srijeda, 3. lipnja 2020.

Ja san tu biciklon...



U travnju prije dvije godine Generalna skupština UN-a proglasila je 3. lipnja Svjetskim danom bicikla.

Tim povodom, otpedalirali smo u (ne baš bogatu, ali ipak vrijednu!) trogirsku biciklističku prošlost... Osim nekoliko fotografija Trogirana u điru gradom pronašli smo i poziv za formiranje biciklističke sekcije iz 1951. godine...

Sve navedeno očekuje vas u nastavku:


Trogir, 1948. | foto: Muzej grada Trogira


Trogir, 1951. | foto: Muzej grada Trogira


iz knjige F. Sentinella: Trogir iz mog pera


Trogir, 60-e | foto: delcampe.net


Trogir, 1965. | foto: Michael Smith, Flickr


Trogir, 1968. | Foto: amrita-it




Imate li koju fotku na biki po gradu u svojim arhivima?
Podijelite je s nama na društvenim mrežama,
a možete podijeliti i ovaj post...


petak, 29. svibnja 2020.

Friške stare fotke Trogira!



Na delcampe.net pronašli smo dva skenirana negativa, malo smo se njima pozabavili i dobili fotografije Trogira nepoznatog autora koje do sada nismo imali priliku vidjeti - a takve su vam i nam najdraže!
Glavni motiv na fotografijama je tvrđava Kamerlengo, snimljena s broda te škver Strojan koji se nalazio uz tvrđavu, na nasipu koji je nastao nakon čišćenja trogirske luke gliboderom 1856. godine.






Inače, brodogradilište Strojan spominje se prvi put u 19. stoljeću. Njega su od Vicka Katalinića kupili Ivan Strojan i Nikola Ciciliani 1888. godine. Bio je u njihovom zajedničkom vlasništvu do 1905. godine nakon čega Ivan Strojan postaje jedini vlasnik.

Interesantan je podatak da je 26. svibnja 1921. ovaj škver zabilježen kao brodogradilište "Sv. Toma", u vlasništu Ante Strojana, Ivanova.

Pretpostavlja se da je brodogradilište Strojan radilo na ovom mjestu do 1930. godine kada je premješteno na Čiovo.




Više informacija o trogirskim škverovima dostupno je u izdanju Muzeja grada Trogira i Brodotrogira d.d. "Brodogradilište Trogir" autorice Danke Radić. Izdanje je dostupno za kupnju u Muzeju grada Trogira.

ISBN 978-953-7677-12-1




Podijelite nove stare fotke Trogira
s prijateljima na društvenim mrežama



srijeda, 20. svibnja 2020.

Srijeda, 20. svibnja 1891. - srijeda, 20. svibnja 2020.



Odavno nismo otišli na "dogodilo se na današnji dan" putovanje!

Upravo je danas idealna prilika za polazak na takav put jer sve se poklopilo - srijeda je, 20. je svibnja, a upravo je na današnji dan jedne davne srijede - prije točno 129 godina - nepoznati autor snimio ove sjajne fotografije Trogira koje su dio Gettyjeve zbirke predstavljene online pod naslovom Views of Dalmatia, Montenegro, Albania and Corfu.




















Fotografije detaljnije možete razgledati na Getty Digital Collections 
 A možete ih i podijeliti s prijateljima na društvenim mrežama:



utorak, 12. svibnja 2020.

4 fotografije Brune Reiffensteina neobjavljene u knjizi "Dalmatien Kunst und Natur in Bildern"



U knjizi Dalmatien Kunst und Natur in Bildern, za koju je tekst napisao povjesničar umjetnosti i likovni kritičar Artur Rössler, objavljeno je ukupno 146 fotografija Dalmacije austrijskog fotografa Brune Reiffensteina, od kojih 15 trogirskih. Međutim, Reiffenstein je u našem gradu snimio i nekoliko njih koje nisu pronašle svoje mjesto na stranicama knjige, no jesu na stranicama MAK-a - Muzeja primijenjene umjetnosti u Beču i Europeane!


S velikim zadovoljstvom smo razgledali originale fotografija, usporedili ih s objavljenima i zaključili da izvor na internetu ne donosi 3 fotografije koje su objavljene u knjizi, ali donosi 4 nove, neobjavljene...


Reiffensteinovu trogirsku kolekciju, koja za sada broji 19 fotografija, donosimo u nastavku:





Fotografija Radovanova portala (lijevo) nije pronašla svoje mjesto u knjizi...




Fotografija detalja Radovanova portala (lijevo) također nije objavljena u knjizi Dalmatien Kunst und Natur in Bildern


Fotografija lijevo, s prikazom detalja propovijedaonice u Katedrali, također nije objavljena na stranicama knjige...


Od dva prikaza pročelja palače Ćipiko, lijevi je objavljen u knjizi, dok desni nije.



Osim fotografija, tu je i ovaj dijapozitiv





Kako bismo i fotografije Brune Reiffensteina, poput onih Josefa Wlhe, imali sve na jednom mjestu, prilažemo i sljedeće tri fotografije objavljene u knjizi, a neobjavljene na Europeani:




Bogate Reiffensteinove kolekcije, onu koja koja sadrži 3125 fotografija, možete razgledati na Europeani, a onu koja broji njih zavidnih 4981 na stranicama MAK-a.




Javite nam ako pronađete još koju trogirsku koju mi nismo...



Dijeljenjem ovog blog posta pozovite prijatelje na društvenim mrežama da razgledaju
ove zanimljive fotografije snimljene oko 1908./9. godine 

petak, 8. svibnja 2020.

31 fotografija Trogira Josefa Wlhe na jednom mjestu...



Među novim sadržajem dodanim na Europeanu našla se i 31 fotografija iz Muzeja primijenjene umjetnosti u Beču koju je u Trogiru, u svibnju 1899., snimio Josef Wlha.

Ovaj je austrijski fotograf prije točno 121 godinu stigao u Dalmaciju kako bi, kao dopisni član Središnjega povjerenstva za umjetničke i povijesne spomenike u Beču fotografirao dalmatinsku graditeljsku i arheološku baštinu. Snimao je u Splitu, Šibeniku, Dubrovniku, Krku, Rabu, Hvaru, Korčuli..., i našem Trogiru. 


Većina njegovih fotografija Trogira bit će vam poznata od ranije, no možda niste znali tko im je autor, kada su nastale i kojim povodom, a sve te informacije dobro je znati...
 


Pregled kolekcije započet ćemo manje poznatim prikazom kule sv. Marka...





...nastaviti s uličnim fotografijama... 
I saznati da je ove dvije dobro poznate svim zaljubljenicima u stare slike snimio upravo Wlha:






Josef Wlha također je autor fotografija koje prikazuju triforu palače Garagnin - Fanfogna, pročelje palače Ćipiko, ali i fotografije koja prikazuje mletačkog lava sa zatvorenom knjigom koji se nalazio u glavnoj gradskoj ulici, u blizini južnih gradskih vrata:




Većina fotografija snimljena je u katedrali sv. Lovre. Wlha je snimio detalje Radovanova portala, kapelu sv. Ivana Trogirskog, krstionicu, detalje propovjedaonice, predmete iz riznice, a u njegovom objektivu našla se i grobnica obitelji Sobota, djelo Nikole Firentinca, iz crkve sv. Dominika:







Bogati opus ovog fotografa možete razgledati na POVEZNICI.


UPDATE:
Sjetili smo se još jedne zanimljive Wlhine fotografije koju smo pronašli prije nekoliko godina, tako da njegova trogirska kolekcija (za sada) broji 32 fotografije :





Nadamo se da ste zahvaljujući ovom blog postu
naučili nešto novo i da ćete to znanje podijeliti
s prijateljima na društvenim mrežama:

ponedjeljak, 4. svibnja 2020.

Danas je točno 339 godina od Primišćenja | ZGODNO i PRIGODNO





Primišćenje, kojemu nove generacije, pa i sama crkva ne pridaju toliko značenje kakvo je ono imalo u prošlosti, je zapravo - drugi trogirski Dan grada.


Naime, 4. svibnja 1681. godine obavljen je prijenos moći sv. Ivana Trogirskoga u novosagrađenu kapelu u trogirskoj katedrali. Točan datum i godina poznati su jer Riceputi piše da se ovaj događaj zbio: 566 godina poslije svečeve smrti, 530 godina poslije prvog i 333 nakon drugog prijenosa, pošto je 233 godine počivao u kapeli sv. Kuzme i Damjana, zatim duge 333 godine u onoj sv. Blaža, odnosno sv. Križa.


Obljetnice Primišćenja su se obilježavale svečano, grad se kitio svečanim ruhom - na prozore su se vješali ukrašeni tapeti, namjenski izrađeni za ovakve prigode. Katedrala se urešavala zastavama, a njena unutrašnjost - pogotova kapela, cvijećem i zelenilom. Grad se rasvjetljavao bakljama, u katedrali se održavala trodnevnica, zabavljalo se na trgu i u Čitaonici...


Posebno je svečano bilo 1881., prilikom obilježavanja 200. obljetnice Primišćenja. S obzirom na to da postoji sačuvani program fešte objavljen u glasilu L´avvenire, znamo i što se sve događalo, o čemu piše dr. sc. Fani Celio Cega u članku Osvrt na obilježavanje 200. obljetnice Primišćenja u Trogiru 1881. godine:


Program proslave, preslik, L´avvenire, Split, 29. 4. 1881.

30 travnja 1881. Odbor za obilježavanje s trogirskim je biskupom i svećenstvom, gradskom upravom i brojnim stanovništvom, uz pratnju Gradske glazbe svečano dočekao uzvanike, nadbiskupa i biskupe iz susjednih biskupija.  Navečer je Glazba održala manji koncert, kao i promenadni koncert sutradan, 1. svibnja, ujutro, nakon kojeg je održana svečana pontifikalna pjevana sveta misa s panegirikom na hrvatskom jeziku. Predvečer je započela trodnevnica, u pratnji zbora. Prve večeri održavalo se pjevanje s bakljama, u čast visokih crkvenih dostojanstvenika. 2. svibnja održala se  svečana sveta misa, ali s panegirikom na talijanskom jeziku, a navečer promenadni koncert na svečano rasvjetljenom trgu. Grad je danima uoči svečanosti intenzivno živio, sa zabavama svih staleža.

Na sam dan Primišćenja, bilo je posebno svečano. Glavna svečanost te 1881. trebala je biti procesija u jutarnjim satima, koja se zbog lošeg vremena održala u poslijepodnevnim. U svečanoj procesiji na prvome mjestu je bilo srebrno poprsje sv. Ivana. S prozora okolnih kuća pored kojih je procesija prolazila, ljudi su bacali cvijeće. Komisija za javna dobročinstva raspodijelila je lemozinu među sirotinjom. Svečani ručak, koji je bio predviđen iza procesije - u 13 sati, održan je u predviđeno vrijeme u dvorani Čitaonice, uz koncert Gradske glazbe, a priredila ga je obitelj Garagnin za odabrane uzvanike. Antun Fanfogna-Garagnin tada je bio gradski načelnik. 


Avers jubilarne medalje, Muzej grada Trogira


Uglednim gostima su u 16 sati podijeljene medalje izrađene za tu prigodu. Jedna takva jubilarna medalja čuva se u Muzeju grada Trogira. Na aversu je prikaz sv. Ivana koji stoji nad gradom blagoslivljajući ga, a iznad njegove glave stoji natpis HOC NUMINE TUTA (pod tvojom zaštitom). Na reversu se nalazi natpis koji govori da je medalja izrađena u povodu 200. obljetnice prijenosa bl. Ivana Orsinija u Trogiru, 4. svibnja 1881.

Jubilarna proslava Primišćenja završila je vatrometom, paljenjem bengalskih vatri i velikim plesom u Čitaonici.



Prema dr. sc. Fani Celio Cega:
Osvrt na obilježavanje 200. obljetnice Primišćenja u Trogiru 1881. godine,
 Mogućnosti 4/6, 2004., 135-143.
pripremila M. Maljković Zelalija



Ukoliko mislite da bi netko od vaših prijatelja
volio pročitati ovaj zgodni i prigodni članak,
podijelite ga na društvenim mrežama:

srijeda, 8. travnja 2020.

4 stara trogirska običaja u Velikom tjednu


Izreka "Bolje da umre selo nego običaji" u našem današnjem članku posvećenom pojedinim trogirskim običajima - nije primjenjiva... Grad nam - na sreću - nije umro, ali četiri (pra)stara trogirska običaja u Velikom tjednu koja donosimo u nastavku jesu. No ipak - nastavili su živjeti kao pisana riječ zahvaljujući povjesničarima, arheolozima i publicistima iz čijih smo tekstova saznali nešto više...




1. KRIŽ OD ZAKLETVE ili ROTNI KRIŽ


Zakletva pri izvršenju presude nekoć se polagala nad križem i knjigom Evanđenja koji su bili postavljeni na jednu okruglu ploči na trgu. Ivan Lucić piše: „iako ove okrugle ploče više nema, te je ovaj način zaklinjanja izišao iz običaja, ipak je moguće da se ona ploča nalazila na sredini trga jer se još uvijek vidi okrugli trag na starom pločniku između Gospine crkve i novog zastavnog stupa. Od tog svečanog polaganja zakletve ostao je trag te se i u našim danima za uskrsnih blagdana običava izložiti veliki srebrni posvećeni križ na četverouglastoj ploči koja je pokrivala jednu kamenu raku, a bila je postavljena pokraj spomenute Gospine crkve na trgu pod prozorom. Ona je pred malo godina uklonjena, a namjesto nje se običava postaviti jedan mali stol s istim križem i ovaj se križ u narodu običava nazvati KRIŽ OD ZAKLETVE ili ROTNI KRIŽ.“ 
 

Pozadinska slika: Charles-Louis Clérisseau, Vue de Trau en Dalmatie, 1757. | Muzej Ermitaž, Sankt Peterburg





2. POLJUBAC MIRA


"Na Veliki četvrtak i Veliki petak bratovštine kao da ožive i vraćaju nas u stara vremena", piše don Ivo Delalle. "Iza procesije na Veliki petak u kasnoj noći, bratimi se skupljaju u dvorane svojih bratovština, skidaju kukuljice, oko vrata objese pâs u znak pokore i pred otkrivenim Raspećem pitaju oproštenje od Boga i u svoje braće i mire se u POLJUPCU MIRA."


Pozadinska slika: tunika bratovštine Svetog Duha | Muzej grada Trogira - stalni postav





3. GLORIJA I HLADNA VODA


Na veliku, tzv. BILU SUBOTU, zvoni GLORIJA, koja označava Kristovo uskrsnuće, a upravo tom zvonjavom prestaju sve korizmene zabrane. Običaj je bio da se, dok zvoni Glorija, svi ukućani umiju u hladnoj vodi – za dobro zdravlje. Tko nije bio kod kuće, ni u blizini vode umivao se - pljuvačkom.





4. MOLITVA OKO OŠLJAKA




Tradicija nalaže da se svake godine na Veliki četvrtak, kao i na Dan mrtvih, obilaze groblja. "Sve gradske bratovštine u srednjovjekovnim tunikama i sa svijećama u ruci najprije obilaze crkve u gradu, da se poklone mrtvome Kristu, a onda u procesiji odlaze izvan grada, na groblje, da posjete svoje mrtve. Na povratku s groblja, a prije nego će ući u grad, bratovštine dolaze do javnog bunara Ošljak i idu oko njega, stanu i mole za mrtve. Kad se znade da je ono prosti bunar, koji služi za napajanje blaga, te da ni ondje ni u blizini nema groblja ni pokopanih mrtvaca, postaje zagonetno, a donekle smiješno i praznovjerno ono obilaženje bunara i molitva za mrtve. U pisanoj povijesti grada Trogira nema spomena kad je i zašto je taj običaj nastao, ali nema sumnje da je prastar i da ide s koljena na koljeno, kroz dugi niz vijekov, a da se ne zna zašto se uprav oko bunara moli za mrtve. Trogirani su sačuvali taj običaj i nesvjesno nastavljaju s tradicijom svojih pređa.", piše 1934. godine Marko Perojević, povjesničar i publicist rođen u Trogiru.

Podrijetlo ovog interesantnog običaja razjašnjeno je 1902. godine zahvaljujući zanimljivom arheološkom otkriću. Naime, te se godine niveliralo zemljište oko Ošljaka i "tu se je u dubini od samih 20 cm našao komad pločnika od mozaika s bijelim kockama, te nekoliko komada rimskog crijepa i jedan kameni sakofag s ravnim poklopcem. Radovi su bili odmah obustavljeni i pozvan je Don Frane Bulić na lice mjesta. On je dao dalje kopati i otkrio neke zidove i jednu apsidu, pa još komad mozaika i dva sarkofaga... iz onoga što se otkrilo, Bulić je odmah vidio da su ono temelji jedne velike trobrodne bazilike... iz V-VI vijeka po Kristu", kaže Perojević. 

S obzirom na to da su pronađeni i sarkofazi i poklopci s uklesanim križevima, Bulić je zaključio da se upravo tu nalazila glavna grobišna bazilika Tragurija. Iako je ona razorena i zatrpana, još je početkom 20. stoljeća ostao živ običaj da se bratovštine na zatrpanim ruševinama pomole za pokoj svojih predaka, navodi Marko Perojević u članku "Starokršćanska grobišna bazilika u Trogiru" objavljenom u Novom dobu 6. 11. 1934., koji u cijelosti možete pročitati na poveznici Zaboravljeni trogirski običaj na Veliki četvrtak 



 Koji su običaji u Velikom tjednu u vašem domu još uvijek živi? Kako se pripremate za Uskrs? Javite nam u komentarima na Facebook stranici Trogir Time Travel.