Kako je trogirsko trepećalo 1957. bilo u New Yorku, a Trogir 1936. otputovao u London, kako je prekrasni Pantan označio početak manifestiranja posebne darovitosti i kako je jedna djevojka "krenula u svijet onda kada su njene vršnjakinje ostajale kod kuće da vezu... i nikad nije prestala putovati" posvjedočit će nam foto-putovanje kroz bogati život jedne posebne umjetnice rođene u Trogiru prije 120. godina...
Riječ je Cati Dujšin Ribar.
Djevojčica Cata - Katica Gattin - svoje je prve figure utiskivala u pijesak ili bi zahuktala staklo na prozoru pa crtala, stoji u njenoj biografiji. Tko je tada mogao i slutjeti kakva je budućnost, što profesionalna što privatna, čeka...
 |
| Djevojčica Katica Gattin - LIJEVO: ulomak fotografije snimljene u Kotoru 1903., DESNO: fotografija snimljena u Trogiru 1907. - prije točno 110 godina! |
|
Prvo Catino ulje, već spomenuti prekrasni Pantan, nastaje 1914. godine. Nedugo zatim, Cata nastavlja školovanje u Obrtničkoj školi u Splitu, gdje joj je Emanuel Vidović učitelj crtanja. Učitelj ju je hrabrio i poticao da upiše Umjetničku akademiju u Zagebu, što ona 1917. - u vremenu koje nije nimalo bilo naklonjeno ženskom obrazovanju, posebno u umjetničkom polju - i čini.
 |
| Cata Gattin (dolje lijevo) u školi slikara Emanuela Vidovića, 1916. godine |
~ * ~
"KRENULA JE U SVIJET ONDA KAD SU NJENE VRŠNJAKINJE OSTAJALE KOD KUĆE DA VEZU. I NIKADA NIJE PRESTALA PUTOVATI"
1920. godine Cata se udaje za Dubravka Dujšina: "Tad ćemo se vjenčati u katedrali sv. Dujma. Vjenčanje tiho i skromno, bez brojnih uzvanika, samo sa svjedocima i roditeljima. Skromna nam je bila i vjenčana odjeća, ali skladna i nama lijepa. Bila sam u haljini koju mi je skrojila sestra Marija od tamnih svilenih rubaca američkih marinaca. Dubravko u svom svakodnevnom tamnom odijelu, s neprimjetnom zakrpom na koljenu, ali meni je izgledao kao da je u fraku" izjavila je Cata za Večernji list 1986. godine. Cata i Dubravko vjenčali su se kao studenti, do 1923. nisu ni živjeli zajedno - to su bili dani boemije i druženja s istim beskućnicima iz svijeta umjetnosti... Na katu iznad Cate živio je A. B. Šimić, družili su se s Leposavom Kangrgom - Belom Krležom, ... 1924. i 1925 Cata uči slikarstvo kod Vladimira Becića, a godinu nakon - kada nastaje i do sad neviđena fotografija koju donosimo ispod teksta - 1926. Cata i Dubravko se sele u stan na Marulićevu trgu 5, gdje Cata 1927. priređuje svoju prvu samostalnu izložbu...
 |
| Cata Dujšin, 1926. | Foto Tonka |
~ * ~
"S PRIMJETNIM ZANIMANJEM RAZGLEDALI SU LJUDI SLIKE. IAKO ZBOG TOGA PONOSNA I IZNENAĐENA, OSJEĆALA SAM SE VEOMA ČUDNO, KAO DA SAM RAZGOLIĆENA, KAO DA ME GLEDAJU GOLU. TAJ OSJEĆAJ S PRVE IZLOŽBE PRATIT ĆE ME I KASNIJE U ŽIVOTU, GOTOVO SVAKI PUT KAD BIH IZLAGALA. TO I JEST ZAPRAVO RAZGOLIĆAVANJE, ALI NE TJELA NEGO DUHA, NAJTANANIJE UMJETNIKOVE NUTRINE"
Razgolićavanje se nastavilo, među ostalim i na prvoj samostalnoj izložbi u inozemstvu - u Londonu 1936. godine. Tako su portreti i pejzaži, među ostalim i Trogir, otputovali u londonsku The Cooling Gallery.
 |
| Cata Dujšin na svojoj izložbi u Londonu 1936. | Muzej grada Trogira, izbor iz donacije I. Delalle |
Izlagala je Cata Dujšin Ribar i izvan Europe - 1957. godine u New Yorku i Washingtonu. "U Ameriku sam putovala o svom trošku. Sve je zapravo bio priličan podvig. Putovala sam našim brodom "Hrvatska". Prvi boravak imala sam osiguran kod obitelji koja je naručila jedan portret, a kasnije, nakon uspjelih izložaba i prodanih slika, sve je išlo lako... Izložba je probudila priličan interes..." Bilo je to 10 godina nakon smrti njenog prvog supruga Dubravka i 5 godina nakon sklapanja braka s dr. Ivanom Ribarom.
Fotografija s izložbe u New Yorku, na kojoj se Cata nalazi u društvu slikara Maksimilijana Vanke, svakom će Trogiraninu i Trogir(an)ki izmamiti osmijeh... naime, ako pogledate malo bolje - osim slike Trogira, na fotografiji ćete na Cati vidjeti i poseban nakit - trogirsko trepećalo koje se tradiconalno, kao ukras trogirskoj građanskoj nošnji, nosi u kosi:
 |
| Cata Dujšin - Ribar i Maksimilijan Vanka na Catinoj izložbi u New Yorku 1957. |
Stranice i stranice bi se mogle napisati o životu Cate Dujšin Ribar. No, zaključimo:
"ŠTO GOD JE NASLIKALA UKRALA JE OD ŽIVOTA, ŽIVEĆI GA PUNOKRVNO I INTENZIVNO" o čemu svjedoči i izbor od nekoliko fotografija koje donosimo u nastavku. Njih će, među ostalim arhivalijama,
17. listopada 2017. u 19:30 sati u Galeriji Cate Dujšin Ribar, Muzeju grada Trogira pokloniti Ivo Delalle, Catin dugogodišnji prijatelj. Učinit će to na otvaranju izložbe
Emanuel Vidović i njegovi učenici: Cata Dujšin Ribar, Milan Tolić, Ivan Mirković, Silvije Bonacci Čiko i Antun Zuppa/Zupa. Ukoliko ste u mogućnosti, svakako dođite - izložba će biti otvorena do 31. listopada! Više možete saznati ako kliknete
TU.
 |
| Cata na Visu, 1931. |
 |
Cata na Medvednici, 1939.
|
 |
| Cata i njen ljubimac Lero, 1940. (na pozivnici na izložbu - Dobrodošli!) |
 |
| Cata radi njoke, nepoznata godina |
~ * ~
"CATA DUJŠIN RIBAR NAJBOLJE JE SLIKALA KADA JE HTJELA ZABILJEŽITI ONO ŠTO U PRIRODI TRAJE SAMO TREN, A NA LICU VJEČNO"
Tako su i ove fotografije zabilježile tren i sačuvale ga (za) vječno(st)...
Literatura i izvori: Cata Dujšin Ribar - stalna izložba slika u Muzeju grada Trogira, 1978. | Josip Depolo: Cata Dujšin Ribar, 1988. | Aleksandra Bilić Petričević: katalog izložbe "Emanuel Vidović i njegovi učenici: Cata Dujšin Ribar, Milan Tolić, Ivan Mirković, Silvije Bonacci Čiko i Antun Zuppa/Zupa", 2017. | Muzej grada Trogira - iz donacije I. Delalle | Priredila: Maja Maljković Zelalija.
Hvala što ćete ovu priču podijeliti:
