TG KALENDAR | 144. obljetnica rođenja Marka Perojevića, povjesničara i publicista

 

Vjerujemo da ste na našoj facebook stranici TROGIR TIME TRAVEL primjetili da se trudimo objavama obilježiti razne obljetnice vezane za naš grad. Kako bismo sve "dogodilo se na današnji dan" teme imali na okupu, odlučili smo ih ubuduće obilježavati naslovom TG KALENDAR. Nova rubrika donosit će tako prigodne objave potaknute obljetnicama događaja, ali i rođenja, odnosno smrti osoba koje su likom i djelom vezane za Trogir.

U nadi da će vam ovakav tip sadržaja biti interesantan kao što je to bio i do sada, krenimo na novo putovanje kroz vrijeme kroz lik i djelo jednog povjesničara i publicista rođenog u Trogiru na današnji dan...

 

Prigodni poster s ulomcima rukopisa, naslovnica te ulomaka članaka | arhiv i knjižnica Perojević - Muzej grada Trogira

MARKO PEROJEVIĆ, povjesničar i publicist čija se arhivska i bibliotečna građa čuva u Muzeju grada Trogira, rođen je u Trogiru na današnji dan, 16. listopada 1876. godine.

Markova majka bila je Petronila rođ. Kandija, a otac Frane, trgovac mješovitom robom. Završio je pučku školu u Trogiru, državnu gimnaziju u Splitu 1893./94., nakon čega upisuje studij teologije u Zadru. Zaređen je za svećenika 26. veljače 1899. godine, a u svećeničkoj službi bio je do ranog umirovljenja 1920. Službovao je u Vinišćima, Rudi, Muću i Podstrani. Za vrijeme službovanja u Muću upoznao je djevojku Matildu Smolčić s kojom se vjenčao 1922. godine, prethodno prešavši na starokatoličku vjeru. Nakon vjenčanja vratio se rimokatoličkoj vjeri.

Godine 1921. stupio je u državnu službu kao vladin pisar u Sarajevu. Nakon umirovljenja 1924. godine posvetio se publicističkom radu. Bio je član uredništva sarajevskoga Jutarnjeg lista i Napretka, a povijesne priloge objavljivao je u Jadranskom dnevniku, Jugoslavenskom listu, Hrvatskom dnevniku i Novom listu. Prije nekoliko godina objavili smo i danas rado čitan post Zaboravljeni trogirski običaj na Veliki četvrtak  u kojemu je na temelju Perojevićeva članka "Starokršćanska grobišna bazilika u Trogiru" objavljenog u Novom dobu 6. 11. 1934. rasvijetljen jedan uistinu zanimljiv stari trogirski običaj obilaženja javnog bunara Ošljak i molitve za mrtve na Veliki četvrtak...

U znanstvenom radu bavio se crkvenom poviješću u doba hrvatskih narodnih vladara te poviješću Klisa i Trogira. Tako je, među ostalim, 1908. godine za izdavanje priredio knjigu Pavla Andreisa Storia della citta di Trau iz 17. stoljeća. Među brojnim znanstvenim člancima izdvojimo samo neke - Žena u srednjem vijeku u Trogiru, Plemićko vijeće u Trogiru, Blaženi Augustin Kažotić biskup zagrebački, Najstarija hrvatska zadružbina Sv. Marta na Bijaćima kod Trogira, ... Osim toga  napisao je Klis u turskoj vlasti, Talovci - cetinski i kliški knezovi, Dva borca za slobodu: Mihač Vitturi i biskup Simon Dominis, Postanak Kaštela, ...

 

Rukopisi članaka Trogirska žena u srednjem vijeku i Plemićko vijeće u Trogiru, Muzej grada Trogira

 

Neke od najvrjednijih knjiga knjižnice Perojević iz Muzeja grada Trogira ranije spomenuta Andreisova Povijest grada Trogira (1908.) te Statut grada Trogira (izdanje iz 1915.). U Muzeju se također čuva arhivska građa ovog povjesničara i publicista. Arhiv Marka Perojevića sadrži brojne rukopise, bilješke, literaturu, prve otiske članaka s korekturom, dopise, knjige s posvetama, članke, ... od kojih mali izbor donosimo u prigodnom plakatu u okviru ove objave. Poster detaljnije možete razgledati na Instagram stranici @trogirmuseum.

 Marko Perojević umro je u Sarajevu 28. rujna 1943. godine.

Izvori i literatura: arhivsko gradivo i knjižnica Perojević - Muzej grada Trogira, 

Ivan Pažanin: Jedna zaboravljena obljetnica, Vartal 1-2/1995., enciklopedija.hr
Pripremila: Maja Maljković Zelalija

 

 

Nadamo se da ćete sa zanimanjem pratiti novu rubriku TG KALENDAR! Hvala vam što ćete dijeljenjem na društvenim mrežama pozvati prijatelje da ga čitaju...

