Garajinov vrtal nekad: prizori iz fotoarhiva Muzeja grada Trogira

 

 Postoji li bolja prilika za citiranje Mladena Delića?: „LJUDI MOJI, JE LI TO MOGUĆE?!”  

Teško!

Zašto? U petak, 17. srpnja 2026. u 10:00 sati otvara se Garajinov vrtal! Programom "Dobro jutro, Garajinu!" bit će obilježen završetak prve faze obnove parka - njegovog glavnog dijela i središnje šetnice.

Tim povodom zavirili smo u fotoarhiv Muzeja grada Trogira kako bismo potražili prizore iz parka Garagnin - Fanfogna. Pronašli smo nekoliko njih - zabilježenih prije negoli mu je obnova uopće trebala, ali i kada mu je ona nasušno trebala, a upotpunili smo ih nizom zanimljivosti o prvom botaničkom vrtu u Hrvatskoj (starijim od zagrebačkog 80-ak godina). Donosimo ih u nastavku:

 

 

Perivoj i vrt Garagnin, danas park Garagnin - Fanfogna osnovao je Ivan Luka Garagnin (1764. - 1841., o kojemu smo pisali OVDJE),  na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće. Njegov je utemeljitelj - agronom, gospodarstvenik, prvi konzervator za Dalmaciju, jedan od najuglednijih hrvatskih fiziokrata - živio je u palači Garagnin (kasnije Garagnin  -Fanfogna), današnjem Muzeju grada Trogira. Upravo zato nas posebno raduje što se park, koji je desetljećima bio simbol zapuštenosti, postupno vraća životu i svojoj izvornoj namjeni - kao prostor susreta, šetnje, uživanja, ali i učenja, inspiracije i razmjene ideja. 

 

Kad smo kod učenja, donosimo još nekoliko zanimljivih podataka o parku:

 

- Garagnini su teren na kojemu je smješten park  kupili oko 1790. godine.

- Prema najstarijoj katastarskoj izmjeri iz 1830. godine park se pružao na više od 13.000 četvornih metara - od toga je perivoj obuhvaćao 5800. Preostali dio činili su vrt s voćkama i vinograd, a mali dio i pašnjak. 

- Garagnini su plodove svojega vrta prodavali i o tome vodili pedantne evidencije.

- Unutar parka, Garagnini su podignuli i dvije kamene prizemnice, uz jugoistočni dio vanjske strane vrta, odmah uz cestu. Isprva su bile skromne staje za goveda, a poslije su, pregradnjom, dobile na reprezentativnosti i postale konjušnicama. Stariji Trogirani pričali su da je tu kasnije bila poštanska stanica, točnije - stanica poštanske kočije za redovit prijevoz putnika i robe.

- Sve do Drugog svjetskog rata obitelj je priređivala zabave u kućici - kasinu sa zelenim paviljonom koji je bio središnja zgrada perivoja. Unutarnji zidovi ove zgrade naslonjene na istočni zid parka bile su bogato ukrašene klasicističkim biljnim motivima u boji. Sačuvan je i inventar namještaja  kasina, tako znamo da se u njemu nalazio, primjerice, divan s osam jastuka, pisaći stolić, sjedalice od orahovine, noćni ormarići s mramornim pločama, Reaumurov termometar, zrcalo, vaze, ... A tu je bila i mala priručna knjižnica. 

 

 

- Prvi popis biljaka Garajinova vrtla nastao je 1801. godine, u njemu su tada rasle mimoze, magnolije, japanska ruža (hibiskus), ždrelinjak, jabuke... U popisu biljaka iz 1828., pak, navedene su čak 42 vrste i sorte voćaka, a među njima i - pistacija.

-  Jedan od najaktivnijih stručnjaka koji su radiili u parku Garagnin bio je Ivan Miotto, botaničar, kojeg su Garagnini angažirali za rad u vrtu zbog čega on seli u Trogir iz Padove 1805. godine. U Trogiru se oženio Terezijom Toletti, a tu je i umro 1838. godine.

- Garagninima je general Auguste Marmont darovao za perivoj bogatu česmu iz antičke Salone koja je iza Drugog svjetskog rata, 1949. godine prenesena po nalogu tadašnjih vlasti u Split, u Vilu Dalmaciju gdje se i danas nalazi.

"12. VII. 1948. došla su u Trogir dva inženjera s kamionom i nekoliko radnika da bi u Split prenijeli staru fontanu iz parka. Građani koji su se tu zatekli pozvali su predsjednika Mjesnog narodnog fronta grada G. Dekarisa i počasnog konzervatora Mirka Sladu, protestirajući protiv odnošenja fontane. Inženjeri su izjavili da oni za to imaju ovlaštenje iz Splita i od Mjesnog odbora Trogira. Ali građani su se sve više okupljali i negodovali pa je sve ostalo na mjestu, to više što nije bilo pisanog naloga. Upravo se tada dovršavao novi zadružni dom u neposrednoj blizini pa ga je trebalo urediti i otvoriti za javnu namjenu. O svemu je 13. srpnja počasni konzervator izvijestio Konzervatorski zavod u Splitu.", piše Stanko Piplović. 

 

 

 

 

- Godine 1818. park je posjetio car Franjo I. u čijoj je pratnji bio i botaničar Franz Portenschlag - Ladermayer koji je prikupljao podatke o flori Dalmacije.

- Godine 1838. park je posjetio saski kralj Fridrik August koji je bio vrstan botaniča i čija je svrha putovanja kroz Istru, Dalmaciju i Crnu Goru bila prikupljanje biljaka. Iz Garajina je sa sobom podnio nekoliko vrsta cvijeća. S njim je bio i botaničar dr. Bartolomeo Biasoletto iz Trsta koji je objavio knjigu o svom putovanju u kojoj piše i o parku.

- Godine 1853. i 1859. park je posjetio nadvojvoda Maksimilijan, brat cara Franje Josipa I.  

- Prema projektu, park je imao 7 bunara od kojih je izvedeno njih 6.

- Električna rasvjeta je u park stigla 1969. godine, no navodi se da je, kao i ostali zahvati u parku u 20. stoljeću, bila "neprostudirana".

- Klupe su u park postavljene 1972. godine.

- Prema inventarizaciji iz 1988., od nekadašnjih 359 kultiviranih vrsta, sačuvano ih je 30. Jedna od njih je i konopljika, visoka 8 metara, izuzetan primjerak ove biljke koja se inače tretira kao grm visine do 3 metra.

- O propadanju parka se pisalo i u dnevnom tisku. Jedna od možda najzanimljivijih rečenica koja sjajno sažima stanje u parku, objavljena je u Slobodnoj Dalmaciji, točnije prilogu Pomet 10. srpnja 1976., potpisuje ju Vinko Čarija, a glasi: "Uskoro počinje ljetni ples u Parku Garanjin. Još jedna prilika da se na obali Jadrana dožive ljepote afričke džungle."

Veselimo se novom poglavlju ovog iznimnog prostora - zelene oaze koja je više od dva stoljeća dio priče o Trogiru, priče koja nakon niza nesretnih poglavlja, napokon počinje pisati ona sretn(ij)a. 

 

 

Literatura: D. Božić-Bužančić: Ogledni vrt i perivoj Ivana Luke Garagnina, poslije Fanfogna-Garagnin, u Trogiru; 
I. Bućan: Biljni svijet trogirskog parka Garagnin - Fanfogna nekada i danas; 
D. Grgurević: Park Fanfogna - Garagnin u Trogiru -povijesna studija; 
S. Piplović: Prostorno - arhitektonska revitalizacija parka Garagnin - Fanfogna u Trogiru 
(svi članci nalaze se u časopisu Radovan, 3/2005.)
Izvor fotografija: Muzej grada Trogira, Radovan 3/2005. 
Autori fotografija: A. Carl Schuster, Ivan Dominik Fanfogna - Garagnin, Maja Maljković Zelalija
Pripremila: Maja Maljković Zelalija

 

 

Znate li tko je bio prvi konzervator za Dalmaciju? Rođen je u Trogiru na današnji dan prije 257 godina...

 

Ivan Luka Garagnin, agronom, gospodarstvenik, prvi konzervator za Dalmaciju, jedan od najuglednijih hrvatskih fiziokrata, svestrani intelektualac rođen je u Trogiru na današnji dan, 5. ožujka 1764. godine.

Gimnaziju je završio u Splitu, a školovanje nastavio u Veneciji. Bio je zainteresiran za različite grane znanosti o čemu svjedoči i raznolikost naslova u obiteljskoj biblioteci Garagnin - Fanfogna koja je dio stalnog postava Muzeja grada Trogira.

Ivan Luka Garagnin obnašao je nekoliko javnih funkcija - tako je za prve austrijske uprave (1797. - 1806.) u Dalmaciji imenovan  izaslanikom  za ceste. U vezi s njegovim javnim djelovanjem ističu se i njegovi govori kojima je nastojao promijeniti i osvježiti  svakodnevnicu  Trogira - sudjelovao je, primjerice, u brojnim prepirkama vezanim za obnovu stare kazališne zgrade zalažući se za gradnju nove. Njegovom zaslugom gradile su se ceste, pogotovo prema zagorskom dijelu trogirske općine, isušene su močvare u okolici Trogira, a bunar Ošljak mogao se koristiti samo za pojenje stoke.

Budući da je slovio za vrsnog poznavatelja antike, 1805. godine je postavljen za prvog konzervatora za Dalmaciju te je iskapao po Saloni. Jedan dio pronađenih predmeta danas se nalazi ili u Muzeju grada Trogira ili su ugrađeni u istočni zid parka Garagnin - Fanfogna. 

Znanstveni doprinos Ivana Luke značajan je posebno u poljodjelstvu. Bio je član i jedan od osnivača poljodjelskih društva - akademija putem kojih su se pokušavala pronaći što povoljnija rješenja za olakšanje položaja dalmatinskog težaka.  Pisao je dosta ne samo o poljodjelstvu nego i pčelarstvu, svilarstu, o čemu svjedoče brojni sačuvani rukopisi. Zasigurno je njegovo najvažnije objavljeno djelo Riflessioni economico-politiche sopra la Dalmazia  (Ekonomsko-politička razmišljanja o Dalmaciji) u kojemu piše o problemima zemljišnog posjeda zagorskog i primorskog kraja Dalmacije pokazujući najbolje načine kako ih osuvremeniti. Ovo njegovo djelo je stoga hvale vrijedno za vrijeme kada je pisano premda u pojedinim opisima i zaključcima ipak nije bio u pravu. Predmet njegovih izučavanja bila je i hortikultura. U perivoju-vrtu kojega su obradjivali vrtlari dovedeni iz Italije, rađenom po projektu glasovitog Gianantonia Selve  uočljivo je da je vršio  niz pokusa na biljnim i životinjskim vrstama. 

Pozornost mu je zaokupljala i astronomija. U Muzeju grada Trogira čuvaju se globus i planetarij iz njegove ostavštine. Na krovu starije palače nalazila se staklena kupola, koja se koristila za osmatranje, a koja je vidljiva i na fotografiji  iz druge pol. 19. stoljeća.  Otkrivanjem i sanacijom krova 1998. godine otkrivene su drvene stube koje su nekoć vodile do nje, budući je tijekom prve polovice 20. st. srušena.

 

 Umro je u Trogiru 22. ožujka 1841. godine.