Razgledajte Trogir očima Emanuela Vidovića

"Nemojte ići u Trogir ako bude sasvim lijepo vrijeme. Ako hoćete doživjeti taj grad, izaberite tmuran dan, ili da je sunce bar malo zakrito oblacima; tada je Trogir ljepši i ugodnije se doima."

rekao je Emanuel Vidović.

Baš ovakav kakav jest, današnji je dan idealan za Trogir Emanuela Vidovića.

I baš zato nastavku donosimo mali izbor djela ovog velikog umjetnika kojima nas je počastila Galerija Emanuel Vidović na svojoj novoj internetskoj stranici.

Emanuel Vidović: Trogir, 1939. | Izvor: Galerija E. Vidovića, Split

Emanuel Vidović: Trogir, 1948. | Izvor: Galerija E. Vidovića, Split

Emanuel Vidović: Trogir, 1951. | Izvor: Galerija E. Vidovića, Split

Emanuel Vidović: Motiv iz Trogira, 1952. | Izvor: Galerija E. Vidovića, Split

Emanuel Vidović: U Pašikama, 1952. | Izvor: Galerija E. Vidovića, Split

Emanuel Vidović: Kamerlengo, 1953. | Izvor: Galerija E. Vidovića, Split

Emanuel Vidović: Trogir poslije nevere, 1936. | Izvor: Galerija E. Vidovića, Split

Emanuel Vidović: Pred oluju, 1936. | Izvor: Galerija E. Vidovića, Split

Emanuel Vidović: Luka u Trogiru, 1936. | Izvor: Galerija E. Vidovića, Split

Nadamo se da je ovaj "ekvilibrij boje i forme", kako u predgovoru Vidovićeve izložbe "Trogir" piše don Ivo Delalle, obogatio vaš dan.
Više djela možete pogledati i na flickr računu Emanuel Vidovic.

Izvori: 

 emanuelvidovic.org
flickr: Emanuel Vidovic

dr. Ivo Delalle: Izložba E. Vidovića "Trogir"

Ne zaboravite obogatiti dan svojim prijateljima

dijeljenjem ovog posta na društvenim mrežama:

Foto-putovanje kroz punokrvno i intenzivno proživljen život

Kako je trogirsko trepećalo 1957. bilo u New Yorku, a Trogir 1936. otputovao u London, kako je prekrasni Pantan označio početak manifestiranja posebne darovitosti i kako je jedna djevojka "krenula u svijet onda kada su njene vršnjakinje ostajale kod kuće da vezu... i nikad nije prestala putovati" posvjedočit će nam foto-putovanje kroz bogati život jedne posebne umjetnice rođene u Trogiru prije 120. godina...

Riječ je Cati Dujšin Ribar.

Djevojčica Cata - Katica Gattin - svoje je prve figure utiskivala u pijesak ili bi zahuktala staklo na prozoru pa crtala, stoji u njenoj biografiji. Tko je tada mogao i slutjeti kakva je budućnost, što profesionalna što privatna, čeka...

Djevojčica Katica Gattin - LIJEVO: ulomak fotografije snimljene u Kotoru 1903., DESNO: fotografija snimljena u Trogiru 1907. - prije točno 110 godina!

Prvo Catino ulje, već spomenuti prekrasni Pantan, nastaje 1914. godine. Nedugo zatim, Cata nastavlja školovanje u Obrtničkoj školi u Splitu, gdje joj je Emanuel Vidović učitelj crtanja.  Učitelj ju je hrabrio i poticao da upiše Umjetničku akademiju u Zagebu, što ona 1917. - u vremenu koje nije nimalo bilo naklonjeno ženskom obrazovanju, posebno u umjetničkom polju - i čini.

Cata Gattin (dolje lijevo) u školi slikara Emanuela Vidovića, 1916. godine

~ * ~

"KRENULA JE U SVIJET ONDA KAD SU NJENE VRŠNJAKINJE OSTAJALE KOD KUĆE DA VEZU. I NIKADA NIJE PRESTALA PUTOVATI"

1920. godine Cata se udaje za Dubravka Dujšina: "Tad ćemo se vjenčati u katedrali sv. Dujma. Vjenčanje tiho i skromno, bez brojnih uzvanika, samo sa svjedocima i roditeljima. Skromna nam je bila i vjenčana odjeća, ali skladna i nama lijepa. Bila sam u haljini koju mi je skrojila sestra Marija od tamnih svilenih rubaca američkih marinaca. Dubravko u svom svakodnevnom tamnom odijelu, s neprimjetnom zakrpom na koljenu, ali meni je izgledao kao da je u fraku" izjavila je Cata za Večernji list 1986. godine. Cata i Dubravko vjenčali su se kao studenti, do 1923. nisu ni živjeli zajedno - to su bili dani boemije i druženja s istim beskućnicima iz svijeta umjetnosti... Na katu iznad Cate živio je A. B. Šimić, družili su se s Leposavom Kangrgom - Belom Krležom, ... 1924. i 1925 Cata uči slikarstvo kod Vladimira Becića, a godinu nakon - kada nastaje i do sad neviđena fotografija koju donosimo ispod teksta - 1926. Cata i Dubravko se sele u stan na Marulićevu trgu 5, gdje Cata 1927. priređuje svoju prvu samostalnu izložbu...

Cata Dujšin, 1926. | Foto Tonka

 ~ * ~

 "S PRIMJETNIM ZANIMANJEM RAZGLEDALI SU LJUDI SLIKE. IAKO ZBOG TOGA PONOSNA I IZNENAĐENA, OSJEĆALA SAM SE VEOMA ČUDNO, KAO DA SAM RAZGOLIĆENA, KAO DA ME GLEDAJU GOLU. TAJ OSJEĆAJ S PRVE IZLOŽBE PRATIT ĆE ME I KASNIJE U ŽIVOTU, GOTOVO SVAKI PUT KAD BIH IZLAGALA. TO I JEST ZAPRAVO RAZGOLIĆAVANJE, ALI NE TJELA NEGO DUHA, NAJTANANIJE UMJETNIKOVE NUTRINE"

Razgolićavanje se nastavilo, među ostalim i na prvoj samostalnoj izložbi u inozemstvu - u Londonu 1936. godine. Tako su portreti i pejzaži, među ostalim i Trogir, otputovali u londonsku The Cooling Gallery.

Cata Dujšin na svojoj izložbi u Londonu 1936. | Muzej grada Trogira, izbor iz donacije I. Delalle

Izlagala je Cata Dujšin Ribar i izvan Europe - 1957. godine u New Yorku i Washingtonu. "U Ameriku sam putovala o svom trošku. Sve je zapravo bio priličan podvig. Putovala sam našim brodom "Hrvatska". Prvi boravak imala sam osiguran kod obitelji koja je naručila jedan portret, a kasnije, nakon uspjelih izložaba i prodanih slika, sve je išlo lako... Izložba je probudila priličan interes..."  Bilo je to 10 godina nakon smrti njenog prvog supruga Dubravka i 5 godina nakon sklapanja braka s dr. Ivanom Ribarom.

Fotografija s izložbe u New Yorku, na kojoj se Cata nalazi u društvu slikara Maksimilijana Vanke, svakom će Trogiraninu i Trogir(an)ki izmamiti osmijeh... naime, ako pogledate malo bolje - osim slike Trogira, na fotografiji ćete na Cati vidjeti i poseban nakit -  trogirsko trepećalo koje se tradiconalno, kao ukras trogirskoj građanskoj nošnji, nosi u kosi:

Cata Dujšin - Ribar i Maksimilijan Vanka na Catinoj izložbi u New Yorku 1957.

Stranice i stranice bi se mogle napisati o životu Cate Dujšin Ribar. No, zaključimo:

"ŠTO GOD JE NASLIKALA UKRALA JE OD ŽIVOTA, ŽIVEĆI GA PUNOKRVNO I INTENZIVNO" o čemu svjedoči i izbor od nekoliko fotografija koje donosimo u nastavku. Njih će, među ostalim arhivalijama, 17. listopada 2017. u 19:30 sati u Galeriji Cate Dujšin Ribar, Muzeju grada Trogira pokloniti Ivo Delalle, Catin dugogodišnji prijatelj. Učinit će to na otvaranju izložbe Emanuel Vidović i njegovi učenici: Cata Dujšin Ribar, Milan Tolić, Ivan Mirković, Silvije Bonacci Čiko i Antun Zuppa/Zupa. Ukoliko ste u mogućnosti, svakako dođite - izložba će biti otvorena do 31. listopada! Više možete saznati ako kliknete TU.

Cata na Visu, 1931.

Cata na Medvednici, 1939.

Cata i njen ljubimac Lero, 1940. (na pozivnici na izložbu - Dobrodošli!)

Cata radi njoke, nepoznata godina

~ * ~

"CATA DUJŠIN RIBAR NAJBOLJE JE SLIKALA KADA JE HTJELA ZABILJEŽITI ONO ŠTO U PRIRODI TRAJE SAMO TREN, A NA LICU VJEČNO"

Tako su i ove fotografije zabilježile tren i sačuvale ga (za) vječno(st)...

Literatura i izvori: Cata Dujšin Ribar - stalna izložba slika u Muzeju grada Trogira, 1978. | Josip Depolo: Cata Dujšin Ribar, 1988. | Aleksandra Bilić Petričević: katalog izložbe "Emanuel Vidović i njegovi učenici: Cata Dujšin Ribar, Milan Tolić, Ivan Mirković, Silvije Bonacci Čiko i Antun Zuppa/Zupa", 2017. | Muzej grada Trogira - iz donacije I. Delalle | Priredila: Maja Maljković Zelalija.

Hvala što ćete ovu priču podijeliti:

Otkrivamo skrivenu priču petorke s Batarije! | čitaj fotografiju (1)

Zasigurno ste već čuli za nogometnu utakmicu odigranu u Trogiru 1903. godine - o njoj smo već napisali nekoliko redaka u okviru projekta 50 za 50. U međuvremenu, saznali smo još neke nevjerojatno zanimljive informacije zahvaljujući jednoj odličnoj fotografiji koju vam donosimo u nastavku!

Na Batariji, s Marmontovim glorijetom i kulom Kamerlengo u pozadini fotografirana je petorka među kojom su zaslužni za to što se ta - prva domaća nogometna utakmica - uopće odigrala! Ne vjerujete da su među njima crème de la crème hrvatske likovne i književne umjetnosti? Pa... čitajte dalje... i oduševite se ovom zgodnom anegdotom, poput nas!

ZADNJI DAN PROLIĆA I PRVI DAN LITA 1903. 

U Trogiru je na prvi dan ljeta 1903. godine organiziran Sokolski slet na kojem je odigrana već spomenuta jedna od prvih domaćih nogometnih utakmica u Dalmaciji. Kako bi sve bilo besprijekorno organizirano, dan ranije - 20. lipnja - u Trogir su na motorima stigli (redom, s lijeva na desno) Emanuel Vidović, Ante Katunarić, Virghil Meneghello - Dinčić, Ivan Rendić i Vicko Mihaljević!

PET PRIJATELJA

Dakle pet prijatelja – slikar Emanuel Vidović koji je te 1903. godine, kao tridesetdvogodišnjak imao i svoju prvu samostalnu izložbu u Splitu; zatim svestrani Ante Katunarić - slikar, grafičar, književnik  (koji se bavio i biciklizmom, mačevanjem, nogometom...);  zatim Virghil Meneghello – Dinčić slikar i karikaturist; onda kipar Ivan Rendić i naposlijetku Vicko Mihaljević - književnik a kasnije i načelnik splitske općine (na čijem je liku i djelu utemeljen lik dotura Vice u Velome mistu!)... koje je sve redom čekala zapažena budućnost i brojni zajednički projekti barem nekolicine iz petorke, poput pokretanja „Duje Balavca“ - prvog humorističko – satiričnog časopisa u Splitu (Katunarić, Dinčić i Vidović, 1908.), izdavanja ilustrirane zbirke pjesama „Pregršt sušnja“ koje je Mihaljević pisao pod pseudonimom Neurastencius (Katunarić, Dinčić i Mihaljević, 1905.).

I zamislite što – upravo je Vicko Mihaljević bio među onima koju su 1893. godine osnovali Hrvatski sokol u Splitu. A splitski su Sokolaši u svojoj desetoj godišnjici djelovanja – 1903. organizirali izlet u Trogir. Ostalo je, rekli bismo, povijest... i to zapisana u desetom broju časopisa Sokol, objavljenog u Zagrebu 15. listopada 1903. (točno na današnji dan prije 113 godina!):

ulomak naslovnice časopisa Sokol od 15. listopada 1903.

 "...naš "Sokol" priredio je izlet u Trogir, dne 21. lipnja u 3 sata po podne. Kako je naš "Sokol" ljubimac cijelog Spljeta, izletu se pridružilo mnoštvo naroda, tako da mjesto jednim parobrodom, moradosmo otići na dva i to lijepim "Bračom" i vitkim "Mosorom". Oba bijahu puna, oba okićena hrvatskim trobojama. Bit će nas bilo do 600 izletnika, od kojih 104 sokola sa našom sokolskom glasbom...

Ploveći tako i uživajući motrenjem doplovismo u 4 sata u Trogir. Na pristaništu Trogira dočekala nas je cijela općinska uprava s glasbom i sve rodoljubno općinstvo ovog starodnevnog grada. Tu se izmjeniše srdačni pozdravi sa strane načelnika dr. Slade i našeg staroste dr. J. Smodlake. Odatle se uputismo uz sviranje glasbe naše i trogirske i uz klicanje naroda na poljanu gdje dva odreda sokolova izvadjahu vježbe...

IGRASMO U 22 NOGOMETA (FOOT-BALL)

Iza gimnastičkih vježba na spravama igrasmo u 22 nogometa (Foot-ball) koja se igra uvelike dopala općinstvu, jer je za svakoga bila nešto nova i lijepa. Bilo je osobito veselje, kad bi lopta odletila van polja i pala komu na glavu ili na suncobran koje gospojice..." 

VAPNOM NACRTAO NOGOMETNO IGRALIŠTE

Prva pravila nogometne igre, zastavice i zviždaljku -  kao i nogometnu loptu kojom se igralo nabavio je iz Beča gimnastičar Ljubo Prijatelj. Pravila je igre posebno morao znati onaj koji je morao puhati u zviždaljku – dvadesetšestogodišnjak s fotografije – svestrani Ante Katunarić. Osim uloge sudca, Katunarić je bio zaslužan za uopće postojanje terena na kojem se igralo – naime, granice nogometnog igrališta na Travarici nacrtao je vapnom na dan kada je nastala fotografija kojom je potaknut ovaj tekst...

 



VEČERAS JE NAŠA FEŠTA

Utakmica koju su odigrali sokolaši podijeljeni u dvije grupe od kojih je jedna nastupila u crvenim košuljama, a druga u bijelim majicama, završila je rezultatom 1:1, nakon čega je slijedilo zajedničko slavlje:

„Poslije vježba sokolaši predvodjeni od dviju glasba podjoše u općinski dom, gdje bijahu počašćeni. Tu se izmjeniše srdačne bratske zdravice... U osam se sati sastadosmo sa braćom kličući jedni drugima i mašući rupcima uz razlijeganje milozvučnih glasova jedne i druge glasbe...

Ovako svrši ovaj lijepi i zabavni izlet u najljepšem skladu i ljubavi.“... kao i zanimljiva anegdota koju smo vam danas ispričali...

SLIKA GOVORI 700-TINJAK RIJEČI

Usudi li se netko nakon ovog uopće reći da su slike (samo) za gledanje?! :) Izreka da slika govori tisuću riječi do svojeg punog značenja dolazi upravo u fotografiji.  Zato u okviru projekta Trogir Time Travel Muzeja grada Trogira započinjemo s pričanjem priča s fotografija. Ovo je bila prva, a izgovorila je oko 700 riječi. :)

Pozivamo i vas da nam se pridružite – ne budite samo promatrači – postanite istraživači! Javite nam svoje ideje i rezultate istraživanja u inbox na Facebook stranicama Trogir Time Travel ili Muzej grada Trogira, obratite nam se putem  e-maila , telefona, pošaljite pismo po golubu pismonoši, ... rado ćemo na svojim stranicama objaviti vaše pronalaske. :)

Istražila i pripremila: Maja Maljković

IZVOR FOTOGRAFIJE:
Kaleidoskop Gradske knjižnice Marka Marulića – Mladen Cukrov: Ante Katunarić

IZVORI I LITERATURA:
Časopisi Sokol i Duje Balavac, zbirka pjesama Pregršt sušnja, brošura s izložbe Emanuela Vidovića (1903.) | encikopedija.hr, hazu.hr, sss.hr, A. Kudrijacev: Zaboravljeni splitski književnik i umjetnik,  F. Dulibić: Grafička kultura Ante Katunarića, C. Fisković: Igra loptom u renesansnoj Dalmaciji, I. Hrstić: Hrvatski sokol u Makarskoj.