4 stara trogirska običaja u Velikom tjednu

Izreka "Bolje da umre selo nego običaji" u našem današnjem članku posvećenom pojedinim trogirskim običajima - nije primjenjiva... Grad nam - na sreću - nije umro, ali četiri (pra)stara trogirska običaja u Velikom tjednu koja donosimo u nastavku jesu. No ipak - nastavili su živjeti kao pisana riječ zahvaljujući povjesničarima, arheolozima i publicistima iz čijih smo tekstova saznali nešto više...

1. KRIŽ OD ZAKLETVE ili ROTNI KRIŽ

Zakletva pri izvršenju presude nekoć se polagala nad križem i knjigom Evanđenja koji su bili postavljeni na jednu okruglu ploči na trgu. Ivan Lucić piše: „iako ove okrugle ploče više nema, te je ovaj način zaklinjanja izišao iz običaja, ipak je moguće da se ona ploča nalazila na sredini trga jer se još uvijek vidi okrugli trag na starom pločniku između Gospine crkve i novog zastavnog stupa. Od tog svečanog polaganja zakletve ostao je trag te se i u našim danima za uskrsnih blagdana običava izložiti veliki srebrni posvećeni križ na četverouglastoj ploči koja je pokrivala jednu kamenu raku, a bila je postavljena pokraj spomenute Gospine crkve na trgu pod prozorom. Ona je pred malo godina uklonjena, a namjesto nje se običava postaviti jedan mali stol s istim križem i ovaj se križ u narodu običava nazvati KRIŽ OD ZAKLETVE ili ROTNI KRIŽ.“ 

 

Pozadinska slika: Charles-Louis Clérisseau, Vue de Trau en Dalmatie, 1757. | Muzej Ermitaž, Sankt Peterburg

2. POLJUBAC MIRA

"Na Veliki četvrtak i Veliki petak bratovštine kao da ožive i vraćaju nas u stara vremena", piše don Ivo Delalle. "Iza procesije na Veliki petak u kasnoj noći, bratimi se skupljaju u dvorane svojih bratovština, skidaju kukuljice, oko vrata objese pâs u znak pokore i pred otkrivenim Raspećem pitaju oproštenje od Boga i u svoje braće i mire se u POLJUPCU MIRA."

Pozadinska slika: tunika bratovštine Svetog Duha | Muzej grada Trogira - stalni postav

3. GLORIJA I HLADNA VODA

Na veliku, tzv. BILU SUBOTU, zvoni GLORIJA, koja označava Kristovo uskrsnuće, a upravo tom zvonjavom prestaju sve korizmene zabrane. Običaj je bio da se, dok zvoni Glorija, svi ukućani umiju u hladnoj vodi – za dobro zdravlje. Tko nije bio kod kuće, ni u blizini vode umivao se - pljuvačkom.

4. MOLITVA OKO OŠLJAKA

Tradicija nalaže da se svake godine na Veliki četvrtak, kao i na Dan mrtvih, obilaze groblja. "Sve gradske bratovštine u srednjovjekovnim tunikama i sa svijećama u ruci najprije obilaze crkve u gradu, da se poklone mrtvome Kristu, a onda u procesiji odlaze izvan grada, na groblje, da posjete svoje mrtve. Na povratku s groblja, a prije nego će ući u grad, bratovštine dolaze do javnog bunara Ošljak i idu oko njega, stanu i mole za mrtve. Kad se znade da je ono prosti bunar, koji služi za napajanje blaga, te da ni ondje ni u blizini nema groblja ni pokopanih mrtvaca, postaje zagonetno, a donekle smiješno i praznovjerno ono obilaženje bunara i molitva za mrtve. U pisanoj povijesti grada Trogira nema spomena kad je i zašto je taj običaj nastao, ali nema sumnje da je prastar i da ide s koljena na koljeno, kroz dugi niz vijekov, a da se ne zna zašto se uprav oko bunara moli za mrtve. Trogirani su sačuvali taj običaj i nesvjesno nastavljaju s tradicijom svojih pređa.", piše 1934. godine Marko Perojević, povjesničar i publicist rođen u Trogiru.

Podrijetlo ovog interesantnog običaja razjašnjeno je 1902. godine zahvaljujući zanimljivom arheološkom otkriću. Naime, te se godine niveliralo zemljište oko Ošljaka i "tu se je u dubini od samih 20 cm našao komad pločnika od mozaika s bijelim kockama, te nekoliko komada rimskog crijepa i jedan kameni sakofag s ravnim poklopcem. Radovi su bili odmah obustavljeni i pozvan je Don Frane Bulić na lice mjesta. On je dao dalje kopati i otkrio neke zidove i jednu apsidu, pa još komad mozaika i dva sarkofaga... iz onoga što se otkrilo, Bulić je odmah vidio da su ono temelji jedne velike trobrodne bazilike... iz V-VI vijeka po Kristu", kaže Perojević. 

