TG kalendar | Povjesničar Pavao Andreis

 Smatra se da je povjesničar Pavao Andreis, sin Dominika i Katarine Vitturi, rođen oko 1610., umro (prije) 13. 8. 1686. godine. Živio je u Trogiru gdje je vršio brojne komunalne službe, od čega se kao posebno ugledna ističe služba operarija crkovinara stolne crkve. Njegovo je kapitalno djelo Povijest grada Trogira - Storia della città di Traù u kojemu piše povijest grada od osnutka do svojeg vremena - pretkraj Kandijskog rata. Također je napisao povijesno vrijedne spise Translazione di San Giovanni vescovo di Traù fatta li 4 Maggio l’anno 1681 i službeni spis Operaria (Kaptolska biblioteka u Trogiru) u kojem su zabilježeni podaci o uzdržavanju i opremi katedrale.

 

 

Danas, 338 godina nakon njegove smrti, prigodno donosimo zanimljiv popis crkvi koje navodi i opisuje u osmom dijelu svojeg djela Povijest grada Trogira - Storia della città di Traù.

U Malom polju Andreis nabraja preko dvadeset crkvi: sv. Ilije, sv. Vida, sv. Danijela, sv. Marije od Sviraca (Zvirača, Gospe od Sniga), sv. Marije od Konačvina, sv. Nikole od Ivernića (od Mula), sv. Mihovila od Ivernića (od Lavdira), sv. Petra (u polju Kaštela), sv. Marije od Brda kod Karbana (Gospe od Demunta), sv. Julijana, sv. Katarine, sv. Kuzme i Damjana, sv. Eustahija na brdu Carbanu, sv. Ivana Krstitelja na mjestu zvanom Bile Brige; sv. Margarite, sv. Stjepana, sv. Nikole, sv. Petra na Crvenoj zemlji (Ribola), sv. Stjepana nad Zgonom, sv. Jurja na Travarici, sv. Marije od Anđela (u staro vrijeme spojena s onom sv. Frane), sv. Barbara na Travarici za koju se smatra da ju je utemeljila Bitkula, sestra bl. Augustina Kažotića. Osim navedenih, u Malom polju "bile su u staro virjeme kapelica sv. Klementa na otočiću malo udaljenom od mlinova prema zapadu; kapelica sv. Lovre i sv. Ivana pod Karbanom, koje sada nisu ostavile nego srušene tragove..."

U samom gradu Andreis navodi katedralnu crkvu sv. Lovre, opatsku crkvu sv. Ivana Krstitelja, crkvu sv. Duha glasovitu po staroj bratovštini koja njome upravlja, crkvu sv. Martina (danas sv. Barbara), crkvu sv. Stjepana Prvomučenika zvanu Planiter, crkvu sv. Marije od Plokate, sv. Marije od Karmena, Svih svetih, sv. Sebastijana, sv. Roka, sv. Dominika, sv. Nikole, sv. Mihovila Arhanđela.

Na Čiovu, Andreis spominje kapelu na morskoj obali posvećenu Marijinu Očišćenju, sazidanu kao zavjet za glasovitu pobjedu Trogirana nad Splićanima (Gospe kraj Mora), crkvu sv. Andrije, sv. Ciprijana, sv. Jakova Apostola, sv. Tome Apostola, sv. Petra, sv. Teodora, sv. Mavra, sv. Nikole, sv. Jerolima, sv. Karla u selu Maraviću, u selu Okruku sv. Ivana Krstitelja, sv. Antuna u blizini ljetnikovca braće Racettini. Na Čiovu se, navodi Andreis nalaze Sveta Marija od sv. Lazara, sv. Marija od Drida i Sveti Križ kojima upravljaju fratri.

Koje sve crkve Andreis još spominje možete pročitati u Povijesti grada Trogira I, izdanju Književnog kruga Split iz 1977. godine...

Zavirite u unutrašnjost crkve sv. Duha na 123. obljetnicu njena stradavanja u požaru | TG kalendar

 

 Na trogirskoj rivi, na mjestu na kojem se od 1910. godine nalazi zgrada osnovne škole, nekoć se nalazila crkva sv. Duha. Crkva je izgorjela u požaru koji je buknuo na današnji dan prije 123 godine - 17. kolovoza 1898. godine u 17 sati. Izbio je u zvonarevoj kući te zahvatio crkvu, kuću De Micheli i skladište u kojemu su bili pohranjeni petrolej, ulje i buhač... 

 

"Građani Trogira nemoćno su promatrali kako u vatri nestaju brojne umjetnine, dragocjenosti i pisani dokumenti najbogatije trogirske crkve i istoimene bratovštine. Nemoćni da se suprotstave stihiji, načelnik Općine brzojavom se obraća tada već organiziranojn i dobro opremeljenoj vatrogasnoj česti DVD-a Split i traži njihovu pomoć jer je prijetila opasnost da vatra uništi sve zgrade na obali. Splitska vatrogasna četa ubrzo je stigla, požar je uz velike napore ugašen, a Općina Trogir javno se zahvalila. Obje zgrade potpuno su izgorjele, a s crkvom je izgorio i njezin srednjovjekovni namještaj, slike i stare isprave važne za povijest Trogira..." piše Marin Buble u monografiji Dobrovoljno vatrogasno društvo "Trogir" 1903 - 2013.

Iako smo ranije na društvenim mrežama i blogu spominjali ovaj nesretni događaj (vidi Iznimno zanimljiva i rijetka stara fotografija Trogira), povijesni izvori i arhivi kriju još brojne zanimljive fotografije i informacije o crkvi sv. Duha, uz koju su bila smještena istoimena gradska vrata. 

Najnovije "otkriće" koje je potaknulo pisanje novog nastavka TG kalendara je fotografija unutrašnjosti crkve sv. Duha koja je najvjerojatnije nastala u travnju 1909. godine, prije rušenja. Original se čuva u Arhivu Konzervatorskog odjela u Splitu:

 

 

 Više o crkvi sv. Duha, koji su njeni elementi sačuvani i gdje ih danas možete vidjeti, saznajte u nastavku!

Glavni ulaz u crkvu sv. Duha nalazio se na sjeveru, smješten na istoimenom trgu - Piazza denominata di San Spirito, kako je navedeno u Katastru iz 1830. godine. O kamenom okviru ulaza ukrašenom floralnim motivima koji se danas može vidjeti u Muzeju sakralne umjetnosti te kasetiranoj strehi, njezinom zabatu i škropionici čiji su ulomci izloženi u lapidariju Muzeja grada Trogira, svjedoče i sljedeće arhivske fotografije:

Crhva sv. Duha prije rušenja 1909. godine | Izvor fotografije: Muzej grada Trogira

 

Jeste li znali da se u Muzeju grada Trogira mogu vidjeti ovi kameni ulomci? A da je dio stalnog postava i tunika bratovštine sv. Duha? Ukoliko ih još niste vidjeli uživo, a željeli biste, možete to učiniti već danas! Radno vrijeme je navedeno OVDJE.

 

"Crkva, ustvari preinačena kuća, prislonjena s unutrašnje strane bedema, bila je jednobrodno zdanje. Na crkvi je stajao grb, valjda kao spomen na obitelj koja je poklonila kuću, s prikazom lava koji se propinje, s trima ružama i naznačenim nadnevkom od 2. lipnja 1328. godine (grb je uzidan u dvorištu Komunalne palače).  Ponad crkve, iznad hodnika na gradskim zidinama dizala se zvonara – preslica gotičkih stilskih obilježja, kakva se vidi na arhivskim fotografijama. Poznat je izgled kasnorenesansnoga glavnog portala na sjevernoj strani crkve, na Požarini. Imao je kamenu, kasetiranu strehu (motiv koji se ponavlja na ulazu u samostan sv. Nikole i na vratima samostanske crkve sv. Križa na Čiovu). Okviri su ukrašeni floralnim motivima... 

