U Trogiru je 28. dana studenog 1885. godine rođen pisac bez kojeg bi trogirska baština bila siromašnija za cijelu zbirku legendi koju iz godine u godinu s radošću i zanimanjem čitaju i stari i i mladi... Samim time Antu Ivačića možemo bez ustručavanja nazvati ne samo "likom" iz zlatne knjige trogirske prošlosti već i njenim piscem...
Ante Ivačić, profesor povijesti i zemljopisa, pisac, publicist, prevoditelj i zaljubljenik u umjetnost, rodio se u Trogiru 28. studenog 1885. godine. Osnovnu školu završio je u rodnom gradu, Klasičnu gimnaziju u Splitu, a filozofiju, povijest i zemljopis diplomirao je u Beču.
Kratko vrijeme nakon diplome, 1912. godine radi u Kotoru, nakon čega postaje profesor u Klasičnoj gimnaziji u Splitu gdje radi do 1939. godine, kada počinje raditi u Arheološkom muzeju u Splitu.
"Prof. Ivačić nije bio rođen za današnji svijet. On se toliko izdizao subtilnošću svoje duše, istančanošću svojih osjećaja, da, kao što ga se skoro nije ni osjećalo kad bi negdje pristupio - toliko je lagan bio svaki njegov nastup - tako isto je i njegova duša bila izvan svega zemaljskoga. I to je ono što ga je učinilo toliko simpatičnim u krugu njegovih prijatelja, njegovih drugova, a što su vrlo dobro osjećali oni dugi redovi mladosti koja je prošla pored njegove katedre." V. Brajević, Novo doba, 1940.
Bio je pokretač i glavni urednik zabavno-poučnoga tjednika Pregled 1925. Tekstovi su mu objavljeni u brojnim časopisima i novinama: Zadrugar, Jadranska straža, Novo doba, Jadranska pošta, Pučka prosvjeta, Jadranska vila, Kalendar Jadran, Naš mornar, Novosti, Mladost, Dječje novine, Glasnik Primorske banovine te Dom i svijet.
Najzapaženije njegovo djelo su povijesne crtice koje je objavljivao pod zajedičkim naslovom TROGIRSKE LEGENDE. Neke od njih, objavljene 1999. godine u izdanju Matice hrvatske pod navedenim naslovom te kao dio časopisa Vartal 1-2/1998., donijeli smo na stranicama Trogir Time Travela i Muzeja grada Trogira. Možete ih pročitati kliknete li na naslove u nastavku: Zlatno srce, Bijeli Cvijet, Dobrica od Aranđela, Tridni.
S talijanskog je preveo Kažotićev roman „Miljenko i Dobrila“, a sa španjolskog pjesme argentinskog pjesnika B. Rossanija. Autor je i brošure Kratka historija Jadrana objavljene u Splitu 1928.
Interesantna je informacija i da je bio predsjednik Šahovskog kluba u Splitu te da je predavao u okviru tečajeva nacionalne povijesti u okviru Narodne Ženske Zadruge.
Ante Ivačić umro je prerano, u 56. godini, 24. travnja 1940. godine.
"Sa prof. Ivačićem polazi u grob jedan intelektualac koji je bio na čast današnjoj intelektualnoj generaciji Dalmacije; koji ju je dostojno predstavljao u čitavoj njenoj srži, kao jedan od naljepših izdanaka vjekovnih kulturnih napora ovog našeg Primorja. Polazi u grob jedan dobar čovjek koji se nije rodio iz brojnih plemenitaških porodica svojega grada, ali koji je odgojem svojim postao plemenitaš i zaslužio da bude upisan u "Zlatnu knjigu" trogirske prošlosti." V. Brajević, Novo doba, 1940.
Hvala što ćete dijeljenjem ovog sadržaja na društvenim mrežama prijateljima skrenuti pozornost na jednu od velikih povijesnih ličnosti našeg grada! Nadamo se da ćete obljetnicu rođenja Ante Ivačića prigodno obilježiti barem čitanjem neke od trogirskih legendi koje je prikupio, oblikovao i ostavio nam u naslijeđe...
Nema komentara:
Objavi komentar