S obzirom na to da su pronađeni i sarkofazi i poklopci s uklesanim križevima, Bulić je zaključio da se upravo tu nalazila glavna grobišna bazilika Tragurija. Iako je ona razorena i zatrpana, još je početkom 20. stoljeća ostao živ običaj da se bratovštine na zatrpanim ruševinama pomole za pokoj svojih predaka, navodi Marko Perojević u članku "Starokršćanska grobišna bazilika u Trogiru" objavljenom u Novom dobu 6. 11. 1934., koji u cijelosti možete pročitati na poveznici Zaboravljeni trogirski običaj na Veliki četvrtak 

 Koji su običaji u Velikom tjednu u vašem domu još uvijek živi? Kako se pripremate za Uskrs? Javite nam u komentarima na Facebook stranici Trogir Time Travel.

 

Zaboravljeni trogirski običaj na Veliki četvrtak

Veliki je četvrtak, kao i cijeli Veliki tjedan, obilježen posebnim narodnim običajima. Iako je svaki običaj zanimljiv, danas ćemo se posebno osvrnuti na stari trogirski običaj da se na Veliki četvrtak, nakon povratka s groblja, dolazi na bunar Ošljak i oko njega kruži moleći za mrtve...

Ulomak karte Trogira iz 1828. godine na kojem se, među ostalim, vidi položaj bunara Ošljak | Izvor: Državni arhiv u Beču

Naime, tradicija nalaže da se svake godine na Veliki četvrtak, kao i na Dan mrtvih, obilaze groblja. "Sve gradske bratovštine u srednjovjekovnim tunikama i sa svijećama u ruci najprije obilaze crkve u gradu, da se poklone mrtvome Kristu, a onda u procesiji odlaze izvan grada, na groblje, da posjete svoje mrtve. Na povratku s groblja, a prije nego će ući u grad, bratovštine dolaze do javnog bunara Ošljak i idu oko njega, stanu i mole za mrtve. Kad se znade da je ono prosti bunar, koji služi za napajanje blaga, te da ni ondje ni u blizini nema groblja ni pokopanih mrtvaca, postaje zagonetno, a donekle smiješno i praznovjerno ono obilaženje bunara i molitva za mrtve. U pisanoj povijesti grada Trogira nema spomena kad je i zašto je taj običaj nastao, ali nema sumnje da je prastar i da ide s koljena na koljeno, kroz dugi niz vijekov, a da se ne zna zašto se uprav oko bunara moli za mrtve. Trogirani su sačuvali taj običaj i nesvjesno nastavljaju s tradicijom svojih pređa.", piše 1934. godine Marko Perojević, povjesničar i publicist rođen u Trogiru.

Ulomak nacrta parka Garagnin na kojoj je ucrtan i položaj Ošljaka | Izvor: Muzej grada Trogira

Podrijetlo ovog interesantnog običaja razjašnjeno je 1902. godine zahvaljujući zanimljivom arheološkom otkriću. Naime, te se godine niveliralo zemljište oko Ošljaka i "tu se je u dubini od samih 20 cm našao komad pločnika od mozaika s bijelim kockama, te nekoliko komada rimskog crijepa i jedan kameni sakofag s ravnim poklopcem. Radovi su bili odmah obustavljeni i pozvan je Don Frane Bulić na lice mjesta. On je dao dalje kopati i otkrio neke zidove i jednu apsidu, pa još komad mozaika i dva sarkofaga... iz onoga što se otkrilo, Bulić je odmah vidio da su ono temelji jedne velike trobrodne bazilike... iz V-VI vijeka po Kristu", kaže Perojević.

S obzirom na to da su pronađenui i sarkofazi i poklopci s uklesanim križevima, Bulić je zaključio da se upravo tu nalazila glavna grobišna bazilika Tragurija. Iako je ona razorena i zatrpana, još je početkom 20. stoljeća ostao živ običaj da se bratovštine na zatrpanim ruševinama pomole za pokoj svojih predaka, navodi Marko Perojević u članku "Starokršćanska grobišna bazilika u Trogiru" objavljenom u Novom dobu 6. 11. 1934., koji donosimo u cjelosti:

Pripremila: Maja Maljković Zelalija

Danas samo rijetki spominju Ošljak, a još rjeđi ovaj običaj... baš zato, barem ovim blog postom pokušali smo očuvati uspomenu na ovaj (pra)stari trogirski običaj... Koji je običaj na Veliki četvrtak još uvijek živ? Što vi (ne) radite na Veliki četvrtak? Zna li netko zašto se današnji dan nazivao zelenim četvrtkom? Napišite nam u komentarima na našoj facebook stranici Trogir Time Travel.

Mislite li da bi iz ovog članka netko mogao naučiti 

nešto novo - podijelite ga na društvenim mrežama: