TG kalendar: Trogirski incident

 

Prvi dan posljednjeg mjeseca u godini vrijeme je radnje jednog događaja iz trogirske povijesti koji je podignuo poprilično veliku prašinu... Riječ je o tzv. Trogirskom incidentu koji se dogodio na današnji dan prije 88 godina... Tim povodom u okviru rubrike TG KALENDAR donosimo nekoliko zanimljivih ulomaka iz članka Maria Jareba Trogirski incident od 1. prosinca 1932. i mletački lav svetog Marka kao simbol “talijanstva” istočne obale Jadrana i podsjećamo da je Trogirski incident bio jedna od tema izložbe Spomenici kojih nema - nepoželjne krhotine prošlosti koju možete razgledati OVDJE.

U Kraljevini Jugoslaviji najveći državni praznik, Dan ujedinjenja, slavio se 1. prosinca. Ovaj su dan posebno svečano obilježavale vlast i skupine bliske diktatorskom režimu, primjerice pripadnici Sokola Kraljevine Jugoslavije, navodi Jareb.

 

"Tako su i trogirski sokoli uvečer 1. prosinca priredili zabavu u Sokolskom domu.  U kasnim večernjim satima 1. prosinca ili u ranim satima 2. prosinca skupina mladih sokola krenula je u pohod u kojemu su teško oštećeni mletački lavovi na morskim vratima, kopnenim vratima, na pročelju općinske palače i u gradskoj loži. Čini se da je pohod izazvala talijanska zastava, koja je 1. prosinca 1932. bila izvješena na talijanskoj školi u Trogiru. Uništavanje je nastavljeno sljedeće noći, kada su oštećena još četiri lava i ostaci lavova oštećenih prethodne noći. U Trogir je iz Splita već 2. prosinca došao kotarski (“sreski”) načelnik Ivo Aničić zbog pokretanja istrage, no uništavanje je nastavljeno i sljedeće noći...", stoji u članku.

 

Trogirski incident bio je jedna od tema izložbe "Spomenici kojih nema - nepoželjne krhotine prošlosti" koju možete razgledati ONLINE

 

"Jugoslavenske su vlasti nastojale talijanske predstavnike u Beogradu uvjeriti u to da je u tijeku ozbiljna istraga cijelog slučaja. Ipak počinitelji nisu otkriveni sve do 23. prosinca, a i tada su se sami predali. To je zaista čudno jer je bila riječ o događaju koji se razvukao na dvije noći, te je zasigurno trebalo dosta vremena da se nanesu teška oštećenja skulpturama i reljefima znatnih dimenzija. Teško je i zamisliti da bi se u slučaju da su vlasti uistinu prionule rasvjetljavanju cijelog incidenta u gradu Trogiru ili bližoj okolici moglo organizirati dulje skrivanje skupine počinitelja. Na posljetku se vlastima prijavilo “šest omladinaca: Ćalija Stjepan, Ercegović Filip, Madiraca Ivo, Hrabar Ivo, Luić Vicko i Šunto Vladimir”, koji su kažnjeni “sa po 5 dana zatvora, a gradska uprava podnijela je sudu tužbu za naknadu štete zbog oštećenja gradske svojine”. Prethodne stranice pokazuju da su ostaci nekih od oštećenih lavova potpuno uklonjeni, dok su rijetki ostali na svojim mjestima i danas svjedoče o događajima iz prosinca 1932.", piše Jareb.

 

 

Za one koji žele pročitati više - cijeli članak Trogirski incident od 1. prosinca 1932. i mletački lav svetog Marka kao simbol “talijanstva” istočne obale Jadrana dostupan je za preuzimanje na poveznici.

 

 

Trogirska acačeda ili što sve imamo "trogirsko"

Možda još ne razmišljate o tome, no bliži se Dan našeg grada i blagdan sv. Ivana Trogirskog. Sv. Ivan je - Trogirski, pa smo se - logično - zapitali što to još imamo "trogirsko". Krenuli smo u istraživanje i pronašli niz sintagmi kojima je "trogirski" neodvojiv sastojak - nezamjenjiv poput pravih trogirskih mendula u isto tako pravim trogirskim rafijolima.

Pa krenimo redom, abecednim:

TROGIRSKA APENDIKULA ili pacta conventa ugovor je koji su 1102. godine sklopili predstavnici 12 hrvatskih plemena s ugarskim kraljem Kolomanom prihvaćajući ga za hrvatskog kralja. Iako se danas nalazi u Budimpešti - trogirska je jer je najstariji rukopis pronađen u Trogiru. Nalazila se na kraju tzv. Trogirskog rukopisa  "Historie Salonitane" Tome Arhiđakona, kao poseban dodatak dodan kronici nakon kroničareve smrti (zbog čega se i naziva appendicula - dodatak).  Apendikula se nalazila u današnjoj zgradi Muzeja grada Trogira - tadašnjoj palači obitelji Garagnin - Fanfogna.

fotografija preslike Trogirske apendikule iz knjige E. Hercigonje Tropismena i trojezična kultura hrvatskoga srednjovjekovlja

TROGIRSKA CAKAVICA trogirski je govor kojem je jedna od glavnih značajki da se fonem č izgovara kao c. Isto tako, ž i z se izgovaraju kao "neko srednje" - nazovimo ga "meko" ź, a s i š kao -  opet - "neko srednje" ś.

Više o trogirskoj cakavici saznajte u knjigama Rječnik i gramatika trogirskoga cakavskoga govora. (1994./2015.)

TROGIRSKA ČETVORKA - KVADRILJA tradicionalni je trogirski ples. "Ova četvorka jest osobiti ples i glazba što se samo u Trogiru svira i pleše. U nijednom mjestu Dalmacije niti sviraju niti znaju plesati. Trogirani u četiri broja ju plešu", zapisao je Josip Bozzotti. Nekoć su Trogirani Kvadrilju plesali na praznike i blagdane, a danas je na raznim manifestacijama, smotrama folklora i koncertima odjeveni u trogirsku nošnju izvode članovi Kulturno-umjetničkog društva "Kvadrilja" - osnovanog 1969. upravo s ciljem revitalizacije ovog plesa. 

Članovi KUD-a "Kvadrilja" izvode Trogirsku četvorku - Kvadrilju na glavnom gradskom trgu | fotografija iz 80-ih godina 20. st.

TROGIRSKA DIPLOMA kraljevska je diploma kojom je 25. 5. 1107. godine hrvatsko-ugarski kralj Koloman dodijelio povlastice trogirskoj komuni. Trogirska diploma sadrži nekoliko odredbi koje su komuni osigurale znatnu političku autonomiju. Koloman je Trogiranima obećao "čvrst mir", kraljevsku zaštitu, oslobodio je komunu plaćanja tributa mira, dopustio je svećenstvu i građanima pravo izbora biskupa i gradskog kneza, ... 

TROGIRSKI EVANĐELISTAR evanđelistar je koji slovi za jedan od najljepše napisanih i opremljenih srednjovjekovnih knjiga! Prvi put Trogirski evanđelistar spominje don Frane Bulić u Izvješću upućenom Središnjoj komisiji za konzerviranje i čuvanje umjetnina u Beču 4. svibnja 1895. godine.  110 listova pergamene uvezeno je u drvene daščice obložene crvenim baršunom i smješteno među korice ukrašene baroknim okovom po rubovima i reljefnim medaljonom sa simbolom sv. Ivana Evanđelista u sredini - na licu, odnosno sv. Mateja na naličju. Trogirski se evanđelistar čuva u katedrali sv. Lovre, a 1997. godine napravljen je faksimil Evanđelistara iz kojeg donosimo nekoliko sljedećih prikaza:

TROGIRSKI INCIDENT odnosi se na incident koji se dogodio u noći s 1. na 2. prosinca 1932. kada je u Trogiru uništeno 8 starih mletačkih lavova (o čemu smo već pisali TU). 

TROGIRSKI KODEKS glasoviti je kodeks nastao oko 1423. godine, a koji se čuva u pariškoj Bibliotheque Nationale. Svjetsku slavu doživio je u 17. stoljeću - jer se u njemu nalazi Petronii Arbitri Satyri fragmenta ex libro quintodecimo et sextodecimo - cjeloviti prijepis jedinstvenog svjedočanstva rimske književnosti - djela Satirikon autora Gaja Petronija Arbitra. Trogirski kodeks specifičan je po tome što sadrži integralni tekst Trimalhionove gozbe, tj. djelove Satirikona koji do tad nisu bili poznati! Pronašao ga je Marin Statilić u bogatoj knjižnici obitelji Ćipiko oko 1650. godine, pokazao ga svojem sugrađaninu Ivanu Luciću, a ostalo je - povijest o kojoj više možete pročitati u članku F. Barasa: "Kako je Trogirski kodeks uzbudio barkonu Europu"

TROGIRSKA LJEKARNA prva je ljekarna u Europi! Spominje se 29. 10. 1271. u dokumentu - bilježnici javnog bilježnika Franje Angelija - u kojem stoji da je "Mucio, sin Leonarda de Malamauca prodao svoju ljekarnu u Trogiru, a kupio ju je magistar Rolandinus." Pretpostavlja se da se nalazila na glavnom gradskom trgu, u prizemlju kuće kojoj je na katu bila škola. U spomen na taj datum 29. 10. obilježava se kao dan ljekarni u Hrvatskoj.

Dokument koji spominje ljekarnika Mucciusa 29. 10. 1271. čuva se u jednoj privatnoj zbirci u Trogiru

TROGIRSKA PLOČICA je najstariji poznati spomenik vezan uz medicinu, pronađen u - Trogiru. Riječ je o olovnoj pločici iz 6. stoljeća koja se danas nalazi u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Pločica sadržava natpis magičnog značenja koji je služio kao zaštita od uroka. U natpisu su izmiješani kršćanski i poganski elementi, a u prijevodu na pločici je zapisano: "...neka te oni nose. U ime Gospodina Isusa Krista, najnečistiji pakleni duše, kojega je anđeo Gabrijel svezao ognjenim lancima, koji - pakleni duh - ima deset tisuća duhova, te kas di poslije Uskrsnuća došao u Galileju, ondje ti je naredio - Isus - da se nastaniš u šumovitim krajevima, brdima i gorama, naređujem ti da ljudima ne škodiš... niti pak krupom. Gledaj dakle najnečistiji pakleni duše, da, gdje god čuješ ime Gospodnje ili ugledaš zapis, da ne..."

 

Lijevo: Trogirska pločica | Desno: posebnom tehnikom fotografiran tekst rimskog minuskulnog kurziva na pločici  Izvor: Ljekarna Splitsko-dalmatinske županije

O Trogirskom statutu iz 1322. godine i Trogirskom ljetu koje je upravo, po 47. put, završilo ne trebamo detaljnije, zar ne? Sjećate li se Trogirskih tjedana?

A spomenimo i TROGIRSKO KAZALIŠTE, o kojem pak još nećemo napisati ništa! 

Zašto? 

Zato što se u Muzeju grada Trogira, dan prije Dana grada i blagdana sv. Ivana Trogirskog - 13. studenog 2017., otvara izložba kojoj je trogirsko kazalište glavna tema. 

Baš smo nestrpljivi!

Izvori informacija i vizuala: Trogirski evanđelistar, 1997. | Monografija Ljekarna Splitsko - dalmatinske županije, 2013. | D. Geić: Rječnik i gramatika trogirskoga cakavskoga govora, 2016. |   N. Buble: Trogirska kvadrilja, 1998. | enciklopedija.hr, hkv.hr, muzejgradatrogira.blogspot.hr | Priredila Maja Maljković Zelalija

Upoznajte i prijatelje s trogirskim bogatstvima -

podijelite ovaj članak na društvenim mrežama:

"Di si lave?"

Znate li čega je bilo, prema danas dostupnim podatcima, ukupno 13 na različitim građevinama u Trogiru? Znate li tko su Stjepan Ćalija (?), Filip Ercegović, Ivo Madiraca, Ivo Hrabar, Vicko Luić i Vladimir Šunto? Za tzv. trogirski incident sigurno znate... No u svakom slučaju, trebali biste razgledati zanimljive fotografije koje slijede, kao i pročitati kratki, ali informativni tekst - možda naučite nešto novo...

Mletački lavovi - spomenici krilatog lava sv. Marka predstavljaju državni simbol, svojevrstan grb Mletačke Republike, pod čijom se upravom Trogir nalazio od 1420. do 1797. godine. Kao simbol podložnosti grada Veneciji, ali i njezine zaštitničke uloge i jedinstva Republike, lavovi su obilježavali javni prostor u svim gradovima koji su se nalazili pod njezinom upravom.

 

iz Alberto Rizzi: I leoni di Venezia in Dalmazia, 2005.

iz Kurt Hielscher: Jugoslavien, 1926.

iz Alberto Rizzi: I leoni di Venezia in Dalmazia, 2005.

Prema danas dostupnim podatcima, u Trogiru je ih je bilo 13. Obilježavali su sjeverna i južna gradska vrata, gradske fortifikacije (kulu sv. Marka, kaštel Kamerlengo i kuću gradske straže kod kule sv. Nikole uz južna gradska vrata) te javne građevine i spomenike na glavnom gradskom trgu (Komunalna palača, Gradska loža i spomen-stup na Cimatoriju). Arhivske fotografije i crteži potvrđuju postojanje lavova i na nekadašnjem štandarcu na trgu te na pročelju zgrade Zdravstvenog ureda koja se do 1910. nalazila na rivi. Pronalazak još jednog lava prilikom građevinskih radova na rekonstrukciji sjeverne obale otoka 2005. godine te ulomci lava s nepoznate lokacije koji se čuva u Muzeju grada Trogira, ukazuju da je takvih spomenika bilo zasigurno i više.

iz Ćiril Metod Iveković: Mapa fotografija iz Dalmacije: Trogir | Muzej grada Trogira

iz Alberto Rizzi: I leoni di Venezia in Dalmazia, 2005.

iz Alberto Rizzi: I leoni di Venezia in Dalmazia, 2005.

Iako u osnovi državni simboli, pojedini su spomenici imali značajnu umjetničku vrijednost. Najznačajniji je spomenik svakako lav sv. Marka koji se nalazio na reljefnom retablu Pravde (1471.) iznad sudačkog stola u Gradskoj loži na trgu, čiji su autori kipari Nikola Firentinac i Andrija Aleši. Monumentalna skulptura lava u prirodnoj veličini izrađena u visokom reljefu - djelo samog Firentinca - dominirala je ovim, prema ocjenama povjesničara umjetnosti, "najvećim i najmonumentalnijim profanim javnim spomenikom na istočnoj obali Jadrana u 15. stoljeću", ujedno i "najmonumentalnijim simbolom Mletačke Republike na Jadranu", koji je kao takav poslužio kao predložak za izradu brojnim kasnijim spomenicima na našoj obali, ali i šire.

iz Alberto Rizzi: I leoni di Venezia in Dalmazia, 2005.

s korice knjige: Alberto Rizzi: I leoni di Venezia in Dalmazia, 2005.

ulomak fotografije Josefa Wlhaa | preslik, Muzej grada Trogira

Sudbina trogirskih lavova zapečaćena je 135 godina nakon prestanka postojanja Mletačke Republike, u noći s 1. na 2. prosinca 1932. godine, kada ih je razbijeno, a potom i uklonjeno ukupno osam, uključujući i Firentinčevog lava. Počinitelji - "šest omladinaca: Stjepan Ćalija, Filip Ercegović, Ivo Madiraca, Ivo Hrabar, Vicko Luić i Vladimir Šunto" su se sami predali 23. prosinca, uz opširnu izjavu o razlozima svoje akcije. Naime, tzv. trogirski incident bio je jedan u nizu incidenata potaknutih talijanskom iredentističkom politikom koji su tijekom 1932. godine jugoslavensko-talijanske odnose doveli na rub izbijanja ratnog sukoba.

iz Novo doba, 24. 12. 1932., str. 43.

Talijanski iredentisti još od kraja 19. stoljeća ističu nekadašnju pripadnost najvećeg dijela istočnojadranske obale Veneciji, odnosno zajedničku prošlost Talijana u granicama nove talijanske države i Talijana na teritoriju pod vlašću Austrije. U ovom kontekstu, iza 1. svjetskog rata, simboli nekadašnje Mletačke Republike postaju neželjeni simboli Italije i talijanstva, odnosno iredentističke politike i propagande te pretenzija za prisvajanjem - "oslobađanjem" Dalmacije.

iz Ezio Maria Gray: La Dalmazia, 1942.

Talijanskom okupacijom istočne obale Jadrana 1941. godine, trogirski lavovi ponovno dolaze u prvi plan. Ubrzo nakon ulaska u grad, vojnici su u kaštelu Kamerlengo iskopali lava koji je stajao na pročelju kapele sv. Marka. Talijanska je uprava planirala obnovu svih uništenih lavova pa je na pročelju Komunalne palače na mjestu starog postavljen novi. U otvorenoj knjizi obnovljenog lava iz lože uz stari je natpis "Iniusti punientur et semen impiorum peribit" ("Nepravednici će biti kažnjeni i sjeme bezbožnika izginut će") trebao biti uklesan i novi - u prijevodu: "Zločinci su kažnjeni i njihovo je sjeme izginulo". Usporedno s planovima obnove, teklo je i sustavno uklanjanje spomenika trogirskoj povijesti (primjerice spomenik banu Berislaviću i spomen-ploča sa spomenom hrvatskog imena). Isticanje venecijanske prošlosti i karaktera Dalmacije i planovi obnove lavova te uklanjanje spomenika hrvatske povijesti  bili su dio talijanske državne politike koja je trebala pokazati navodni talijanski karakter anektiranog područja. Talijanskom kapitulacijom nestali su i ovi planovi, a svi tragovi prisilne talijanizacije grada uklonjeni su ubrzo nakon oslobođenja.

Iako u osnovi državno obilježje Mletačke Republike, uslijed političkih okolnosti, mletački lavovi su se od neutralnih i prihvatljivih znakova prošlosti pretvorili u simbole agresivne fašističke politike koja je dosljedno promicala lava sv. Marka kao simbol talijanstva Dalmacije. Danas su ti spomenici opet samo podsjetnici na nekadašnju mletačku vlast.  

Istražila i pripremila:

Lujana Paraman, 

Muzej grada Trogira

Priča o mletačkim lavovima dio je izložbe "Spomenici kojih nema - nepoželjne krhotine prošlosti" koja je u povodu Međunarodnog dana muzeja 2017. otvorena u atriju Muzeju grada Trogira. Priliku za razgledavanje ne samo priča već i ostataka spomenika koji se čuvaju u Muzeju grada Trogira imate još sutra - 26. svibnja 2017. - ujutro 9:00 - 12:00, a poslijepodne 17:00 - 20:00 sati.

:)