Potaknuti brojnim sjećanjima naših sugrađana u objavama na prijateljskoj nam Facebook grupi Trogir kroz povijest, odlučili smo ovu priču u nastavcima posvetiti trogirskim bačvarima, s posebnim naglaskom na živopisnog bačvara Korada Ostojića za čiji su lik i djelo u najvećoj mjeri vezana sjećanja članova spomenute grupe. Prvi dio priče je pred vama... Nadamo se da će vam biti zanimljiv!
U popisu trgovačkih radnji i obrta u Općini Trogir pronašli smo podatke o registriranim bačvarskim radnjama i njihovim vlasnicima koji su počeli raditi do 1931. godine.
Zapis o najranije registriranoj bačvarskoj radnji u 20. stoljeću u Trogiru datiran je 19. 10. 1903. godine, a vlasnik joj je bio Šimun Delalle. Sljedeće godine, 1904., u Trogiru su registrirani bačvari Josip Abaza (početak rada 2. 4. 1904.) te Jerolim Ostojić (početak rada 18. 5. 1904.). Upravo je bačvarija Jerolima Ostojića ona o kojoj smo uspjeli pronaći najviše fotodokumentacije, primjerice fotografiju nastalu u razdoblju od 1925. do 1939. godine njemačkog fotografa Paula W. Johna koja se čuva u Deutsche Fotothek na kojoj je vidljiv natpis "J OSTOIĆ BAČVE":
 |
| Fotograf: Paul W. John, snimljeno u razdoblju 1925. - 1939. | Izvor: Deutsche Fotothek |
U Trogiru su početkom 20. stoljeća svoje bačvarske radnje registrirali i Vjekoslav Rubignoni 27. 7. 1908., Petar Marić 17. 12. 1909., Marko Vanjaka 19. 12. 1913., Blaž Novak 1. 7. 1921., Augustin Keržić [Karežić] 19. 12. 1924., Ljubomir Milovčić 10. 9. 1925., Vinko Pischiutli 8. 4. 1929., Stjepan Ivačić 5. 10. 1929. te Josip Marić 11. 12. 1930. Prema navedenom popisu možemo zaključiti da je početkom 20. stoljeća u Trogiru djelovalo 12 bačvarija.
U fundusu Muzeja grada Trogira, u Etnografskoj zbirci čuva se, među ostalim i bačvarski alat kojim se služio Augustin Karežić. Tako se u stalnom postavu među bačvarskim alatom može vidjeti primjerice njegova bačvarska blanja - klupa na nogama s oštricom.
 |
Preuzeto iz Ida Jakšić i Ivana Vuković: Majka grbava, dica lipa, unučad ma´nita - o lozi, grožđu i vinu, Etnografski muzej Split |
S vremenom su brojne bačvarije, kao uostalom i brojne kovačke, potkivačke, postolarske, klesarske, stolarske, ... radnje nažalost prestale s radom. Prema dostupnim podatcima i sjećanjima starijih sugrađana, dulje su djelovale samo bačvarske radnje Korada Ostojića, koji je nastavio posao svojeg oca Jerolima na Fortinu te radnja Stjepana Ivačića na Čiovu.
 |
| Preuzeto iz Ida Jakšić i Ivana Vuković: Majka grbava, dica lipa, unučad ma´nita - o lozi, grožđu i vinu, Etnografski muzej Split |
Tako Fedor Sentinella navodi: "Svakako trebam ovdje spomenuti g. Korada Ostojića, "bačvarsku legendu, koji je imao svoju bačvarsku radnju u Ulici hrvatskih mučenika br 4. (Fortin). Korado, veliki "trogirski Casanova", pripitomitelj vrana, čavki, gavrana, bio je dugo godina i glazbar trogirske Narodne glazbe. Oporučno je zatražio od svojih kolega glazbara da mu na sprovodu prigodom pogreba sviraju samo vesele valcere i polke. Čini mi se da su mu kolege glazbari ispunili želju, pa su uz posmrtne marševe zasvirali i željeno. Uz Korada je postojao još jedan bačvar na Čiovu, a koji je imao bačvarski obrt. Zvao se Stipe Ivačić. No ni on više nije među živima."
Bačvarska radnja legendarnog i živopisnog Korada Ostojića tema je sljedećeg nastavka Trogirskih bačvarskih priča, zato - ostanite s nama i pratite nas na Facebook stranicama Trogir Time Travel i Muzej grada Trogira
| Pripremila: Maja Maljković Zelalija
| Izvori fotografija: Deutsche fotothek; Ida Jakšić i Ivana Vuković: Majka grbava, dica lipa, unučad ma´nita -
o lozi, grožđu i vinu, Etnografski muzej Split
| Literatura: Marijan Čipčić: Društveno-političke prilike i gospodarstvo u Trogiru od 1918. do 1941. godine,
doktorski rad; Fedor Sentinella: Trogir iz mog pera
Nadamo se da vam je ova crtica iz trogirske povijesti bila toliko zanimljiva da ćete je podijeliti sa svojim prijateljima na društvenim mrežama:
Nema komentara:
Objavi komentar