Gospa od Karmena: Povijest, tradicija i fešta koja spaja Trogirane

 

 Uoči sutrašnjeg blagdana Gospe od Karmela - po trogirski, Karmena - donosimo izbor članaka iz Slobodne Dalmacije i Trogirskog lista o slavljenju ovog, najvažnijeg pasikarskog blagdana, kroz povijest. Otputovat ćemo u 90-e (1993., 1994., 1995., 1997.) i 2000-e (2001., 2005., 2006. i 2008.) godine, a arhivskim fotografijama još i dalje - u 30-e godine prošlog stoljeća, pa čak i do davne 1909. godine!

 

Članci su dio izložbe "Kad zatrube brodi Gospi Karmelskoj" (koju možete razgledati još danas i sutra, 15. i 16. srpnja 2025.!) postavljenoj u samom srcu Pasika - Sinjskoj ulici koja započinje crkvom Gospe od Karmela. 

Današnja crkva, koja se u arhivskim dokumentima spominje kao Gospa od Predgrađa ili Gospa od Novoga Grada (Sancta Maria de burgo, S. Maria di Città Nuova), a poslije kao Gospa od Karmela (Santa Maria de Borgo detta de Carmeni, Madonna del Carmine) restaurirana u 18. stoljeću. Podignuta je 1618. na mjestu stare crkve za koju je pak kamen temeljac položen 10. kolovoza 1274. godine, srušene 1600. godine zbog dotrajalosti.

 

Slobodna Dalmacija, 18. 7. 1993., str 26.

Slobodna Dalmacija, 18. 7. 1994., 28.

Slobodna Dalmacija, 18. 7. 1995., 25.

Slobodna Dalmacija, 17. 7. 1997, 19.

U tradicionalnoj procesiji, nosi se drveni kip Bogorodice s malim Isusom, nabavljen u Veneciji za pedeset zlatnika. U Trogir ga je, 16. rujna 1730. godine dopremio Šimun Calebotta, pomorac, župan bratovštine Gospe od Karmela. Blagoslovio ga je biskup Giuseppe Caccia 16. srpnja 1731. godine, nakon čega je slijedila velika svečanost s procesijom kroz grad. 

 

Slobodna Dalmacija, 18. 7. 2001., str. 17.

Slobodna Dalmacija, 18. 7. 2005., 17.

Slobodna Dalmacija, 18. 7. 2006., 20.

Trogirski list, 22. 7. 2006., 11.

 Slobodna Dalmacija, 18. 7. 2008.,  25.

 

Nekoć je za crkvu bila vezana bratovština Gospe od Karmela, a za održavanje tradicije štovanja i slavljenja ovog blagdana crkvenim slavljem, procesijom i pučkom feštom u Trogiru i dan danas, velike zasluge pripadaju Udruzi Gospe od Karmela.

Svečana procesija i pučka fešta neće izostati ni ove godine - pridružite se! I - ako još niste - ne zaboravite razgledati izložbu u Sinjskoj ulici!

 

Pripremila:
Maja Maljković Zelalija
Izvori i literatura: Konzervatorski odjel Ministarstva kulture i medija u Splitu,

Slobodna Dalmacija, Trogirski list | Babić, Ivo. 2016. Trogir - grad i spomenici.

Maljković Zelalija, Maja (ur.). 2023. FEŠTA - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest.

 

 

Pročitajte i arhivske objave s temom Gospe od Karmela, od kojih jedna objašnjava i zašto je u Trogiru na Gospu od Karmena strogo zabranjeno kupanje u moru:  

 Za Gospon od Karmena  

Legendarne trogirske ljubavi 

 

 

Uoči Uskrsa | Od tišine Velikog četvrtka do veselja Uskrs(nog ponedjeljk)a

Cijeli je Veliki tjedan obilježen posebnim narodnim običajima, a neki od njih (gotovo) su zaboravljeni.  Jedan od njih je izuzetno interesantan, čak i zagonetan trogirski običaj kruženja oko bunara Ošljak na Veliki četvrtak za kojeg je i povjesničar Marko Perojević napisao: "Kad se znade da je ono prosti bunar, koji služi za napajanje blaga, te da ni ondje ni u blizini nema groblja ni pokopanih mrtvaca, postaje zagonetno, a donekle smiješno i praznovjerno ono obilaženje bunara i molitva za mrtve.". Zagonetka je otkrivena 1902. godine zahvaljujući zanimljivom arheološkom otkriću, a o svemu više piše OVDJE. Jednako su interesantni običaji vezani za Križ od zakletve ili Rotni križ, Poljubac mira iza procesije na Veliki petak te umivanje u hladnoj vodi na Bilu subotu, dok zvoni Glorija. Njihova je priča ispričana OVDJE.

