. Stoga je odlučeno uputiti rezoluciju Ministarstvu za bogoštovlje i nastavu da se ovaj dragocjen spomenik restaurira na trošak države. Nakon toga načelnik je priredio zakusku u srednjovjekovnoj loži na trgu koja je temeljito obnovljena po nacrtu arhitekta Aloisa Hausera iz Bela. Poslije izleta nastavljene su sjednice po odsjecima".

Istog dana navečer u vrtu obitelji Vitturi u Kaštel Lukšiću priređeno je primanje za sudionike kongresa. Na primanju je svirala trogirska glazba, a mjesto je bilo urešeno trobojnicama i zelenilom, po brdima su upaljene vatre, a u selu vatromet. Na primanje su stigli i grofovi Fanfogna Garagnin i trogirski načelnik Špiro Puović, piše Piplović.

 

Zanimljiva crtica iz bogate trogirske prošlosti, zar ne? 

 
Izvor: Piplović, Stanko: Prvi Međunarodni kongres 
starokršćanske arheologije, Kulturna baština, 1994.