FEŠTA! | 16 fotografija s proslave 50. obljetnice DVD-a Trogir 1953. godine!

 

 

"Mali izbor iz velikih fešti trogirskih društava" nadnaslov je u publikaciji FEŠTA! koji okuplja podnaslove "Dvije obljetničke fešte Narodne glazbe Trogir i proslava sv. Cecilije", "Plesovi, zabave i jedna obljetnica Dobrovoljnog vatrogasnog društva Trogir", "Blagoslov barjaka društva "Berislavić"", "Prvi istup i niz obljetnica Hrvatskog sokola u Trogiru", "Svečani "otvor" društva "Ivan Lučić"" te "Društvo "Kolo", Klapa Trogir i Folklorni ansambl Trogir". S obzirom na to da se od 8. do 16. kolovoza 1953., dakle u ovo vrijeme prije točno 70 godina, feštala 50. obljetnica DVD-a Trogir - prigodno donosimo ulomak iz ove, najnovije publikacije Muzeja grada Trogira te sjajne dokumentarne fotografije iz arhiva DVD-a Trogir i njihovih članova. Podsjećamo, izložbu  FEŠTA! postavljenu u Muzeju grada Trogira i galeriji Cate Dujšin Ribar možete razgledati do 27. rujna 2023. godine - ulaz je besplatan!

  

„Trogirani svoje Dobrovoljne vatrogasce osnivaju 1903. godine. Točan datum osnivanja nije ostao sačuvan, pa se iz pojedinih usmenih izvora čak da pretpostaviti da je bila riječ o 1902. godini. Međutim, iz pisanih kronika i naročito fotografija toga doba sigurno je utvrđeno da je tijekom 1903. ono bilo osnovano i organizacijski postavljeno te da je na dan obilježavanja zaštitnika grada sv. Ivana 14. studenog 1903. sudjelovalo s ostalim trogirskim društvima u zajedničkoj procesiji“ (Buble M. 2013: 24).

Jedna od najranijih fotografija DVD-a Trogir snimljena na blagdan sv. Ivana Trogirskog 1903. godine, iz albuma obitelji Milić

"Istražujući tiskovine tog vremena u potrazi za vijestima o feštama, pronašli smo vijest da je upravo 1902. godina bila ključna za poduzimanje potrebnih koraka za osnivanju lokalnog vatrogasnog društva. Naime, Trogirane je te 1902. godine stigla nesreća da se nekoliko strašnih požara dogodilo u razmaku od jako malo vremena. Jedan od njih izbio je u noći 21. listopada u prodavaonici Vladimira Rubignonija, u prizemlju kuće u vlasništvu Dinke Cindro. U tili čas cijela je kuća bila u plamenu, a dr. Cega koji je spavao na prvom katu jedva se spasio. Šteta je bila ogromna. Narodni list u izdanju od 25. listopada piše da je „obća želja da se osnuje u Trogiru vatrogasno društvo.“ O požaru izvještava i Il Dalmata 22. listopada navodeći da je izbio 19. 10. u jedan u noći te da su dr. Cegu spasili hrabri mladići Antonio Deanković i Antonio Sabatini. Plamen je zaprijetio i katedrali, na koju se prvi popeo Antonio Facchini i riskirao život da ugasi požar... Ova novina 29. studenog također izvještava o manjem požaru u komunalnoj palači – u prostorijama Čitaonice izražavajući bojazan da će „prije vidjeti cijeli grad u plamenu nego instituciju vatrogastva“ – što znači da od dobrovoljnih vatrogasaca ni u studenom 1902. još nije bilo ništa... No, 17. siječnja 1903. Il Dalmata donosi malo bolje vijesti u kojima dopisnik iz Trogira piše da za konstituiranje društva dobrovoljnih vatrogasaca u Trogiru kruži popis privatnih donacija koje će služiti za pokrivanje početnih troškova.“ Sa sigurnošću, dakle, možemo reći da Dobrovoljno varogasno društvo Trogir ove godine obilježava okruglu, 120. godišnjicu postojanja. Trogirski su vatrogasci, baš poput Glazbara i Berislavićevaca, sudjelovali u nizu gradskih svečanosti u prošlosti te aktivno doprinosili društvenom i kulturnom životu grada." (FEŠTA!, str. 62.)

(...)

 

"U kolovozu 1953. DVD Trogir slavi svoju 50. obljetnicu veličanstvenom proslavom i velikim društvenim plesom 8. kolovoza na glavnom gradskom trgu. Na plesu se zabavljalo preko 2000 građana i gostiju, a trg je za tu prigodu bio osvijetljen tisućama lampi, ukrašen vatrogasnim zastavama i amblemima (Buble M. 2013: 90). 

Pozivnica na društveni ples 8. 8. 1953. povodom proslave 50. godišnjice DVD-a Trogir

Vatrogasni ples na trgu, 8. 8. 1953.

 

Slobodna Dalmacija uoči proslave, 7. kolovoza 1953. godine, pod naslovom „50-godišnjica trogirskog Dobrovoljnog vatrogasnog društva“ navodi da će program obilježavanja započeti otkrivanjem spomen-ploče za članove koju su „položili svoje živote na oltar domovine za dobro naroda i njegovu slobodu“ te polaganjem vijenaca na groblju. Programom su zatim predviđeni otvaranje izložbe kojom je prikazan rad društva tijekom pet desetljeća, svečana sjednica, svečano uručenje nove vatrogasne zastave društvu, nakon čega slijede javna vatrogasna vježba, mimohod i narodno veselje. Da je proslava tekla prema utvrđenom programu svjedoče nam dokumentarne fotografije snimljene prilikom aktivnosti tijekom svečanosti proslave, ulaznica za društveni ples te plakat na kojemu je naveden program." (FEŠTA!, str. 63.)

 

Plakat s programom proslave 50. godišnjice DVD-a Trogir

 

 

A u nastavku saznajte kako je to izgledalo... Zahvaljujemo DVD-u Trogir na ustupljenim fotografijama i materijalima za izložbu FEŠTA! kao i za ovu objavu.

Postrojavanje vatrogasne postrojbe prije odlaska na groblje 16. kolovoza 1953.

Polazak na groblje, 16. 8. 1953.

Polaganje vijenaca na središnjem križu gradskog groblja, 16. 8. 1953.

Povratak vatrogasne postrojbe s groblja, 16. 8. 1953.

Svečana sjednica DVD-a 16. 8. 1953. u gradskoj vijećnici. Na fotografiji: Josip Ercegović, Marin Buble, Gajo Dekaris i Mate Frana

Mimohod vatrogasnih postrojbi Trogira, Splita i Šibenika preko čiovskog mosta prema trgu, 16. 8. 1953.

Predsjednik Općine Trogir, Josip Radić, urućuje novu vatrogasnu zastavu predsjedniku DVD-a Gaji Dekarisu, 16. 8. 1953.

Vatrogasne jedinice DVD-a Trogir, Split i Šibenik na trgu 16. 8. 1953.

Pristizanje vatrogasaca na javnu vježbu na rivi, 16. 8. 1953.

Detalj s velike vatogasne vježbe 16. 8. 1953.

Detalj s velike vatogasne vježbe 16. 8. 1953.

 

 

 

Detalj s velike vatogasne vježbe 16. 8. 1953.

Trogirski vatrogasci ovjekovječeni u gradskoj loži prilikom proslave 50. obljetnice DVD-a,  16. 8. 1953.

Trogirski vatrogasci snimljeni na Žudiki prilikom proslave 50. godišnjice osnutka

 

Proslavu 50. godišnjice DVD-a Trogir uveličala je i Narodna glazba Trogir

 

DVD Trogir slavi i ove godine – i to impresivnih 120 godina djelovanja! Program obilježavanja odvija se cijele godine – tako su trogirski „pumpjeri“ početkom godine svečano otvorili djelatnost za servis i prodaju vatrogasnih aparata, u svibnju su proslavili svojeg zaštitnika sv. Florijana, sudjelovali u manifestaciji „Svibanj – mjesec zaštite od požara“ i održali veliko predstavljanje vatrogasne djelatnosti na rivi nakon mimohoda vozilima, otvorili izložbu „Vatrogasac u očima djece“, a velika dokumentarna obljetnička izložba planirana je u studenom u Muzeju grada Trogira – u okviru programa Stivanje – proslave blagdana sv. Ivana Trogirskog i Dana grada Trogira." (FEŠTA!, str. 62-64)

Šuška se, šuška da će biti organiziran i Vatrogasni ples... Veselimo se s našim vatrogascima i čestitamo im veliku obljetnicu! 

 

 

Literatura: FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest, Muzej grada Trogira, 2023. | Buble, Marin: Dobrovoljno vatogasno društvo Trogir 1903 - 2013, DVD Trogir, 2013.
Izvori: Narodni list, Il Dalmata, Slobodna Dalmacija

Fotografije: iz albuma obitelji Milić (hvala Josipu Miliću!), arhiv DVD-a Trogir i članova DVD-a Trogir (hvala Marinu Bubli!)
Pripremila: Maja Maljković Zelalija

700 godina Statuta grada Trogira! | Donosimo mali izbor zapanjujućih odredbi i kazni...

 

2022. godine obilježavamo velikih, impresivnih, okruglih 700 godina Statuta grada Trogira! Ovaj osnovni pravni akt trogirske komune, iako ispravljen, dotjeran i odobren u studenom 1322. godine za kneza Morosinija, postojao je i ranije, samo u drugačijoj formi. "U zapisnicima vijeća "zakonik" kapitular iz 1303. g. počeo se zvati statutom već 1308. godine kada se primjerice spominje šesto poglavlje statuta. On je preinačen u tri (od šest) knjiga i takvoga su ga zatekli te prilagodili svojoj vlasti Mlečani.", navodi u predavanju “Uloga kneza u Trogiru sukladno odredbama srednjovjekovnog Statuta grada Trogira” dr. sc. Fani Celio Cega.

 

 

Navedeno predavanje bilo je dio svečanog obilježavanja 700 GODINA STATUTA GRADA TROGIRA, u okviru kojeg je prikazan i video "Neka mu se iskopaju oba oka" koji donosi mali izbor zapanjujućih statutarnih odredbi iz Statuta grada Trogira koje svjedoče o srednjovjekovnom Trogiru i njegovom društvu. Video donosimo u nastavku i OVDJE

1.2. O SPALJIVANJU HERETIKA

Da nevjernici ne bi mogli kukolj heretičke zloće u katoličkom puku sijati, strogom odredbom naređujemo neka se heretici i patareni ili kojim god se drugim imenom nazivali ne usude pojaviti u gradu Trogiru i njegovu distriktu, a ako bi neki od njih bio otkriven s tim da ga je crkveni sud heretikom proglasio ili on to sam priznao ili mu ta krivnja bude dokazana svjedocima, odnosno ako bude bjelodano utvrđeno da je očiti heretik, neka se bez odlaganja spali sve dok se ne pretvori u pepeo (...)

1. 7. NEKA KNEZ TROGIRA KUPUJE RIBU I MESO KAO I DRUGI TROGIRANI

Naređujemo i hoćemo da nijedan knez grada Trogira ne kupuje ili ne dade da se kupuje riba i meso za svoj dom drugačije nego što to čine ostali Trogirani.

2. 17. O KRAĐAMA
 
Ako netko počini krađu u vrijednosti:
- 20 solida i manju neka bude šiban dok trči oko grada!
- od 20 do 40 solida neka bude šiban i žigosan usijanim željeznim žigom!
- od 60 solida do 10 libara neka mu se iskopa jedno oko!
- od 10 do 20 libara neka mu se iskopaju oba oka!
Ako bi vrijednost ukradenoga bila još veća, neka se objesi o vrat tako da umre!
I u svim tim slučajevima neka se ukradeno vrati vlasniku!

2. 20. O KAŽNJAVANJU RAZBOJNIKA
Zapovijedamo da onaj tko nasilno opljačka nekoga izvan grada ili prigrađa naknadi štetu i neka mu se izvade oči iz glave.

2. 22. O KAŽNJAVANJU PODMETAČA VATRE
Naređujemo, ako netko zlonamjerno podmetne vatru u tuđoj kući kako u gradu tako i u prigrađu, neka ognjem bude spaljen, a polovica svih njegovih dobara neka pripadne onome koji je pretrpio štetu.

2. 26. O KAŽNJAVANJU VRAČARA
Ako se tko bude bavio magijom ili vračanjem, pa mu taj zločin bude dokazan, neka se zbog zločina spali sve do pepela.

2. 44. O KAŽNJAVANJU PEKARICA KOJE NE PEKU KRUH KAKO TREBA
2. 46. O KAŽNJAVANJU ŽENA KOJE PREDU I ČEŠLJAJU VUNU NA TRGU
2. 47. O KAŽNJAVANJU ONIH KOJI UVOZE STRANO VINO U TROGIR
2. 50. O KAŽNJAVANJU ONIH KOJI SE KREĆU NOĆU BEZ SVJETILJKE
2. 52. O KAŽNJAVANJU ONOGA KOJI DRŽI KRČMU OTVORENU ILI PRONAĐE VINO NAKON TREĆE ZVONJAVE ZVONA I ONOGA KOJI NOĆU U TOJ KRČMI PIJE
2. 78. O KAŽNJAVANJU ONOGA KOJI NE DRŽI PSE NA LANCU U VRIJEME BERBE GROŽĐA
2. 89. NEKA SE NE POVEĆAVA PLAĆA NIJEDNOM SLUŽBENIKU

3. 21. NEKA DJECA NE SKLAPAJU BRAK BEZ PRISTANKA OCA I MAJKE
3. 59. OTAC MOŽE ŠIBATI DJECU
"Hoćemo da je ocu dopušteno i slobodno šibati svoju djecu koj s njim stanuju, a i onu koja ne stanuju da bi se popravili."

(...)

Što kažete na ove odredbe i kazne? Jesu li primjerene? Brutalne? Zanimljive? Čudne? Svoje mišljenje javite nam na našoj facebook stranici Trogir Time Travel.

 

 

Trogirski slavuj Vinko Coce rođen je na današnji dan 1954. godine | TG kalendar

 

 

Trogirski slavuj Vinko Coce, rođen je 22. prosinca 1954. godine.

Kao trinaestogodišnjak počinje svirati klarinet u Narodnoj glazbi Trogir, kao petnaestogodišnjak počinje pjevati u kvintetu Mali kanti, a 1972. u Klapi Trogir. Nakon završenog solo pjevanja u Glazbenoj školi Josipa Hatzea u Splitu, 1983. godine, postaje član zbora HNK-a u Splitu. Njegova karijera pjevača zabavne glazbe počinje 1991. godine, a pravom estradnom zvijezdom postaje nakon snimanja prvog albuma "Mirno spavaj ružo moja" 1993. godine i osvajanja Grand prixa na Splitskom festivalu s pjesmom "Sićaš li se di je lungo mare".

"Istaknuti predstavnik hrvatske glazbene umjetnosti, tenor Vinko Coce hrvatska je pjevačka legenda i vrsni interpret tradicijske i popularne dalmatinske urbane glazbe. Povijest hrvatske glazbe poznaje tek rijetke slučajeve pjevača koji su se na hrvatskoj glazbenoj sceni imali prilike okušati u više stilski različitih glazbenih žanrova i stilova (klapsko pjevanje, operno – klasično zborsko pjevanje, hrvatska zabavna dalmatinska urbana glazba) i u svakom od njih ostaviti svoj timbar, svoj prepoznatljiv trag. Lakoća intoniranja kako jednostavnih tako i zahtjevnih napjeva, arija, melodija, kao i izuzetna mediteranska muzikalnost glavne su karakteristike božanstvenog pjeva kojim je Vinko Coce slušatelja na prvu ostavljao bez daha. Taj prirodni talent kojeg samo rijetki svojim genetskim kodom naslijede, a onda u konačnici i kvalitetno prezentiraju, do samog kraja krasili su Vinkovu glazbenu karijeru.", rekao je dr. sc. Joško Ćaleta.  

Vinko Coce bio je član Hrvatske glazbene unije te je imao status slobodnog umjetnika. Bio je član komornog zbora samostana benediktinki sv. Nikole, prema njegovoj ideji u Trogiru je organizirana manifestacija "Međunarodno natjecanje mladih tenora" koja se odvijala u tvrđavi Kamerlengo od 2003. do 2006. godine, pod pokroviteljstvom predsjednika Stipe Mesića. Dobitnik je nekoliko Porina - jednog od njih, koji je danas dio Zbirke suvremene povijesti Muzeja grada Trogira, osvojio je s Klapom Trogir, drugi osvaja za najbolji album zabavne glazbe s albumom "Morska svitanja", a posthumno, 2014. godine, dobiva Porina za životno djelo.

"Dvadesetogodišnje razdoblje samostalnog djelovanja rezultiralo je brojnim uspjesima i popularizacijom njegovih pjesama, što mu je na nacionalnoj estradnoj sceni osiguralo eminentnu poziciju jednog od najznačajnijih izvođača prepoznatljivog po odabiru i interpretaciji dalmatinsko-mediteranskog, glazbeno-popularnog urbanog izričaja. Nekoliko je antologijskih skladbi koje će generacijama ostati ispjevane sa sjećanjem na njihova prva interpretatora – Da je meni s tobom kroz Pasike, Vilo moja, Ribari, Mirno spavaj ružo moja, More li, Sićaš li se, di je Lungomare… " (...) Vinko Coce je jedno veliko pjevačko ime čija je uspješna karijera ostala zabilježena na desetak albuma klapske glazbe i dvadesetak solističkih albuma, uspješnica hrvatske popularne glazbe.", zaključuje dr. sc. Ćaleta.

Vinko Coce preminuo je 27. listopada 2013.

 

 

TG kalendar | Na današnji dan prije 71. godinu rođen je Nikola Buble

 

 Na današnji dan, 28. siječnja, prije 71 godinu, rođen je muzikolog, dirigent, crkveni orguljaš, skladatelj, glazbeni pedagog, neprikosnoveni etnomuzikološki autoritet, dr. sc. Nikola Buble.

Nikola Buble rodio se u Splitu 28. siječnja 1950. godine. Osnovnu školu završio je u rodnom gradu, srednju pomorsku u Splitu. Nakon što je maturirao, a potom i apsolvirao na Višoj pomorskoj školi istovremeno diplomiravši glazbeni odgoj na Pedagoškoj akademiji u Splitu, upisao je Muzičku akademiju u Sarajevu – Teoretski odjel i Filozofski fakultet – Odjel za filozofiju i sociologiju. Magistrirao je 1982. na temu „Vokalna folklorna glazba Trogira i Donjih Kaštela od 1875. do 1975. godine“ na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Doktorat iz muzikoloških znanosti stekao je 1986. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani na temu „Glazbena kultura stanovnika trogirske općine“.

Bio je redoviti profesor na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu, na poslijediplomskom studiju "Kultura i društvo" Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru, na Odjelu za glazbenu umjetnost Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru, gdje je utemeljio Odsjek za etnomuzikologiju, i na poslijediplomskom studiju Filozofskog fakulteta u Ljubljani.

Svojom je šarmantnom i vedrom prirodom, plemenitom dušom i izvornim dalmatinskim humorom, ali i silnom radnom energijom, požrtvovnošću, umijećem motivacije, kooperativnošću, idealizmom, stručnošću i pedantnošću ostao u sjećanju svih suradnika kao nezamjenjiva etnomuzikološka veličina koja je ostavila duboku trag u povijesti Festivala, piše o Nikoli Bubli Herci Ganza u monografiji "Festival dalmatinskih klapa 1967 - 2016.".

Objavio je ukupno 48 knjiga: 19 kao autor, 17 kao urednik, 12 zbirki u svojstvu urednika, melografa, autora glazbe, obrađivača i harmonizatora. Autor je i 96 znanstvenih i stručnih članaka, a kao dirigent, obrađivač, skladatelj i producent objavio je 29 diskografskih izdanja. Među njima su osobito vrijedne za razvoj i opstojnost klapske pjesme : „Trogirski narodni napjevi“ (1980.), „Vokalna folklorna glazba Trogira i Donjih Kaštela od 1875. do 1975. I. i II.“ (1985. i 1986.), „Zbornik dalmatinskih klapskih pjesama II. i III.“ (1991. i 1992.)


Nekoliko članaka ne bi bilo dovoljno da se napiše sve o liku i djelu našeg sugrađanina, profesora, (etno)muzikologa, dirigenta, melografa, obrađivača, skladatelja, producenta, orguljaša, zborovođe, glazbenog kritičara, skupljača narodnog blaga, čovjeka vedrog duha i plemenite duše...

Nikola Bule umro je prerano, 17. rujna 2015. godine. 

TG kalendar: Trogirski incident

 

Prvi dan posljednjeg mjeseca u godini vrijeme je radnje jednog događaja iz trogirske povijesti koji je podignuo poprilično veliku prašinu... Riječ je o tzv. Trogirskom incidentu koji se dogodio na današnji dan prije 88 godina... Tim povodom u okviru rubrike TG KALENDAR donosimo nekoliko zanimljivih ulomaka iz članka Maria Jareba Trogirski incident od 1. prosinca 1932. i mletački lav svetog Marka kao simbol “talijanstva” istočne obale Jadrana i podsjećamo da je Trogirski incident bio jedna od tema izložbe Spomenici kojih nema - nepoželjne krhotine prošlosti koju možete razgledati OVDJE.

U Kraljevini Jugoslaviji najveći državni praznik, Dan ujedinjenja, slavio se 1. prosinca. Ovaj su dan posebno svečano obilježavale vlast i skupine bliske diktatorskom režimu, primjerice pripadnici Sokola Kraljevine Jugoslavije, navodi Jareb.

 

"Tako su i trogirski sokoli uvečer 1. prosinca priredili zabavu u Sokolskom domu.  U kasnim večernjim satima 1. prosinca ili u ranim satima 2. prosinca skupina mladih sokola krenula je u pohod u kojemu su teško oštećeni mletački lavovi na morskim vratima, kopnenim vratima, na pročelju općinske palače i u gradskoj loži. Čini se da je pohod izazvala talijanska zastava, koja je 1. prosinca 1932. bila izvješena na talijanskoj školi u Trogiru. Uništavanje je nastavljeno sljedeće noći, kada su oštećena još četiri lava i ostaci lavova oštećenih prethodne noći. U Trogir je iz Splita već 2. prosinca došao kotarski (“sreski”) načelnik Ivo Aničić zbog pokretanja istrage, no uništavanje je nastavljeno i sljedeće noći...", stoji u članku.

 

Trogirski incident bio je jedna od tema izložbe "Spomenici kojih nema - nepoželjne krhotine prošlosti" koju možete razgledati ONLINE

 

"Jugoslavenske su vlasti nastojale talijanske predstavnike u Beogradu uvjeriti u to da je u tijeku ozbiljna istraga cijelog slučaja. Ipak počinitelji nisu otkriveni sve do 23. prosinca, a i tada su se sami predali. To je zaista čudno jer je bila riječ o događaju koji se razvukao na dvije noći, te je zasigurno trebalo dosta vremena da se nanesu teška oštećenja skulpturama i reljefima znatnih dimenzija. Teško je i zamisliti da bi se u slučaju da su vlasti uistinu prionule rasvjetljavanju cijelog incidenta u gradu Trogiru ili bližoj okolici moglo organizirati dulje skrivanje skupine počinitelja. Na posljetku se vlastima prijavilo “šest omladinaca: Ćalija Stjepan, Ercegović Filip, Madiraca Ivo, Hrabar Ivo, Luić Vicko i Šunto Vladimir”, koji su kažnjeni “sa po 5 dana zatvora, a gradska uprava podnijela je sudu tužbu za naknadu štete zbog oštećenja gradske svojine”. Prethodne stranice pokazuju da su ostaci nekih od oštećenih lavova potpuno uklonjeni, dok su rijetki ostali na svojim mjestima i danas svjedoče o događajima iz prosinca 1932.", piše Jareb.

 

 

Za one koji žele pročitati više - cijeli članak Trogirski incident od 1. prosinca 1932. i mletački lav svetog Marka kao simbol “talijanstva” istočne obale Jadrana dostupan je za preuzimanje na poveznici.

 

 

Ante Ivačić - lik iz "zlatne knjige" trogirske prošlosti | TG kalendar

 

 

U Trogiru je 28. dana studenog 1885. godine rođen pisac bez kojeg bi trogirska baština bila siromašnija za cijelu zbirku legendi koju iz godine u godinu s radošću i zanimanjem čitaju i stari i i mladi... Samim time Antu Ivačića možemo bez ustručavanja nazvati ne samo "likom" iz zlatne knjige trogirske prošlosti već i njenim piscem...

 

Ante Ivačić, profesor povijesti i zemljopisa, pisac, publicist, prevoditelj i zaljubljenik u umjetnost, rodio se u Trogiru 28. studenog 1885. godine. Osnovnu školu završio je u rodnom gradu, Klasičnu gimnaziju u Splitu, a filozofiju, povijest i zemljopis diplomirao je u Beču.

Kratko vrijeme nakon diplome, 1912. godine radi u Kotoru, nakon čega postaje profesor u Klasičnoj gimnaziji u Splitu gdje radi do 1939. godine, kada počinje raditi u Arheološkom muzeju u Splitu.

 "Prof. Ivačić nije bio rođen za današnji svijet. On se toliko izdizao subtilnošću svoje duše, istančanošću svojih osjećaja, da, kao što ga se skoro nije ni osjećalo kad bi negdje pristupio - toliko je lagan bio svaki njegov nastup - tako isto je i njegova duša bila izvan svega zemaljskoga. I to je ono što ga je učinilo toliko simpatičnim u krugu njegovih prijatelja, njegovih drugova, a što su vrlo dobro osjećali oni dugi redovi mladosti koja je prošla pored njegove katedre." V. Brajević, Novo doba, 1940.

 

Bio je pokretač i glavni urednik zabavno-poučnoga tjednika Pregled 1925. Tekstovi su mu objavljeni u brojnim časopisima i novinama: Zadrugar, Jadranska straža, Novo doba, Jadranska pošta, Pučka prosvjeta, Jadranska vila, Kalendar Jadran, Naš mornar, Novosti, Mladost, Dječje novine, Glasnik Primorske banovine te Dom i svijet.

 

Najzapaženije njegovo djelo su povijesne crtice koje je objavljivao pod zajedičkim naslovom TROGIRSKE LEGENDE. Neke od njih, objavljene 1999. godine u izdanju Matice hrvatske pod navedenim naslovom te kao dio časopisa Vartal 1-2/1998., donijeli smo na stranicama Trogir Time Travela i Muzeja grada Trogira. Možete ih pročitati kliknete li na naslove u nastavku: Zlatno srce, Bijeli Cvijet, Dobrica od Aranđela, Tridni.

 

S talijanskog je preveo Kažotićev roman „Miljenko i Dobrila“, a sa španjolskog pjesme argentinskog pjesnika B. Rossanija. Autor je i brošure Kratka historija Jadrana objavljene u Splitu 1928.

Interesantna je informacija i da je bio predsjednik Šahovskog kluba u Splitu te da je predavao u okviru tečajeva nacionalne povijesti u okviru Narodne Ženske Zadruge.

 Ante Ivačić umro je prerano, u 56. godini, 24. travnja 1940. godine. 

 

"Sa prof. Ivačićem polazi u grob jedan intelektualac koji je bio na čast današnjoj intelektualnoj generaciji Dalmacije; koji ju je dostojno predstavljao u čitavoj njenoj srži, kao jedan od naljepših izdanaka vjekovnih kulturnih napora ovog našeg Primorja. Polazi u grob jedan dobar čovjek koji se nije rodio iz brojnih plemenitaških porodica svojega grada, ali koji je odgojem svojim postao plemenitaš i zaslužio da bude upisan u "Zlatnu knjigu" trogirske prošlosti." V. Brajević, Novo doba, 1940.

 

 

  Hvala što ćete dijeljenjem ovog sadržaja na društvenim mrežama prijateljima skrenuti pozornost  na jednu od velikih povijesnih ličnosti našeg grada! Nadamo se da ćete obljetnicu rođenja Ante Ivačića prigodno obilježiti barem čitanjem neke od trogirskih legendi koje je prikupio, oblikovao i ostavio nam u naslijeđe...