 

 S obzirom na navedene arhivske objave o običajima u Velikom tjednu, ove godine uoči Uskrsa donosimo ulomak iz publikacije FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest koji se odnosi na proslavu Uskrsa i Uskrsnog ponedjeljka u Trogiru, temu koju na Trogir Time Travelu ranije nismo obradili...

 

USKRS I USKRSNI PONEDJELJAK

Uskrs ili Vazam, najstariji je i najveći kršćanski blagdan koji se slavi u spomen Kristova uskrsnuća – temelja kršćanske vjere. Slavi se u nedjelju nakon prvog punog mjeseca, između 21. ožujka i 25. travnja, što je određeno na koncilu u Niceji 325.  Brojni su običaji vezani za Veliki tjedan i Uskrs u Trogiru. Dok se sam blagdan – baš kako je to slučaj i sa slavljenjem Božića – slavio odlaskom u crkvu, a potom u krugu obitelji te se na sam dan nisu odvijale kulturno-umjetničke priredbe niti društvene zabave, one su tijekom povijesti zabilježene na „drugi dan Uskrsa“ tj. Uskrsni ponedjeljak.

Iz novine Dan objavljene 16. travnja 1914. saznajemo da je na Uskrsni ponedjeljak, 14. travnja, održana „krasna zabava hrv. kat. mlad, društva „Ivan Lučić“ u velikoj dvorani općinskoga doma.“ Izvještaj navodi da je zabava započela u 8 sati navečer i trajala do 11 sati te da je dvorana bila dupkom puna publike, a saznajemo i u čemu je publika uživala: „Najprije je deklamirao B. Čorić Harambašićevu pjesmu Hrvatskoj s potpunim razumijevanjem i doličnim patosom. Slijedilo je šaljivo pjevanje u 3 lica „Kovač i sin mu študent“. Zatim je bilo skioptično prikazivanje uz tumačenje slika: „Veliki euharistični kongres u Beču“. Na kraju je bila sjajna šala u 2 čina „Aprilska komedija“. Autor hvali izvođače, a posebno K. Buble i F. Slade. Večer je završila formiranjem povorke koja je prošla gradom uz pjevanje.

Na „drugi dan Uskrsa“ slavila se u Trogiru „100-godišnjica Preradovićeva i to akademijom kakove Trogir nikada doživio nije“, piše Narodni list u izdanju od 17. travnja 1918. godine pod naslovom „Preradovićeva proslava u Trogiru.“. Svečanost je uvodnim govorom otvorio dr. don Ivan Delalle, a nastavili Marija Ivanko koja je „milim i toplim glasom ispjevala nekoliko komada uz pratnju svoje drugarice“ Fanny Sentinella te pjevački zbor uz pratnju maestra Bozzottija. Kao centralni dio programa navodi se prikaz progodnih sastavaka „Narodno jedinstvo“ i „Slava pesniku“ u izvedbi trogirske djece odjevene u „krasne narodne nošnje“ i malenog Tonka Doležala iz Splita. Prepuna je dvorana „drhtala od oduševljenja, osobito kad je slika pjesnikova okićena vijencima hrvatskim, srbskim i slovenskim“.

Na Uskrsni ponedjeljak 1936. dva velika autobusa dovezla su SMD „Zvonimir“ iz Splita u Trogir, gdje su u katedrali izveli Papandopulovu „Muku Isusovu“, izvještava Jadranski dnevnik 18. travnja 1936. godine. Taj je koncert „bio doista dubok umjetnički događaj za auktora, za pjevače, za trogirsko građanstvo u brojne splitske izletnike“. Autor V. R. u izvještaju hvali soliste i zbor te spominje da je lijepi govor, istučući kulturno značenje Zvonimirova koncerta koji je svojom izvedbom „Muke obnovio“ tradiciju starih trogirskih skazanja, „u gostioni kuda je Zvonimir svratio nakon koncerta“ održao dr. don Ivo Delalle. (preuzeto iz FEŠTA!, Muzej grada Trogira, 2023., str. 42.)

Sretan, miran i blagoslovljen Uskrs žele vam djelatnice Muzeja grada Trogra!

Jedna, ali veoma vrijedna fotografija kao doprinos trogirskoj maškaranoj povijesti

Prije par godina izuzetno popularan blog post bio je  

Mali muzej maškara | Foto-putovanje kroz trogirske maškarane plesove i povorke.

Ovom prilikom, a s obzirom na vrijeme karnevala i maškara u kojemu se nalazimo, 

objavljujemo jednu izuzetno zanimljivu fotografiju trogirskih maškara u vlasništvu obitelji Karli. 

Sjajan dokument vremena prve polovice 20. stoljeća koji doprinosi običajnoj povijesti grada i nadogradnji teme trogirskih maškara, slažete se?

Ma jesu se maškarali! Jeste koga pripoznali?

A ´ko zna ´oćete li koga pripoznat´ sutra, 22. 2. 2020. na malim maškarama u 10:00 sati i u nedilju, 23. 2. na Trogirskom karnevalu u 15:00 sati?

Otiđite i provjerite! :)

Ukoliko biste željeli doprinijeti ovoj ili nekoj drugoj trogirskoj temi digitalnim preslikama iz vlastitih obiteljskih albuma, rado ćemo ih vidjeti! Ukoliko sami niste u mogućnosti možemo ih presnimiti za vas i ako želite - podijeliti vaše blago na Trogir Time Travelu kako bismo mu se svi zajedno mogli diviti! Slobodno nam se javite na mail muzej.grada.trogira@gmail.com ili porukom na facebook stranicama Trogir Time Travel, odnosno Muzej grada Trogira.

Možda bi to želio netko od vaših prijatelja?

Potaknite ih dijeljenjem ovog posta na društvenim mrežama...

Zaboravljeni trogirski običaj na Veliki četvrtak

Veliki je četvrtak, kao i cijeli Veliki tjedan, obilježen posebnim narodnim običajima. Iako je svaki običaj zanimljiv, danas ćemo se posebno osvrnuti na stari trogirski običaj da se na Veliki četvrtak, nakon povratka s groblja, dolazi na bunar Ošljak i oko njega kruži moleći za mrtve...

Ulomak karte Trogira iz 1828. godine na kojem se, među ostalim, vidi položaj bunara Ošljak | Izvor: Državni arhiv u Beču

Naime, tradicija nalaže da se svake godine na Veliki četvrtak, kao i na Dan mrtvih, obilaze groblja. "Sve gradske bratovštine u srednjovjekovnim tunikama i sa svijećama u ruci najprije obilaze crkve u gradu, da se poklone mrtvome Kristu, a onda u procesiji odlaze izvan grada, na groblje, da posjete svoje mrtve. Na povratku s groblja, a prije nego će ući u grad, bratovštine dolaze do javnog bunara Ošljak i idu oko njega, stanu i mole za mrtve. Kad se znade da je ono prosti bunar, koji služi za napajanje blaga, te da ni ondje ni u blizini nema groblja ni pokopanih mrtvaca, postaje zagonetno, a donekle smiješno i praznovjerno ono obilaženje bunara i molitva za mrtve. U pisanoj povijesti grada Trogira nema spomena kad je i zašto je taj običaj nastao, ali nema sumnje da je prastar i da ide s koljena na koljeno, kroz dugi niz vijekov, a da se ne zna zašto se uprav oko bunara moli za mrtve. Trogirani su sačuvali taj običaj i nesvjesno nastavljaju s tradicijom svojih pređa.", piše 1934. godine Marko Perojević, povjesničar i publicist rođen u Trogiru.

Ulomak nacrta parka Garagnin na kojoj je ucrtan i položaj Ošljaka | Izvor: Muzej grada Trogira

Podrijetlo ovog interesantnog običaja razjašnjeno je 1902. godine zahvaljujući zanimljivom arheološkom otkriću. Naime, te se godine niveliralo zemljište oko Ošljaka i "tu se je u dubini od samih 20 cm našao komad pločnika od mozaika s bijelim kockama, te nekoliko komada rimskog crijepa i jedan kameni sakofag s ravnim poklopcem. Radovi su bili odmah obustavljeni i pozvan je Don Frane Bulić na lice mjesta. On je dao dalje kopati i otkrio neke zidove i jednu apsidu, pa još komad mozaika i dva sarkofaga... iz onoga što se otkrilo, Bulić je odmah vidio da su ono temelji jedne velike trobrodne bazilike... iz V-VI vijeka po Kristu", kaže Perojević.

S obzirom na to da su pronađenui i sarkofazi i poklopci s uklesanim križevima, Bulić je zaključio da se upravo tu nalazila glavna grobišna bazilika Tragurija. Iako je ona razorena i zatrpana, još je početkom 20. stoljeća ostao živ običaj da se bratovštine na zatrpanim ruševinama pomole za pokoj svojih predaka, navodi Marko Perojević u članku "Starokršćanska grobišna bazilika u Trogiru" objavljenom u Novom dobu 6. 11. 1934., koji donosimo u cjelosti:

Pripremila: Maja Maljković Zelalija

Danas samo rijetki spominju Ošljak, a još rjeđi ovaj običaj... baš zato, barem ovim blog postom pokušali smo očuvati uspomenu na ovaj (pra)stari trogirski običaj... Koji je običaj na Veliki četvrtak još uvijek živ? Što vi (ne) radite na Veliki četvrtak? Zna li netko zašto se današnji dan nazivao zelenim četvrtkom? Napišite nam u komentarima na našoj facebook stranici Trogir Time Travel.

Mislite li da bi iz ovog članka netko mogao naučiti 

nešto novo - podijelite ga na društvenim mrežama: