četvrtak, 26. ožujka 2020.

347 TROGIRSKIH NADIMAKA (što osobnih, što obiteljskih)



Ćiro Rožić - Poluš, pok. Petra, rođen 5. 7. 1914. u naslijeđe je ostavio zvučni zapis u kojemu nabraja čak 347 trogirskih nadimaka - što osobnih, što obiteljskih! Dok se željno iščekuje njihova stručna obrada i prezentacija, donosimo vam abecedni popis nadimaka - ulomak transkripta zvučnog zapisa. Vjerujemo da će vam biti izuzetno zanimljivo i da će obogatiti vaše #ostanidoma vrijeme!







Pa krenimo redom...



A

Abesinac, Abramin, Amerikanac, Andrući, Anžulo (5)


B

Baćo, Bagala, Bajananton, Bakakara, Bako, Bambo, Ban, Bašćan, Bata, Batina, Bator, Bauš, Bauzel, Beata, Bećo, Beg, Bego, Bekin, Belamare, Belisimo, Benjamin, Bešo, Begulel, Biko, Bimbo, Bjondo, Birba, Bog, Bogić, Borajac, Botega, Buće, Bugarin, Bukva, Bumbini, Bunde, Butor, Buzalo, Blitvar, Bragoc, Brko, Brmut, Bronzin. (43)


C

Cajka, Cakrdinka, Campeta, Cankin, Cekin, Cigo, Cima, Cindro, Cinkvantin, Cividin, Coto, Cumpa, Cuni, Cura, Crni, Crveni, Cvejo. (17)


Ć i Č

Ćaća, Ćale, Ćato, Čekić, Čelo, Čenčulo, Ćićo, Ćićola, Ćipota, Ćoravi Grdelin, Ćoža, Ćulap. (12)


D

Dada, Dele, Dalmatinski, Despota, Dinamo, Diplomata, Dojaška, Doktor, Domulin, Dore, Dujić, Dune, Dura, Durda, Dragila, Drvenčanin, Drviš. (17)


Đ

Đani, Đentile, Đevojka, Đildo. (4)


E

Elektro. (1)


F

Fantić, Felbeber, Fratar, Fric, Frzelin. (5)


G

Gaća, Galan, Gandi, Garajin, Garaus, Gazo, Gerta, Gigo, Gobo, Godović, Gondula, Gorki, Gubavac, Guberac, Gule, Guste, Glavan, Gluvi, Grajka, Gratalo, Grdan, Gripe, Grispin, Grlin. (24)


H
/


I

Ilak. (1)


J

Jakela, Jakica, Jaman, Janko, Janje, Jebinica, Jeje, Jeva, Jozela, Jurica. (10)


K

Kaculo, Katalinka, Kamatnik, Kamerlengo, Kamilija, Kampanelo, Karijolac, Karlo, Kecalo, Kela, Kic, Kikera, Kikica, Kogo, Kokac, Kokošar, Komarac, Konstantin, Komšija, Konte, Konzul, Korejac, Kotor, Kuje, Kurceta, Klisanac, Kravarić, Krilo, Kristo, Krpa. (30)


L

Labinjanac, Laco, Lajko, Lale, Lambaša, Langver, Lapena, Lapota, Largo, Lasi, Latinčić, Lendić, Ličanin, Ligavera, Lode, Loje, Lokandijer, Lokarda, Lola, Longo, Ludini, Lule, Lunardo. (23)


M

Macidonijo, Maća, Mađar, Maglica, Majka, Makala, Malbaša, Maleska, Mali Isus, Maminica, Mande Klapava, Manđo, Mantenjin, Manjamerda, Mare Jurkina, Marinac, Markulin, Maškini, Matušin, Mažija, Mede, Memeta, Mićelin, Mijajica, Minjer, Mišura, Mome, Moru, Mujica, Mulac, Muma, Muntanjar, Muslija, Muselin, Mute, Muto, Mladić, Mlaji, Mlinar, Mravak. (40)


N

Nebarica, Negrito, Nemapenzije, Nemere, Nikulica. (5)


NJ

Njaka, Njiva. (2)


O

Obalac, Odak, Omiška, Osibov. (4)


P

Padobranac, Pahun, Pagadebito, Pajtun, Paneta, Panigelo, Panto, Papito, Paškini, Paulin, Pavela, Pataflan, Pećenko, Pensa, Peran, Perla, Peši, Pešić, Pic, Pićoko, Pidelo, Pikli, Pimpe, Pinculo, Pinći, Pipela, Pilinko, Pisaće, Pišketin, Pislinko, Pivac, Pive, Plucalo, Poluš, Pope, Porculo, Pote, Pucenjak, Pulele, Puntar, Pupa, Pusac, Pušinata, Puze, Plakalo, Plemić, Prcak, Prpalo.(48)


R

Raspada, Rebar, Rico, Riđi, Riga, Rode, Ruse, Rošo. (8)

 
S
Samala, Sampara, Sangalo, Serze, Serluka, Simelo, Sindak, Sokolo, Skrivan, Skulan, Slatina, Splićanin, Srbin, Srp, Starčević, Stipin, Striko, Stude. (18)


Š

Šare, Šilović, Šundro, Šura, Španćera, Špurio. (6)


 T

Tade, Tajić, Talijanac, Tato, Tauza, Tetajoka, Terco, Tintorin, Tonjulo, Totolo, Tudorin. (11)


 U

Ukić. (1)


V

Valentin, Veli, Veslica, Vido, Voleta, Vunar. (6)


Z
 /


Ž

Žabe, Ženskica, Žiže, Žorži, Žunijo, Žunta. (6)






Napominjemo - u pregledu su spomenuti samo oni nadimci koje Ćiro Rožić - Poluš navodi u zvučnom zapisu. Sigurni smo da je u međuvremenu nastalo niz novih (pri tom mislimo na osobne nadimke), a možda neki raniji nisu spomenuti - iako je g. Ćiro bio uistinu temeljit i zaslužuje divljenje i zahvalnost!

Ukoliko je vaš obiteljski nadimak na popisu, javite nam se. Javiti nam se možete i ukoliko vaš obiteljski nadimak nije u popisu - navedite nam koji je, a mi ćemo ga dodati u naše materijale kako bi ostao zapisan za neke buduće objave ove vrste. Komentari na Facebook stranici Trogir Time Travel vas čekaju u oba slučaja!



Zvučni zapis ustupio nam je prof. Ivo Babić na čemu mu zahvaljujemo!



Transkript i priprema:
Maja Maljković Zelalija




Sigurni smo da bi i vaši prijatelji na društvenim mrežama
bili zainteresirani za čitanje ovog blog posta. Hvala vam što 
ćete podijeliti ovaj sadržaj!

utorak, 24. ožujka 2020.

𝗨𝗥𝗘𝗗 𝗨𝗭𝗗𝗥𝗔𝗩𝗟𝗝𝗘! ili 𝙆𝙖𝙠𝙤 𝙨𝙢𝙤 𝙨𝙚 𝙞 𝙧𝙖𝙣𝙞𝙟𝙚 𝙞𝙯𝙫𝙪𝙠𝙡𝙞 𝙟𝙚𝙧 𝙨𝙢𝙤 𝙗𝙞𝙡𝙞 𝙥𝙖𝙢𝙚𝙩𝙣𝙞… (𝙤𝙨𝙞𝙢 𝙟𝙚𝙙𝙣𝙤𝙢 𝙠𝙖𝙙 𝙣𝙞𝙨𝙢𝙤)


Imaš tren za vidjeti kako je Trogir kroz povijest ostao zdrav ko dren? 
Naravno da imaš. Kad ako ne sad! Evo zato malo zdravlja na dlanu (ukoliko nas pratite preko pametnih telefona) i ekranu...




U Muzeju grada Trogira čuvaju se četiri kamena ulomka sa zgrade koja je sve do 1910. godine stajala na sred sredine rive. Bila je to zgrada Zdravstvenog ureda koju je oko 1753. godine podigao Ignacije Macanović – isti onaj čovjek koji je sagradio i novu zgradu palače Garagnin – Fanfogna u koju je smješten Muzej grada Trogira. Kameni ulomci o kojima je riječ stoje doma, na sigurnom - dvije volute dom su pronašle u dvorištu Muzeja grada Trogira, a natpis OFFITIUM SALUTIS i ulomak u čijem se središtu nalazio grb u lapidariju. 




Osim navedenih, kao dio muzejske zbirke smještene u klaustru samostana sv. Dominika, sačuvan je i mletački lav olovnih očiju za kojeg se pretpostavlja da se nalazio upravo na južnom pročelju Zdravstvenog ureda, pred kojim je bio smješten mali gat za prihvat plovila.


 
 Odvezavši se tog gata Trogir je napustio i Franjo Josip I koji je posjetio grad 25. 6. 1891. Kao opis ove fotografije stoji: Dne 25 lipnja 1891, N. V. Ćesar i Kralj Frane Josip I, iznenadi Trogir Svojim Previšnjim posjetom, te na raztanku zahvaljuje se Grado-Načelniku Špiri Puoviću, na sjajnovu i srdačnomu iskazu kojim Njega iznenadiše Trogirani



Zašto i čemu Zdravstveni ured? Zato jer je zdravlje najvažnije! 
I zato jer je bolje spriječiti nego liječiti! 

Naime, u 18. stoljeću su, kao i ranije i kasnije kroz povijest, svijetom harale zarazne bolesti. Pošto je Trogir bio važna pomorska luka i samim time bio izložen zarazi, republika je na rivi dala sagraditi Zdravstveni ured. A Trogirani 18. stoljeća bili su izuzetno pametni, pa epidemija kuge nije poharala naš grad. Naredbe i upute iskakale su sa svih strana – vješale se na javnim mjestima, počevši od  Zdravstvenog ureda, pričalo se o njima po gradu, pa i s propovjedaonica crkvi - što je uzrokovalo da zavlada - pametan strah.

Na cijelom trogirskom području tijekom epidemije 1784. kretanje izvan mjesta boravka bilo je strogo zabranjeno, osim uz posebnu dozvolu. Ako su pak stanovnici drugih mjesta morali u Trogir radi posla – pratio ih je čuvar od ulaza u grad do odredišta i natrag.

 

SVE JE SUMNJIVO!
 
Roba se raskuživala na razne načine. Primjerice, 1763. nadležni su morali pregledati jesu li namirnice bile vezane špagom ili bilo kojim drugim sumnjivim materijalom, a zatim ih uroniti u vodu. Perad je morala biti dobro uronjena u vodu, a perje detaljno očišćeno, glava i noge morale su biti odrezane, a nakon svega toga - meso dobro pečeno i uronjeno u vodu. Jaja su se smjela primati samo ako su prethodno bila uronjena u ocat. Bilo je zabranjeno primati bilo kakvo zelenilo. Vuna se mogla prodavati samo na način da je cijeli dan stajala uronjena u vjedro s kipućom vodom, koju su prodavači morali mijenjati najmanje tri puta dnevno.
 

A što mi moramo? Stati doma i prati ruke. Ne zvuči teško.

 




Tijekom 19. stoljeća iz Azije u Europu stiže još jedna zarazna bolest. (Zvuči poznato i u 21. stoljeću? Hm…) Riječ je o koleri koja u Dalmaciju dolazi trgovačkim putovima 1836. godine. Vlasti u pojedinim gradovima, radi trgovinskih interesa nisu htjele proglasiti karantenu (ovdje dobro pristaje onaj emotikon koji se dlanom lupa po glavi).  Tako zadarski list Gazzetta di Zara piše „Kolera se ne širi zarazom“ nakon čega je liječnicima borba protiv epidemije postala još teža!
 
I tako je iz Trsta u Split 19. 7. 1836. uplovio brod s robom. Radnici su je iskrcali i svi odmah - oboljeli. Vlast diljem Dalmacije se i dalje oglušivala na upozorenja liječnika o zarazi i naravno – bolest se munjevito širila. Isti je dan stigla i do Trogira - ukratko:

 Kad je brod došao u luku i privezao se za kraj, 
trojica mornara izlaze i – tu je početak zaraze bio, znaj. 
 

Nečistoća grada i nehigijena stanovništva pogodovale su zarazi pa se kolera brzo i lako širila. Stanovništvo je uhvatila panika, pa su se zatvarali u kuće (BRAVO!) ili bježali iz grada i tako širili bolest – jer je među bjeguncima uvijek bilo zaraženih (zvuči poznato?). Čiovljani su bili zaštićeni jer je most bio podignut… Al ne zadugo – jer vlasti su naredile uspostavljanje prometa spuštanjem mosta! Od  ukupnio 2828 stanovnika, zarazilo se njih 331, ozdravilo ih je 135… 


Bila je to itekako dobra škola Trogiranima! Naučili su lekciju jer sljedeće epidemije kuge u Dalmaciji – ona 1848., 1855. i 1889. u Trogir nisu ni pomislile ući – zapravo - nisu ni imale kako: vlasti su ekspresno reagirale i organizirale učinkovite mjere za zaštitu grada i njegovih stanovnika. Osim što je formirana zdravstvena komisija, potpuno je prekinut promet mostom. U Gradu, na Čiovu, Slatinama i Okrugu postavljene su stražarnice na kojima se straža izmjenjivala svaki dan novim ljudima. Postavljene su kuća za dezinfekciju i kuća za oboljele. Noću su morale gorjeti vatre. Zabranjeno je ribarenje bez dozvole. Posebni nadzornici su pratili kretanje stanovnika. Strogo se pazilo na ulaz i izlaz iz grada – za to su se izdavale posebne propusnice, potvrđene od zdravstvenih komisija.
I svi su ostali – zdravi zdravcati!

Mi samo moramo ostati kod kuće. Učiti na primjerima drugih.
I prati ruke. Nije to toliko teško, zar ne?

 

Ulomci u Muzeju grada Trogira koji su potaknuli ovu crticu iz povijesti svjedočanstvo su borbe grada Trogira protiv zaraznih bolesti. A fotografije iz vremena prije 1910. svjedočanstvo o postojanju jedne male, ali za zadravlje iznimno vrijedne barokne prizemnice…



Vaše dijeljenje ove priče biti će svjedočanstvo da želite da i vaši prijatelji 
na društvenim mrežama pročitaju ovu crticu iz trogirske povijesti. 
Upotpunite im dan, i predložite im da je pročitaju. :)





Literatura:
- Babić, Ivo: Trogir, grad i spomenici, Trogir, 2016.
- Bajić - Žarko, Nataša: Kolera u Dalmaciji s osobitim osvrtom na Trogir i njegovu okolicu u prvoj polovini 19. stoljeća, Acta historiae medicinae stomatologiae pharmaciae medicinae veterinariae, Beograd, 1987.
- Božić - Bužančić, Danica: Život u Trogiru u doba epidemije kuge u Dalmaciji u 18. stoljeću, Acta historiae medicinae stomatologiae pharmaciae medicinae veterinariae, Beograd, 1987.
- Celio Cega, Fani: Prepoznavanje novovjekovne svakodnevice na temelju lapida koji se čuvaju u Muzeju grada Trogira, Zbornik 4. kongresa hrvatskih povjesničara umjetnosti – Instutucije povijesti umjetnosti, Zagreb, 2019.
- Delalle, Ivo: Trogir - vodič, Trogir, 1936.


 Pripremila:
Maja Maljković Zelalija

srijeda, 18. ožujka 2020.

𝑻𝒂𝒓𝒊𝒈𝒖𝒛 𝒇𝒓𝒊𝒆𝒏𝒅𝒍𝒚 tema


Situacija da je toaletni papir top tema diljem svijeta potaknula nas je da istražimo temu blisko povezanu s popularno zvanim "tariguzom". Pod bliskom povezanošću podrazumijevamo ono na što druga polovica riječi "tariguz" sjeda prilikom upotrebe toaletnog papira. Danas tako na Trogir Time Travelu pišemo o - zahodima/nužnicima/kondutima/wc-ima... kako god hoćete.

Prije svega nadamo se da ste dobro vi i vaši bližnji, da se pridržavate svih preporuka koje predlažu nadležne službe te da perete ruke često, temeljito i na pravilan način koji je opisan i prikazan na POVEZNICI. Pranje i dezinfekcija ruku ključni su za sprječavanje infekcije jednako kao i odgovorno ponašanje u skladu s preporukama!




A sada krenimo s tariguz friendly temom.



  KAKO JE BILO NEKAD



Zbog nedostatka zahoda i kanalizacijskih sustava bilo je uobičajeno obavljati nuždu na gradskim ulicama, a iz kuća sadržaje iz noćnih posuda - po trogirsku "vrcina" - prolijevati kroz prozor uz povik "PAZI, VODA!". S ciljem uvođenja kakvog-takvog reda, određene su zabrane u obliku odredbi u statutima. U Statutu grada Trogira iz 1322. tako stoji:

"NE SMIJE SE MOKRITI NITI PRAZNITI ŽELUDAC NA JAVNIM MJESTIMA
Dodajemo da se nijedna osoba ne usudi mokriti ni prazniti želudac ni danju ni noću na ulicama unutar gradskih vrata niti u blizini tih vrata, niti na javnim ulicama u gradu, niti na komunalnom trgu ni u komunalnoj loži, niti u njihovu okolišu pod prijetnjom kazne od 20 malih solida za svakoga i za svaki put..."

"O KAŽNJAVANJU ONIH KOJI IZLIJEVAJU VODU ILI (BACAJU) PRLJAVŠTINU NA ULICU
Ako tko na gradsku ulicu ili seoski put danji ili noću sa balkona ili prozora ili bilo od kuda izlije vodu ili baci prljavštinu ili kakvu nečist neka bude kažnjen na isplatu komuni deset solida ako se bude radilo o čistoj vodi, ali ako se bude radilo o kojoj drugoj nečistoći ili prljavštini neka bude kažnjen na isplatu komuni četrdeset malih solida..."




U blizini kule sv. Marka na zapadnim su se zidinama nalazila omanja vrata kroz koja se izbacivala nečist - Porta dell’immonditie, naznačena na starim nacrtima Trogira, a koja su u doba Kandijskog rata iz opreza bila privremeno zazidana. 

Iz Babić, Ivo: Trogir, grad i spomenici


U srednjovjekovnim primorskim gradovima postojala je zabrana naslanjanja zida na tuđi zid kuće, stoga su između dviju kuća nastajali uski prostori kroz koje se često nije moglo prolaziti... tijekom vremena ti bi prostori postali smetlišta - u njih se bacao otpad kao i sadržaj noćnih posuda. U to vrijeme ni u kućama bogatih nema zahoda kao posebne prostorije u kući, piše Inge Solis.



PRVI ZAHODI

 U vrijeme renesanse dolazi do razvitka kulture stanovanja što obuhvaća i pojavu prvih zahoda. Javljaju se u kućama bogatih u obliku rupa u zidnim nišama koje su glinenim cijevima spojene sa septičkom jamom. Ipak, to su bili izuzetci, većina je ostala vjerna noćnim posudama...
Noćne posude bile su stoljećima nezaobilazan inventar svakog kućanstva. Bez njih bi srednjovjekovni i novovjekovni život bio gotovo nezamisliv. Imala ih je svaka kuća, a ovisno o bogatstvu njihovih korisnika, bile su obične glinene ili izrađene od porculana i oslikane, navodi Solis.

U inventaru palače Garagnin iz 1798. godine saznajemo da je šest noćnih posuda bilo smješteno u zidnom ormaru ispod polica u kojemu su se čuvali porculan i staklo, piše Fani Celio Cega.

Za noćno nošenje i prolijevanje nečisti koristio se donedavno izraz baciti kavaline. To je bila dužnost žena, u bolje stojećim kućama služavki. Tijekom dana posuda, lonac - sić, kavalina - s fekalijama i urinom sklanjao se najčešće u konobu ili pod stube. Imućniji su posjedovali posebnu stolicu, komodin, s rupom na sjedalu pod koju se postavlja noćna posuda. Septičke jame bile su malobrojne, kako to spominje dr. Jakov Mirković opisujuću nezavidnu higijensku situaciju u Trogiru potkraj 18. i početkom 19. stoljeća. U predgrađu na Čiovu uz težačke kuće nalazile su se jame za gnoj nad kojima su bili zahodi, navodi Ivo Babić.



PRVI TROGIRSKI ZAHODI


Stari su zahodi pronađeni u dvjema trogirskim kućama. Jedan zahod nalazi se u sklopu palače Garagnin - Fanfogna, u prizemlju, u istočnom dijelu nekoć otvorena unutrašnjeg dvorišta palače do kojega je bio zatvoreni prostor s bunarom (danas Kopirnica Radić), a drugi se nalazi izložen u dvorištu Muzeja grada Trogira gdje je donešen iz susjedne palače Dragazzo. Na njemu se vide udubljenja u kamenu gdje je bila učvršćena drvena daska koja nije sačuvana.







NE TAKO DAVNA PROŠLOST


Još do u drugu polovinu XX. stoljeća fekalije i mokraća prolijevali su se u more, na Rivi i u Foši.
  Iz 20. stoljeća je i oslikana porculanska noćna posuda, dio Zbirke suvremene povijesti Muzeja grada Trogira:




Prvi javni zahod u Trogiru nalazio se u parku Žudika što je vidljivo na priloženim fotografijama s početka 20. stoljeća:




I na kraju, vratimo se top temi od koje je sve krenulo - tariguzu i to samo zato da bismo ga iskoristili kao molbu da u ovom razdoblju budete ljudi, da čuvate sebe i sve oko sebe, ali da ujedno ne mislite samo na - kako bi se reklo (ne zamjerite na izrazu) - svoje drugapolovicariječiice.



FIN



Literatura:
- Statut grada Trogira
- Babić, Ivo: Trogir, grad i spomenici, Trogir, 2016.
- Celio Cega, Fani: Prepoznavanje novovjekovne svakodnevice na temelju lapida koji se čuvaju u Muzeju grada Trogira, Zbornik 4. kongresa hrvatskih povjesničara umjetnosti – Instutucije povijesti umjetnosti, Zagreb, 2019.
- Solis, Inge: Nužnici i kultura stanovanja jadranske Hrvatske kroz kasni srednji vijek i renesansu, Mali Lošinj, 2012.

Pripremila:
Maja Maljković Zelalija





petak, 21. veljače 2020.

Jedna, ali veoma vrijedna fotografija kao doprinos trogirskoj maškaranoj povijesti



Prije par godina izuzetno popularan blog post bio je  
Ovom prilikom, a s obzirom na vrijeme karnevala i maškara u kojemu se nalazimo, 
objavljujemo jednu izuzetno zanimljivu fotografiju trogirskih maškara u vlasništvu obitelji Karli


Sjajan dokument vremena prve polovice 20. stoljeća koji doprinosi običajnoj povijesti grada i nadogradnji teme trogirskih maškara, slažete se?





Ma jesu se maškarali! Jeste koga pripoznali?
A ´ko zna ´oćete li koga pripoznat´ sutra, 22. 2. 2020. na malim maškarama u 10:00 sati i u nedilju, 23. 2. na Trogirskom karnevalu u 15:00 sati?
Otiđite i provjerite! :)



Ukoliko biste željeli doprinijeti ovoj ili nekoj drugoj trogirskoj temi digitalnim preslikama iz vlastitih obiteljskih albuma, rado ćemo ih vidjeti! Ukoliko sami niste u mogućnosti možemo ih presnimiti za vas i ako želite - podijeliti vaše blago na Trogir Time Travelu kako bismo mu se svi zajedno mogli diviti! Slobodno nam se javite na mail muzej.grada.trogira@gmail.com ili porukom na facebook stranicama Trogir Time Travel, odnosno Muzej grada Trogira.



Možda bi to želio netko od vaših prijatelja?
Potaknite ih dijeljenjem ovog posta na društvenim mrežama...



četvrtak, 16. siječnja 2020.

Tekst i snimka: Joško Brešan


Umro je Joško Brešan. Dopisnik Slobodne Dalmacije iz Trogira od kraja 1970-ih pa sve do 2018. godine, kada mu je u ovoj dnevnoj novini objavljen posljednji tekst.  "...honorarni suradnik kakvog bi u ono doba poželjela svaka redakcija. Nije bilo ni jedne trogirske vjestice koja bi mu promakla. U ono doba bez interneta, Joško je bio kao internet..." napisao je o kolegi i prijatelju Damir Dukić u tekstu objavljenom u današnjem izdanju Slobodne. 

U nastavku donosimo mali, nasumični izbor tekstova i snimki Joška Brešana objavljenih u Slobodnoj Dalmaciji koje se čuvaju u hemeroteci Muzeja grada Trogira:



Slobodna Dalmacija, 11.8.1986.

Slobodna Dalmacija, 11. 2. 1981.

Slobodna Dalmacija, 13. 12. 1986.

Slobodna Dalmacija, 9. 4. 1987.

Slobodna Dalmacija, 30. 9. 1987.

Slobodna Dalmacija,1988.

Slobodna Dalmacija,1. 6. 1988.

Slobodna Dalmacija, 11. 5. 1993.

Slobodna Dalmacija,4 7. 1993.

Slobodna Dalmacija, 21. 10. 1998.

Slobodna Dalmacija, 11. 12. 1998.

Slobodna Dalmacija,17. 12. 1998.

Slobodna Dalmacija,Božić 1998.

Slobodna Dalmacija, 27. 12. 1998.






 Počivali u miru, šjor Joško!
Hvala na neiscrpnoj arhivi trogirske svakodnevice u tekstu i snimci!





Slobodna Dalmacija,16. 1. 2020.




 Posljednji ispraćaj Joška Brešana održat će se danas, 16. siječnja 2020. u 15:00 sati na gradskom groblju u Trogiru.


petak, 6. prosinca 2019.

Bio jednom u Trogiru zlatoruki Nikola...



Jedan je Nikola u 15. stoljeću izradio kip drugog Nikole. 
Drugi je sveti Nikola, a prvi je vrsni Nikola Ivanov Firentinac.
S obzirom na to da je danas sveti Nikola, pravi je dan za proširiti znanje o jednom malom ali monumentalnom, zlatnom djelu, dijelu trogirske kiparske baštine...





Jeste li po sredini sjevernog zida crkve sv. Nikole u Trogiru, uz koji prolazite hodajući glavnom gradskom ulicom, primjetili mali renesansni reljef sveca u biskupskoj odori posjednutog unutar skladne niše? Možda na prvu neuočljiv zbog svog položaja visoko nad ulicom, ovaj reljef svakako bi trebao zaokupiti vašu pažnju... možda vas čak i zainteresirati da detaljno razgledate original izložen u Zbirci umjetnina "Kairos" u ženskom benediktinskom samostanu sv. Nikole...

  Odlučite li se za taj potez, izbliza ćete uočiti dijelom sačuvane tragove boje i izvorne pozlate. Nemojte ostati samo na tome, nego otputujte kroz vrijeme - zamislite raskoš i kolorit novog novcatog reljefa. Zamislite dominantni plavi ultramarin u unutrašnjosti niše! A na mjestima gdje se nazire crveni bolus zamislite punu raskoš zlatnih listića! 😮



Pozlata je sačuvana i na pastoralu, mitri, rubu plašta i kopči, piše u knjizi Koludrice na zidinama grada dr. sc. Vanja Kovačić... A s tim u vezi akademik Igor Fisković u zborniku Benediktinski samostan sv. Nikole u Trogiru navodi "Pripremom za muzejsko izlaganje, otkriveni su tragovi crvenog bolusa i pozlata na površinama, što bi prije trebalo značiti da je po nekoć učestalom običaju isticanja kamenih svetačkih likova u obalnim gradovima čitav blistao zlatom, negoli da je bio šaroliko realistički oslikan."



Znanje zlata vrijedi, a možete ga proširiti čitanjem izvora ovih informacija:
Igor Fisković: Reljef sv. Nikole sa crkve benediktinki u Trogiru, u Benediktinski samostan sv. Nikole u Trogiru - zbornik radova prigodom 950. obljetnice utemeljenja, Trogir, 2014.
Vanja Kovačić: Koludrice na zidinama grada - Benediktinski samostan sv. Nikole u Trogiru, Književni krug Split, 2019.


Naravno, možete ga proširiti i dijeljenjem
ovog blog posta na društvenim mrežama:

srijeda, 4. prosinca 2019.

Barbarina titularna trogirska gomilica



Vjerovat ćemo pučkoj vremenskoj prognozi, jer nam baš odgovara da sljedećih 40 dana bude vedro (i veselo)! 
Jeste li znali za tu meterološku zakonitost koja kaže 
"KAKVO VRIJEME NA SV. BARBARU TAKVO 40 DANA."?



A jeste li znali da Trogir uz sv. Barbaru, koja se slavi danas, 4. prosinca, ne veže samo crkva, već da su njenim imenom (na)zvane trogirske solane i utvrda?! 




Naime, na spoju gradskih zidina i predgrađa u Pasikama (sagrađena od kamena treći put porušenog franjevačkog samostana Gospe od Anđela na Travarici) nalazila se UTVRDA SV. BARBARE. Zidovi utvrde i danas dijelom postoje! Nekoć je bastion ispunjen zemljom bio vrt, sve dok u drugoj polovini 20. stoljeća nad njim nije podignuta stambena zgrada. Pitate li se možda gdje se utvrda skrila, odgovor ćete pronaći na prikazu:






Glavne trogirske SOLANE SV. BARBARE nalazile su se na kopnu, preko Foše, u blizini nekadašnje crkve posvećene ovoj svetici, porušene 1647. godine u strahu od turske opasnosti.


Možda malo manje poznate veze Trogira i sv. Barbare spomenuli smo prve. No, bila bi prava šteta ovim putem ne spomenuti da je nekadašnja crkva sv. Lava (Leona) mijenjala titulare te je u određenom trenutku bila crkva sv. Barbare. Ako se možda ne možete prisjetiti gdje se ona nalazila, podsjetnik je u nastavku:




Interesantna je informacija da crkva sv. Lava nije bila samo i crkva sv. Barbare, već da se spominje kao crkva sv. Nikole od Vrata mosta, odnosno sv. Nikole pokraj Gradskih vrata. To ne iznenađuje ako znamo podatak da su se u crkvi nalazila dva oltara - jedan posvećen sv. Nikoli, a jedan sv. Barbari.
 
Upravo je taj oltar zaslužan za ime današnje crkve sv. Barbare. Naime, kada je u 17. stoljeću iz crkve sv. Lava prenesen oltar sv. Barbare u crkvu sv. Martina, ova crkva iz postaje sv. Barbara... O njoj i o prikazima sv. Barbare u trogirskoj slikarskoj baštini više informacija možete pronaći u online publikaciji "Jesenski škafetini Muzeja grada Trogira".


Unutrašnjost crkve sv. Barbare, fotografija iz 80-ih godina 20. stoljeća





Svim Barbarama koje nas čitaju želimo sretan imendan!





Ukoliko vam se svidio naš post s povodom, bilo bi nam 
drago da ga podijelite na društvenim mrežama.