Ispraćaj Avanića u Boliviju 1957. godine

 

Sjajne i rijetke fotografije iz arhiva obitelji Avanić donosi Suzana Jurković u članku "Iseljavanje Trogirana na primjeru obitelji Avanić" objavljenom u zborniku Migracije i identitet: kultura, ekonomija, država. U članku autorica piše o zatvaranju popularne pekarnice u Trogiru zbog neodrživosti uslijed promjene društveno-političke situacije te donosi svjedočanstva obitelji ilustrirana fotografijama - među ostalim i dvjema nastalima 1957. godine kada su se brojni Trogirani okupili kako bi ispratili Šimu i Vinku Avanić koji su s kćerima odlučili napustiti Trogir i otići živjeti i raditi u Boliviju.

 

Trogirani ispraćaju svog omiljenog pekara Šimu Avanića s obitelji, priv. vlasništvo obitelji Avanić

U Evidenciji zanatlijskih obrta Trgovačko-obrtničke komore Split pronašli smo dva Avanića - Avanić Angela, pekara koji je svoju djelatnost registrirao 30. siječnja 1900. godine u Trogiru, na kućnom broju 20 te Antu Avanića, Šimunovog, koji je slastičarsku djelatnost registrirao 13. ožujka 1914. godine na kućnom broju 18. Ante (Tonko), rođen 1874. godine u Trogiru prvi je Avanić upisan u knjizi Stanja duša, navodi Jurković. Njegov je sin Šimun nastavio obiteljsku tradiciju koju je pokrenuo njegov djed, Antin otac Šimun doselivši u Trogir krajem 19. stoljeća. Šimun stariji otvorio je pekarnicu u jednoj od dviju gospodarskih kuća obitelji Garagnin (koje je - prema svjedočanstvu obitelji - kupio od Garagninovih 1826. godine)...

 

Još dvije fotografije s istog ovog mjesta pronađite pod naslovom 3 x Tri ista s mista, a ulomak fotografije ranije smo donijeli pod naslovom "Šta to tamo piše? | 30 starih natpisa s trogirskih pročelja pod povećalom"

 

Pekarnica je tijekom sve tri generacije bila popularna među Trogiranima, a pekari iz obitelji Avanić poznati i priznati kao najbolji u svojem poslu. Tako je primjerice Tonko Avanić 1910. godine osvojio zlatnu medalju i diplomu za najbolje ispečen kruh na natjecanju u Rimu! 

Nažalost, nakon Drugog svjetskog rata, i vlasnici pekarnica, kao i mnogobrojni drugi obrtnici, upadaju u neprilike - među njima bili su i Avanići koji zato odlučuju napustiti Trogir i preseliti u Boliviju, gdje je već ranije odselio Šimin brat Branko. Njihova je sestra Jovica (ud. Petrić) cijeli život provela u Trogiru...   Više o obitelji, o tome kako im je bilo u Boliviji i njihovom povratku u Trogir 1975. više pročitajte u članku dostupnom OVDJE.

 

Ispraćaj Avanićevih, priv. vlasništvo obitelji Avanić (Zbornik radova konferencije Migracije i identitet)

 

Pripremila:

 Maja Maljković Zelalija

Izvori i literatura:

Evidencija Zanatlijskih obrta pri Trgovačko-obrtničkoj komori Split (DAST)

 Jurković, Suzana: Iseljavanje Trogirana na primjeru obitelji Avanić

Trogirske bačvarske priče, dio 2.: Korado Ostojić i Stjepan Ivačić

 

Potaknuti brojnim sjećanjima naših sugrađana u objavama na prijateljskoj nam Facebook grupi Trogir kroz povijest, odlučili smo ovu priču u nastavcima posvetiti trogirskim bačvarima. Drugi dio priče, posvećen Koradu Ostojiću i Stjepanu Ivačiću je pred vama... Nadamo se da će vam biti zanimljiv!

 

 

Tragom zapisa našeg sugrađanina dr. Fedora Sentinelle "O nekim obrtima u Trogiru - postojećim i izumrlim" (siječanj 2006.) koji glasi:

"Vinorodni kraj tražio je i mnogo bačava, pa je i bačvarstvo bilo dobro razvijeno. Ne samo da su trebale nove bačve, već je trebalo i stare, rasušene, popravljati. Stegnuti obruče, po koji promijeniti i pokoju dugu, očistiti striž.

Svakako trebam ovdje spomenuti g. Korada Ostojića "bačvarsku legendu", koji je imao svoku bačvarsku radnju u Ulici hrvatskih mučenika br. 4 (Fortin). Korado, veliki "trogirski Casanova", pripitomitelj vrana, čavki, gavrana, bio je dugo godina i glazbar trogirske Narodne glazbe. Oporučno je zatražio od svojih kolega glazbara da mu na sprovodu prigodom pogreba sviraju samo vesele valcere i polke. Čini mi se da su mu kolege glazbari ispunili želju...

Uz Korada je postojao još jedan bačvar na Čiovu, koji je imao bačvarski obrt. Zvao se Stipe Ivačić. No ni on nije više među živima.",

krenuli smo u istraživanje posljednjih trogirskih bačvara - Korada Ostojića, Stjepana Ivačića i Ive Rakijara. Dok su Korado Ostojić i Stjepan Ivačić glavna tema ovog, drugog dijela Trogirskih bačvarskih priča, o posljednjem trogirskom bačvaru - Ivi Rakijaru  više ćete moći saznati u sljedećem nastavku. Ovim putem zahvaljujemo njihovim obiteljima, posebno gđi. Mirjani Rakijar, gđi. Tončiki Ivačić i gđi. Katji Ostojić što su nam omogućile uvid u svoje obiteljske foto albume i arhive te nam fotografije i uspomene ustupile za objavu u okviru drugog i trećeg dijela Trogirskih bačvarskih priča.

 

 ~

 STJEPAN IVAČIĆ

 

Stjepan Ivačić imao je svoju bačvarsku radionicu na Čiovu. Njegova kći, Tončika ustupila nam je fotografiju svojeg oca pri radu:

Bačvar Stjepan Ivačić, Vickov

 

... kao i Obrtni list kojim Sresko načelstvo izdaje obrtno ovlaštenje za "tjeranje zanatlijskog obrta bačvara u Trogiru". Obrtni list izdan je Stjepanu Ivačiću Vickovu 5. 10. 1929. godine:

 

Obrtni list kojim se izdaje ovlaštenje za rad bačvaru Stjepanu Ivačiću

~

KORADO OSTOJIĆ

Pregledavajući sadržaj hemeroteke Muzeja grada Trogira i digitaliziranog arhiva Slobodne Dalmacije, primjetili smo da je Korado Ostojić bio česta i zanimljiva tema novinskih članaka - posebno zbog svoje ljubavi prema pticama i svojem talentu za njihovo dresiranje:

 

Slobodna Dalmacija, 21. 3. 1964.

 

Slobodna Dalmacija, 30. 3. 1966.

Slobodna Dalmacija, 28., 29. i 30. 11. 1967.

Slobodna Dalmacija, 27. 7. 1968.

Slobodna Dalmacija, 4. 2. 1974.

 

Prvi novinski spomen ovog trogirskog bačvara u dnevnom tisku bio je pak privatne prirode, a riječ je o obavijesti o vjenčanju Korada Ostojića i Milke Ljubice 24. 12. 1947. godine:

 

Njihova kći  Katja, za objavu unutar ovog članka nam je ustupila nekoliko fotografija i novinskih članaka iz obiteljske arhive. Donosimo ih u nastavku:

 

Bačvar Korado Ostojić pri radu

Bačvar Korado Ostojić pri radu ispred svoje radnje

Ispred bačvarske radnje Korada Ostojića na Fortinu

Nepoznata tiskovina, 3. 3. 1957.

Večernji list, 3. 3. 1977.

 Korado Ostojić bavio se bačvarstvom 59 godina, najprije u bačvarskoj radnji svojeg oca Jerolima, a potom, 50-ih godina 20. stoljeća otvara vlastitu radnju na istom mjestu koja je djelovala do 1980./1. godine, nakon čega bačvariju preuređuje u klub "Korado", rekla nam je Katja Ostojić.

 

Bačvarija Ostojić 1953. godine. | Lijevo sjedi Jerolim Ostojić, pored njega je sin Korado | fotografiju ustupila Katja Ostojić

 

 

 

 Nadamo se da vam je drugi dio Trogirskih bačvarskih priča bio jednako zanimljiv kao i prvi kojeg, ukoliko ste ga možda propustili, možete pročitati OVDJE. Glavni lik sljedećeg nastavka je Ivo Rakijar - posljednji trogirski bačvar... Nadamo se da ćete ostati uz nas i pratiti nas na blogu i Facebook stranicama Trogir Time Travel i Muzej grada Trogira

 

 

| Pripremila: Maja Maljković Zelalija  
| Izvori fotografija: obiteljski albumi Tončike Ivačić i Katje Ostojić
| Izvori članaka: hemeroteka Muzeja grada Trogira, digitalni arhiv Slobodne Dalmacije, obiteljska arhiva Katje Ostojić
| Literatura: Fedor Sentinella: Trogir iz mog pera

Trogirske bačvarske priče, dio 1.: 12 trogirskih bačvara s početka 20. stoljeća

 

Potaknuti brojnim sjećanjima naših sugrađana u objavama na prijateljskoj nam Facebook grupi Trogir kroz povijest, odlučili smo ovu priču u nastavcima posvetiti trogirskim bačvarima, s posebnim naglaskom na živopisnog bačvara Korada Ostojića za čiji su lik i djelo u najvećoj mjeri vezana sjećanja članova spomenute grupe. Prvi dio priče je pred vama... Nadamo se da će vam biti zanimljiv!

 

 

U popisu trgovačkih radnji i obrta u Općini Trogir pronašli smo podatke o registriranim bačvarskim radnjama i njihovim vlasnicima koji su počeli raditi do 1931. godine. 

Zapis o najranije registriranoj bačvarskoj radnji u 20. stoljeću u Trogiru datiran je 19. 10. 1903. godine, a vlasnik joj je bio Šimun Delalle. Sljedeće godine, 1904., u Trogiru su registrirani bačvari Josip Abaza (početak rada 2. 4. 1904.) te Jerolim Ostojić (početak rada 18. 5. 1904.). Upravo je bačvarija Jerolima Ostojića ona o kojoj smo uspjeli pronaći najviše fotodokumentacije, primjerice fotografiju nastalu u razdoblju od 1925. do 1939. godine njemačkog fotografa Paula W. Johna koja se čuva u Deutsche Fotothek na kojoj je vidljiv natpis "J OSTOIĆ BAČVE":

 

Fotograf: Paul W. John, snimljeno u razdoblju 1925. - 1939. | Izvor: Deutsche Fotothek

U Trogiru su početkom 20. stoljeća svoje bačvarske radnje registrirali i Vjekoslav Rubignoni 27. 7. 1908., Petar Marić 17. 12. 1909., Marko Vanjaka 19. 12. 1913., Blaž Novak 1. 7. 1921., Augustin Keržić [Karežić] 19. 12. 1924., Ljubomir Milovčić 10. 9. 1925., Vinko Pischiutli 8. 4. 1929., Stjepan Ivačić 5. 10. 1929. te Josip Marić 11. 12. 1930. Prema navedenom popisu možemo zaključiti da je početkom 20. stoljeća u Trogiru djelovalo 12 bačvarija.

U fundusu Muzeja grada Trogira, u Etnografskoj zbirci čuva se, među ostalim i bačvarski alat kojim se služio Augustin Karežić. Tako se u stalnom postavu među bačvarskim alatom može vidjeti primjerice njegova bačvarska blanja - klupa na nogama s oštricom.

Preuzeto iz Ida Jakšić i Ivana Vuković: Majka grbava, dica lipa, unučad ma´nita - o lozi, grožđu i vinu, Etnografski muzej Split

S vremenom su brojne bačvarije, kao uostalom i brojne kovačke, potkivačke, postolarske, klesarske, stolarske, ... radnje nažalost prestale s radom. Prema dostupnim podatcima i sjećanjima starijih sugrađana, dulje su djelovale samo bačvarske radnje Korada Ostojića, koji je nastavio posao svojeg oca Jerolima na Fortinu te radnja Stjepana Ivačića na Čiovu.

 

Preuzeto iz Ida Jakšić i Ivana Vuković: Majka grbava, dica lipa, unučad ma´nita - o lozi, grožđu i vinu, Etnografski muzej Split

 

 

Tako Fedor Sentinella navodi: "Svakako trebam ovdje spomenuti g. Korada Ostojića, "bačvarsku legendu, koji je imao svoju bačvarsku radnju u Ulici hrvatskih mučenika br 4. (Fortin). Korado, veliki "trogirski Casanova", pripitomitelj vrana, čavki, gavrana, bio je dugo godina i glazbar trogirske Narodne glazbe. Oporučno je zatražio od svojih kolega glazbara da mu na sprovodu prigodom pogreba sviraju samo vesele valcere i polke. Čini mi se da su mu kolege glazbari ispunili želju, pa su uz posmrtne marševe zasvirali i željeno. Uz Korada je postojao još jedan bačvar na Čiovu, a koji je imao bačvarski obrt. Zvao se Stipe Ivačić. No ni on više nije među živima."

 

 Bačvarska radnja legendarnog i živopisnog Korada Ostojića tema je sljedećeg nastavka Trogirskih bačvarskih priča, zato - ostanite s nama i pratite nas na Facebook stranicama Trogir Time Travel i Muzej grada Trogira

 

| Pripremila: Maja Maljković Zelalija  
| Izvori fotografija: Deutsche fotothek; Ida Jakšić i Ivana Vuković: Majka grbava, dica lipa, unučad ma´nita -
o lozi, grožđu i vinu, Etnografski muzej Split
| Literatura:  Marijan Čipčić: Društveno-političke prilike i gospodarstvo u Trogiru od 1918. do 1941. godine,
doktorski rad; Fedor Sentinella: Trogir iz mog pera

 

 

 

Nadamo se da vam je ova crtica iz trogirske povijesti bila toliko zanimljiva da ćete je podijeliti sa svojim prijateljima na društvenim mrežama: