Prvi trogirski hipi Aleks, Mare - tajnica u općini, pametnija od svih
gradonačelnika koji su se izmijenili, Domeniko Nesrića, Lule, nabildani
delikvent Mili Gulišija, Lini Pere prozvani Clarence, baba Luce, teta
Roza "arbajterica", milicajac Mile, Mali Kuzma zvani Čvičarska, mesar
Buzde, tri kontese, Ludi Mate - jedan od pionira taksiranja u Trogiru,
Cure, šjora Marijači, kralj trogirskih galebova Ant(oin)e, ... samo su
neki od likova isprepletenih u Obali maršala Tita, knjizi koja je, kako piše Damir Pilić u današnjoj
Slobodnoj "sadržajno i tematski bliska Smojinom "Malom" i "Velikom
mistu", kao i Fellinijevom "Amarcordu", i koja "upisuje grad
Trogir na mapu onih toponima koji su dobili uvjerljivo svjedočanstvo o
svom mediteranskom duhu".
Zavirili smo u knjigu i preuzimanjem nekoliko zanimljivih ulomaka odlučili vas nagovoriti da dođete na predstavljanje knjige, da je sami poželite pročitati, ali i da sve zapisane zgode i nezgode proširite svojim vlastitim sjećanjima...
Lini Pere, zvani Clarence, te je zime "dok je bezvoljno prebirao po pustoj Batariji, u jednom rascjepu na Marmontovom spomeniku pronašao, vjerojatno još ljetos tko zna kako zaboravljenu, stiješnjenu kutiju Kenta, u čijoj je foliji bilo utaknuto 200 maraka! Valjda je neki Nijemac tamo ugurao novce da ih zaštiti prije kupanja, a poslije tko zna kako na tu kutiju zaboravio ili više nije mogao pronaći sklonište. Kako bilo da bilo, nekom se božjom providnošću Clarence jednog hladnog zimskog sutona sagnuo i iz nepoznatog razloga iščeprkao njemu još nepoznat sadržaj koji ga je potom raspametio: "Ko da mi je neki glas govorija, Pere pogledaj tamo" - znao je prepričavati taj događaj po sto puta. Bio je toliko sretan da nije znao ni bi li to nekome kazao: velik je to novac pa bolje da šuti... Ali jezik ga je svrbio da to ispriča prvom kojeg sretne, pa je tako i bilo... već do Dnevnika svi su znali za Clarenceov dobitak. Pošto Clarence nije bio nešto radišan, ovaj mu je Božji dar otvorio nove životne perspektive i samo učvrstio stavove o radu, pa od tada sve polaže u puku sreću: stalno zagleda u sve rascjepe ne bi li pronašao još kakav zamotuljak s puno novaca... Nadao se da će netko izgubiti novčanik. Zato je bio izvan sebe kada je mali Leo pronašao izgubljeni novčanik nekog Poljaka s tri tisuće maraka i odnio ga miliciji, a onda je o Leu pisala Arena i dala mu nagradu za podvig godine. Clarence je žmirkao svojim štraločavim očima i molio Boga za još jedno takvo čudo, jer on neće bit ´taki glupi cukun, ka ti mali imbecil, da vrati novce, jer šta stranac nije pazija.´"
 |
| Foto: Nenad Gattin, 1969. | Muzej grada Trogira |
"Kada sam u školskom udžbeniku iz prirode i društva imao zadatak da u okvirić upišem što piše u mom parku, ja sam, kao i većina mojih školskih kolega napisao "Herojskim sinovima grada Trogira palima u NOR-u", jer je to bio jedini natpis u mom parku, na spomeniku palim borcima. Naša se učiteljica Dinka prvo iznenadila, zatim rastužila pa se počela smijati, ali nikome nije dala minus i kazala nam da u parkovima obično piše "Ne gazi travu"."
 |
| Izvor: Muzej grada Trogira |
"Drug Tito se uputio prema kuli Kamerlengo gdje mu je pripremljena marenda - mlada vlaška janjetina. Pomno se danima birala janjad u odabranim stadima po Dogradama, Ljubitovici i Boraji, s kojom je isto bilo skandala. Odabir je pao na stado lukavog Cure iz Boraje koji je, kad su došli trogirski općinari u službenom zelenom Peugeotu tražiti za Tita janjetinu, kazao: "Ako je za Tita onda evo mukte! Neću valjda Titi naplatit!" Dogovor je brzo pao. Odvezeno je desetak Curinih janjića... No, kad je Tito otišao, Cure se uputio u općinu za novcima. Otamo su ga brzo otpravili je, kazala je Marta, šefica financijskoga, da ništa ne zna o tome. Dolazio je Cure još dva puta, kara se s njima: "Vi ćete meni blago satrt, izist, a ja da plaćan! Ko je to vidija!..." Palo je puno beštimi... U žaru borbe su se Cure, tajnik općine Zvone i šofer Jerić, koji je bio poklopac svakoj općinskoj svađi i skandalu, zajapurili, radili "žmorfije" pa poslali kvragu državu i tko ju je stvorio, a u jednom trenutku i Tita, točno ispod njegove crno-bijele fotografije. - Jebenti Iruda i tebi i Titi, zapela ti janjetina u grlu, dabogda. Udavija se. Meneka si naša zajebavat, - bjesnio je stari, prkosni Cure. - I ti i Tito mi morete puvat, - sav crven u licu vikao je Zvone, a da nitko od prisutnih nije primjetio taj neprikladan termin...
Ali nije Cure mulac. Vratio se on, ponovo, s pojačanjem, za koji dan...
...Malo je falilo da polete šake... - Pa reka si da je mukte kad je za druga Tita! - vikao je mladi sekretar. - Je, za Tita je mukte! Za Maršala! Šta san reka nisan poreka. Nisam pizda. Ali nije bome za vas! Asti, vi bi jili na račun Tite, pa bi i vi mukte. Nemere tute bit tako, ... Titi u redu! A koliko je Maršal poija, pa nije više od jednog janjca! ..."
 |
| iz hemeroteke Muzeja grada Trogira |
Kada je Juri iz Pasika, mladiću s najdužom kosom u Trogiru, uručen poziv za Ulcinj, cijeli je grad bio uzbuđen, a posebno trogirski brijači. Ošišati Juru bilo je pitanje obrtničke, cehovske časti. Toliku kosu nisu imale ni neke ženske u gradu. Kad bi Jure raspustio svoju kosu, koju je doduše prao rjeđe nego svoje izblijedjele Rifle koje je stalno nosio, babe bi se križale, cure bi zavidile, stari ljudi bi se snebivali, a mi maštali o tako dugoj kosi, tapšali ga i govorili da je isti Robert Plant...
Emisari brijača pohodili su Jurinog oca i mater nudeći svoje usluge: "Ošišaćega, biće ka nov!", a onda, dan-dva prije nego će se uputit na odsluženje, Jure je iz kuće izašao blijed i zahrvavljenih očiju. Bio je na pola puta između samoubojstva i bijega preko granice. No bilo je jasno - ide se šišati. Glas o tome pronio se gradom poput munje. Pola je popodnevne smjene škole Ivo Guina "picalo" skupa s podvornikom Kirnjom, pa su se satovi odužili jer nije imao tko zvoniti kraj sata, a nekoliko nastavnika se prošetalo da vidi to čudo jer su se godinama tukli s Jurom oko dužine, ali i čistoće kose. Jure je šutke, kao posrani golub, tjeskoban i čeznutljiv u svojoj patnji, prolazio gradom dok mu je vjetar nosio raspuštenu i svježu kosu, koju su mu netom oprale mlađe sestre. Trogirski su rokeri bili potreseni, stari partizani ironično pokazivali motima škare i radili "caka-caka", nekoliko je utučenih cura pustilo suzu, a mladići koju su nedavno odslužili vojsku, suosjećajno mu slali riječi utjehe...
Na kraju se zaustavio pred Rajkovom brijačnicom. Izabrao je baš njega, na bijes Zulima i ostalih brijača. Kad je Jure stupio u brijačnicu nastao je muk... Toliko se ljudi natiskalo u radnju da je Rajko jedva imao mjesta za rad... Jure se nije šišao skoro četiri-pet godina, možda i koju godinu više, od onog dana kad je čuo i vidio svoje omiljene The Mamas and the Papas! A sada je zbog glupe vojske i obrane samoupravne domovine, koju mu se uopće nije branilo, trebalo uništiti sve godine truda..."
 |
| Izvor fotografija: ebay, AP |
"Za njih se pričalo da su sa svojim bogatim ocem bili među rijetkima koji su pozdravili zagodnetng engleskog kralja Edwarda VIII koji je 24. kolovoza 1936., ni osam mjeseci nakon što je u siječnju postao kralj najvećeg svjetskog imperija i svega četiri mjeseca prije nego će se odreći prijestolja, u pratnji tajanstvene lady Wallis Simpson "ariva" na svojoj stometarskoj jahti The Nahlin u Trogur. Taj boravak na Jadranu bio je zlokoban za britanski Imperij. Zbunjeni i zgođušni engleski kralj i prpošna i nasmijana američka raspuštenica tada su, kažu legende, upravo s te mlađahne tri nasmijane, pristojne i staromodno ali besprijekorno odjevene kontese popili kavu na središnjoj gradskoj pijaci, kod katedrale svetog Ivana. One obučene kako i priliči kad susretneš neočekivani kraljevski par iz bajke, a oni opušteno i sportski, kralj s lulom u gubici i fotoaparatom u ruci. Navodno je uštogljene kontese, koje su vrlo često uvijek uz naklon bojažljivo izgovarale s razvučenim mekim trogirskim naglaskom "Your Majesty", tadašnji kralj i uslikao, veselo uzvikujući "Cheese!", dok je Wallis širokog osmijeha srdačno dobacila, kažu, "Oh, Eddie"."
"Svaka je uspomena vrijedna onoliko koliko se netko drugi, dalek i
nepoznat u njoj pronašao, u njoj prepoznao situacije, odnose i osobe
koje odmah spontano počinje razrađivati i dograđivati vlastitim
uspomenama, vlastitim iskustvom", piše Ivo Žanić u pogovoru. Sigurni smo da ćete dolaskom na predstavljanje knjige Obala maršala Tita čuti,
pronaći, prepoznati situacije, odnose i živopisne trogirske likove i
spontano ih početi dograđivati vlastitim uspomenama... - Ne zaboravite - Galerija Cate Dujšin Ribar, srijeda, 10. travnja 2019. u 19:00 sati!
I...
"neka ništa ne brinu oni koji nisu odrasli ni na mjestu ni u vremenima na kojima je to obavio Vlado; u knjizi je sve taman i za njih...".
Nadamo se da ćete svoje uspomene podijeliti s nama u komentarima na
Facebook stranici,
kao i da ćete, ukoliko vam se svidio, podijeliti ovaj post na društvenim mrežama:
