Novosti iz prošlosti: Trogirska PRIMA otvorila vrata

 

Na današnji dan prije 56 godina, 4. prosinca 1969. godine, otvorena je "PRIMA" - prva robna kuća u Trogiru, na Travarici.

Slobodna Dalmacija 5. prosinca piše da je "mlađa sestra" splitske kuće jučer jedva mogla primiti tolike uzvanike, kupce i znatiželjnike, o čemu svjedoči i fotografija objavljena uz članak.
 

Trogir je jučer dobio svoju prvu robnu kuću. Trogirsku "Primu" otvorilo je splitsko poduzeće "Jadrantekstil" uloživši u izgradnju blizu 7 milijuna novih dinara. Projektant prime je inž. arh. Antun Šatara iz Urbanističkog zavoda za Dalmaciju u Splitu, a izgradilo ju je splitsko građevinsko poduzeće "I. L. Lavčević" u rekordnom roku od svega pet mjeseci. U prizemlju i na katu na preko 2.600 kvadratnih metara prodajnog prostora Trogirani će ubuduće moći nabavljati svu robu široke potrošnje, a osim toga robna kuća je riješila i pitanje zaposlenja 60 osoba iz ove komune., piše Slobodna Dalmacija.

Autor članka S. Š., bilježi da je po presijecanju simbolične vrpce na ulaznim stapenicama, prodajne štandove poplavila rijeka budućih stalnih potrošača. Nadalje, piše da se u prizemlju robne kuće nalazi veliki odjel prehrane, odjel igračaka, kožne i plastične galanterije te prodaja cvijeća. Na katu se osim administrativnih prostorija nalaze odjeli tehničke robe, tekstila, obuće, namještaja i dekorativnih tkanina kao i prodajni štandovi stakla, kristala, posuđa i ostalih potrepština.

Koje su pogodonosti kupci trogirske prime još imali, pročitajte u članku koji donosimo u cijelosti:

 

Rado ćemo čitati i vaša sjećanja iz Prime u komentarima na našoj stranici Trogir Time Travel - ne ustručavajte se podijeliti ih s nama i svima koji nas prate!

 

 

 

TG kalendar: Svečanost polaganja prisege pripadnika 2. bojne "Kralj Tomislav" 114. brigade HV

 

U Trogiru, na nogometnom igralištu na Batariji, u subotu, 8. veljače 1992. godine održala se svečanost polaganja prisege pripadnika 2. bojne "Kralj Tomislav" 114. brigade Hrvatske vojske. Uoči sutrašnje, 33. obljetnice svečanosti donosimo izbor fotografija iz foto arhiva Muzeja grada Trogira koje je toga dana snimio fotoreporter Joško Brešan te  članak "Junaci s bojišta" Vilhelmine Lovrić objavljen u Slobodnoj Dalmaciji 9. veljače 1992. godine.

 

 

 

Riječima "U nazočnosti brojnih Trogirana i gostiju iz susjednih općina, na nogometnom igralištu Slavena u Trogiru svečanu prisegu - čiji je tekst čitao vojak Ante Ivković  - dali su vojaci 2. bojne 114. pukovnije hrvatske vojske. Službeno izvješće i pozdrav u ime 2. bojne izrekao je njezin zapovjednik Zdravko Klanac", započinje članak kojeg u cijelosti možete pročitati u nastavku:

Sjećate li se svečane prisege na Batariji? Imate fotografije? Snimke? Podijelite ih s nama u komentarima na facebook stranici Trogir Time Travel!

______________________

Rubrika TG KALENDAR na blogu trogirtimetravel.blogspot.com pokrenuta je 2020. godine s ciljem sabiranja tematskih "dogodilo se na današnji dan" objava. Donosi spomendane na raznolike povijesne događaje i osobe koje su likom, djelom i kolektivnom memorijom vezane za Trogir. 

U prosincu 2024. TG KALENDAR dobio je i svoju tiskanu verziju - Moj planer - TG spomenar, izdanje Muzeja grada Trogira autorice Maje Maljković Zelalije koje osim trogirskih spomendana ostavlja prostor za bilježenje osobnih planova i važnih datuma. Ukoliko niste nabavili svoj primjerak ranije, dostupno ih je još nekoliko u Muzeju grada Trogira.

FEŠTA! | Dan vojnika i mornara 24. kolovoza 1930.

 

Serijal "FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest" nastavljamo prigodnom "dogodilo-se-na-današnji-dan" objavom. Ulomak koji donosimo u nastavku dio je publikacije koja prati izložbu "FEŠTA!" postavljenu povodom proslave 60. obljetnice osnutka Muzeja grada Trogira. Izložbu možete razgledati do 27. rujna - ulaz je besplatan!

 

Osvijetljeni Trogir, privatna zbirka Ljubomira Radića

 

„Velika svečanost Jadranske Straže u Trogiru“ naslov je objavljen u Novom dobu od 25. kolovoza 1930. godine pod kojim doznajemo da je 24. kolovoza u Trogiru obilježen „Dan vojnika i mornara“. Cilj organizatora bio je posvetiti jedan dan mornarima i vojnicima, dan u kojemu bi se oni razonodili i zabavili u sportskim natjecanjima. 

Trogir je bio zaogrnjen svečanim ruhom – „svi prozori i javne ustanove, obala, Čiovo, sve je bilo iskićeno narodnim barjacima. Na vrhu kule Kamerlengo lepršala je velika zastava Jadranske straže...“ Brojni izletnici iz okolnih mjesta došli su uveličati ovaj dan. Priredbe su se odvijale na kopnu – ispred zgrade škole i na moru – u kanalu između grada i Čiova – plivalo se, veslalo, trčala se štafeta, vukao se konop, trčalo se s jajem u žlici i u vrećama... Sve su pratile vojna i vatrogasna glazba iz Splita. 

Natjecanje je završilo pred suton, a čim se smračilo „čitava je obala dobila čaroban izgled od hiljada žarulja. Kako je kanal s obe strane bio osvijetljem, more je izgledalo kao živa šarena žerava, po kojoj su plovile ladjice okićene balonima. Efektna je bila slika Kamerlengove kule, čije su konture obrubile žarulje.“ 

Bogat promenadni koncert izvela je vatrogasna glazba, a s mosta je paljen vatromet. U kavani B. Tironija održan je prigodni program tamburaškog zbora, uz ples i dodjelu medalja i slatkiša pobjednicima poslijepodnevnih natjecanja. Večernji program nastavio se koncertom Narodne glazbe Trogir, plesom i lutrijom na glavnom trgu koji je „bio rasvijetljen kao dan“.

 

 

 

JADRANSKA STRAŽA
Jadranska straža je organizacija osnovana u Splitu 1922. godine s ciljem jačanja pomorske svijesti i razvoja djelatnosti vezanih za pomorstvo. Podružnica Jadranske straže u Trogiru nastala je u travnju 1924. godine nastojanjima Sokolskog društva. Predsjednik joj je bio Ivan Belas, potpredsjednik Miroslav Puović, a tajnik Mihovil Nikolić (Čipčić 2021: 230).

Literatura: FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest, Muzej grada Trogira, 2023. | Čipčić, Marijan, Trogir između svjetskih ratova, Muzej grada Splita, 2021.
Izvor: Novo doba
Fotografija: privatna zbirka Ljubomira Radića
Pripremila: Maja Maljković Zelalija

Neki (ne)davni trogirski travnji

Gdje se otvorila moderna samoposluga, tko je zaslužio aplauz oduševljenja, za koju je zgradu položen kamen temeljac, kure li janjci, gdje je zabranjeno parkiranje... sve to i još pokoju zanimljivu novost koja je obilježila neke (ne tako) davne travnje u Trogiru pročitajte i pogledajte u nastavku:  

 

 

 

 

 

 

Svidio vam se ovaj povratak u prošlost? Neka u davne trogirske travnje otputuju i vaši prijatelji - podijelite ovaj sadržaj na društvenim mrežama i/li otputujte u naše komentare i javite nam koja od izabranih novosti iz prošlosti vam je najzanimljivija...

 

 

Trogir u Ženskom listu 1933. godine

 

 U srpnju 1933. godine objavljen je "naročiti broj" Ženskog lista - časopisa "za modu, zabavu i kućanstvo" posevećen "našem moru". U tom je broju fotografijom i tekstom predstavljen Trogir, a na jednoj fotografiji se nalazi i sjajni prikaz Segeta Donjeg. Ovaj časopis, inače prvi hrvatski časopis za žene, u kojemu je urednica i autorica većine tekstova bila Marija Jurić Zagorka, izlazio je jednom mjesečno od 1925. do 1938. godine u nakladi Konzorcija za izdavanje tiskopisa. Dio posvećen Trogiru, s fotografijama koje je većinom snimio Dragutin Karlo Stühler donosimo u nastavku...

 

 

 

"Dragutin Karlo Stühler snimio je impresivan broj fotografija Trogira i trogirskih motiva u razdoblju od 1925. do 1953. godine.  Velik broj fotografija ne čudi s obzirom na to da je snimao turističke, folklorne i povijesno-umjetničke motive za Jadransku stražu i Arhiv za propagandu Jadrana te da je bio fotograf Arheološkog muzeja u Splitu, Etnografskog muzeja i Konzervatorskog zavoda u Splitu, za koji je snimao spomeničku baštinu diljem Dalmacije.", piše M. Maljković Zelalija u knjizi "Fotografi(ja) u Trogiru", koju, ukoliko ju već nemate u svojim kužnim knjižnicama, možete nabaviti u Muzeju grada Trogira. 

 

Osim Stühlerovih fotografija, članak ilustrira i fotografija uz koju je naznačeno "Foto: Jugoslavenski Turizam, Split", a na stranicama ovog, srpanjskog izdanja Ženskog lista iz 1933. svoje mjesto je pronašla i živopisna fotografija Segeta Donjeg:

 

Članak pročitajte u njegovom izvornom obliku u nastavku ili na stranicama Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu:

Ne zaboravite podijeliti ovaj članak s prijateljima na društvenim mrežama :) 

Povratak u 1936. | Mijino vino iz Trogira u "Divljoj ali bezopasnoj Europi"

 

Članak Wildes Europa aber ungefährlich, u slobodnom prijevodu Divlja ali bezopasna Europa objavljen je 18. prosinca 1936. godine u magazinu Österreichische Motorwoche - Das Motorrad, službenim novinama austrijskih automobilista. U njemu je spomenut i naš grad, ilustriran čak trima fotografijama, uz zanimljivu crticu o vinu iz podruma Mije Zoze*...

Autor E. Riedl  opisuje Trogir kao malo otočno mjesto bogate povijesti s gotovo 4 000 stanovnika, hvaleći njegove spomenike iz različitih kulturno-povijesnih razdoblja. Opisuje ga kao grad osebujne magije koji izgleda poput malog gnijezda svijenog na Jadranskom moru. Piše da je u Trogiru je proveo dva dana crtajući, fotografirajući i razgovarajući sa stanovnicima. Navodi da se sporazumijevao kako na hrvatskom, tako i na talijanskom i francuskom, ali i "na mote" i da se sa stanovnicima savršeno dobro razumio. U tekstu hvali vino iz podruma svojeg prijatelja Mije Zoze* koje najtoplije preporuča svim posjetiteljima Trogira. 😀

*radi se o pogrešno napisanom imenu Coce (hvala Antoniju  Miši!)

Ulomak članka koji se odnosi na Trogir

Članak je ilustriran fotografijama, vjerojatno Riedlovim, a među njima su i tri trogirske s opisima: "Portal katedrale u Trogiru", "Južna gradska vrata", "Kaštel sv. Marka na sjeverozapadnom dijelu Trogira". Prve dvije fotografije prikazuju navedeno, dok treća ipak prikazuje tvrđavu Kamerlengo, a ne kulu sv. Marka:

 

 

Tko je E. Riedl, a tko njegov prijatelj vinar Mijo Zoze (Coce)? Znate li nešto više o njima? Javite nam na facebook stranici Trogir Time Travel. 

 

 

 

Novosti iz prošlosti | Jedan francuski spomenik u Trogiru, Novo doba, 23. 12. 1931.

 

 "Na zapadnoj strani grada, na poljani "Batariji", medju dvjema starodrevnim kulama, diže se prama moru maleni kašteo, koji više naliči kakovom vlasteoskom glorjetu ili žrtveniku poganskog kojeg božanstva. Prolazniku upada u oči njegova konstrukcija: šest elegantnih kamenih stupova unaokolo na uzdignutom, četverouglastom podnožju nosi svaki po jedan kapitel, a sve to povezano i pokriveno kamenim, šesterokutnim krovom. Deset stepenica na pročelju vodi pod krov, medju stupove", piše Roko Slade - Šilović u tekstu pod naslovom "Jedan francuski spomenik u Trogiru" objavljenom na današnji dan prije 90 godina, 23. prosinca 1931. godine, u Novom dobu.

 

 Vjerujemo da će vam biti interesantno pročitati ga u cijelosti, stoga ga donosimo u nastavku:

Izvor: Novo doba iz Digitalne zbirke Sveučilišne knjižnice u Splitu

Zanima li vas više o Glorijetu svakako pročitajte članak iz arhive pod naslovom Uzbudljiva završnica! 'Aut' za Marmontov glorijet! | čitaj fotografiju (2) 

 

 

 

 

 

TG kalendar: Roko Slade - Šilović, ljekarnik, publicist, povjesničar i skupljač trogirskih starina rođen je u Trogiru na današnji dan prije 149 godina

 
Roko Slade - Šilović, ljekarnik, publicist, povjesničar i skupljač trogirskih starina rođen je u Trogiru na današnji dan prije 149 godina, 16. kolovoza 1872. godine. 

 

 

Otac mu je bio Mihovil Slade, a majka Vinka, rođena Andrić. Pučku školu završio je u rodnom gradu, a gimnaziju u Kotoru, zahvaljujući stricu Josipu Sladi - Šiloviću, poznatom arhitektu. Četvrti razred gimnazije Roko Slade - Šilović završio je u Splitu. Studij farmacije završava u Grazu. Magistrirao je 1895. godine nakon čega radi kao praktikant u Dubrovniku, Rijeci, Trstu i Splitu. Nakon što nije dobio dozvolu za otvaranje ljekarne u Trogiru, otvara drogeriju koju vodi sve do smrti, 15. travnja 1944. godine.

Niz je članaka i djela koje je napisao Roko Slade - Šilović. Prvi objavljeni članak bio mu je u Narodnom listu 1898. godine, a kasnije piše, među ostalim, za Tršćanski Lloyd, Farmaceutski vijesnik, Novo doba, Jadranski dnevnik, Hrvatski glasnik, Jedinstvo...  Članci su mu objavljivani u časopisima poput Vjesnika Zemaljskog arhiva, Vjesnika za arheologiju i povijest dalmatinsku, Prirode, ... Neki od naslova koje je objavio su: Nekoje crtice iz narodnog gospodarstva u Trogiru (1909.), Herbar Andrije Andrića Trogiranina sa životopisom istoga (1909.), Lov u Trogiru i njegovoj okolini (1917.), a od članaka primjerice Šume u okolici Trogira (Tršćanski Lloyd 1908.), Negdašnje svilogojstvo u Trogiru (Gospodarski vijesnik, 1913.), Ruda asfalta u Svinišću kraj Trogira (Hrvatski glasnik, 1939.), Statut grada Trogira (Narodni list, 1916.), Staro kazalište u Trogiru (Narodna starina, 1924.), Jedan francuski spomenik u Trogiru (Novo doba, 1931.), ...

 

Novo doba, 23. 12. 1931.

 

1920. godine imenovan je povjerenikom Bihaća - Hrvatskog društva za istraživanje domaće povijesti, a zatim i počasnim konzervatorom za Dalmaciju. (Ulomak jednog od njegovih brojnih pisama Frani Buliću objavili smo OVDJE.) Krajem srpnja 1923. godine osnovao je zbirku starina Gradski lapidarij u crkvi sv. Ivana Krstitelja u kojoj je pohranio nekoliko stotina ulomaka prikupljenih u povijesnoj jezgri, a u prosincu 1928. osniva Hrvatsko kulturno društvo za sabiranje i čuvanje starina "Radovan". Bio je član i podržavao je brojna trogirska kulturna društva, primjerice društvo Berislavić, kratko vrijeme bio je zamjenik načelnika Općinskog vijeća na koje mjesto daje ostavku. 1935. godine Roko Slade - Šilović bio je predsjednik odbora za proslavu 100. godišnjice hrvatske himne te je imao čast otkriti spomen ploču na zgradi Gradske vijećnice:

 

ulomak članka, Jadranski dnevnik, 30. 12. 1935.

 

 
Roko Slade - Šilović bio je vrijedan kroničar Trogira, tako je u nasljeđe ostavio rukopis od 11 svezaka u kojima je bilježio događanja u Trogiru od 1898. godine do svoje smrti 1944.!

U spomen na ovog svestranog Trogiranina - ljekarnika, publicista, povjesničara i skupljača trogirskih starina, od 2012. godine trg u blizini njegove rodne kuće nosi ime Trg Roka Slade - Šilovića.

 

 

Izvori: Novo doba, Jadranski dnevnik
Literatura:  D. Radić: Roko Slade Šilović i Mirko Slade Šilović,
u: Osnivači i prvi kustosi muzeja u Hrvatskoj, 1999.

 

 

 

TG kalendar: Operna diva Marija Gatin

 

Na današnji dan prije 119 godina - 8. srpnja 1902. godine u Trogiru je, kao Marija Ivanko, rođena operna solistica, mezzosopranistica Marija Gatin. 

Marija Gatin osnovnu je školu završila u Trogiru, a Klasičnu gimnaziju u Splitu. Nedugo nakon mature udala se za pomorskog kapetana Ivu Gatina i preselila u Split. Pjevanje je počela učiti 1926. godine, u svojoj 24. godini, kada je već bila majka dvoje djece. Uz obiteljske obaveze pohađala je pjevačku školu iskusne operne umjetnice Cvijete Cindro, a kasnije se o razvoju njena pjevačkog umijeća brinuo Josip Hatze.

Uspješan i hvaljen debi na kazališnim daskama Marija Gatin imala je u svibnju 1934. godine kada je igrala naslovnu ulogu u opereti Mala Floramye Ive Tijardovića. Tim je nastupom osvojila i kritiku i publiku,  Novo doba piše da je "svojom lijepom i umljatom pojavom, sigurnim i osjećajnim pjevanjem, glumački prirodnom igrom, bez patoskih gesta bila najbolja dosadašnja domaća splitska Floramye.", a Jadranski dnevnik da je "Debut gđe Marije Gatin bio nesumljivo pravi umjetnički događaj. Konačno jedna prava Floramye nakon 63 pretstave..."

Jadranski dnevnik, 7. svibnja 1934.

 

Ovom je operetom Marija Gattin gostovala i u rodnom gradu, u kolovozu 1938., što je bila posebna atrakcija za Trogirane ali i brojne goste koji su tom prilikom posjetili Trogir. Novo doba u izdanju od 11. kolovoza 1938.  donosi izvještaj s tog kulturnog događanja: "Opereta je izvedena na Batariji, u ambijentu sredovječnih tvrđava, i to u vrtu Dječjeg Doma (nekadašnja palača i perivoj prvog hrvatskog načelnika Špira Puovića). Izbor je bio veoma sretan, pa su građani i stranci bili očarani tako lijepim ambijentom. Noć je bila krasna. Kroz kršnjata stabla prodirao je sjaj mjesečine, što je pružalo vanredan okvir za ovu operetu čije se atije pjevaju kroz cijelu godinu po ulicama i kućama Trogira... Svi stranci koji ovog ljeta borave u dosta velikom broju u našem gradu posjetili su priredbu i upravo su bili oduševljeni, te su se čudili da jedno malo mjesto može pružiti tako umjetnički užitak...
Malu Floramye igrala je gđa Marija Gattin, već poznata u Splitu. Ona, kao rođena Trogiranka, dala je te večeri svu snagu svoje umjetničke duše, izražavajući svoj vedri idealizam za muzikom kao i lijepo nastojanje da "Mala Floramye" doživi u njezinom zavičaju pun uspjeh..."

Marija Gatin igra vodeće uloge u niz drugih opereta - Boccaccio (F. Suppe), Pierrot Ilo (I. Tijardović), Šišmiš (J. Strauss), Viktorija i njezin husar (P. Abraham), ... Nakon izbijanja Drugog svjetskog rata prekinut je rad ansambla u tek utemeljenom HNK u Splitu. Marija Gatin nije željela nastupati u okupiranom gradu te se uključuje u rad Kazališta Narodnog oslobođenja Dalmacije pod vodstvom J. Hatzea i I. Tijardovića. Kazalište je krenulo prema Visu, zatim u Italiju i konačno stiglo u Egipat, u El Shatt gdje je razvilo plodnu zborsku djelatnost.

Nakon rata Marija Gatin ostvaruje također zapažene i hvaljene uloge igrajući u Cavalleriji rusticani, Carmen, Evgeniju Onjeginu, Eru s onoga svijeta, Morani, Krabuljnom plesu, Trubaduru, Povratku, Seviljskom brijaču, Giocondi, Ukletom Holandezu, Ekvinociju, Luciji di Lammermoor, ...

Marija Gatin odlazi u mirovinu 1962. godine.

Umrla je u Splitu, 18. srpnja 1991.

Za one koji žele znati više:
Barbieri, Marija: Marija Gatin
Škunca, Mirjana: Iz splitske glazbene kronike: Marija Gatin 

Izvori:
Novo doba, 11. i 26. 8. 1938., Jadranski dnevnik, 7. 5. 1934.

Trogir u novembru.

 

 

Pozadinska slika: R. Vučemilović, Trogir, 1944. (ulomak) | s izložbe Trogirski slikarski krug u prvoj polovici 20. stoljeća

 

U Trogiru, u studenom 2020. prisjetimo se Trogira u novembru 1925. godine. Tekst Ivana Delallea objavljenog u Novom dobu 15. studenog prije 95 godina donosimo u cijelosti: 

TROGIR U NOVEMBRU

Kiša.....

Ova novembarska kiša već nekoliko dana sipi nad starim gradom i povrh opustjelih staza jesenskog polja. Osjećate ju na očima kako je sitna i lagana, a ipak je prima duboko u se požutjelo jesensko lišće i zelena površina kanala. Natopila je bobuljasto kamenje ulica, a kuće su poprimile boju zahrdjalog gvoždja. Ova kiša - nazovimo je starom - je sjena, neka vrst magle. Pola dana i pola noći. Mnoge su stvari najljepše u polumraku, jer je sjena majka ljepote, a stari gradovi su takodjer najljepši, kad su sjenasti ili sutonski kao Rembrandtove slikarske vizije.

Novembarska kiša ima u sebi nešto mrtvačkoga, sjetu groba, nešto što tiho i nečujno propada kao starice, koje se skrivaju po mračnim uglovima katedrale i ne biste znali, da su žive, kad ne bi zakašljucale u dubini crno-bijele crkvene ladje, kad ne bi polagano zašustilo njihovo crno odijelo kao komad mrtvačkog platna, kad se ne bi čulo kako pucaju starački članci sklopljenih prstiju.

Zeleni kapci prozora su zatvoreni kao da su pomrli svi stanovnici grada. Gladni vrapci oblijetaju po zapuštenim dvorištima. Netko je prošao pod ovom kišom, ali se nije okrenuo. Prošao je kao sjena preko čiovskog mosta. Novembar je mučaljivi gospodar Trogira, a kasna jesen je jedina prava trogirska sezona, njegova prijateljica što ga prati kao Segantinijeve sprovode na visokim Alpama. U kišnoj jeseni, na onim mokrim ulicama gledaju kao u zrcalu i broje godine i brazgotine trogirske palače. Ove stare trogirske kuće često su porušene, umiru, ali u tom rušenju, u tom umiranju svagda ima ponosa. Štogod ovdje uimire, sve umire aristokratski, patricijski. Gore kao na sprovodu duplijeri, ali ti duplijeri nisu vlaški, već je na njima privezan plemićki grb. Došao je novembar u stari grad. Eno ga u vrtovima, gdje cvjetaju posljednje krizanteme, eno ga u potkrovlju, gdje se vješa medju gredom i gredom oprano rublje, eno ga na mokrim i vlažnim zidovima, na vratima samostana, na kipovima svetaca, na kamenim glavama ljudi i životinja na fasadi katedrale. Iz njihovih grla kao iz kakve česme pada na trg voda duboko i glasno i na daleko zaprskava. Ta grla sakupljaju kišnicu iz svih žlijebova i iz potkuplja katedrale. Usta su im puna vode i cere se nekim čudnim satirskim osmijehom. Upravo su pocrnjeli od pustih jesenskih i zimskih kiša. Piramida zvonika dobiva od velike mokrine tamnocrvenu boju, a krug na Tornju Sata više je crn nego modar i kazaljke teške od vode sporo broje ure, koje zapravo nisu nego sekunde u gradu tolikih vijekova, gdje su obuhvatile sve radosti i boli.

Po trgovima i ulicama sve mrtvo i hladno kao na grobištu u predvečerje dušnoga dana. Ali ovaj novembar nije tako beznadan i očajan kao što se misli, kad prodješ gore, dolje uzanim ulicama i kad ne čuješ ništa dirugo do zveketnnja ključeva, koje nosi sobom siromašni remeta, pokriven jednom izlizanom pozelenjelom kabanicom, koja je sigurno stara dvjesta godina. U Trogiru sve ima puno godina, pa i kabanice i kišobrani, jer ovo sve prelazi od oca na sina. Nema tuge, koja ubija, premda se umire. I gradovi, kad umru, imaju svoj raj. Trogir ima mnogo crkava i svetaca. On će sutra naći opet svoje svece zaštitnike u raju i stajati će u krugu nebeskom, koji je najbliži Stvoritelju, jer su njegovi sveci svi vrlo stari i vrlo mogući.

Večeras pod ovom novembarskom kišom stojim pred tvojim vratima, da slušam kao i ti sveti glas zvona tvojih crkava. Zvona razvedruju moju dušu. Njihovi srebreni tonovi uzdižu se tako visoko kao da traže neizmjerno plavetnilo neba. Tornjevi su crni, samo ih razsvjetljuje, ako se može kazati, svjetlost smirene glazbe zvonova. Glas zvona zove nekoga, koji je mnogo daleko, ali koji ih sluša. Zove ga, da bdije nad snom umirućeg grada. Zove ga glasom plača, nade i hvalospjeva.

Trogir moli na obadva koljena sa svojim malim kućama bez svijetla, bez glasa osim glasa zvona, u tami novembarske noći, pod kišom. Sluša njegove molitve Sveti Ivan, koji se pognuo od starine, sa debelim pastirskim štapom i blagosivlje svoj grad danas kao i uvijak.

Noć je tamna. Na gradskim vratima, pred kipom sv. Ivana gore dvije svjetiljke. Jedna je užgana kao zavjet suze, a druga kao zavjet nade.

Ivo Delalle

Svjetski dan slobode medija | Novosti iz prošlosti: S jučerašnjeg izleta novinara. U Trogiru.

Od 1993. godine na današnji dan, 3. svibnja, obilježava se Svjetski dan slobode medija. 

Cilj obilježavanja ovog dana je podizanje svijesti o važnosti medijskih sloboda, odavanje počasti novinarima koji su zbog ili tijekom svog rada izgubili život, promicanje temeljnih načela slobode medija i obrana njihove neovisnosti. Na današnji dan potiču se inicijative koje idu u prilog medijskim slobodama, ali se i procjenjuje stanje slobode medija u svijetu...

Tim povodom u nastavku vas očekuju Novosti iz prošlosti - točnije, članak iz Novog doba objavljen 31. 8. 1921. pod naslovom "I. Kongres Jug. Nov. Udruženja u Splitu." s posebno uvećanim ulomkom "Sa jučerašnjeg izleta novinara. U Trogiru."

Medijsku slobodu, objektivnost, etičnost, kulturu, ...  iz 1921., kao i 2019. procijenite sami. Pritom ne zaboravite čitati između redaka, analizirati, kritički vrednovati ono što pročitate, kao i stalno raditi na osobnoj medijskoj pismenosti... 

Novo doba, br. 197,  31. 8. 1921., str. 1.

Cijeli članak donosimo u nastavku, a cijeli broj možete prelistati u Digitalnoj zbirci Sveučilišne knjižnice u Splitu