Otkrivene rijetke fotografije starog Trogira iz objektiva Sidneya Hugha Reynoldsa

 

Kad god otkrijemo neku novu perspektivu starog Trogira, ostanemo iskreno oduševljeni! Upravo tako bilo je i ovog puta, kada smo istražujući bogati fotoarhiv Courtauld instituta naišli na fotografije geologa, paleontologa i zoologa Sidneya Hugha Reynoldsa (1867. - 1949.).

Ovaj profesor sa Sveučilišta u Bristolu bio je i fotograf, a iza sebe je ostavio deset iznimno zanimljivih fotografija Trogira koje danas predstavljaju vrijedan vizualni zapis našega grada.

Posebno nas je zaintrigirala fotografija snimljena iz neuobičajene perspektive koja prikazuje zapadnu, odnosno sjevernu stranu nekadašnje Biskupove palače, srušene prije izgradnje današnje Sudske zgrade. Na fotografiji se jasno ističe i kasnogotička trifora s obilježjima radionice Andrije Alešija:

 

 

Jednako je zanimljiv detalj provizorne drvene ograde i tiramola ispred tvrđave Kamerlengo, dok raskopana obala na tom području otvara pitanje vremena nastanka fotografije. Pretpostavimo da je snimljena prije početka obnove dijela rive od nekadašnjeg Zdravstvenog ureda do tvrđave, koja je trajala od 1896. do 1902. godine, dok se prema pojedinim izvorima zahvati ispred Kamerlenga spominju 1898. godine.

 

Na fotografiji s motivom crkve sv. Ivana Krstitelja u prvom planu zanimljivo je primijetiti kako je južna strana Kneževe palače već tada bila obnovljena, a još zanimljivije vidjeti onodobne Trogirke i Trogirane:

 

Ništa manje zanimljiva nije ni fotografija palače Cippico, na kojoj se u gornjem desnom kutu jasno nazire kupola susjedne palače Garagnin – Fanfogna za koju još uvijek nije pouzdano utvrđeno kada je uklonjena:

 

Među Reynoldsovim fotografijama najviše ih je posvećeno katedrali sv. Lovre - od detalja Radovanova portala i kapele blaženog Ivana Orsinija, do njenog južnog portala te pogleda na katedralu s istočne strane i glavnog trga:

Iznova nas fasciniraju otkrića o poznatim svjetskim putnicima, znanstvenicima i zaljubljenicima u fotografiju koji su svojim objektivima zabilježili jedinstvene motive Trogira i omogućili nam ova nostalgična putovanja kroz vrijeme!

Koja vam je Reynoldsova fotografija najzanimljivija? Javite nam u komentarima na Facebook stranici Trogir Time Travel!

 

Pripremila: Maja Maljković Zelalija
Izvori fotografija: The Courtauld Institute of Art

Trogir kroz vremenski kanoćal: 14 fotografija starih 100-tinjak godina

 

Zaista sjajan pogled kroz vremenski kanoćal u daljinu od oko stotinu godina pruža nam svaka od 14 dragocjenih fotografija iz kolekcije britanskog The Courtauld Institute of Art koje donosimo u nastavku. Sigurni smo da ćete uživati u ovom foto mozaiku i susretu s Trogirom, Trogirkama i Trogiranima jednog drugog, sporijeg, ali jednako šarmantnog doba... 

 

 

Posebno oduzima dah pogled na grad snimljen iz Segeta, točno ispod crkvice Gospe od Konacvina (Rođenja Marijina), kao i kadar koji bilježi samu crkvicu u tadašnjem krajoliku:

 

Možemo pretpostaviti da su fotografije najvjerojatnije snimljene istom prigodom, negdje između 1924. i 1932. godine. Na jednoj fotografiji na rivi jasno se vidi kiosk, tzv. gareta, vlasnika Antona Svilana, podignut upravo 1924., dok na drugoj još uvijek stoji mletački lav nad južnim gradskim vratima, uklonjen 1932. godine. 

 

Fotografije nepoznatog autora otvaraju i niz zanimljivih pitanja poput - što su drveni paviljoni na Batariji? Što znači slovo S na plakatu na južnim gradskim vratima? Klikom na linkove možete doznati odgovore i na ta pitanja, ako ranije niste...

Koja vam je fotografija najzanimljivija? Jeste li primijetili neki neobičan detalj? Kako vam se sviđa Trogir kakav je nekad bio? Pišite nam u komentarima na našoj Facebook stranici Trogir Time Travel!

 

 Pripremila: Maja Maljković Zelalija
Izvor fotografija: The Courtauld Institute of Art

 

Pionir japanske fotografije Raimund von Stillfried i Trogir: foto epizoda iz 1889. godine

 

Ako ste pažljivo čitali članak o putovanju bivše carice Eugenije, Ethel Smyth i grofa Giuseppea Primolija Jadranom, sigurno ste uočili da je njihova jadranska "avantura" završila pristajanjem u tršćanskoj luci. Potom je, nakon kratkog predaha, carica u pratnji grofice Bardi otišla razgledati izložbu fotografija i akvarela baruna von Stillfrieda...

Zašto sada to spominjemo?

Zato što je barun Raimund von Stillfried - Rathenitz (1839. – 1911.) putovao Dalmacijom dvije godine prije bivše carice i njene družine - 1889. godine! (Tko zna - možda su neke od fotografija s putovanja bile i izložene na spomenutoj izložbi! Istražit ćemo!) Vrijeme je, izgleda, da predstavimo lik i djelo ovog fotografa fantastične biografije i razgledamo što ga se u našem gradu toliko dojmilo da je odlučio sačuvati to za vječnost...

Barun Raimund von Stillfried-Rathenitz (1839. – 1911.) nije bio tek putujući aristokrat s fotoaparatom, bio je jedan od pionira rane fotografije u Japanu i važna figura tzv. Yokohama School – umjetničko-fotografskog kruga koji je oblikovao vizualnu sliku Japana u 19. stoljeću. Iako je na Daleki istok stigao kao austrijski vojni časnik, ubrzo je napustio vojnu karijeru i posvetio se fotografiji. Otvorio je fotografski studio u Yokohami i vrlo brzo stekao međunarodnu reputaciju... 

Zanimljivo je da se fotograf koji je svjetsku slavu stekao snimajući samuraje, gejše, hramove i prizore iz Yokohame, samo nekoliko godina kasnije nalazi u Dalmaciji bilježeći njene znamenitosti, trgove, portale, vedute, ... 

 

Stigao je krajem listopada 1889. godine u Zadar s namjerom da proputuje Dalmacijom i da "digne svjetlopisom slike ljepših njenih predjela" izvještava Narodni list. Među "ljepšim njenim predjelima" našli su se Zadar, Šibenik, Krka, Knin, Trogir, Split i okolica, Salona, Omiš, Hvar, Vis, Korčula, Dubrovnik i okolica, Mljet, Cavtat, ... koji su kasnije postali dio albuma Ansichten aus Dalmatien.

 

 

Barun von Stillfried je u Trogiru snimio 4 fotografije koje donosimo kao ilustraciju ovog članka. Tri smo pronašli u kolekciji Muzeja primijenjene umjetnosti u Beču, a jednu u Staroj fototeci Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture i medija u Splitu. Fotografije su označene brojevima 487 - 490, a prikazuju pogled na grad i Čiovo sa zapada, katedralu sv. Lovre, njen atrij te Radovanov portal.

 

 

 

Nadamo se da ćete se složiti s nama da 487. zaista ostavlja bez daha! Što vi kažete? Javite nam u komentarima na našoj facebook stranici Trogir Time Travel...  

Pripremila: Maja Maljković Zelalija
Izvori podataka: biographien.ac.at; Maljković Zelalija, Maja. Fotografi(ja) u Trogiru. 2022.; Narodni list
Izvori fotografija: Muzej primijenjene umjetnosti u Beču, Stara fototeka Konzervatorskog odjela MKiM u Splitu.

TG kalendar: Baština iz bunkera na vidjelo

 

 

Na današnji dan prije 33 godine - 23. srpnja 1992. - Trogirani su ponovno mogli s glavne kale, s cimatorija i s pjace vidjeti jedan od svojih najvrjednijih spomenika - Radovanov portal. Naime, toga je dana uklonjena zidana zaštita, podignuta 29. kolovoza 1991. zbog opasnosti od ratnog razaranja. O tome nam svjedoče fotografije fotoreportera Joška Brešana koje se čuvaju u Muzeju grada Trogira te njegovi članci iz Slobodne Dalmacije:

 

 

Slobodna Dalmacija, 30. 8. 1991.

 

Slobodna Dalmacija, 24. 7. 1992.

Skela s kampanela | Donosimo impresivne fotografije i kronologiju!

 

Sigurno se sjećate kampanela trogirske katedrale (poetično ćemo se izraziti) zagrljenog skelom vidljivog na pojedinim fotografijama koje je 1919. godine snimio američki vojnik R. E. Wayne ili fotografijama iz zraka koje je snimio Giulio Parisio, a koje su te iste godine objavljene u novinama L´illustrazione Italiana i Dom i sviet... Sigurni smo i da su prilike za vidjeti taj motiv izbliza - prizor kojeg su Trogirani gledali svakodnevno od 1913.  do 1922. godine - bile izuzetno rijetke! Baš smo zbog toga sigurni da ćete uživati u pet zaista sjajnih fotografija i priči koje donosimo u nastavku...

 

C. Polzinetti, Stara fototeka Konzervatorskog odjela u Splitu

 

 Dok je autor triju fotografija Celestino Polzinetti, autor dviju je - iako nepoznat - pravi majstor kadra! Radi li se o nepotpisanim Polzinettijevim fotografijama ili o radovima Ć. M. Ivekovića koji je skelu projektirao? Jesu li u pitanju fotografije I. Znidarčića koji je u to vrijeme snimao za splitski Konzervatorski ured...?  Brojna su pitanja na koja će tek buduća istraživanja ponuditi odgovore, a za sada proveli smo malo istraživanje o radovima na kampanelu katedrale sv. Lovre! Uvidom u dostupne izvore i literaturu, pronašli smo neke zanimljive spoznaje, pa krenimo redom...

 

 

Nepoznat autor (Polzinetti, Iveković, Znidarčić?), Stara fototeka Konzervatorskog odjela u Splitu

 

Srpanj 1913.

Stanko Piplović  u svojoj knjizi Graditeljstvo Trogira u 19. stoljeću piše da se u srpnju 1913. počelo od drugog kata naviše postavljati skelu za popravak zvonika trogirske prvostolnice. Brojni su građani, ali i Općinska uprava bili zabrinuti za sigurnost i stabilnost ove konstrukcije, s obzirom na to da ona nije bila postavljena od tla, već je bila pričvršćena na trošne zidove zvonika... Zbog bojazni i sumnji da zvonik neće izdržati težinu greda, ali i jake vjetrove koji bi mogli srušiti zvonik i skelu, Općinarstvo je pisalo dalmatinskom Namjesništvu te don Frani Buliću koji je Namjesništvu potvrdio "da je gornji dio zvonika posebno dotrajao" te je predložio da se radovi pospješe, a dijelovi zvonika spreme za ponovnu ugradnju prilikom obnove. Bulić je imao slično iskustvo - sa obnovom zvonika splitske katedrale - pa je zato bio vrlo oprezan, navodi Piplović. (U Splitu su se, naime, zbog dugog stajanja skele morale dva puta popravljati!) Bilo je za očekivati da će i radovi u Trogiru potrajati. (...). 

Iz ulomka Piplovićevog teksta također saznajemo da je Bulić o ovom pitanju obavijestio savjetnika E. Walacha, predstojnika građevnog ureda, koji je - čim se vratio u Zadar - poslao u Trogir Ćirila Metoda Ivekovića, budući da je on izradio nacrt za skelu. Ubrzo su počeli radovi ali su već krajem kolovoza obustavljeni jer je uzmanjkalo sredstava. Poslije su nastavljeni, ali su se otegli godinama i nakon što je stvorena jugoslavenska država.", piše Stanko Piplović.

C. Polzinetti, Stara fototeka Konzervatorskog odjela u Splitu

1920.

Marijan Čipčić u knjizi Trogir između svjetskih ratova navodi da je nakon završetka Prvog svjetskog rata Vlada u Beogradu pripremila iznos od 20.000 kruna za restauraciju trogirskog zvonika. Krajem svibnja 1920. godine, navodi Čipčić, "zvonik su obišli inspektor Ministarstva prosvjete Marko Car, u pratnji arheologa don Frane Bulića i Mihovila Abramića. Izvedbeni radovi pod vodstvom Vicka Rendića uskoro su započeli. Projektant je bio inženjer K. Musanić. Međutim, namijenjeni budžet uskoro se potrošio, pa je don Vinko Brajević apelirao preko Novog doba da se osigura još 250.000 kruna kako bi se radovi mogli završiti. Javni apeli za popravak zvonika isplatili su se jer se novac uskoro uspio namaknuti."

 

Nepoznat autor (Polzinetti, Iveković, Znidarčić?), Stara fototeka Konzervatorskog odjela u Splitu

1921.

Iako Novo doba iz studenog 1920. piše da je "ovih dana započelo uklanjanje skela sa zvonika zborne opatske crkve u Trogiru" do cjelovitog uklanjanja izgleda ipak nije došlo (već i sam taj kratki članak najavljuje radove pod upravom građevinske sekcije u Splitu koji će započeti na proljeće 1921. godine!). No, skela je tada bila tek djelomično uklonjena - da je nedavno "skinuta pocrnjela armatura sa vrška i nagornjeg, trećeg sprata zvonika negdašnje ponosite katedrale" piše V. Brajević u siječnju 1921. godine. 

Pojedini novinski izvještaji svjedoče o tome da je skela još uvijek bila postavljena i u kolovozu, kada su je posjetili značajni izletnici (o čemu više nekom drugom prilikom...)

 

C. Polzinetti, Stara fototeka Konzervatorskog odjela u Splitu

1922.

Skele sa zvonika konačno su skinute 1922. godine., zaključuje Marijan Čipčić nakon uvida u  dopise koji se čuvaju u Arhivu Konzervatorskog odjela u Splitu, poput primjerice Dopisa trogirske Općinske uprave Građevnom odsjeku za Dalmaciju od 6. travnja 1922. godine.

Ove sjajne fotografije dio su zbirke Stare fototeke Konzervatorskog odjela u Splitu koja je digitalizirana i objavljena u okviru projekta eKultura "Digitalizacija kulturne baštine" Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

  

Pripremila:
Maja Maljković Zelalija

Izvori i literatura:
Novo doba, eKultura
Stanko Piplović: Graditeljstvo Trogira u 19. stoljeću (1996.),
Marijan Čipčić: Trogir između svjetskih ratova (2021.)

 

Za razmišljanje i za kraj "ostavljamo" i jednu fotografiju koja je - vrlo moguće - nastala istom ovom prigodom, a prikazuje istočno pročelje Općinske palače u čijem se prizemlju nalazila Kavana - restoran:

Literaturu koju spominjemo možete nabaviti na 12. FESeTemani trogirskoga libra koja se odvija u izložbenom prostoru Muzeja grada Trogira do 27. travnja (radno vrijeme: pon - pet 9 - 13 te 17:30 - 19:30, sub 9 - 13).

Hvala što ćete ovaj članak podijeliti s prijateljima na društvenim mrežama i hvala što nas pratite na Facebook stranici Trogir Time Travel! :)

 

FEŠTA! | Sveti Lovre

 

 

Među najznačajnija trogirska crkvena slavlja, koja predstavlja i publikacija FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest, ubraja se slavlje "prvog" sveca zaštitnika grada - sv. Lovre. Na njegov blagdan. 10. kolovoza, prigodno donosimo ulomak iz navedene publikacije:

 

 "Među dalmatinskim komunama koje su usporedno štovale kultove dvaju svetaca kao zaštitnika grada i njegova puka našao se i Trogir. Osim bl. Ivana Trogirskog, istu važnost imao je i sv. Lovro (u Trogiru „Lovre“), ranokršćanski svetac koji je umro mučeničkom smrću 10. kolovoza 258. godine (Novak 2006). No, iako je štovan usporedno, pisani izvori, osim Statuta grada Trogira, o sv. Lovri ne pišu u onolikoj mjeri koliko pišu o svetom Ivanu Trogirskom. Novak razlog tomu vidi u tome što je kult sv. Lovre bio dokazan u legendama i životopisima pisanima o njemu još od kasne antike, navodi da je „bio već duboko ukorijenjen u svetačkoj hijerarhiji i odavno priznat kao univerzalni svetac Zapadnog kršćanstva (...) dok je kult bl. Ivana trebalo postepeno izgraditi i to dokazivanjem njegove svetosti“ (Novak 2006).

U Novom dobu od 10. kolovoza 1940. čitamo da se sv. Lovre časti u Trogiru „od najranijih vremena“ te da mu je bila posvećena i stara bazilika koju spominje Konstantin Porfirogenet: „Kad je stara bazilika bila srušena od Saracena, Trogirani, predvođeni od genijalnog biskupa Treguana, sagradiše opet početkom XIII. stoljeća novu katedralu u čast sv. Lovrijencu (...)“. Ovaj članak poetično piše o trogirskom zaštitniku: „U srcu ljeta, kad sunce svojim žarkim zrakama peče ljude i prirodu, pojavljuje se svetac ognja i plamena: Sv. Lovro. U ljetnoj noći, obasjanoj mirijadama zvijezda, padaju meteori, za koje narodna mašta priča da su suze Sv. Lovre. Na našem moru uzdiže se veličanstvena katedrala Sv. Lovre u Trogiru“ spominjući da se te godine „navršuje se upravo 700 godina otkada Sv. Lovro sa ove stare katedrale blagoslivlje svoj grad.“ Naime, katedrala je bila posvećena 12. kolovoza 1240. godine te je stoga „razumljivo (...) da se ovaj jubilej proslavi kako su to već najavile našre radio-stanice i Zagrebu i Beogradu. Proslava je bila zamišljena 10. i 11. kolovoza, no uslijed ratnih prilika, nove orgulje nisu stigle te je proslava odgođena dok se one ne postave, što bi trebalo biti poslije Velike Gospe, tako da će svečanost biti održana u rujnu ili listopadu. Tom prigodom bit će u predvorju katedrale postavljena i spomen ploča 700-godišnjice...“ Iako je proslava odgođena za rujan ili listopad, ona se naposlijetku održala na samom kraju 1940. godine – od 26. do 29. prosinca." (FEŠTA!, str. 34.35)

 

 

Podsjećamo, izložbu  FEŠTA! postavljenu u Muzeju grada Trogira i galeriji Cate Dujšin Ribar možete razgledati do 27. rujna 2023. godine - ulaz je besplatan! Radno vrijeme tijekom kolovoza je svaki dan od 10 do 13 te od 18 do 21, a tijekom rujna od ponedjeljka do subote od 10 do 13 te od 17 do 20 sati.

 

Literatura: FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest, Muzej grada Trogira, 2023. | Novak, Zrinka, Život trogirske komune pod zaštitom bl. Ivana Trogirskog i sv. Lovre, Kolo 4, 2006.
Pripremila: Maja Maljković Zelalija

 

Tridesetdvogodišnje 32 fotografije Kaija Kappela iz Humboldt-Universität zu Berlin

 

Prof. dr. Kai Kappel 1990. godine detaljno je fotodokumentirao trogirsku katedralu sv. Lovre. Ukupno 32 fotografije dostupne su u medijateci Instituta za umjetnost i vizualnu povijest pri Sveučilištu Humboldt - Humboldt-Universität zu Berlin. Mali izbor Kappelovih fotografija donosimo u nastavku, a cijelu kolekciju možete razgledati u visokoj rezoluciji OVDJE.

Izvor i više na Institut für Kunst- und Bildgeschichte (IKB) der Humboldt-Universität zu Berlin