Trogirske bačvarske priče, dio 3.: Ivo Rakijar - posljednji trogirski bačvar

 

 

 Posljednji trogirski bačvar Ivo Rakijar tema je posljednjeg - trećeg nastavka Trogirskih bačvarskih priča. Njegovu priču ispričat ćemo pomoću obiteljske foto-arhive koju nam je ljubazno ustupila njegova supruga Mirjana, na čemu joj i ovim putem zahvaljujemo.

 

 

 

 

Ivo Rakijar započeo je svoj bačvarski put u radnji Korada Ostojića na Fortinu. Još kao dječak volio je rezbariti u drvu, volio je miris drva smreke i jele od kojeg su se radile bačve, pa je molio roditelje da razgovaraju s meštrom Koradom da ga primi na naukovanje. Osim roditelja, u njegovom mu je naumu pomogla razrednica, gđa. Milka Ostojić - Koradova supruga. Meštar Korado primio je mladog naučnika, potpisali su Ugovor o učenju, na temelju kojeg su ga kao jedinog učenika u toj struci upisali u srednju školu koju završava 1964. 

 

 

Iz obiteljskog albuma, vl. Mirjana Rakijar

Iz obiteljskog albuma, vl. Mirjana Rakijar

Iz obiteljskog albuma, vl. Mirjana Rakijar

 

 

U Koradovoj bačvariji Ivo Rakijar radio je sve do njenog zatvaranja 1980. nakon čega se osamostaljuje te otvara svoju radnju. 

"Sva sela oko nas i šire znali su za njega. Bilo je posla i previše! Dolaskom rata posao je opao, zatim su došle bačve od rosfraja, badnji i druga pomagala od plastike i samo su rijetki ostali vjerni drvenim bačvama. Posao je zamro, no bez obzira na to naš je dvor uvijek bio pun bačava jer ih je on jednostavno volio oko sebe. Posebno ga je veselio dolazak srednjoškolaca koje je dovodila prof. Kezele kako bi se upoznali sa starim zanatima i manualnim alatima koje je on godinama skupljao... Iako je imao električni alat, ruka bi mu uvijek poletila za tim manualnim...", ispričala nam je njegova supruga Mirjana, r. Šantić, s kojom se vjenčao 1978. godine i koja je ovog vrsnog bačvara koji - vjerovali ili ne - nije volio vino! - ipak naučila uživati u njemu nakon dobrog obida.

 

Iz obiteljskog albuma, vl. Mirjana Rakijar | Fotografija lijevo: autor Max Randegger

Spomenivši manualni alat, moramo spomenuti bačvarski alat koji se čuva u Muzeju grada Trogira. U Etnografskoj zbirci, kao i u stalnom postavu ove zbirke nalaze se, među ostalim viola, bat, terafunda, šestilo, pila, makljica, čepnjak, utornjak, ... Sve navedene donosimo u najnovijem instagram plakatu na poveznici @trogirmuseum te vas pozivamo da više bačvarskog alata razgledajte u stalnom postavu Muzeja grada Trogira. Dobro došli!

 

 

| Pripremila: Maja Maljković Zelalija  
| Izvor fotografija: obiteljski album vl. Mirjane Rakijar

 

 

 Nadamo se da vam je treći dio Trogirskih bačvarskih priča bio jednako zanimljiv kao i prva dva  (koja, ukoliko ste ih možda propustili, možete pročitati OVDJE i OVDJE). Hvala što ćete ga podijeliti s prijateljima na društvenim mrežama:

 

Trogirske bačvarske priče, dio 2.: Korado Ostojić i Stjepan Ivačić

 

Potaknuti brojnim sjećanjima naših sugrađana u objavama na prijateljskoj nam Facebook grupi Trogir kroz povijest, odlučili smo ovu priču u nastavcima posvetiti trogirskim bačvarima. Drugi dio priče, posvećen Koradu Ostojiću i Stjepanu Ivačiću je pred vama... Nadamo se da će vam biti zanimljiv!

 

 

Tragom zapisa našeg sugrađanina dr. Fedora Sentinelle "O nekim obrtima u Trogiru - postojećim i izumrlim" (siječanj 2006.) koji glasi:

"Vinorodni kraj tražio je i mnogo bačava, pa je i bačvarstvo bilo dobro razvijeno. Ne samo da su trebale nove bačve, već je trebalo i stare, rasušene, popravljati. Stegnuti obruče, po koji promijeniti i pokoju dugu, očistiti striž.

Svakako trebam ovdje spomenuti g. Korada Ostojića "bačvarsku legendu", koji je imao svoku bačvarsku radnju u Ulici hrvatskih mučenika br. 4 (Fortin). Korado, veliki "trogirski Casanova", pripitomitelj vrana, čavki, gavrana, bio je dugo godina i glazbar trogirske Narodne glazbe. Oporučno je zatražio od svojih kolega glazbara da mu na sprovodu prigodom pogreba sviraju samo vesele valcere i polke. Čini mi se da su mu kolege glazbari ispunili želju...

Uz Korada je postojao još jedan bačvar na Čiovu, koji je imao bačvarski obrt. Zvao se Stipe Ivačić. No ni on nije više među živima.",

krenuli smo u istraživanje posljednjih trogirskih bačvara - Korada Ostojića, Stjepana Ivačića i Ive Rakijara. Dok su Korado Ostojić i Stjepan Ivačić glavna tema ovog, drugog dijela Trogirskih bačvarskih priča, o posljednjem trogirskom bačvaru - Ivi Rakijaru  više ćete moći saznati u sljedećem nastavku. Ovim putem zahvaljujemo njihovim obiteljima, posebno gđi. Mirjani Rakijar, gđi. Tončiki Ivačić i gđi. Katji Ostojić što su nam omogućile uvid u svoje obiteljske foto albume i arhive te nam fotografije i uspomene ustupile za objavu u okviru drugog i trećeg dijela Trogirskih bačvarskih priča.

 

 ~

 STJEPAN IVAČIĆ

 

Stjepan Ivačić imao je svoju bačvarsku radionicu na Čiovu. Njegova kći, Tončika ustupila nam je fotografiju svojeg oca pri radu:

Bačvar Stjepan Ivačić, Vickov

 

... kao i Obrtni list kojim Sresko načelstvo izdaje obrtno ovlaštenje za "tjeranje zanatlijskog obrta bačvara u Trogiru". Obrtni list izdan je Stjepanu Ivačiću Vickovu 5. 10. 1929. godine:

 

Obrtni list kojim se izdaje ovlaštenje za rad bačvaru Stjepanu Ivačiću

~

KORADO OSTOJIĆ

Pregledavajući sadržaj hemeroteke Muzeja grada Trogira i digitaliziranog arhiva Slobodne Dalmacije, primjetili smo da je Korado Ostojić bio česta i zanimljiva tema novinskih članaka - posebno zbog svoje ljubavi prema pticama i svojem talentu za njihovo dresiranje:

 

Slobodna Dalmacija, 21. 3. 1964.

 

Slobodna Dalmacija, 30. 3. 1966.

Slobodna Dalmacija, 28., 29. i 30. 11. 1967.

Slobodna Dalmacija, 27. 7. 1968.

Slobodna Dalmacija, 4. 2. 1974.

 

Prvi novinski spomen ovog trogirskog bačvara u dnevnom tisku bio je pak privatne prirode, a riječ je o obavijesti o vjenčanju Korada Ostojića i Milke Ljubice 24. 12. 1947. godine:

 

Njihova kći  Katja, za objavu unutar ovog članka nam je ustupila nekoliko fotografija i novinskih članaka iz obiteljske arhive. Donosimo ih u nastavku:

 

Bačvar Korado Ostojić pri radu

Bačvar Korado Ostojić pri radu ispred svoje radnje

Ispred bačvarske radnje Korada Ostojića na Fortinu

Nepoznata tiskovina, 3. 3. 1957.

Večernji list, 3. 3. 1977.

 Korado Ostojić bavio se bačvarstvom 59 godina, najprije u bačvarskoj radnji svojeg oca Jerolima, a potom, 50-ih godina 20. stoljeća otvara vlastitu radnju na istom mjestu koja je djelovala do 1980./1. godine, nakon čega bačvariju preuređuje u klub "Korado", rekla nam je Katja Ostojić.

 

Bačvarija Ostojić 1953. godine. | Lijevo sjedi Jerolim Ostojić, pored njega je sin Korado | fotografiju ustupila Katja Ostojić

 

 

 

 Nadamo se da vam je drugi dio Trogirskih bačvarskih priča bio jednako zanimljiv kao i prvi kojeg, ukoliko ste ga možda propustili, možete pročitati OVDJE. Glavni lik sljedećeg nastavka je Ivo Rakijar - posljednji trogirski bačvar... Nadamo se da ćete ostati uz nas i pratiti nas na blogu i Facebook stranicama Trogir Time Travel i Muzej grada Trogira

 

 

| Pripremila: Maja Maljković Zelalija  
| Izvori fotografija: obiteljski albumi Tončike Ivačić i Katje Ostojić
| Izvori članaka: hemeroteka Muzeja grada Trogira, digitalni arhiv Slobodne Dalmacije, obiteljska arhiva Katje Ostojić
| Literatura: Fedor Sentinella: Trogir iz mog pera

Trogirske bačvarske priče, dio 1.: 12 trogirskih bačvara s početka 20. stoljeća

 

Potaknuti brojnim sjećanjima naših sugrađana u objavama na prijateljskoj nam Facebook grupi Trogir kroz povijest, odlučili smo ovu priču u nastavcima posvetiti trogirskim bačvarima, s posebnim naglaskom na živopisnog bačvara Korada Ostojića za čiji su lik i djelo u najvećoj mjeri vezana sjećanja članova spomenute grupe. Prvi dio priče je pred vama... Nadamo se da će vam biti zanimljiv!

 

 

U popisu trgovačkih radnji i obrta u Općini Trogir pronašli smo podatke o registriranim bačvarskim radnjama i njihovim vlasnicima koji su počeli raditi do 1931. godine. 

Zapis o najranije registriranoj bačvarskoj radnji u 20. stoljeću u Trogiru datiran je 19. 10. 1903. godine, a vlasnik joj je bio Šimun Delalle. Sljedeće godine, 1904., u Trogiru su registrirani bačvari Josip Abaza (početak rada 2. 4. 1904.) te Jerolim Ostojić (početak rada 18. 5. 1904.). Upravo je bačvarija Jerolima Ostojića ona o kojoj smo uspjeli pronaći najviše fotodokumentacije, primjerice fotografiju nastalu u razdoblju od 1925. do 1939. godine njemačkog fotografa Paula W. Johna koja se čuva u Deutsche Fotothek na kojoj je vidljiv natpis "J OSTOIĆ BAČVE":

 

Fotograf: Paul W. John, snimljeno u razdoblju 1925. - 1939. | Izvor: Deutsche Fotothek

U Trogiru su početkom 20. stoljeća svoje bačvarske radnje registrirali i Vjekoslav Rubignoni 27. 7. 1908., Petar Marić 17. 12. 1909., Marko Vanjaka 19. 12. 1913., Blaž Novak 1. 7. 1921., Augustin Keržić [Karežić] 19. 12. 1924., Ljubomir Milovčić 10. 9. 1925., Vinko Pischiutli 8. 4. 1929., Stjepan Ivačić 5. 10. 1929. te Josip Marić 11. 12. 1930. Prema navedenom popisu možemo zaključiti da je početkom 20. stoljeća u Trogiru djelovalo 12 bačvarija.

U fundusu Muzeja grada Trogira, u Etnografskoj zbirci čuva se, među ostalim i bačvarski alat kojim se služio Augustin Karežić. Tako se u stalnom postavu među bačvarskim alatom može vidjeti primjerice njegova bačvarska blanja - klupa na nogama s oštricom.

Preuzeto iz Ida Jakšić i Ivana Vuković: Majka grbava, dica lipa, unučad ma´nita - o lozi, grožđu i vinu, Etnografski muzej Split

S vremenom su brojne bačvarije, kao uostalom i brojne kovačke, potkivačke, postolarske, klesarske, stolarske, ... radnje nažalost prestale s radom. Prema dostupnim podatcima i sjećanjima starijih sugrađana, dulje su djelovale samo bačvarske radnje Korada Ostojića, koji je nastavio posao svojeg oca Jerolima na Fortinu te radnja Stjepana Ivačića na Čiovu.

 

Preuzeto iz Ida Jakšić i Ivana Vuković: Majka grbava, dica lipa, unučad ma´nita - o lozi, grožđu i vinu, Etnografski muzej Split

 

 

Tako Fedor Sentinella navodi: "Svakako trebam ovdje spomenuti g. Korada Ostojića, "bačvarsku legendu, koji je imao svoju bačvarsku radnju u Ulici hrvatskih mučenika br 4. (Fortin). Korado, veliki "trogirski Casanova", pripitomitelj vrana, čavki, gavrana, bio je dugo godina i glazbar trogirske Narodne glazbe. Oporučno je zatražio od svojih kolega glazbara da mu na sprovodu prigodom pogreba sviraju samo vesele valcere i polke. Čini mi se da su mu kolege glazbari ispunili želju, pa su uz posmrtne marševe zasvirali i željeno. Uz Korada je postojao još jedan bačvar na Čiovu, a koji je imao bačvarski obrt. Zvao se Stipe Ivačić. No ni on više nije među živima."

 

 Bačvarska radnja legendarnog i živopisnog Korada Ostojića tema je sljedećeg nastavka Trogirskih bačvarskih priča, zato - ostanite s nama i pratite nas na Facebook stranicama Trogir Time Travel i Muzej grada Trogira

 

| Pripremila: Maja Maljković Zelalija  
| Izvori fotografija: Deutsche fotothek; Ida Jakšić i Ivana Vuković: Majka grbava, dica lipa, unučad ma´nita -
o lozi, grožđu i vinu, Etnografski muzej Split
| Literatura:  Marijan Čipčić: Društveno-političke prilike i gospodarstvo u Trogiru od 1918. do 1941. godine,
doktorski rad; Fedor Sentinella: Trogir iz mog pera

 

 

 

Nadamo se da vam je ova crtica iz trogirske povijesti bila toliko zanimljiva da ćete je podijeliti sa svojim prijateljima na društvenim mrežama: