24 novinske fotografije Trogira 1994. - 1997. | dio 2.

 U nastavku putovanja u trogirske 90-e zaustavit ćemo se na 24 vremenske točke. Tura započinje u siječnju 1994. na peškariji, a njeno "veliko finale" je vijest iz prosinca 1997. kada je povijesna jezgra Trogira uvrštena na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine. Težaci, njihovi kari i konji na cesti, dupkom pun trg na fešti od maškara, ribari i mriže na rivi, procesija za Gospon od Karmela... tek su neki od ovjekovječenih prizora života grada u ovom djeliću njegova vremena tijekom kojeg je u grad sletjela Golubica, s tijela spomenika Trogirski sinovi "odletjela" glava, zasvijetlilo je svjetlo s novih ferala, izgovoren je prvi "Halo" s trogirske rive...

Fotografije koje donosimo u nastavku poredane su kronološki prema datumu objave u Slobodnoj Dalmaciji i Večernjem listu a njihovi su autori J. Babić, T. Bekavac, M. Biljak, J. Brešan, M. Mornar, T. Bekavac i Z. Kolumbić:

 

5. 1. 1994., Slobodna Dalmacija, U Trogiru ribe u obilju, J. Brešan

6. 1. 1994., Slobodna Dalmacija, Čitaonica u staji, J. Brešan

22. 1. 1994., Slobodna Dalmacija Novi krov kapele sv. Ivana Trogirskoga, J. Brešan

12. 5. 1994., Večernji list, Bogata trogirska tržnica, M. Mornar

7. 6. 1994., Večernji list, Mladi pod Kamerlengom, T. Bekavac

18. 7. 1994., Slobodna Dalmacija, Procesija s kipom Gospe Karmelske prošla je trogirskim ulicama, J. Brešan

6. 9. 1994., Viseći vinograd Ive Buličića Garausa, J. Brešan

19. 10. 1994., Večernji list, Karoca gre - prva, M. Mornar

19. 12. 1994., Večernji list, Golubica sletjela u Trogir, Z. Kolumbić

28. 2. 1995., Slobodna Dalmacija, Maškarana fešta, J. Brešan

11. 4. 1995., Slobodna Dalmacija, Miniran spomenik Trogirski sinovi posvećen palima u Drugom svjetskom ratu, J. Babić

6. 6. 1995., Slobodna Dalmacija, Reklame narušavaju izgled staroga dijela Trogira

20. 2. 1996., Slobodna Dalmacija, Fešta maškara u Trogiru, J. Brešan

17. 4. 1996., Slobodna Dalmacija, Novi ferali, J. Brešan

3. 7. 1996., Slobodna Dalmacija, Baby formula, J. Brešan

31. 7. 1996., Slobodna Dalmacija, Jutro na rivi, J. Brešan

9. 10. 1996., Slobodna Dalmacija, Sve rjeđi trogirski prizori - Kar barba Osiba, J. Brešan

14. 10. 1996., Slobodna Dalmacija, Dani kruha, J. Brešan

24. 1. 1997., Slobodna Dalmacija, Živost ribarnice, J. Brešan

25. 1. 1997., Slobodna Dalmacija, Čiovska obala, J. Brešan

29. 1. 1997., Slobodna Dalmacija, Obnova obale u blizini bivše samoposluge Dalma, J. Brešan

11. 2. 1997., Slobodna Dalmacija, Maškarana povorka, J. Brešan

16. 8. 1997., Slobodna Dalmacija, Halo s rive, J. Brešan

6. 12. 1997., Slobodna Dalmacija, Trogir uvršten na popis svjeske baštine, Matko Biljak

 

U sljedećem nastavku, krstareći zbirkom novinskih članaka Muzeja grada Trogira, otputovat ćemo u 1998. i 1999.! Do tada - prisjetite se početka 90-ih OVDJE, javite nam svoje uspomene koje čuvate iz razdoblja od 1994. do 1997. ili pak samo dojmove na sadržaj koji ste upravo pogledali. Veselimo se svakom vašem komentaru na Facebook stranici Trogir Time Travel!

Mi znamo di mu je glava (nije u torbi)! | čitaj fotografiju (3)

Naša je nova priča, odnosno fotografija spremna za čitanje! Nije o glavu da je pročitate odmah, no ako to i učinite - neće vam se obiti o glavu! Mislite da nam uvod nema ni glavu ni rep?! Zašto smo se baš uhvatili za glavu, pitate se? Odgovor potražite u nastavku!

"DVAPUT JE DVAPUT!"

Franjo Josip I bio je u Trogiru dva puta. Prvi put u okviru službenog posjeta Dalmaciji 20. travnja 1875., a drugi put „iznenada“ 25. lipnja 1891. godine. Njegov su prvi posjet Dalmaciji ovjekovječili fotografi Nikola Andronić i Josip Marko Goldstein koji su 1876. izdali „Album svjetlopisni s´ opisovanjem putovanja Nj. Vel. cesara kralja F. Josipa I kroz Dalmaciju godine 1875.“ sastavljen od 24 fotografije s prikazom svečanosti dočeka u pojedinim gradovima. U ovom albumu, koji je ujedno i prva fotoreportaža nastala u Hrvatskoj, nema fotografije koja svjedoči o posjetu Franje Josipa I Trogiru...

Album svjetlopisni s´ opisovanjem putovanja Nj. Vel. cesara kralja F. Josipa I... | Österreichischen Nationalbibliothek

No, bez obzira na nepostojanje fotodokumentacije, poznato je da je Franjo Josip I. 20. travnja 1875. iz Šibenika prvi put jahtom uplovio u trogirsku luku, odakle je kočijom nastavio prema Splitu. Drugi je pak njegov posjet ovjekovječen...

"Iznenadni" posjet Franje Josipa I. Trogiru | arhiv Muzeja grada Trogira

Te 1891. godine odvijale su se velike vježbe ratne mornarice na Jadranu. Odjel flote bio je usidren u čiovskoj uvali Saldun. 25. lipnja su se, naime, održavale vježbe u moru oko Marine i Drvenika. Nakon završetka vježbi car je na jahti doplovio u Saldun, a u poslijepodnevnim satima iskrcao se na kraj – u Trogir – u pratnji admirala Maximilijana Sternecka i dalmatinskog namjesnika Emila Davida. U Trogiru ga je dočekalo mnoštvo naroda na čelu s načelnikom Špirom Puovićem. Car je razgledao grad, a navečer je u njegovu čast bio priređen vatromet.

"Iznenadni" posjet Franje Josipa I. Trogiru | ulomak razglednice | delcampe.fr

Sedamnaest godina nakon fotodokumentiranog posjeta cara i kralja Trogiru i 33 godine nakon njegova prvog posjeta Trogiru – 1908. godine, u povodu 60-e godišnjice vladanja Franje Josipa I. trogirska je općinska uprava odlučila podići spomenik njemu u čast. Spomenik kojeg je načinio Toma Rosandić svečano je otkriven istog dana kada je svečano otvorena nova školska zgrada na rivi – bilo je to jednog vedrog petka - 2. prosinca 1910. godine.

Narodni list, 26. 11. 1910. | Znanstvena knjižnica Zadar

Kako je sve bilo okićeno i kičasto, saznajte u jednako tako okićenom i kičastom novinskom izvještaju "Odkriće spomenika Nj. Veličanstvu - blagoslov nove školske zgrade" objavljenom u Narodnom listu 10. prosinca 1910. godine.

GRAD KAO MLADA NEVJESTA

„Iza pravog pljuska kiše u osvit petka razgalilo se je obzorje nad gradom; nebo se je vedro pokazalo, a po toj vedrini razplinula se je ona sumornost i tjeskoba, što je obuzela bila gradjanstvo, jer se je bojalo, da će nevrieme pokvariti očekivano slavlje za odkriće divotnog spomenika Nj. Veličanstvu. Težko je opisati onu žurbu, što se je za nekoliko dana opažala kod ukrasivanja i uredjivanja ljepušnog perivoja, usred kojega, iznad ukusne, iz domaćeg fino izgladjenog kamena složene ograde, uzdiže se bridnjasti čunj noseći umjetničku bistu prejasnog vladara – djelo umjetnika Rosandića. 

Spomenik F. Josipu I. u parku "Franje Josipa I." tj. parku Žudika | ebay.com

... I zbilja, vidio si svuda pripreme, posvuda hitnju, koju je pratilo neko blago nestrpljenje. S toga i je grad već u rano jutro izgledao kao mlada nevjesta onako nagizdan i ukrašen. Vesele koračnice hrv. glasbe pozivale su narod na doček visokih gostiju, dočim pucnjava mužara odjekivaše gorom i poljem, navieštajući ovu prelijepu i milu svečanost.

ČETIRI TROGIRSKE DJEVOJČICE (VS. PETORICA TROGIRSKIH MLADIĆA)

Oko devete ure počeli se okupljati predstavnici sviju mjestnih oblasti i našli su se na obali, koja u cieloj svojoj dužini bijaše izkićena hrvatskim trobojnicama i zastavam države, te kraljske obitelji. Na okupu je do mora obć. upraviteljstvo i vieće sa svojim načelnikom g. N. Madirazzom, mnp. svećenstvo mirsko i redovno, predvodjeno od presv. bisk. Palunka i prep. opata Sentinelle. Do ovih č. učiteljski zbor pučke mužke i ženske škole, te učitelji ratarskog tečaja, predstavnici svih mjestnih družtava: Hrv. čitaonice, Hrv. puč. družtva „Berislavić“, Sokola, te  „Gabinetto di Lettura.“ Pridodjoše svi seoski glavari iz obćinskih sela sa svojim ljudima u svečanoj odori. K ovima i bližnja Kaštela, htjedoše se pridružiti, da izkažu svoju počast pri slavi tako veseloj, te g. Fr. Šimeta, načelnik K. Novoga, prisustvova s brojnim Kaštelancima i njihovim glasbarima u narodnoj nošnji. Pod svirkom hrv. glasbe, stigne svrstano u redove družtvo dobrovoljnih vatrogasaca, kad nakon kratke stanke gruvanje mužara najavi dolazak bielog parobroda, na kojem se je vozio N. P. g. namjestnik Nardelli i presv. g. saborski predsjednik dr. Ivčević. Dok je u taj tren medju sakupljenim narodom vladao tajinstven muk, približio se je parobrod, lagano ploveći tihim morem, do obale, a glasba tada zasvira kraljevku. Kada zamriješe posljednji akordi glasbe, pozdravi narod preuz. namjestnika, koji iskrcavši se veseo, srdačno se pozdravljaše sa svima, koji mu dođoše izkazati svoj poklon. Na to mu živahna djevojčica Mici Madirazza upravi kratkom pjesmicom u ime sugradjana i svih obćinara dobrodošlicu i predade kitu cvieća, a tako i drugarica joj Ksenija Madirazza pozdravi zgodnim stihovima presv. d.ra Ivčevića, kao ponajboljeg sina dragog mu Trogirua, pa darivajući mu kitu cvijeća, zaželi mu snage i okriepljenja, neka bi za dugo još radio oko zavičajnog unapriedjenja. U to se otvaraše most i ulazaše u kanal financijski parobrod iz Splita, na kojemu bijaše N. P. g. Fzm. Fanta, sa svojim pratiocima i g. dvorski savjetnik dr. Tacconi. Narod dočeka ih dostojnim oduševljenjem i N. P. Feldzeugmeisteru Fanti učtiva djevojčica Vinka Sentinella u ime gradjanstva pokloni kitu cvieća. Nakon malo časaka pomoli se iza sredovječne kule na ulazku u kanal brodica c. k. rat. mornarice i N. P. zapovjednik mornarice grof Montecuccoli sa dičnom svitom svojih častnika, stupajući na obalu. bijaše ljubezno pozdravljen od sviju prisutnih, a učena djevojčica Mila Katalinić oslovi ga kao neustrašiva bojovnika, te pružajući mu krasan bokor cvieća, zaželi mu za dugo zdravlje i sreću. Po tom u dugoj povorci krenulo se je u crkvu, gdje je pontificirao presv. Palunko i po službi Božjoj pjevalo se je hymnus „Veni creator“!

1908. JESI - 1918. NISI 

 Odmah za tim sliedilo je odkriće spomenika. Isti presv. biskup izvrši obred blagoslova. Na to g. načelnik Madirazza a pravim zanosom prozbori, stojeći na stepenici do ograde. Iztaknuo je ljubav svojih obćinara prema premilostivom vladaru, te kako je dne 23. ožujka 1908 obć. upraviteljstvo i vieće jednogasno zaključilo ovjekovječiti proslavu šezdesete obljetnice presretnog kraljeva vladanja i za to pogadjajući čuvstva svoju obćinara odredilo se podignuti ovaj spomenik, koji je izraz nerazriešive privrženosti podanika ove obćine. Predavajući po tom narodu spomenik u pohranu i pozivajući na poklon istomu, zamoli N. P. g. namjestnika, da dopusti, neka zavjesa padne. N. P. g. namjestnik liepom besjedom prihvati taj poziv, pa pohvalivši harnost obćinara trogirskih, koji ovim činom za viekove daju svjedočanstvo svoje podaničke odanosti, klikne: Živio Njegovom Veličanstvu. Zavjesa hitro spadne na podnožje spomenika, a u isti čas nasta klicanje naroda, sviranje kraljevke, gruvanje mužara, tutanj topova sa ratne gjemije, dočim divno pogodjeno lice kralja na poprsju četiri djevojčice posipahu cviećem.

Spomenik F. Josipu I., arhiv Muzeja grada Trogira

 Veličanstven bijaše taj momenat. Zlatne zrake jesenskog sunca podavahu osobit čar onom liku iz biela kamena i cielom spomeniku, kojemu suri, modrikasti Mosor jest krasna pozadina, s kojom se u daljini sadružuje ravno polje sa sjevera, a sa juga zelena borova šumica na Čiovu, dok more grgoćući cjeliva obalu parka „Frana Josipa I.“...

... Po podne vidio si i staro i mlado gdje stupa pred spomenik diveći se i istodobno ponoseći tim liepim uresom. U večer bijaše razsvjeta sa vatrometima, a glasba izvadjajući baš najbiraniji program zabavljaše razdragano i veselo obćinstvo, do kasne noći, vedre i tihe...“

Spomenik je porušen 28. listopada 1918. godine – navodno su petorica trogirskih mladića minom odvalila glavu s poprsja. Devet godina nakon, 15. travnja 1927. obezglavljeni je spomenik bio tema pisma Roka Slade-Šilovića Frani Buliću. Pismo se čuva u Arhivu Konzervatorskog ureda za Dalmaciju.

 „Poprsje cara Franje Josipa što se u zbirci čuva nije toliko oštećeno. već onako sakupljeno kako smo ga nakon sloma Austrije našli djelomično polupana ispod njegovog piedestala i opet složili. Ono danas sastoji od dva glavna komada: od glave i od trupla. Ka bih ona dva komada sastavio – što je skopćano troškom – poprsje bi opet izgledalo skoro čitavo uz nekoje neznatne ogrebotine...

OPASNA IGRA RESTAURACIJE

Ulomak pisma R. Slade - Šilovića upućenog Frani Buliću 27. travnja 1927. | AKU za Dalmaciju Cons. 57/1927.

Ali baš taj popravak bila bi za me opasna igra, jer bi mi domaći ljudi mogli spočitnuti da restauriram baš kip jednoga toli omraženog negdašnjeg vladara. Valjda onome Njemcu koji Vam je to javio nije napravila dobar utisak okolnost što je glava nešto udaljena od ostatka biste, valjda je bio pod utiskom one prve impresije. Prekjučer je zbirku posjetilo nešto pedesetak bečlija, nekoji su to isto primietili, ali kad sam razjasnio da to mora ipak za sada da tako bude, pa kad bi se zbirka konačno uredila i pod krov došla, bistu bi se dotjeralo i našla bi prikladnije mjesto. ...“

 

Danas se bista, još uvijek u dva dijela, čuva pod krovom - u depou Muzeja grada Trogira. Što se pak dogodilo s postamentom na kojem je bio smješten, nismo (još) uspjeli saznati. Nismo (još!) uspjeli saznati ni tko je činio misterioznu trogirsku petorku koja je srušila spomenik... Možda vi znate? Ili zna netko koga znate? Javite nam! :)

Krug u parku i danas svjedoči o jednom vremenu, jednom spomeniku, prolaznosti i putovanju kroz vrijeme  (koje mi jako volimo i prakticiramo!). 

Do sljedećeg putovanja... 

Doviđenja!

:)

Istražila i pripremila:

Maja Maljković

 HVALA

Znanstvena knjižnica Zadar

Konzervatorski odjel u Splitu

(OVA) SLIKA GOVORI VIŠE OD 1400 RIJEČI

Opet pitamo - Usudi li se netko nakon ovog uopće reći da su slike (samo) za gledanje?! :) Izreka da slika govori tisuću riječi do svojeg punog značenja dolazi upravo u fotografiji.  Zato smo u okviru projekta Trogir Time Travel Muzeja grada Trogira započeli s pričanjem priča s fotografija. Ovo je bila treća, a izgovorila je oko 1400 riječi. :)

Pozivamo i vas da nam se pridružite – ne budite samo promatrači – postanite istraživači! Javite nam svoje ideje i rezultate istraživanja u inbox na Facebook stranicama Trogir Time Travel ili Muzej grada Trogira, pošaljite nam e-mail, nazovite na telefon, pošaljite pismo po golubu pismonoši, ... rado ćemo na svojim stranicama objaviti vaše pronalaske. :)

IZVORI FOTOGRAFIJA:

arhiv Muzeja grada Trogira | Österreichischen Nationalbibliothek |Arhiv Konzervatorskog ureda za Dalmaciju | ebay.com | delcampe.fr | 

IZVORI I LITERATURA:
Znanstvena knjižnica Zadar: Narodni list 3. 12., 6. 12., 7. 12., 10. 12. 1910. | Arhiv Konzervatorskog ureda za Dalmaciju: Konzervatorski odjel Split:  Cons. 57/1927.) | Nacionalna knjižnica Austrije: Album svjetlopisni s´ opisovanjem putovanja Nj. Vel. cesara kralja F. Josipa I kroz Dalmaciju godine 1875. | Babić, Ivo: Trogir - grad i spomenici | Piplović, Stanko: Graditeljstvo Trogira u 19. stoljeću | Grgić, Darko i Samaržija, Zdenko: Posjet cara Franje Josipa I. Dalmaciji 1875. godine |

Uzbudljiva završnica! 'Aut' za Marmontov glorijet! | čitaj fotografiju (2)

Služio je za sunčanje i kao mjesto za zaljubljene (pa u njemu se čak sklopio i prvi građanski brak u Trogiru!), oko njega su pasle ovce, a na njemu se sušila bila roba. Jedno je vrijeme imao i osobnog čuvara, (polu?)okružiti ga se moglo samo brodicom, a onda je jedna linija postala dobrosusjedski ljubavni trokut!
Naravno, riječ je o spomeniku smještenom na trogirskoj Batariji, poznatom kao „Marmontov glorijet“,  iako nije sasvim sigurno je li posvećen njemu, zahvalnosti Francuskoj ili pak glavom i (bez)bradom Napoleonu... Danas vam donosimo zanimljivu priču o njegovu premiještanju, popraćenu nizom fotografija, zato - čitajte i gledajte dalje...

POŠTO GRADNJA SPOMENIKA? – GODIŠNJA PLAĆA LIJEČNIKA... PA JOŠ MALO MANJE

Iako je bilo uvriježeno mišljenje da je sagrađen 1808. godine, najnoviji podatci otvaraju mogućnost da se to ipak dogodilo godinu ranije – 1807. i to pod vodstvom Jean-Charlesa Langloisa, tadašnjeg vojnog zapovjednika Trogira i potporučnika u francuskoj vojsci. Gradnju je 2 567 venecijanskih lira platio općinski upravitelj Koriolan Komulović (inače – ne baš veliki obožavatelj francuske vlasti...) Usporedbe radi, liječnik je tada imao plaću oko 3000 venecijanskih lira godišnje, pisar oko 1200 lira, a apotekar oko 500 lira... 

Marmontov glorijet oko 1917.  (iz knjige VOM ISONZO ZUM BALKAN)

Punih 139 godina Marmontov je glorijet bio ures ravne zamišljene linije koja je spajala kulu Kamerlengo i kulu sv. Marka.  Smješten na poljani sv. Mihovila, kako se tada taj dio grada nazivao, točno na liniji kojom se do nedavno prostirao zapadni gradski bedem, do kraja porušen 1809. godine. Tada je Glorijet s tri strane oplakivalo more, a tako je bilo i 1830. godine kada je u cijelom gradu izvršeno geodetsko mjerenje i ucrtavanje. U međuvremenu zapadni se dio grada nasipavao tako da je nastala obala široka oko 55 metara!

Zanimljiv prikaz iz 1887. godine | delcampe.net

- ČIME SE BAVIŠ? - ČUVAM SPOMENIK.

Nasipavanje je rezultiralo i time da Glorijet u obliku okruglog paviljona na šest kamenih stupova (sa šiljatim krovom na čijoj je sredini bio predviđen manji stup s Napoleonovom bistom!) smješten na četvrtastom postolju više nije bio smješten u morskom plićaku. I ranije je u povijesti znao biti oštećen, a onda dolazimo do godine kada je čak imao i čuvara... Bilo je to prije točno 70 godina – 1946. – netom prije nego je Marmontov glorijet rastavljen i premješten oko 40 metara zapadno od izvornog mjesta na kojem je sagrađen!

izvor: Muzej grada Trogira

Već je u rujnu 1945. godine pokazana nakana za rušenjem Glorijeta s čim je bio upoznat i nadležni konzervatorski ured. Srećom, na zahtjev Trogirana koji su bili protiv rušenja spomenika, drvene skele postavljene s ciljem njegova rušenja, bile su uklonjene. 

Ravnatelj Konzervatorskog zavoda, Cvito Fisković, 7. studenog 1945. bio je u Trogiru, u obilasku, a u svojem je pismu Oblasnom narodnom odboru u Splitu, među ostalim napisao: „Saznajemo također da omladina trogirska traži premještanje Marmontova spomenika koji se nalazi kraj kule Kamerlengo. Spomenik je osobito značajan jer predstavlja jedan od dokumenata naših davnih veza s Francuskom... Svako njegovo premještanje bi bilo štetno... Upozorite molim vas Mjesni odbor Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Hrvatske u Trogiru na važnost spomenika i na to da on spada pod Zakon o očuvanju spomenika i prirodnih ljepota izdan 23. srpnja ove godine...“

ŠETAM ŠETAM (DA) NIKOM NE SMETAM?

Nekoliko dana nakon konzervatorova obilaska Trogira, 16. studenog Cvito Fisković piše Kulturno – umjetničkom odjelu Ministarstva prosvjete u Zagrebu:

„Grupa trogirske omladine članovi nogometne sekcije fiskulturnika kani da poruši spomenik koji su Trogirani podigli početkom 19. st. u čast Napoleonovog maršala Marmonta koji je značajan zbog uvađanja reforma i poboljšanja prilika u Dalmaciji, a posebno u Trogiru. Spomenik maršala Marmonta izveden je u obliKu velikog glorijeta, a podignut je kraj kule Kamerlengo na zapadnoj obali Trogira. Omladina zahtjeva udaljivanje spomenika jer joj navodno smeta na nogometnom igralištu. Međutim se taj spomenik ne nalazi u središtu igrališta već sa strane i omladinci redovito nesmetano pored njega igraju nogomet. Pred par mjeseci  Oblasni narodni odbor, u dogovoru sa Kotarskim i Mjesnim odborom Trogira već je spriječio omladini da ga poruši i na zahtjev Trogirana skinulo se drvene skele koje su bile zbog rušenja tamo postavljene. Međutim, omladina sada ponovno pokreće to pitanje. Konzervator je dva puta posjetio MO USAOH i razložio im važnost spomenika i upozorio ih na zakon o zaštiti spomenika... usprkos toga omladinci trogirski su izjavili kulturno-umjetničkom referentu Oblasnog narodnog odbora da će spomenik porušiti...“

Izvor: Muzej grada Trogira

KULTURNI SKANDAL!

Fisković nadalje apelira da se spriječi „ovaj kulturni skandal“... Iz Ministarstva dolazi odgovor od Grge Gamulina, načelnika Odjela za kulturu i umjetnost, u kojem, među ostalim stoji: „...Rušenje je motivirano proširenjem nogometnog igrališta. Rušenje ovog klasicističkog spomenika ... zabranjuje se sa strane ovog ministarstva... Ako je prostor za nogometno igralište premalen, treba nogometno igralište izgraditi na drugom mjestu.“

MI SMO TO TAKO ZAMISLILI...

