Spomen-fotka na spomen-ploču | čitaj fotografiju (4)

1. lipnja 1930.

U Trogiru se odvijao pravi 3 u 1.

Pritom mislimo na tri različita događanja u samo jednom danu. 

I to u nedjelju. :)

 Naša je nova priča, odnosno fotografija spremna za čitanje, a tema joj je jedna (i to kronološki prva) od te 3 u 1.
O čemu se radi saznat ćete smjestite li se udobno i krenete u razgledavanje i čitanje...

Fotografiju nam je ljubazno ustupio g. Ivo Delalle. Zahvaljujemo!

U Novom dobu 21. svibnja 1930. godine, na četvrtoj stranici, objavljene su dvije vijesti iz Trogira od kojih jedna najavljuje dva događanja (od tri koja smo spomenuli u uvodnoj riječi). Ta vijest, objavljena pod naslovom "SPOMEN-PLOČA NA RODNOJ KUĆI BANA BERISLAVIĆA" glasi:

"Prama zaključku skupštine društva „Radovan“ ostvarit će se davna želja svih patriota i ljubitelja starine te će se na rodnoj kući bana, biskupa Petra Berislavića (1475-1520), koju je tako ukusno naslikao grafičar Vl. Kirin u svojoj poznatoj mapi iz Trogira, postaviti jedna spomen-ploča sa odnosnim natpisom. Ploča će se svečano otkriti na 1. lipnja, u nedjelju, kad se bude obdržavala u Trogiru sokolska svečanost povodom razvijanja mjesnog sokolskog barjaka, dara Nj. Vel. Kralja Aleksandra."

 

LIJEVO: Vladimir Kirin: Trogir "Kuća Berislavić bana" iz mape Trogir, 1923. - Muzej grada Trogira |  
DESNO: Kirinova litografija poslužila je kao naslovnica knjige "Vita Petri Berislavi - Životopis Petra Berislavića"  
(ukoliko je netko zainteresiran, može se nabaviti u knjižnici Muzeja grada Trogira po cijeni od 50,00 kuna)

Nakon objavljene najave, 2. lipnja 1930. godine na cijeloj drugoj stranici Novog doba izašao je članak pod naslovom "Veliko narodno slavlje u Trogiru" koji započinje riječima "Jučer je Trogir plivao u veselju i oduševljenju...". Upravo u tom članku, dolazimo do objašnjenja naše naslovne fotografije, pa da vidimo o čemu se tu radi...

11 I PO URI

U 11 i po s. čitav nacijonalni Trogir okupio se oko rodne kuće slavnog bana i biskupa Petra Berislavića (1475 – 1520). Prekrasni gotički prozori starog hrvatskog doma Berislavića bili su okićeni vijencima lovora, a isto tako i kameni grbovi Berislavića, koji u heraldici predstavljaju dva prekrižena mača, a medju njima vije se križ. Oko spomen-ploče bio je postavljen ogromni vijenac od lovora, hrasta i palme kao simbol, da je Petar Berislavić bio državnik, vojskovodja i mučenik.

Pred rodnom kućom Berislavića trogirska narodna glazba odsvirala je muzičku kompoziciju „Molitva umirućeg junaka“, a zatim je predsjednik „Radovana“ Dr. Ivo Delale upravio gradjanstvu sa prozora Berislavićeve palače vrlo lijepi prigodni govor u kom je plastično ocrtao veliki lik Trogiranina bana i biskupa...

PONOS I DIKA

Govornik je na koncu pozvao gradskog načelnika da čuva ovu spomen ploču na diku i ponos grada, da mlade generacije ne zaborave svijetle primjere i uzore.
G. načelnik Marin Lušić obećaje, da će ploču čuvati, hvali zauzimanje „Radovana“ za trogirske starine i pozivlje gradjane na ljubav spram rodnog grada i domovine, po uzoru Petra Berislavića. Zatim otkriva spomen-ploču uz sviranje narodne himne „Bože pravde“.
Sva mjesna kulturna i nacionalna društva postavila su oko spomen-ploče krasne vijence, medju kojima se osobito ističe vijenac prosvjetnog društva „Berislavić“.

IZ SEGETSKOG KAMENA

Spomen-ploča isklesana je iz segetskog kamena i nosi ovaj natpis:

„U ovoj kući rodio se g. 1475 hrvatski ban biskup Petar Berislavić, slavno poginuo kod Korenice 20 svibnja 1520  u boju protiv Turaka, hrvatsko kulturno društvo Radovan, g. 1930 postavi.“

Spomen-ploča na kući Berislavić | 2017.

Sigurno primjećujete i sitna slova i brojke na ovoj fotografiji... s obzirom na to da smo brzom brzinom pročitali naslovnu fotografiju, malo ćemo proširiti temu informacijama o sitnim slovima i brojkama.

MUZEJ SKINUTIH SPOMEN PLOČA

Godine 1941. ploča je skinuta s kuće Berislavić i prenešena u Split - u Muzej triumfa, koji su - navodi Nevenka Bezić Božanić - "fašisti osnovali u svom domu kulture, u kojem su okupili skinute spomen-ploče, zastave domaćih društava, fotografije i druge predmete, otete i opljačkane, pa su se tu našle i neke ploče iz Trogira." Cvito Fisković, potvrđuje prvu rečenicu ovog odlomka te 1946. godine piše: "Nino Fanfogna-Garagnin fašistički komesar okupiranog Trogira dao je skinuti iz gradske lože veliki Meštrovićev reljef Petra Berislavića... a sa njegove rodne kuće u sjevernom dijelu grada uklonio je spomen-ploču sa natpisom... i dao je prenijeti u Muzej triumfa u Splitu."

O razdoblju uklonjene ploče svjedoči i sljedeća fotografija, snimljena najvjerojatnije krajem 50-ih ili početkom 60-ih godina 20. stoljeća:

Tošo Dabac (fotografija je objavljena u vodiču "Trogir" izdanom 1963. godine)

SCHWARZENEGGEROV RECEPT: "She´ll be back!"
 

Ploča je na svoje mjesto vraćena 1970. godine. A sljedeće fotografije svjedoče nam kako je kuća Berislavić izgledala tijekom godina: 80-ih, 90-ih, 2000-ih:

Ivo Pervan: Kuća Berislavić  | iz vodiča "Trogir". 1987.

Kuća Berislavić | preslik iz vodiča "Trogir" 1990. (grupa fotografa)

Dolores Špika: kuća Berislavić | 2007.

Dolores Špika: kuća Berislavić | 2011.

Nakon derutnog razdoblja, čini se da su za kuću Berislavić stigli bolji dani - dani obnove. Upravo dok nastaje ovaj tekst, čuju se zvukovi alata iz susjedstva Muzeja grada Trogira, a dopiru iz i oko kuće Berislavić...

Maja Maljković: kuća Berislavić | veljača 2017.

Pa, da... nismo vam otkrili koji je to treći događaj koji se dogodio 1. lipnja 1930. godine!

Bilo je to nešto što je "popraćeno sa odobravanjem, pljeskanjem, klicanjem..." a toliko je zanimljivo da ćemo tomu posvetiti poseban post... strpite se još malo... :)

 Istražila i pripremila:

Maja Maljković

 HVALA:

Glavnu fotografiju nam je ljubazno ustupio g. Ivo Delalle. Fotografija je bila izložena kao dio priče o don Ivu Delalleu (1892. – 1962.), svećeniku, doktoru kršćanske arheologije i književniku (koji je ostavio neizbrisiv trag u u kulturnoj povijesti Dalmacije, posebno Trogira)  na izložbi "Don Ivo Delalle u Galeriji Vidović" otvorenoj uoči Božića 2008. godine.

Dvije fotografije nastale 2007. i 2011. nam je ljubazno ustupila gđa. Dolores Špika.

OVA SLIKA GOVORI OKO 800 RIJEČI

Već smo naučili - slike nipošto nisu samo za gledanje! :) Izreka da slika govori tisuću riječi do svojeg punog značenja dolazi upravo u fotografiji.  Zato smo u okviru projekta Trogir Time Travel Muzeja grada Trogira započeli s pričanjem priča s fotografija. Ovo je bila četvrta fotografija s pričom, a izgovorila je oko 800 riječi. :)

Pozivamo i vas da nam se pridružite: ne budite samo promatrači – postanite istraživači! Pokažite nam neku zanimljivu fotografiju, javite nam svoje ideje o tome koji bi događaj mogla prikazivati... Možda ste malo istraživali? Javite nam se u inbox na Facebook stranicama Trogir Time Travel ili Muzej grada Trogira, pošaljite nam e-mail, nazovite na telefon, pošaljite pismo po golubu pismonoši, ... rado ćemo na svojim stranicama objaviti vaše pronalaske. :)

FOTOGRAFIJE:

glavnu fotografiju ustupio Ivo Delalle (autor nam je nepoznat) ||| ostale fotografije:  Tošo Dabac (iz vodiča "Trogir", 1963.) | Ivo Pervan (iz vodiča "Trogir", 1987.) | Dolores Špika | Maja Maljković | arhiv Muzeja grada Trogira

IZVORI I LITERATURA:
Novo doba, 21. svibnja i 2. lipnja 1930. | Cvito Fisković: Dalmatinski spomenici i okupator, Izdanje Konzervatorskog ureda u Splitu, 1946. | Nevenka Bezić-Božanić: Talijanska politika devastacije hrvatskih spomenika kulture i umjetničkih djela u Trogiru  |

I ne zaboravite:

Mi znamo di mu je glava (nije u torbi)! | čitaj fotografiju (3)

Naša je nova priča, odnosno fotografija spremna za čitanje! Nije o glavu da je pročitate odmah, no ako to i učinite - neće vam se obiti o glavu! Mislite da nam uvod nema ni glavu ni rep?! Zašto smo se baš uhvatili za glavu, pitate se? Odgovor potražite u nastavku!

"DVAPUT JE DVAPUT!"

Franjo Josip I bio je u Trogiru dva puta. Prvi put u okviru službenog posjeta Dalmaciji 20. travnja 1875., a drugi put „iznenada“ 25. lipnja 1891. godine. Njegov su prvi posjet Dalmaciji ovjekovječili fotografi Nikola Andronić i Josip Marko Goldstein koji su 1876. izdali „Album svjetlopisni s´ opisovanjem putovanja Nj. Vel. cesara kralja F. Josipa I kroz Dalmaciju godine 1875.“ sastavljen od 24 fotografije s prikazom svečanosti dočeka u pojedinim gradovima. U ovom albumu, koji je ujedno i prva fotoreportaža nastala u Hrvatskoj, nema fotografije koja svjedoči o posjetu Franje Josipa I Trogiru...

Album svjetlopisni s´ opisovanjem putovanja Nj. Vel. cesara kralja F. Josipa I... | Österreichischen Nationalbibliothek

No, bez obzira na nepostojanje fotodokumentacije, poznato je da je Franjo Josip I. 20. travnja 1875. iz Šibenika prvi put jahtom uplovio u trogirsku luku, odakle je kočijom nastavio prema Splitu. Drugi je pak njegov posjet ovjekovječen...

"Iznenadni" posjet Franje Josipa I. Trogiru | arhiv Muzeja grada Trogira

Te 1891. godine odvijale su se velike vježbe ratne mornarice na Jadranu. Odjel flote bio je usidren u čiovskoj uvali Saldun. 25. lipnja su se, naime, održavale vježbe u moru oko Marine i Drvenika. Nakon završetka vježbi car je na jahti doplovio u Saldun, a u poslijepodnevnim satima iskrcao se na kraj – u Trogir – u pratnji admirala Maximilijana Sternecka i dalmatinskog namjesnika Emila Davida. U Trogiru ga je dočekalo mnoštvo naroda na čelu s načelnikom Špirom Puovićem. Car je razgledao grad, a navečer je u njegovu čast bio priređen vatromet.

"Iznenadni" posjet Franje Josipa I. Trogiru | ulomak razglednice | delcampe.fr

Sedamnaest godina nakon fotodokumentiranog posjeta cara i kralja Trogiru i 33 godine nakon njegova prvog posjeta Trogiru – 1908. godine, u povodu 60-e godišnjice vladanja Franje Josipa I. trogirska je općinska uprava odlučila podići spomenik njemu u čast. Spomenik kojeg je načinio Toma Rosandić svečano je otkriven istog dana kada je svečano otvorena nova školska zgrada na rivi – bilo je to jednog vedrog petka - 2. prosinca 1910. godine.

Narodni list, 26. 11. 1910. | Znanstvena knjižnica Zadar

Kako je sve bilo okićeno i kičasto, saznajte u jednako tako okićenom i kičastom novinskom izvještaju "Odkriće spomenika Nj. Veličanstvu - blagoslov nove školske zgrade" objavljenom u Narodnom listu 10. prosinca 1910. godine.

GRAD KAO MLADA NEVJESTA

„Iza pravog pljuska kiše u osvit petka razgalilo se je obzorje nad gradom; nebo se je vedro pokazalo, a po toj vedrini razplinula se je ona sumornost i tjeskoba, što je obuzela bila gradjanstvo, jer se je bojalo, da će nevrieme pokvariti očekivano slavlje za odkriće divotnog spomenika Nj. Veličanstvu. Težko je opisati onu žurbu, što se je za nekoliko dana opažala kod ukrasivanja i uredjivanja ljepušnog perivoja, usred kojega, iznad ukusne, iz domaćeg fino izgladjenog kamena složene ograde, uzdiže se bridnjasti čunj noseći umjetničku bistu prejasnog vladara – djelo umjetnika Rosandića. 

Spomenik F. Josipu I. u parku "Franje Josipa I." tj. parku Žudika | ebay.com

... I zbilja, vidio si svuda pripreme, posvuda hitnju, koju je pratilo neko blago nestrpljenje. S toga i je grad već u rano jutro izgledao kao mlada nevjesta onako nagizdan i ukrašen. Vesele koračnice hrv. glasbe pozivale su narod na doček visokih gostiju, dočim pucnjava mužara odjekivaše gorom i poljem, navieštajući ovu prelijepu i milu svečanost.

ČETIRI TROGIRSKE DJEVOJČICE (VS. PETORICA TROGIRSKIH MLADIĆA)

Oko devete ure počeli se okupljati predstavnici sviju mjestnih oblasti i našli su se na obali, koja u cieloj svojoj dužini bijaše izkićena hrvatskim trobojnicama i zastavam države, te kraljske obitelji. Na okupu je do mora obć. upraviteljstvo i vieće sa svojim načelnikom g. N. Madirazzom, mnp. svećenstvo mirsko i redovno, predvodjeno od presv. bisk. Palunka i prep. opata Sentinelle. Do ovih č. učiteljski zbor pučke mužke i ženske škole, te učitelji ratarskog tečaja, predstavnici svih mjestnih družtava: Hrv. čitaonice, Hrv. puč. družtva „Berislavić“, Sokola, te  „Gabinetto di Lettura.“ Pridodjoše svi seoski glavari iz obćinskih sela sa svojim ljudima u svečanoj odori. K ovima i bližnja Kaštela, htjedoše se pridružiti, da izkažu svoju počast pri slavi tako veseloj, te g. Fr. Šimeta, načelnik K. Novoga, prisustvova s brojnim Kaštelancima i njihovim glasbarima u narodnoj nošnji. Pod svirkom hrv. glasbe, stigne svrstano u redove družtvo dobrovoljnih vatrogasaca, kad nakon kratke stanke gruvanje mužara najavi dolazak bielog parobroda, na kojem se je vozio N. P. g. namjestnik Nardelli i presv. g. saborski predsjednik dr. Ivčević. Dok je u taj tren medju sakupljenim narodom vladao tajinstven muk, približio se je parobrod, lagano ploveći tihim morem, do obale, a glasba tada zasvira kraljevku. Kada zamriješe posljednji akordi glasbe, pozdravi narod preuz. namjestnika, koji iskrcavši se veseo, srdačno se pozdravljaše sa svima, koji mu dođoše izkazati svoj poklon. Na to mu živahna djevojčica Mici Madirazza upravi kratkom pjesmicom u ime sugradjana i svih obćinara dobrodošlicu i predade kitu cvieća, a tako i drugarica joj Ksenija Madirazza pozdravi zgodnim stihovima presv. d.ra Ivčevića, kao ponajboljeg sina dragog mu Trogirua, pa darivajući mu kitu cvijeća, zaželi mu snage i okriepljenja, neka bi za dugo još radio oko zavičajnog unapriedjenja. U to se otvaraše most i ulazaše u kanal financijski parobrod iz Splita, na kojemu bijaše N. P. g. Fzm. Fanta, sa svojim pratiocima i g. dvorski savjetnik dr. Tacconi. Narod dočeka ih dostojnim oduševljenjem i N. P. Feldzeugmeisteru Fanti učtiva djevojčica Vinka Sentinella u ime gradjanstva pokloni kitu cvieća. Nakon malo časaka pomoli se iza sredovječne kule na ulazku u kanal brodica c. k. rat. mornarice i N. P. zapovjednik mornarice grof Montecuccoli sa dičnom svitom svojih častnika, stupajući na obalu. bijaše ljubezno pozdravljen od sviju prisutnih, a učena djevojčica Mila Katalinić oslovi ga kao neustrašiva bojovnika, te pružajući mu krasan bokor cvieća, zaželi mu za dugo zdravlje i sreću. Po tom u dugoj povorci krenulo se je u crkvu, gdje je pontificirao presv. Palunko i po službi Božjoj pjevalo se je hymnus „Veni creator“!

1908. JESI - 1918. NISI 

 Odmah za tim sliedilo je odkriće spomenika. Isti presv. biskup izvrši obred blagoslova. Na to g. načelnik Madirazza a pravim zanosom prozbori, stojeći na stepenici do ograde. Iztaknuo je ljubav svojih obćinara prema premilostivom vladaru, te kako je dne 23. ožujka 1908 obć. upraviteljstvo i vieće jednogasno zaključilo ovjekovječiti proslavu šezdesete obljetnice presretnog kraljeva vladanja i za to pogadjajući čuvstva svoju obćinara odredilo se podignuti ovaj spomenik, koji je izraz nerazriešive privrženosti podanika ove obćine. Predavajući po tom narodu spomenik u pohranu i pozivajući na poklon istomu, zamoli N. P. g. namjestnika, da dopusti, neka zavjesa padne. N. P. g. namjestnik liepom besjedom prihvati taj poziv, pa pohvalivši harnost obćinara trogirskih, koji ovim činom za viekove daju svjedočanstvo svoje podaničke odanosti, klikne: Živio Njegovom Veličanstvu. Zavjesa hitro spadne na podnožje spomenika, a u isti čas nasta klicanje naroda, sviranje kraljevke, gruvanje mužara, tutanj topova sa ratne gjemije, dočim divno pogodjeno lice kralja na poprsju četiri djevojčice posipahu cviećem.

Spomenik F. Josipu I., arhiv Muzeja grada Trogira

 Veličanstven bijaše taj momenat. Zlatne zrake jesenskog sunca podavahu osobit čar onom liku iz biela kamena i cielom spomeniku, kojemu suri, modrikasti Mosor jest krasna pozadina, s kojom se u daljini sadružuje ravno polje sa sjevera, a sa juga zelena borova šumica na Čiovu, dok more grgoćući cjeliva obalu parka „Frana Josipa I.“...

... Po podne vidio si i staro i mlado gdje stupa pred spomenik diveći se i istodobno ponoseći tim liepim uresom. U večer bijaše razsvjeta sa vatrometima, a glasba izvadjajući baš najbiraniji program zabavljaše razdragano i veselo obćinstvo, do kasne noći, vedre i tihe...“

Spomenik je porušen 28. listopada 1918. godine – navodno su petorica trogirskih mladića minom odvalila glavu s poprsja. Devet godina nakon, 15. travnja 1927. obezglavljeni je spomenik bio tema pisma Roka Slade-Šilovića Frani Buliću. Pismo se čuva u Arhivu Konzervatorskog ureda za Dalmaciju.

 „Poprsje cara Franje Josipa što se u zbirci čuva nije toliko oštećeno. već onako sakupljeno kako smo ga nakon sloma Austrije našli djelomično polupana ispod njegovog piedestala i opet složili. Ono danas sastoji od dva glavna komada: od glave i od trupla. Ka bih ona dva komada sastavio – što je skopćano troškom – poprsje bi opet izgledalo skoro čitavo uz nekoje neznatne ogrebotine...

OPASNA IGRA RESTAURACIJE

Ulomak pisma R. Slade - Šilovića upućenog Frani Buliću 27. travnja 1927. | AKU za Dalmaciju Cons. 57/1927.

Ali baš taj popravak bila bi za me opasna igra, jer bi mi domaći ljudi mogli spočitnuti da restauriram baš kip jednoga toli omraženog negdašnjeg vladara. Valjda onome Njemcu koji Vam je to javio nije napravila dobar utisak okolnost što je glava nešto udaljena od ostatka biste, valjda je bio pod utiskom one prve impresije. Prekjučer je zbirku posjetilo nešto pedesetak bečlija, nekoji su to isto primietili, ali kad sam razjasnio da to mora ipak za sada da tako bude, pa kad bi se zbirka konačno uredila i pod krov došla, bistu bi se dotjeralo i našla bi prikladnije mjesto. ...“

 

Danas se bista, još uvijek u dva dijela, čuva pod krovom - u depou Muzeja grada Trogira. Što se pak dogodilo s postamentom na kojem je bio smješten, nismo (još) uspjeli saznati. Nismo (još!) uspjeli saznati ni tko je činio misterioznu trogirsku petorku koja je srušila spomenik... Možda vi znate? Ili zna netko koga znate? Javite nam! :)

Krug u parku i danas svjedoči o jednom vremenu, jednom spomeniku, prolaznosti i putovanju kroz vrijeme  (koje mi jako volimo i prakticiramo!). 

Do sljedećeg putovanja... 

Doviđenja!

:)

Istražila i pripremila:

Maja Maljković

 HVALA

Znanstvena knjižnica Zadar

Konzervatorski odjel u Splitu

(OVA) SLIKA GOVORI VIŠE OD 1400 RIJEČI

Opet pitamo - Usudi li se netko nakon ovog uopće reći da su slike (samo) za gledanje?! :) Izreka da slika govori tisuću riječi do svojeg punog značenja dolazi upravo u fotografiji.  Zato smo u okviru projekta Trogir Time Travel Muzeja grada Trogira započeli s pričanjem priča s fotografija. Ovo je bila treća, a izgovorila je oko 1400 riječi. :)

Pozivamo i vas da nam se pridružite – ne budite samo promatrači – postanite istraživači! Javite nam svoje ideje i rezultate istraživanja u inbox na Facebook stranicama Trogir Time Travel ili Muzej grada Trogira, pošaljite nam e-mail, nazovite na telefon, pošaljite pismo po golubu pismonoši, ... rado ćemo na svojim stranicama objaviti vaše pronalaske. :)

IZVORI FOTOGRAFIJA:

arhiv Muzeja grada Trogira | Österreichischen Nationalbibliothek |Arhiv Konzervatorskog ureda za Dalmaciju | ebay.com | delcampe.fr | 

IZVORI I LITERATURA:
Znanstvena knjižnica Zadar: Narodni list 3. 12., 6. 12., 7. 12., 10. 12. 1910. | Arhiv Konzervatorskog ureda za Dalmaciju: Konzervatorski odjel Split:  Cons. 57/1927.) | Nacionalna knjižnica Austrije: Album svjetlopisni s´ opisovanjem putovanja Nj. Vel. cesara kralja F. Josipa I kroz Dalmaciju godine 1875. | Babić, Ivo: Trogir - grad i spomenici | Piplović, Stanko: Graditeljstvo Trogira u 19. stoljeću | Grgić, Darko i Samaržija, Zdenko: Posjet cara Franje Josipa I. Dalmaciji 1875. godine |

Otkrivamo skrivenu priču petorke s Batarije! | čitaj fotografiju (1)

Zasigurno ste već čuli za nogometnu utakmicu odigranu u Trogiru 1903. godine - o njoj smo već napisali nekoliko redaka u okviru projekta 50 za 50. U međuvremenu, saznali smo još neke nevjerojatno zanimljive informacije zahvaljujući jednoj odličnoj fotografiji koju vam donosimo u nastavku!

Na Batariji, s Marmontovim glorijetom i kulom Kamerlengo u pozadini fotografirana je petorka među kojom su zaslužni za to što se ta - prva domaća nogometna utakmica - uopće odigrala! Ne vjerujete da su među njima crème de la crème hrvatske likovne i književne umjetnosti? Pa... čitajte dalje... i oduševite se ovom zgodnom anegdotom, poput nas!

ZADNJI DAN PROLIĆA I PRVI DAN LITA 1903. 

U Trogiru je na prvi dan ljeta 1903. godine organiziran Sokolski slet na kojem je odigrana već spomenuta jedna od prvih domaćih nogometnih utakmica u Dalmaciji. Kako bi sve bilo besprijekorno organizirano, dan ranije - 20. lipnja - u Trogir su na motorima stigli (redom, s lijeva na desno) Emanuel Vidović, Ante Katunarić, Virghil Meneghello - Dinčić, Ivan Rendić i Vicko Mihaljević!

PET PRIJATELJA

Dakle pet prijatelja – slikar Emanuel Vidović koji je te 1903. godine, kao tridesetdvogodišnjak imao i svoju prvu samostalnu izložbu u Splitu; zatim svestrani Ante Katunarić - slikar, grafičar, književnik  (koji se bavio i biciklizmom, mačevanjem, nogometom...);  zatim Virghil Meneghello – Dinčić slikar i karikaturist; onda kipar Ivan Rendić i naposlijetku Vicko Mihaljević - književnik a kasnije i načelnik splitske općine (na čijem je liku i djelu utemeljen lik dotura Vice u Velome mistu!)... koje je sve redom čekala zapažena budućnost i brojni zajednički projekti barem nekolicine iz petorke, poput pokretanja „Duje Balavca“ - prvog humorističko – satiričnog časopisa u Splitu (Katunarić, Dinčić i Vidović, 1908.), izdavanja ilustrirane zbirke pjesama „Pregršt sušnja“ koje je Mihaljević pisao pod pseudonimom Neurastencius (Katunarić, Dinčić i Mihaljević, 1905.).

I zamislite što – upravo je Vicko Mihaljević bio među onima koju su 1893. godine osnovali Hrvatski sokol u Splitu. A splitski su Sokolaši u svojoj desetoj godišnjici djelovanja – 1903. organizirali izlet u Trogir. Ostalo je, rekli bismo, povijest... i to zapisana u desetom broju časopisa Sokol, objavljenog u Zagrebu 15. listopada 1903. (točno na današnji dan prije 113 godina!):

ulomak naslovnice časopisa Sokol od 15. listopada 1903.

 "...naš "Sokol" priredio je izlet u Trogir, dne 21. lipnja u 3 sata po podne. Kako je naš "Sokol" ljubimac cijelog Spljeta, izletu se pridružilo mnoštvo naroda, tako da mjesto jednim parobrodom, moradosmo otići na dva i to lijepim "Bračom" i vitkim "Mosorom". Oba bijahu puna, oba okićena hrvatskim trobojama. Bit će nas bilo do 600 izletnika, od kojih 104 sokola sa našom sokolskom glasbom...

Ploveći tako i uživajući motrenjem doplovismo u 4 sata u Trogir. Na pristaništu Trogira dočekala nas je cijela općinska uprava s glasbom i sve rodoljubno općinstvo ovog starodnevnog grada. Tu se izmjeniše srdačni pozdravi sa strane načelnika dr. Slade i našeg staroste dr. J. Smodlake. Odatle se uputismo uz sviranje glasbe naše i trogirske i uz klicanje naroda na poljanu gdje dva odreda sokolova izvadjahu vježbe...

IGRASMO U 22 NOGOMETA (FOOT-BALL)

Iza gimnastičkih vježba na spravama igrasmo u 22 nogometa (Foot-ball) koja se igra uvelike dopala općinstvu, jer je za svakoga bila nešto nova i lijepa. Bilo je osobito veselje, kad bi lopta odletila van polja i pala komu na glavu ili na suncobran koje gospojice..." 

VAPNOM NACRTAO NOGOMETNO IGRALIŠTE

Prva pravila nogometne igre, zastavice i zviždaljku -  kao i nogometnu loptu kojom se igralo nabavio je iz Beča gimnastičar Ljubo Prijatelj. Pravila je igre posebno morao znati onaj koji je morao puhati u zviždaljku – dvadesetšestogodišnjak s fotografije – svestrani Ante Katunarić. Osim uloge sudca, Katunarić je bio zaslužan za uopće postojanje terena na kojem se igralo – naime, granice nogometnog igrališta na Travarici nacrtao je vapnom na dan kada je nastala fotografija kojom je potaknut ovaj tekst...

 



VEČERAS JE NAŠA FEŠTA

Utakmica koju su odigrali sokolaši podijeljeni u dvije grupe od kojih je jedna nastupila u crvenim košuljama, a druga u bijelim majicama, završila je rezultatom 1:1, nakon čega je slijedilo zajedničko slavlje:

„Poslije vježba sokolaši predvodjeni od dviju glasba podjoše u općinski dom, gdje bijahu počašćeni. Tu se izmjeniše srdačne bratske zdravice... U osam se sati sastadosmo sa braćom kličući jedni drugima i mašući rupcima uz razlijeganje milozvučnih glasova jedne i druge glasbe...

Ovako svrši ovaj lijepi i zabavni izlet u najljepšem skladu i ljubavi.“... kao i zanimljiva anegdota koju smo vam danas ispričali...

SLIKA GOVORI 700-TINJAK RIJEČI

Usudi li se netko nakon ovog uopće reći da su slike (samo) za gledanje?! :) Izreka da slika govori tisuću riječi do svojeg punog značenja dolazi upravo u fotografiji.  Zato u okviru projekta Trogir Time Travel Muzeja grada Trogira započinjemo s pričanjem priča s fotografija. Ovo je bila prva, a izgovorila je oko 700 riječi. :)

Pozivamo i vas da nam se pridružite – ne budite samo promatrači – postanite istraživači! Javite nam svoje ideje i rezultate istraživanja u inbox na Facebook stranicama Trogir Time Travel ili Muzej grada Trogira, obratite nam se putem  e-maila , telefona, pošaljite pismo po golubu pismonoši, ... rado ćemo na svojim stranicama objaviti vaše pronalaske. :)

Istražila i pripremila: Maja Maljković

IZVOR FOTOGRAFIJE:
Kaleidoskop Gradske knjižnice Marka Marulića – Mladen Cukrov: Ante Katunarić

IZVORI I LITERATURA:
Časopisi Sokol i Duje Balavac, zbirka pjesama Pregršt sušnja, brošura s izložbe Emanuela Vidovića (1903.) | encikopedija.hr, hazu.hr, sss.hr, A. Kudrijacev: Zaboravljeni splitski književnik i umjetnik,  F. Dulibić: Grafička kultura Ante Katunarića, C. Fisković: Igra loptom u renesansnoj Dalmaciji, I. Hrstić: Hrvatski sokol u Makarskoj.