 

 

... Crkva je 1755. godine, kako je zabilježio Marko Perojević u vizitaciji biskupa Didaka Manole, doživjela radikalnu preinaku. Majstor Ivan Bakiula (Bacchiula), pokojnog Blaža, član bratovštine, neko vrijeme i župan, poduzeo je niz radova, tako je crkva dobila uobičajene barokne polukružne otvore od kojih je jedan, u sredini crkve, otvoren na južnoj strani probijanjem bedema, dozvolom kneza Lazzara Ferra (1753. -1757.).  Prislonjena na bedeme, slično kao i samostanska crkva sv. Nikole, crkva nije imala otvora prema jugu, na strani rive, već više prozora na istočnoj i sjevernoj strani. Kada su se već umanjile bojazni od ratova, probijanjem bedema otvorena su i južna vrata. Bila su sasvim jednostavnog, pravokutnog oblika, a ponad njih smjestio se sunčani sat, kako se vidi na arhivskoj fotografiji.", piše Ivo Babić u  knjizi Trogir Grad i spomenici.

Nadamo se da vam je ovo putovanje kroz vrijeme bilo zanimljivo! HVALA što ćete podijeliti ovaj sadržaj s prijateljima na društvenim mrežama.

Izvori fotografija:
Arhiv Konzervatorskog odjela u Splitu,
Muzej grada Trogira
Literatura:
Babić, Ivo: Trogir Grad i spomenici,
Buble, Marin: Dobrovoljno vatrogasno društvo "Trogir" 1903 - 2013.
Priprema:
Maja Maljković Zelalija

Barbarina titularna trogirska gomilica

Vjerovat ćemo pučkoj vremenskoj prognozi, jer nam baš odgovara da sljedećih 40 dana bude vedro (i veselo)! 

Jeste li znali za tu meterološku zakonitost koja kaže 

"KAKVO VRIJEME NA SV. BARBARU TAKVO 40 DANA."?

A jeste li znali da Trogir uz sv. Barbaru, koja se slavi danas, 4. prosinca, ne veže samo crkva, već da su njenim imenom (na)zvane trogirske solane i utvrda?! 

Naime, na spoju gradskih zidina i predgrađa u Pasikama (sagrađena od kamena treći put porušenog franjevačkog samostana Gospe od Anđela na Travarici) nalazila se UTVRDA SV. BARBARE. Zidovi utvrde i danas dijelom postoje! Nekoć je bastion ispunjen zemljom bio vrt, sve dok u drugoj polovini 20. stoljeća nad njim nije podignuta stambena zgrada. Pitate li se možda gdje se utvrda skrila, odgovor ćete pronaći na prikazu:

Glavne trogirske SOLANE SV. BARBARE nalazile su se na kopnu, preko Foše, u blizini nekadašnje crkve posvećene ovoj svetici, porušene 1647. godine u strahu od turske opasnosti.

Možda malo manje poznate veze Trogira i sv. Barbare spomenuli smo prve. No, bila bi prava šteta ovim putem ne spomenuti da je nekadašnja crkva sv. Lava (Leona) mijenjala titulare te je u određenom trenutku bila crkva sv. Barbare. Ako se možda ne možete prisjetiti gdje se ona nalazila, podsjetnik je u nastavku:

Interesantna je informacija da crkva sv. Lava nije bila samo i crkva sv. Barbare, već da se spominje kao crkva sv. Nikole od Vrata mosta, odnosno sv. Nikole pokraj Gradskih vrata. To ne iznenađuje ako znamo podatak da su se u crkvi nalazila dva oltara - jedan posvećen sv. Nikoli, a jedan sv. Barbari.

 

Upravo je taj oltar zaslužan za ime današnje crkve sv. Barbare. Naime, kada je u 17. stoljeću iz crkve sv. Lava prenesen oltar sv. Barbare u crkvu sv. Martina, ova crkva iz postaje sv. Barbara... O njoj i o prikazima sv. Barbare u trogirskoj slikarskoj baštini više informacija možete pronaći u online publikaciji "Jesenski škafetini Muzeja grada Trogira".

Unutrašnjost crkve sv. Barbare, fotografija iz 80-ih godina 20. stoljeća

Svim Barbarama koje nas čitaju želimo sretan imendan!

Ukoliko vam se svidio naš post s povodom, bilo bi nam 

drago da ga podijelite na društvenim mrežama.