17 fotografija Trogira iz knjige "Miasta Dalmatyńskie do początku XV wieku"

Poljski povjesničar Zdzislav Kaczmarczyk (1911 - 1980) godine 1976. objavio je knjigu Miasta Dalmatyńskie do początku XV wieku, u izdanju Poljske akademije znanosti - Odsjeka u Poznańu. Ova opsežna knjiga, podijeljena u pet cjelina - Istra, Kvarnerski i riječki zaljev, Srednja Dalmacija, Južna Dalmacija i  Crnogorska obala, donosi i bogatu kolekciju fotografija - njih 322, a među njima i 17 lijepih fotografija Trogira.

Na samom ovitku smjestila se fotografija današnje Mornarske ulice, a unutar korica fotografije Trogira iz zraka, južnih gradskih vrata i male lože, tvrđave Kamerlengo te pogleda na grad s njenih zidina. Tu su i fotografije gradske lože, štandarca na rivi, zvonika katedrale sv. Lovre, unutrašnjosti crkve sv. Barbare, općinske palače, palače Ćipiko, crkve sv. Sebastijana, kule Vitturi, apside katedrale, reljefa Kairosa, te fotografije karakteristične gradske ulice i stambene kuće, kako je napisano u njihovu opisu. 

Razgledajte ih u nastavku:

 

 

Koja vam se najviše sviđa? Javite nam na našoj facebook stranici Trogir Time Travel!

 

 

 

Ispravak neTTTočnog navoda | Sokole moj, misec gori-doli šta ima veze!

 

Ispravak netočnog navoda zgodna je jezična konstrukcija koje su se zidovi sabornice nekoć itekako naslušali. Danas se više ne koristi, a mi volimo sve ono što je nekad bilo... pa ćemo Ispravak neTTTočnog navoda koristiti na Trogir Time Travelu (jeste skužili TTT? 😉) za - a što drugo nego - ispravke netočnih navoda! 😃  

 

Ponekad novi izvori informacija donesu nove spoznaje, a baš je to ono što će Ispravak neTTTočnog navoda - povremena rubrika na našem blogu donositi u budućnosti.  Krenimo s ispravkom prvim u kojem nam novi izvor informacija - novine "Velebit" - donosi novu informaciju o jednom zanimljivom događanju u Trogiru 1908. godine...

 

 

 

 

"Velebit" su prve splitske dnevne novine. Izlazile su svaki dan osim nedjeljom od 1. veljače 1908. do 30. rujna 1908. godine. Tiskane su u Hrvatskoj štampariji Trumbić i drugi, a njihov glavni urednik i pokretač bio je političar Ante Trumbić. Ove novine donose i niz zanimljivih članaka iz Trogira, a među njima i tri članka koja demantiraju povijesni podatak naveden na jednoj dopisnici...

Na živopisnoj fotografiji koja prikazuje mnoštvo građana na Batariji, tiskanoj u obliku dopisnice, u gornjem lijevom kutu stoji natpis "Trogir: Prvi izstup "Hrv. Sokola"27. 10. 1908". No, sudeći prema člancima iz dnevnog lista "Velebit", taj se istup dogodio mjesec dana ranije - 27. rujna 1908. godine!

"Velebit" tako najavljujući događaj, 23. rujna 1908. pod naslovom "Prvi istup trogirskog Sokola." piše:

„Hrvatski Sokol“ u Trogiru uz patriotično sudjelovanje „Nar. Glazbe“ priredjuje 27. rujna t. g. svoj prvi istup. Program svečanosti : Prije podne : U 7 sati „Budnica“. Narodna glazba obilazi gradom uz sviranje narodnih davorija. Poslije podne: Istup društva u 3 sata iz Općinskog doma na mjesto zvano „Batarija“. Red vježaba : 1. Proste vježbe zastavicama pomladka Hrv. Sokola. 2. Vježbe članstva na ručama. 3. Proste vježbe članstva Hrv. Sokola. Za vrijeme vježaba udara „Nar. Glazba“. Povratak u Općinski Dom u 6 i pol sati. U večer na 7 sati udara Nar. Glazba svoj birani program u općin. loži.
Tom prigodom izdan je ovaj proglas :
Gradjani!
Dne 27. rujna t. g. naš novoustrojeni trogirski hrvatski Sokol za prvi put istupa u javnost, te kani taj svoj istup, i ako skromno, prama vlastitim silama, dostojno proslaviti.
Gradjani starodrevnog hrvatskog Trogira, domovinska Vas dužnost nalaže, da sudjelujete narodnoj svečanosti i da okitite Vaše stanove sa narodnim hrvatskim bojama, e da tako vanjsko ruho grada bude odavalo značaj znamenitosti dogadjaja.
Hrvati trogirski, nastojte iz petnih žila da svečanost ispadne što veličanstvenije, e da tako još više obodrite uzdanicu našu, nek se zagrije što više za značajnu i veliku ideju, jer što bude brojnije Vaše saućešće i što veće Vaše zanimanje oko procvata društva, tim veća će biti njegova ustrajnost za postignnće narodnih ideala.
(...)
Gradjani, nastojte da dan 27. rujna bude proslavljen kako se dolikuje hrvatskom Trogiru, i da bude zabilježen sa zlatnim slovima u analima trogirske hrvatske svijesti, jer će taj dan naše sokolstvo dobiti jednog novog druga „Trogirski Hrvatski Sokol, koji će skupa s njime braniti naše svete amanete i koji će visoko držati svoj hrvatski barjak.
Živio „Hrvatski Sokol“!"

Osim najave, "Velebit" donosi i izvještaje o tome kako je bilo u Trogiru na prvom istupu lokalnog Hrvatskog sokola 27. rujna 1908. koji dodatno potvrđuju da se istup dogodio mjesec dana ranije nego je to zabilježeno na lijepoj dopisnici. Izvještaji su objavljeni pod naslovima "Sokol u Trogiru" 28. rujna te "Istup "Hrvatskog Sokola" u posljednjem broju "Velebita" - 30. rujna 1908. godine.

U prilog tomu ide i spoznaja da su se obljetnice ovog društva u Trogiru redovito obilježavale u rujnu, o čemu svjedoče i novinski izvještaji poput, primjerice, "Proslava u Trogiru" od 25. 9. 1922., "Sokolsko slavlje u Trogiru" 25. rujna 1923., "Veliki uspjeh okružnog sokolskog sleta u Trogiru" od 23. rujna 1929. itd.

Nije ovo prvi slučaj da je na dopisnicama i u novinskim članicima/arhivskim izvorima naveden različit datum... No, ostavimo to za neki sljedeći Ispravak neTTTočnog navoda...

Istražila i pripremila:
Maja Maljković Zelalija

 

 

FOTOGRAFI(JA) U TROGIRU: Nikola Losjakov i njegov foto atelijer na trogirskoj rivi

 

Novo izdanje Muzeja grada Trogira FOTOGRAFI(JA) U TROGIRU - Tko je ovjekovječio Trogir a tko Trogirane od 1850. do 1950. godine svjetlo dana bi trebalo ugledati u studenom 2022., kada će, u okviru Stivanje - proslave Dana grada Trogira i blagdana sv. Ivana Trogirskog, biti predstavljeno javnosti. U prvoj kratkoj najavi ove publikacije (vidi OVDJE) spomenuto je da u njoj autorica Maja Maljković Zelalija predstavlja više od 70 zanimljivih i raznolikih ličnosti koje su ovjekovječile grad, a uz njih predstavlja i 10 trogirskih fotografa koji su u tom stogodišnjem razdoblju djelovali u gradu!

 

 

 

Upravo danas, točno 92 godine i jedan dan nakon što je NIKOLA LOSJAKOV - jedan od tih 10 fotografa koji su djelovali na trogirskim adresama - dobio obrtni list za obavljanje fotografske djelatnosti u Trogiru, prigoda je da ga se dostojno predstavi! Prigoda je još i veća, s obzirom na to da je upravo uoči ove obljetnice trogirski fotograf i kolekcionar starih fotografija Antonio Miše u svoju privatnu zbirku uvrstio fotografiju koja je pravi dragulj za dodatno potvrđivanje istražene dokumentacije! 

 

Profesionalni fotograf Nikola Losjakov, piše Maljković Zelalija u izdanju Fotografi(ja) u Trogiru, rođen 1882., a umro 1958. godine bio je ruski emigrant. Istraživanje provedeno u Državnom arhivu u Splitu potvrđuje da mu je 25. rujna 1930. godine izdan obrtni list broj 33775 za obavljanje posla fotografa u Trogiru. Prema evidenciji, njegova je fotografska radnja bila smještena na kućnom broju 218. Autorica nadalje navodi da je, ukoliko će se zaključak izvesti prema Popisu kuća u Trogiru iz 1935. godine (koji se također čuva u Državnom arhivu u Splitu) njegova radnja bila smještena na kućnom broju 218 - u kući u vlasništvu Kandija i Sasso koja se nalazi u blizini samostana sv. Dominika. Zahvaljujući fotografiji iz zbirke Antonija Miše, sada znamo i da se fotografski atelijer Nikole Losjakova nalazio na zadnjem katu kuće smještene između crkve i samostana sv. Dominika i školske zgrade na trogirskoj rivi:

 

Što napisati nego - Hvala Antonio!

 

Više (za sada poznatih) motiva koje je Nikola Losjakov snimio u Trogiru u koji se doselio s Korčule, a iz kojeg se iselio u Split, autorica donosi u publikaciji zahvaljujući kolegama Ljubomiru Radiću, ravnatelju Hrvatskog pomorskog muzeja u Splitu, ujedno i vlasniku zanimljive privatne zbirke razglednica (među kojima je i jedna s Losjakovom fotografijom Trogira i nekoliko njih s otiskom Losjakova pečata!) i Tonku Barčotu iz Državnog arhiva u Dubrovniku - Sabirnog centra Korčula - Lastovo koji je Losjakovu fotografiju Trogira detektirao među arhivskim gradivom korčulanskog brodograditelja Nade Smrkinića kojeg je Sabirnom centru darovala njegova unuka Ivana Radoš.

 

Ovom prilikom, kao svojevrsni "teaser" spomenimo Losjakov portret obitelji Košćina kojeg je objavila vlasnica u facebook grupi Trogir kroz povijest, ali i jako zanimljivu fotografiju procesije/povorke preko čiovskog mosta koja je trenutno dostupna za kupnju na internetskoj stranici delcampe.net:

Obitelj Košćina: Josip (Bepo), Bogdan, Neda, Branka i Maja | Izvor: Anuska Koscina u grupi Trogir kroz povijest

 

Nikola Losjakov: procesija preko čiovskog mosta | Izvor: delcampe.net

 

Sigurni smo da ćete uživati u Losjakovim fotografijama koje će, uz više informacija o njemu i njegovom djelovanju u Trogiru, donijeti FOTOGRAFI(JA) U TROGIRU u studenom, a do tada - budite spremni za još pokoju objavu na Trogir Time Travelu koja će, nadamo se, dodatno pobuditi vaš interes za ovom publikacijom...

Autorica i ovim putem još jednom zahvaljuje Antoniju Miši, Ljubomiru Radiću i Tonku Barčotu na suradnji i kolegijalnosti prilikom provođenja istraživanja.

Zavežite se - polijećemo u 1935.! | TG kalendar, epozoda 14 .: Avijatičari

 

 

 

17. ožujka 1935. održana je konstituirajuća sjednica trogirskog aerokluba Naša krila. Na skupštini u Općinskoj dvorani sudjelovali su i predstavnici Oblasnog odbora aerokluba Naša krila iz Splita. Za predsjednika kluba izabran je Frane Slade, za potpredsjednika Marin Lušić, a za blagajnika Vinko Svilan.

Osim navedenih informacija, Marijan Čipčić u svojem doktorskom radu Društveno-političke prilike i gospodarstvo u Trogiru od 1918. do 1941. godine navodi da su odbornici kluba bili Vjekoslav Karara, Petar Sentinella, Đuro Jakčim, Ljubo Kačić, Miroslav Puović i Roko Torba, dok su u nadzornom odboru bili Andrija Kuljiš, Ante Frlan, Gajo Hrabar, don Frane Coce i Andrija Košćina.

 

 

Jadranski dnevnik, 18. 3. 1935.

 

 ~*~

Prvi avioklub u Dalmaciji osnovan je u ožujku 1927., dok je u svibnju 1922. godine, s ciljem upoznavanja građanstva sa zrakoplovstvom kao sportom i bitnim čimbenikom za obranu države, u Beogradu osnovan Aeroklub Kraljevine SHS. Klub je izdavao i časopis Naša krila.

Novo doba, 28. 3. 1927.

Iz rubrike TG KALENDAR pročitajte i:

 

 Na današnji dan prije 49 godina službeno je osnovan Folklorni ansambl "Trogir"

 Legendarni rukometni trener Vinko Kandija preminuo je na današnji dan prije 19 godina

 Znate li tko je bio prvi konzervator za Dalmaciju? Rođen je u Trogiru na današnji dan prije 257 godina...

 MACA ŽVEK! | Prije točno 50 godina premijerno prikazana "Šporka posla"

Je li ovo bio prvi trogirski "rent a car"? 

TV redatelj Marin Kalebota rođen je u Trogiru na današnji dan 1931. godine

 Na današnji dan prije 71. godinu rođen je Nikola Buble   

 Trogirski incident

Ante Ivačić - lik iz "zlatne knjige" trogirske prošlosti

Dan užežin Stivanje, 13. studenog 1892. godine, rođen je dr. don Ivan Delalle 

Na današnji je dan 1874. godine u Segetu Donjem rođen Vinko Lozovina 

 Na današnji dan prije 211 godina rođen je dr. don Antonio Lubin 

 144. obljetnica rođenja Marka Perojevića, povjesničara i publicista

Ukoliko vam je ova informacija bila zanimljiva, pozivamo vas da je podijelite s prijateljima na društvenim mrežama.

TG kalendar | Na današnji dan prije 211 godina rođen je dr. don Antonio Lubin

 

 

 

 

ANTONIO LUBIN, jedan od najistaknutijih dantista 19. stoljeća čija se knjižnica i obiteljski arhiv čuvaju u Muzeju grada Trogira, rođen je u Trogiru na današnji dan, 22. listopada 1809. godine.

 

Antoniova (Antina, Antunova) majka bila je Dominka rođ. Košćina - Skakoc, a otac Lovre, po zanimanju kovač. Osnovno obrazovanje Antun je stekao u rodnom gradu - u Kolegiju sv. Lazara, gdje ga je među ostalima podučavao i bakin brat - svećenik Ivan Skakoc. U Zadru je završio licej, a u Padovi teološki fakultet. Nakon što je 1838. godine stekao doktorat iz filozofije vraća se u rodni grad. Predavao je u Zadru, Splitu, Veneciji, Grazu te obavljao svećeničku dužnost u Trogiru. Odlikovan je Viteškim križem ordena Franje Josipa.

Lubinovo remek-djelo je njegovo izdanje Danteove Božanstvene komedije objavljeno u Padovi na 935 stranica 1881. godine. Navedeno izdanje u struci je kasnije bilo poznato kao "enciklopedija Komedije".

Umro je 21. srpnja 1900. godine. Na posljednjem ispraćaju brojni Trogirani su mu odali počast, usprkos političkom neslaganju s njegovim autonomaškim stavovima.

Knjižnicu Antonia Lubina koja se čuva u Muzeju grada Trogira čine izdanja knjiga i periodike iz raznih područja - književnosti, teologije, filozofije, povijesti, povijesti umjetnosti, medicine, fizike, astronomije, prava... Izdanja su pisana na hrvatskom, latinskom, talijanskom, engleskom, njemačkom, francuskom i ruskom jeziku, a među njima se nalaze i djela Williama Shakespearea, William Wordswortha, T. S. Elliota, Williama Butlera Yeatsa, ...  Kao najstarije knjige iz knjižnice Lubin mogu se izdvojiti primjerice inkunabula iz 1498. godine - Gregorius I: Moralia Sancti Gregorii in libros beati Job una cum tabulisquarum unaseriatim omnia puncta..., zatim Pandectarium iuris civilis iz 1551., Missale Romanum, novissime imoressum iz 1553., ...

Osim knjižnice, u Muzeju grada Trogira čuva se i dio arhivske građe obitelji Lubin. U samom arhivu nalaze se brojne isprave i dokumenti - popisi imovine, inventari, oporuke, nacrti, bilježnice ... koji doprinose poznavanju života u Trogiru u 19. stoljeću.

 

Izvori i literatura:
A Bilić Petričević: Knjižnica i arhiv obitelji Lubin, 2006. (stručni rad),
D. Radić: Knjižnica Antuna Lubina u Muzeju grada Trogira, Informatica Museologica, 1998.
Pripremila: M. Maljković Zelalija

 

 

TG KALENDAR | 144. obljetnica rođenja Marka Perojevića, povjesničara i publicista

 

Vjerujemo da ste na našoj facebook stranici TROGIR TIME TRAVEL primjetili da se trudimo objavama obilježiti razne obljetnice vezane za naš grad. Kako bismo sve "dogodilo se na današnji dan" teme imali na okupu, odlučili smo ih ubuduće obilježavati naslovom TG KALENDAR. Nova rubrika donosit će tako prigodne objave potaknute obljetnicama događaja, ali i rođenja, odnosno smrti osoba koje su likom i djelom vezane za Trogir.

U nadi da će vam ovakav tip sadržaja biti interesantan kao što je to bio i do sada, krenimo na novo putovanje kroz vrijeme kroz lik i djelo jednog povjesničara i publicista rođenog u Trogiru na današnji dan...

 

Prigodni poster s ulomcima rukopisa, naslovnica te ulomaka članaka | arhiv i knjižnica Perojević - Muzej grada Trogira

MARKO PEROJEVIĆ, povjesničar i publicist čija se arhivska i bibliotečna građa čuva u Muzeju grada Trogira, rođen je u Trogiru na današnji dan, 16. listopada 1876. godine.

Markova majka bila je Petronila rođ. Kandija, a otac Frane, trgovac mješovitom robom. Završio je pučku školu u Trogiru, državnu gimnaziju u Splitu 1893./94., nakon čega upisuje studij teologije u Zadru. Zaređen je za svećenika 26. veljače 1899. godine, a u svećeničkoj službi bio je do ranog umirovljenja 1920. Službovao je u Vinišćima, Rudi, Muću i Podstrani. Za vrijeme službovanja u Muću upoznao je djevojku Matildu Smolčić s kojom se vjenčao 1922. godine, prethodno prešavši na starokatoličku vjeru. Nakon vjenčanja vratio se rimokatoličkoj vjeri.

Godine 1921. stupio je u državnu službu kao vladin pisar u Sarajevu. Nakon umirovljenja 1924. godine posvetio se publicističkom radu. Bio je član uredništva sarajevskoga Jutarnjeg lista i Napretka, a povijesne priloge objavljivao je u Jadranskom dnevniku, Jugoslavenskom listu, Hrvatskom dnevniku i Novom listu. Prije nekoliko godina objavili smo i danas rado čitan post Zaboravljeni trogirski običaj na Veliki četvrtak  u kojemu je na temelju Perojevićeva članka "Starokršćanska grobišna bazilika u Trogiru" objavljenog u Novom dobu 6. 11. 1934. rasvijetljen jedan uistinu zanimljiv stari trogirski običaj obilaženja javnog bunara Ošljak i molitve za mrtve na Veliki četvrtak...

U znanstvenom radu bavio se crkvenom poviješću u doba hrvatskih narodnih vladara te poviješću Klisa i Trogira. Tako je, među ostalim, 1908. godine za izdavanje priredio knjigu Pavla Andreisa Storia della citta di Trau iz 17. stoljeća. Među brojnim znanstvenim člancima izdvojimo samo neke - Žena u srednjem vijeku u Trogiru, Plemićko vijeće u Trogiru, Blaženi Augustin Kažotić biskup zagrebački, Najstarija hrvatska zadružbina Sv. Marta na Bijaćima kod Trogira, ... Osim toga  napisao je Klis u turskoj vlasti, Talovci - cetinski i kliški knezovi, Dva borca za slobodu: Mihač Vitturi i biskup Simon Dominis, Postanak Kaštela, ...

 

Rukopisi članaka Trogirska žena u srednjem vijeku i Plemićko vijeće u Trogiru, Muzej grada Trogira

 

Neke od najvrjednijih knjiga knjižnice Perojević iz Muzeja grada Trogira ranije spomenuta Andreisova Povijest grada Trogira (1908.) te Statut grada Trogira (izdanje iz 1915.). U Muzeju se također čuva arhivska građa ovog povjesničara i publicista. Arhiv Marka Perojevića sadrži brojne rukopise, bilješke, literaturu, prve otiske članaka s korekturom, dopise, knjige s posvetama, članke, ... od kojih mali izbor donosimo u prigodnom plakatu u okviru ove objave. Poster detaljnije možete razgledati na Instagram stranici @trogirmuseum.

 Marko Perojević umro je u Sarajevu 28. rujna 1943. godine.

Izvori i literatura: arhivsko gradivo i knjižnica Perojević - Muzej grada Trogira, 

Ivan Pažanin: Jedna zaboravljena obljetnica, Vartal 1-2/1995., enciklopedija.hr
Pripremila: Maja Maljković Zelalija

 

 

Nadamo se da ćete sa zanimanjem pratiti novu rubriku TG KALENDAR! Hvala vam što ćete dijeljenjem na društvenim mrežama pozvati prijatelje da ga čitaju...

𝑻𝒂𝒓𝒊𝒈𝒖𝒛 𝒇𝒓𝒊𝒆𝒏𝒅𝒍𝒚 tema

Situacija da je toaletni papir top tema diljem svijeta potaknula nas je da istražimo temu blisko povezanu s popularno zvanim "tariguzom". Pod bliskom povezanošću podrazumijevamo ono na što druga polovica riječi "tariguz" sjeda prilikom upotrebe toaletnog papira. Danas tako na Trogir Time Travelu pišemo o - zahodima/nužnicima/kondutima/wc-ima... kako god hoćete.

Prije svega nadamo se da ste dobro vi i vaši bližnji, da se pridržavate svih preporuka koje predlažu nadležne službe te da perete ruke često, temeljito i na pravilan način koji je opisan i prikazan na POVEZNICI. Pranje i dezinfekcija ruku ključni su za sprječavanje infekcije jednako kao i odgovorno ponašanje u skladu s preporukama!

A sada krenimo s tariguz friendly temom.

  KAKO JE BILO NEKAD

Zbog nedostatka zahoda i kanalizacijskih sustava bilo je uobičajeno obavljati nuždu na gradskim ulicama, a iz kuća sadržaje iz noćnih posuda - po trogirsku "vrcina" - prolijevati kroz prozor uz povik "PAZI, VODA!". S ciljem uvođenja kakvog-takvog reda, određene su zabrane u obliku odredbi u statutima. U Statutu grada Trogira iz 1322. tako stoji:

"NE SMIJE SE MOKRITI NITI PRAZNITI ŽELUDAC NA JAVNIM MJESTIMA
Dodajemo da se nijedna osoba ne usudi mokriti ni prazniti želudac ni danju ni noću na ulicama unutar gradskih vrata niti u blizini tih vrata, niti na javnim ulicama u gradu, niti na komunalnom trgu ni u komunalnoj loži, niti u njihovu okolišu pod prijetnjom kazne od 20 malih solida za svakoga i za svaki put..."

"O KAŽNJAVANJU ONIH KOJI IZLIJEVAJU VODU ILI (BACAJU) PRLJAVŠTINU NA ULICU
Ako tko na gradsku ulicu ili seoski put danji ili noću sa balkona ili prozora ili bilo od kuda izlije vodu ili baci prljavštinu ili kakvu nečist neka bude kažnjen na isplatu komuni deset solida ako se bude radilo o čistoj vodi, ali ako se bude radilo o kojoj drugoj nečistoći ili prljavštini neka bude kažnjen na isplatu komuni četrdeset malih solida..."

U blizini kule sv. Marka na zapadnim su se zidinama nalazila omanja vrata kroz koja se izbacivala nečist - Porta dell’immonditie, naznačena na starim nacrtima Trogira, a koja su u doba Kandijskog rata iz opreza bila privremeno zazidana. 

Iz Babić, Ivo: Trogir, grad i spomenici

U srednjovjekovnim primorskim gradovima postojala je zabrana naslanjanja zida na tuđi zid kuće, stoga su između dviju kuća nastajali uski prostori kroz koje se često nije moglo prolaziti... tijekom vremena ti bi prostori postali smetlišta - u njih se bacao otpad kao i sadržaj noćnih posuda. U to vrijeme ni u kućama bogatih nema zahoda kao posebne prostorije u kući, piše Inge Solis.

PRVI ZAHODI

 U vrijeme renesanse dolazi do razvitka kulture stanovanja što obuhvaća i pojavu prvih zahoda. Javljaju se u kućama bogatih u obliku rupa u zidnim nišama koje su glinenim cijevima spojene sa septičkom jamom. Ipak, to su bili izuzetci, većina je ostala vjerna noćnim posudama...

Noćne posude bile su stoljećima nezaobilazan inventar svakog kućanstva. Bez njih bi srednjovjekovni i novovjekovni život bio gotovo nezamisliv. Imala ih je svaka kuća, a ovisno o bogatstvu njihovih korisnika, bile su obične glinene ili izrađene od porculana i oslikane, navodi Solis.

U inventaru palače Garagnin iz 1798. godine saznajemo da je šest noćnih posuda bilo smješteno u zidnom ormaru ispod polica u kojemu su se čuvali porculan i staklo, piše Fani Celio Cega.

Za noćno nošenje i prolijevanje nečisti koristio se donedavno izraz baciti kavaline. To je bila dužnost žena, u bolje stojećim kućama služavki. Tijekom dana posuda, lonac - sić, kavalina - s fekalijama i urinom sklanjao se najčešće u konobu ili pod stube. Imućniji su posjedovali posebnu stolicu, komodin, s rupom na sjedalu pod koju se postavlja noćna posuda. Septičke jame bile su malobrojne, kako to spominje dr. Jakov Mirković opisujuću nezavidnu higijensku situaciju u Trogiru potkraj 18. i početkom 19. stoljeća. U predgrađu na Čiovu uz težačke kuće nalazile su se jame za gnoj nad kojima su bili zahodi, navodi Ivo Babić.

PRVI TROGIRSKI ZAHODI


Stari su zahodi pronađeni u dvjema trogirskim kućama. Jedan zahod nalazi se u sklopu palače Garagnin - Fanfogna, u prizemlju, u istočnom dijelu nekoć otvorena unutrašnjeg dvorišta palače do kojega je bio zatvoreni prostor s bunarom (danas Kopirnica Radić), a drugi se nalazi izložen u dvorištu Muzeja grada Trogira gdje je donešen iz susjedne palače Dragazzo. Na njemu se vide udubljenja u kamenu gdje je bila učvršćena drvena daska koja nije sačuvana.

NE TAKO DAVNA PROŠLOST


Još do u drugu polovinu XX. stoljeća fekalije i mokraća prolijevali su se u more, na Rivi i u Foši.
  Iz 20. stoljeća je i oslikana porculanska noćna posuda, dio Zbirke suvremene povijesti Muzeja grada Trogira:

Prvi javni zahod u Trogiru nalazio se u parku Žudika što je vidljivo na priloženim fotografijama s početka 20. stoljeća:

I na kraju, vratimo se top temi od koje je sve krenulo - tariguzu i to samo zato da bismo ga iskoristili kao molbu da u ovom razdoblju budete ljudi, da čuvate sebe i sve oko sebe, ali da ujedno ne mislite samo na - kako bi se reklo (ne zamjerite na izrazu) - svoje drugapolovicariječiice.

FIN

Literatura:

- Statut grada Trogira
- Babić, Ivo: Trogir, grad i spomenici, Trogir, 2016.
- Celio Cega, Fani: Prepoznavanje novovjekovne svakodnevice na temelju lapida koji se čuvaju u Muzeju grada Trogira, Zbornik 4. kongresa hrvatskih povjesničara umjetnosti – Instutucije povijesti umjetnosti, Zagreb, 2019.

- Solis, Inge: Nužnici i kultura stanovanja jadranske Hrvatske kroz kasni srednji vijek i renesansu, Mali Lošinj, 2012.

Pripremila:
Maja Maljković Zelalija

Vrijeme leti, grad ostaje

Još je jedna godina na izmaku. Možda ćete osobno pamtiti sreću, a možda tugu, možda ljepotu, a možda ružnoću, možda vam je 2018. bila dobra, možda nije... A što će ostati zapisano u vremenu, u povijesti, što će netko u budućnosti moži napisati u članku pod naslovom "Vrijeme leti"... tko zna! 

Pred vama nije ubičajen pregled trogirske godine, pa pogledajmo - što je to, zaokruženo, ostalo u ovoj, 2018. godini...

PRIJE 80 GODINA...

1938.

➤ gradska loža je obogaćena reljefom Ivana Meštrovića s prikazom bana Petra Berislavića.

Iako je postavljanje Meštrovićeva reljefa s prikazom P. Berislavića bilo planirano 1934., on je postavljen 1938.

PRIJE 90 GODINA...

1928.

➤ u Trogiru je osnovana prva kulturno-turistička organizacija pod nazivom "Društvo za uljepšavanje grada", kao preteča "Društvu za unapređenje turizma" (osnovano 1936.)

➤ na mjestu crkve sv. Stjepana, ukinute 24. 11. 1808., i okolnim česticama podignuta je masivna zgrada - kuća Calebotta uz koju se pružao prostran perivoj. U ovoj je kući tijekom povijesti bilo smješteno prvo trogirsko kino, dugi niz godina ljekarna, a danas je u njoj gradska kavana i restoran.

➤ kao što smo već pisali - u jesen ove godine don Ivan Delalle u Trogiru, u potkrovlju kuće Stanošević pronašao reljef visok 45 i širok 30 centimetara... bio je to reljef Kairosa. O svemu više možete saznati na poveznici "Trogirski Kairos 1928. - 2018."

PRIJE 100 GODINA...

1918.

➤ 28. 10. odvaljena je glava s poprsja spomenika Franji Josipu I. Glava i poprsje čuvaju se u Muzeju grada Trogira, a što se dogodilo možete detaljnije saznati u priči "Mi znamo di mu je glava (nije u torbi!)"

28. 10. 1918. | Foto: Muzej grada Trogira

PRIJE 110 GODINA...

1908.

➤ općinska je uprava odlučila podići spomenik Franji Josipu I. u parku Žudika. Spomenik je svečano otkriven 2. 12. 1910.

➤ u Trogiru je osnovano sportsko društvo Hrvatski Sokol. "Prvi izstup Hrvatskog Sokola" 27. 10. 1908. dokumentiran je fotografijom:

➤ tiskana je Andreisova "Povijest grada Trogira" - "Storia della citta di Trau". 

➤ porušena je kula iz helenističkog doba, uklopljena u srednjovjekovne zidine i nekadašnju Biskupovu palaču:

Foto: Arhiv Konzervatorskog ureda,  preuzeto iz I. Babić: Trogir  - grad i spomenici

 PRIJE 120 GODINA...

1898.

➤ popravlja se riva kod tvrđave Kamerlengo.

➤ u požaru koji je buknuo 17. 8. stradava crkva Svetog Duha:

PRIJE 150 GODINA...

1868. 

➤ dovršene su preinake Čiovskog mosta - postavljena je željezna, pokretna konstrukcija. Kao autor projekta, posebno pokretnog dijela, navodi se Giuseppe Mauser. Model mosta bio je izložen na Svjetskoj izložbi u Londonu 1862. godine!

PRIJE 180 GODINA...

1838.

➤ saksonski kralj Friedrich August dolazi u Trogir. Osnovna svrha njegova obilska bila je - skupljanje bilja! Zato je posjetio park Garagnin za kojeg je rekao: "Malog je prostranstva, ali uređen po modernom i vrlo lijep".

PRIJE 190 GODINA...

1828.

➤ botaničar Giovanni Miotto sastavio je katalog bilja parka Garagnin. Prema popisu, u vrtu je raslo oko 350 vrsta, od kojih je 1989. bilo tek 30-ak! Danas ih je još i manje (no nadamo se da ovaj park očekuju bolji dani...).

➤ u lipnju Papa ukida trogirsku Biskupiju i pripaja je splitsko-makarskoj.

PRIJE 200 GODINA...

1818.

➤ car Franjo I. sa suprugom, Karolinom Augustom, posjetio je Dalmaciju. Među ostalim gradovima i mjestima posjetio je i Trogir, a odsjeo je u Biskupovoj palači:

Biskupova palača, ulomak stare fotografije

PRIJE 210 GODINA...

1808.

➤ podignut je Marmontov glorijet, o čijem povijesnom putu možete čitati u članku "Uzbudljiva završnica! Aut za Marmontov glorijet!" 

PRIJE 310 GODINA...

1708. 

➤ nastala je karta G. Justera koja se čuva u Austrijskom državnom arhivu u Beču:

PRIJE 320 GODINA...

1698.

➤ nastali su portreti obitelji Andreis koje možete vidjeti u Muzeju grada Trogira. Prije nekoliko godina jedan od njih je, onaj koji prikazuje Luciju Andreis, postao poznatiji javnosti zbog sudjelovanja u projektu Museum of Selfies:

PRIJE 400 GODINA...

1618.

➤ je, prema rukopisu Chiese in Trau, dovršena nova crkva Gospe od Karmela, o čemu svjedoči i natpis na njenom pročelju:

 PRIJE 420 GODINA...

1598.

➤ Pelegrina Cippico, Koriolanova unuka, daje podići zvonik crkve sv. Nikole. Zvonik se pripisuje Trifunu Bokaniću.

PRIJE 430 GODINA...

1588.

➤ sagrađena je crkva Svih Svetih.

➤ tada je u Trogiru živjelo 1709 ljudi u gradu, 208 u predgrađu u Pasikama te 912 u predgrađu na Čiovu, izvještava knez Alvise Barbaro.

PRIJE 470 GODINA...

1548.

➤ sagrađena je, s unutrašnje strane zidina, uz jedna gradska vrata, zavjetna crkvica posvećena sv. Roku, zaštitniku od kuge

PRIJE 550 GODINA...

1468.

➤ prema ugovoru od 4. 1., sklopljenom s Andrijom Alešijem i Nikolom Firentincom, podignuta je kapela sv. Ivana Trogirskoga

PRIJE 670 GODINA...

1348.

➤ u trogirskoj je katedrali pokopan knez Mladen III. Svoju želju da bude sahranjen baš tu izrazio je u svojoj oporuci

PRIJE 710 GODINA...

1308.

➤ uređeno je groblje ispred katedrale po kojem se i danas taj prostor naziva cimarotij. To je bilo glavno gradsko groblje do početka 19. stoljeća:

PRIJE 1580 GODINA...

438.

➤ nastao je sarkofag koji spominje Arpacijana koji je svojoj supruzi Maksimili kupio kameni kovčeg od klesara Projecta. Project je, prema tome, prvi poimence poznati klesar u Trogiru (!!!), a prednju stranu sarkofaga o kojem govorimo možete vidjeti u lapidariju Muzeja grada Trogira:

I za kraj (ima toga još, ali da ne bismo bili dosadni i kako bismo ostavili nešto za 2028. 😀) spomenimo i jednu ne tako okruglu obljetnicu, ali završava na -8 i jako je važna... Naime,

➤ 158. GODINE PRIJE KRISTA PRVI SE PUT SPOMINJE GRAD TROGIR.

Spominje ga povjesničar Polibije u djelu Historiae.

Što mislite, po čemu će se pamtiti 2018., što će netko 2818. moći napisati da se dogodilo u Trogiru prije 800 godina? Možda o tome bude organiziran i znanstveni skup poput onog održanog ove godine u povodu obilježavanja 800 godina prvog franjevačkog samostana i crkve Gospe od Anđela u Trogiru? Tko zna...

Javite nam svoje mišljenje u komentarima na našoj facebook stranici Trogir Time Travel.

Priredila: Maja Maljković Zelalija

Izvori: Babić, Ivo: Trogir - grad i spomenici,

Piplović, Stanko: Graditeljstvo Trogira u 19. stoljeću;

Delalle, Ivo: Trogir - vodič po njegovoj historiji, umjetnosti i životu

Nadamo se da ste u ovom pregledu saznali nešto što do sada niste znali.

Nadamo se i da ćete podijeliti ovaj članak kako bi i vaši prijatelji na društvenim mrežama imali priliku naučiti nešto što možda nisu znali...

Kako ti je ime?

Što radi GOYA u trogirskim matičnim knjigama?

Gdje je JURA? (U trogirskim matičnim knjigama iz 16. stoljeća.)

"IRUDICE, dolazi doma!", vjerojatno je odzvanjalo trogirskim ulicama prije pet stotina godina...

A kako je tebi/vama ime?

Spominje li se baš tvoje/vaše ime u trogirskim matičnim knjigama iz 16. i 17. stoljeća -

provjeri/te u nastavku!

Trav citta'nella Dalmatia vicino a Spalato posto sopra il mare Adriatico, 16. stoljeće

Posebnost je trogirskih matičnih knjiga da su se sve do kraja 17. stoljeća u njih osobna imena upisivala onako kako ih je narod izgovarao, ali talijanskim pravopisom - što nije uobičajeno u matičnim knjigama drugih dalmatinskih gradova. Pretpostavlja se da je to zato što su svećenici koji su služili u Trogiru i vodili knjige bili mahom domaći ljudi... 

Pa da krenemo (abecednim) redom - evo koja su imena zapisana u onodobnim matičnim knjigama:

Ime ANA javlja se kao ANICA (Aniza), ANKA kao Ancha i Hanca, ANJA kao Agnia i Hagnia, a spominju se ANTICA (Antiza) i ARLICA (Arliza).

Ime BARTUL javlja se kao BARE, BARTIĆ (Bartich) i BARTUL, a kao ženska inačica javlja se BARICA (Barizza). Česta imena su BOGDAN, BOŽAN (Boxan, Bosan), BOŽE, BOŽO i BOŠKO (Boxe, Boxo, Boso, Bosco) te žensko ime BULICA (Bulizza) i BUNAVA.

Nevenka Bezić-Božanić je pri istraživanju matičnih knjiga otkrila i da je vrlo često ime CVITAN (Cuitanm, Zuitan), odnosno ženski oblik navedenog imena - CVITA (Cuita).

Javljaju se ime DANICA (Danizza), DOMINIK kao DOMINKO (Dominco) i ženska verzija DOMICA (Domiza), a vrlo često ime je DOBRA i DOBRICA (Dobriza). Ime DRAGA također je često, a javlja se u oblicima DRAGA, DRAGNA, DRAGANA, DRAŽANA, DRAŽICA, DRAŽUNA, DRAZUŠA (Draxana, Draxizza, Drasiza, Drazica, Drazuna, Drazussa).

Od muškog imena FRANE, oblikovana su ženska imena FRANICA i FRANUŠA (Franica i Franussa), ime GRGO zabilježeno je kao GARGO (Ghargho), a često muško ime bilo je GRUBIŠA, kao i ženska GRUBA i GOJA (Goya).

Ime ILIJA, zapisano kao Jligia i Hillia više puta javlja se kao ILINA, a spominje se i žensko ime ILIRIKA (Illiricha) te IRUDICA (Irudizza), dok se IVAN - jedno od najčešće spominjanih imena - u trogirskim matičnim knjigama nalazi u niz oblika: IVANKO, IVAT, IVULA, IVANICA, IVKA, JOVANA, ŽUVICA (Ivanco, Iuat, Iuula, Iuaniza, Ifcha, Iuca, Jouana, Xuuiza).

Jako je popularno bilo ime JURAJ u oblicima JURAC, JURIN, JURIŠA, JURO, JURIĆ (Iuraz, Giurin, Iurissa, Giuro, Iurich) te žensko ime JURA (Giura). Zabilježeno je i ime JANKO (Ianco), a od muškog JAKOV oblikovana su imena JAKINA i JAKOVICA (Jachina, Jacouiza), od JEROLIM nastale su JERICA i JERKA (Ierizza, Jercha, Jerca). Ime JELENA zabilježeno je kao JELINA (Ellina, Gellina i Ielina).

U matičnim knjigama pronađena su ženska imena KATICA, KATE, KATENA, KATA, KATUŠA (Catiza, Chathe, Chatenna, Chata, Catussa) kao i KLARICA (Clarizza).

Spominju se i LENA, LJILJANA (Gliggliana), LJUBE  te LJUBICA (Gliubizza), kao i muško ime LJUBEN (Gliuben).

Popularna imena koja počinju slovom M bila su MANDALINA i MANDE, kao oblici imena MAGDALENA, odnosno MARGITA (Marghita) kao oblik imena MARGARITA. Često ime bilo je MARIN, odnosno ženske verzije MARINA i MARISLAVA. MARIJA se javlja u raznim oblicima - kao MARE, MARICA (Marizza), MARUNA, MARUNICA, MARULA, MARUŠKA (Maruscha), MARA (Marra). MATE se javlja kao MATAS, MATIŠA (Matissa) i MATIJAŠ (Matias), odnosno kao MATIJA, MATICA i MATISKA (Mathia, Mattiza, Mattischa). Od imena MIHOVIL najčešći je oblik MIHALJ, a spominju se i imena MILIJA, MILIĆ, MILANKO, MILIVOJ, MILOŠ, MILOJE i MILOVAC te MITAR, MIROSLAV, MILICA i MIRA.

Prema muškom NIKOLA, u trogirskim se matičnim knjigama javlja žensko ime NIKICA (Nichiza), a često je i muško ime OSTOJA (Ostoya, Ostogia). S početnim slovom P, popularna su bila imena PAVELA, PAVEŠA, PEKOTA, PERVIŠA, PLAVČA te ženska PAVICA, PAVULINA, PULINA, PERINA, PETRICA, PITRICA, PERUKA, PETRA, PERKA i PELINA.

Često je muško ime RADOJE, koje se javlja kao RADIN, RADO, RADOSAV i RADOŠ (Radoss), dok se kao ženska spominju RADE, RADA i RADOSLAVA. Spominje se i RUŽICA (Rusa, Ruxizza), kao i RUDE i RUDIN.

Često je žensko ime SLAVA koje se javlja u obliku SLAVICA (Slauizza, Slafiza), odnosno muško SLAVIĆ (Slavich). Javljaju se i imena SMOLJKA, STANA i STANIČICA te STOJKA. Od muških imena javljaju se STIPAN i STIPIĆ te SVIETIN.

Od muškog TADIJA oblikovano je ime TADICA (Tadizza), a od TOMO oblikovano je ime TOMA (Thoma), odnosno žensko TOMICA (Thomizza).

Zabilježena su imena URŠA (Urssa), VESELICA (Ueselizza), VINKO se bilježio kao VISKO. Česta muška imena na V bila su VUJICA, VUKELJA, VULETA, VIDO te ženska inačica VIDOSLAVA (prema VID). Prema imenu VUK oblikovalo se VUSKO, VUKO, VUKAŠA te žensko ime VUKANA.

ZORICA, ZUBRA, ŽARKA i ŽIVA završavaju naš popis najčešćih trogirskih imena tijekom 16. stoljeća...

Coronelli, Vincenzo Maria: Trogir, 1689. | Izvor: gallica.bnf.fr

Posljednjih godina 17. i u 18. stoljeću bilo je pokušaja "odnarodnjivanja" stanovništva te matične knjige rođenih, vjenčanih i umrlih više nisu upotrebljavale hrvatski oblik imena, već su se imena pisala u talijanskom izvornom obliku (npr. MARIA, ANNA, GIOVANNI, ...), da bi se 70-ih godina 19. stoljeća ponovno počela pojavljivati narodna imena kao što su LJUBOMIR, CVITKO, NEDJELJKO, MILIVOJ, STANKO, ZVONIMIR, CVITA, DANICA, ZORA, MATUŠA, RUŽICA, ...

I još jedna zanimljivost za kraj:

Nosite li možda ime Bogdan, Boško, Katena, Dominče, Dominka, Dobra, Dobroslava, Draga, Dragana, Dragna, Gruba, Grubiša, Jakovica, Jurka, Ivanče, Ljuba, Ljubica, Mara, Marislava, Matiška, Milica, Miloš, Milobrat, Mira, Miroslava, Radovan, Radoslav, Perica, Perka, Pavica... bit će vam drago znati da se ta imena spominju u najstarijim trogirskim pisanim izvorima iz 13. stoljeća! 

*pripremljeno prema članku "Prilog poznavanju ličnih imena trogirskog stanovništva u 16. i 17. stoljeću" autorice Nevenke Bezić-Božanić

Mislite da je ovaj post zanimljiv?

Podijelite ga! :)