No, iako je uz ovo pismo, u Trogir otišao i brzojav o zabrani bilo kakvih radova na Marmontovom glorijetu, kroz mjesec siječanj 1946. Trogirani nastavljaju poslove kako su ih zamislili... Konzervator Fisković odlazi u Trogir, a Ministarstvu javlja: „... Pregledali smo Marmontov spomenik... koji su članovi fiskulturnog društva „Slaven“ htjeli nasilno ukloniti odatle jer se tu nalazi njihovo igralište. Međutim, vi ste to na naš prijedlog spriječili. Usprkos tome... fiskulturna omladina je već srušila stepenice postamenta i posjekla borove uz spomenik, tako da je sada ostao izoliran. Stražar koji je isprva čuvao spomenik, više tamo ne stoji, pa budući da i dalje prijeti opasnost da omladina sasvim sruši stupove i korniže, nastojat ćemo da se sporazumimo s Kotarskim i Mjesnim odborom Trogira kao i sa upravom Fiskulturnog društva Slaven o prenosu spomenika samo za par metara. Tražit ćemo od njih da na svoj trošak, a prema našim uputama premjeste spomenik...“

izvor: Muzej grada Trogira

"SLAVEN" SIT, SPOMENICI SVI NA BROJU

Kako bi ipak spasio što se spasiti može, konzervator Fisković dakle dozvoljava premještanje spomenika za nekoliko metara zapadno, s čim su se odmah složili i Fiskulturno društvo "Slaven" i Gradski narodni odbor Trogir:

„Fiskulturno društvo Slaven u Trogiru obvezuje se da će sam snositi sve troškove koji budu potrebni za premještaj Marmontovog spomenika koji se nalazi na igralištu Baterija“ 

„Ovaj Gradski narodni odbor Trogir, a u sporazumu s Fiskulturnim društvom Slaven obvezuje se da će izvršiti potpuni i pravilni premještaj spomenika Glorijet na Bateriju u Trogiru“ 

Na temelju svega navedenog, konzervator se obraća Ministarstvu za dozvolu premještanja spomenika za nekoliko metara, a 9. travnja 1946. iz Zagreba stiže odgovor s naslovom „dozvola za premještanje Marmontova spomenika u Trogiru...“

U kasnijim izvješćima o radu vidljivo da je od 17. svibnja arhitekt Konzervatorskog zavoda Momčilo Berber redovito veći dio dana provodio u Trogiru i rukovodio premještanjem Marmontova glorijeta. 

„Spomenik je već premješten“, stoji u izvješću napisanom 10. lipnja, pri čemu je jače učvršćen i postavljen na novu, jaču bazu.

LJUBAVNI TROKUT IPAK ZAVRŠAVA DOBROSUSJEDSKIM ODNOSIMA

Želja za nogometnim igralištem, danas jednim od najjedinstvenijih u svijetu, uzrokovala je štetu u prostoru – složni su oko tog pitanja povjesničar umjetnosti i arhitekti. No, nogometno igralište i Marmontov glorijet nastavili su suživot kao dobri susjedi... Štoviše – igralište je obranilo Glorijet od nametljivih građevina koje su kroz povijest mogle biti sagrađene u njegovu susjedstvu...

SLIKA GOVORI VIŠE OD 1100 RIJEČI

Opet pitamo - Usudi li se netko nakon ovog uopće reći da su slike (samo) za gledanje?! :) Izreka da slika govori tisuću riječi do svojeg punog značenja dolazi upravo u fotografiji.  Zato smo u okviru projekta Trogir Time Travel Muzeja grada Trogira započeli s pričanjem priča s fotografija. Ovo je bila druga, a izgovorila je oko 1100 riječi. :)

Pozivamo i vas da nam se pridružite – ne budite samo promatrači – postanite istraživači! Javite nam svoje ideje i rezultate istraživanja u inbox na Facebook stranicama Trogir Time Travel ili Muzej grada Trogira, pošaljite nam e-mail, nazovite na telefon, pošaljite pismo po golubu pismonoši, ... rado ćemo na svojim stranicama objaviti vaše pronalaske. :)

Istražila i pripremila: Maja Maljković

IZVORI FOTOGRAFIJA:

Godišnjak za zaštitu spomenika kulture Hrvatske, br. 26-27

Muzej grada Trogira, delcampe.net,  Veltzé, Alois: Vom Isonzo zum Balkan1917.,

IZVORI I LITERATURA:

Milan Ivanišević: članak "Premještanje glorijete u Trogiru", 2002. | Novo doba, 23.12.1931. Roko Slade Šilović: članak "Jedan francuski spomenik u Trogiru" | Ivo Babić: poglavlje iz knjige "Glorijet iz vremena francuske vlasti i zapadni dio otočića zvan Batarija", 2016. | Stanko Piplović: članak "Graditeljstvo u Dalmaciji za francuske uprave" | Jadranski dnevnik,  11.11.1935. članak: Veličanstvena skupština b. HSS u Trogiru"