Povratak u Trogir 1989.

Aga Khan Visual Archive knjižnice Massachusettskog instituta za tehnologiju čuva 20-ak fotogafija nastalih u Trogiru 1989. godine. Koliko samo 28 godina znači u izgledu grada, pogledajte na sljedećim fotografijama:

I za kraj, odnosno "The End" - The End na fotografiji iz 1991. godine

Sviđaju vam se ove fotografije?

Podijelite ih s prijateljima! :)

Sveti (moj) Ante!

Danas se obilježava blagdan sv. Ante, idealan dan da se prisjetimo nekoliko zanimljivosti vezanih uz franjevački samostan sv. Ante na Dridu na Čiovu, ali i da vas ekskluzivno odvedemo i u pećinu Bilosoja koja se prostire ispod samostana...

iz mape Ć. M. Ivekovića | Muzej grada Trogira

Jeste li znali da... 

... je franjevački samostan Male braće na Dridu utemeljio fra Nikola Trogiranin, a da je utemeljenje dozvolio papa Eugen IV. bulom “Dobrostivost Svete stolice” 18. lipnja 1432.  - dakle prije 585. godina!?

... su se franjevci prije 580 godina - 1437. morali privremeno povući iz samostana s Čiova jer je tamo bila karantena za zaražene kugom?

... se samostansko ime mijenjalo  tijekom stoljeća više puta?  U vrijeme osnutka bio je pod zaštitom sv. Antuna Opata i sv. Marije Magdalene. Kad je 1500. godine zbog opasnosti od Turaka s Drida kod Marine u ovaj samostan  preseljena štovana čudotvorna slika Gospa od Milosti, crkva je nazvana Gospa od Milosti. Glavna svetkovina bila je na Veliku Gospu, pa su crkva i samostan dobili naslov Gospa od uznesenja (ili Uznesenja Marijina), kako se službeno zove i danas. Međutim, narod od starine pamti ovaj lokalitet kao sv. Antuna, fratri su širlil kult sv. Ante Padovanskog pa se u Trogiru i okolici ova crkva i samostan prepoznaju pod naslovom Sv. Ante, a glavna svetkovina se slavi 13. lipnja.

... su dolaskom Francuza 1806. fratri morali ustupiti samostan vojsci, pa su do 1809. bili u gostima kod dominikanaca u gradu?

... je 29. prosinca 1948. samostan zapaljen i uništen gotovo do temelja, ali se u spašenoj crkvi i dalje održavalo svetkovanje 13. lipnja?

... da je samostan ponovno otvoren 1970. godine?

... da je u okviru samostana pećina Bilosoj, uz koju je vezana legenda da se proteže sve do Arbanije?

... da je pećinu prvi spomenuo P. Andreis u djelu „Storia della citta di Trau...“  početkom 20. stoljeća gdje navodi  „...u pećini pod samostanom zvanoj Bilosoj nalazio se oltar posvećen sv. Mariji Magdaleni...“

Kad smo već spomenuli ovu zanimljivu pećinu...  slijedi nekoliko zanimljivosti popraćenih jednako tako zanimljivim fotografijama nastalima 2016. godine prilikom zaštitnog arheološkog istraživanja unutar pećine Bilosoja ispod Samostana sv. Ante na Dridu:

Hodnik kojim se prolazi pri ulazu u pećinu vodi u prvu dvoranu površine 32 m² kojoj je maksimalna visina 5,7 m.

Iz prve se dvorane uskim prirodnim prolazom dolazi u drugu - monumentalnu središnju dvoranu površine oko 107 m² visine oko 6 m! Na središnjem dijelu stropa ove dvorane može se vidjeti otvor za zahvaćanje vode. U ovoj se dvorani nalaze i dva povezana bunara...

 

Treća dvorana pećine površine je oko 60 m², a u nju vodi stepenište:

Izvor informacija:

Grupa autora, Zbornik Župa sv. Jakova, 2006.

Katavić, Vedran: Izvještaj o zaštitnom arheološkom istraživanju unutar pećine Bilosoja ispod samostana sv. Ante na prostoru Drida na Čiovu, 2016.

Kako ti je ime?

Što radi GOYA u trogirskim matičnim knjigama?

Gdje je JURA? (U trogirskim matičnim knjigama iz 16. stoljeća.)

"IRUDICE, dolazi doma!", vjerojatno je odzvanjalo trogirskim ulicama prije pet stotina godina...

A kako je tebi/vama ime?

Spominje li se baš tvoje/vaše ime u trogirskim matičnim knjigama iz 16. i 17. stoljeća -

provjeri/te u nastavku!

Trav citta'nella Dalmatia vicino a Spalato posto sopra il mare Adriatico, 16. stoljeće

Posebnost je trogirskih matičnih knjiga da su se sve do kraja 17. stoljeća u njih osobna imena upisivala onako kako ih je narod izgovarao, ali talijanskim pravopisom - što nije uobičajeno u matičnim knjigama drugih dalmatinskih gradova. Pretpostavlja se da je to zato što su svećenici koji su služili u Trogiru i vodili knjige bili mahom domaći ljudi... 

Pa da krenemo (abecednim) redom - evo koja su imena zapisana u onodobnim matičnim knjigama:

Ime ANA javlja se kao ANICA (Aniza), ANKA kao Ancha i Hanca, ANJA kao Agnia i Hagnia, a spominju se ANTICA (Antiza) i ARLICA (Arliza).

Ime BARTUL javlja se kao BARE, BARTIĆ (Bartich) i BARTUL, a kao ženska inačica javlja se BARICA (Barizza). Česta imena su BOGDAN, BOŽAN (Boxan, Bosan), BOŽE, BOŽO i BOŠKO (Boxe, Boxo, Boso, Bosco) te žensko ime BULICA (Bulizza) i BUNAVA.

Nevenka Bezić-Božanić je pri istraživanju matičnih knjiga otkrila i da je vrlo često ime CVITAN (Cuitanm, Zuitan), odnosno ženski oblik navedenog imena - CVITA (Cuita).

Javljaju se ime DANICA (Danizza), DOMINIK kao DOMINKO (Dominco) i ženska verzija DOMICA (Domiza), a vrlo često ime je DOBRA i DOBRICA (Dobriza). Ime DRAGA također je često, a javlja se u oblicima DRAGA, DRAGNA, DRAGANA, DRAŽANA, DRAŽICA, DRAŽUNA, DRAZUŠA (Draxana, Draxizza, Drasiza, Drazica, Drazuna, Drazussa).

Od muškog imena FRANE, oblikovana su ženska imena FRANICA i FRANUŠA (Franica i Franussa), ime GRGO zabilježeno je kao GARGO (Ghargho), a često muško ime bilo je GRUBIŠA, kao i ženska GRUBA i GOJA (Goya).

Ime ILIJA, zapisano kao Jligia i Hillia više puta javlja se kao ILINA, a spominje se i žensko ime ILIRIKA (Illiricha) te IRUDICA (Irudizza), dok se IVAN - jedno od najčešće spominjanih imena - u trogirskim matičnim knjigama nalazi u niz oblika: IVANKO, IVAT, IVULA, IVANICA, IVKA, JOVANA, ŽUVICA (Ivanco, Iuat, Iuula, Iuaniza, Ifcha, Iuca, Jouana, Xuuiza).

Jako je popularno bilo ime JURAJ u oblicima JURAC, JURIN, JURIŠA, JURO, JURIĆ (Iuraz, Giurin, Iurissa, Giuro, Iurich) te žensko ime JURA (Giura). Zabilježeno je i ime JANKO (Ianco), a od muškog JAKOV oblikovana su imena JAKINA i JAKOVICA (Jachina, Jacouiza), od JEROLIM nastale su JERICA i JERKA (Ierizza, Jercha, Jerca). Ime JELENA zabilježeno je kao JELINA (Ellina, Gellina i Ielina).

U matičnim knjigama pronađena su ženska imena KATICA, KATE, KATENA, KATA, KATUŠA (Catiza, Chathe, Chatenna, Chata, Catussa) kao i KLARICA (Clarizza).

Spominju se i LENA, LJILJANA (Gliggliana), LJUBE  te LJUBICA (Gliubizza), kao i muško ime LJUBEN (Gliuben).

Popularna imena koja počinju slovom M bila su MANDALINA i MANDE, kao oblici imena MAGDALENA, odnosno MARGITA (Marghita) kao oblik imena MARGARITA. Često ime bilo je MARIN, odnosno ženske verzije MARINA i MARISLAVA. MARIJA se javlja u raznim oblicima - kao MARE, MARICA (Marizza), MARUNA, MARUNICA, MARULA, MARUŠKA (Maruscha), MARA (Marra). MATE se javlja kao MATAS, MATIŠA (Matissa) i MATIJAŠ (Matias), odnosno kao MATIJA, MATICA i MATISKA (Mathia, Mattiza, Mattischa). Od imena MIHOVIL najčešći je oblik MIHALJ, a spominju se i imena MILIJA, MILIĆ, MILANKO, MILIVOJ, MILOŠ, MILOJE i MILOVAC te MITAR, MIROSLAV, MILICA i MIRA.

Prema muškom NIKOLA, u trogirskim se matičnim knjigama javlja žensko ime NIKICA (Nichiza), a često je i muško ime OSTOJA (Ostoya, Ostogia). S početnim slovom P, popularna su bila imena PAVELA, PAVEŠA, PEKOTA, PERVIŠA, PLAVČA te ženska PAVICA, PAVULINA, PULINA, PERINA, PETRICA, PITRICA, PERUKA, PETRA, PERKA i PELINA.

Često je muško ime RADOJE, koje se javlja kao RADIN, RADO, RADOSAV i RADOŠ (Radoss), dok se kao ženska spominju RADE, RADA i RADOSLAVA. Spominje se i RUŽICA (Rusa, Ruxizza), kao i RUDE i RUDIN.

Često je žensko ime SLAVA koje se javlja u obliku SLAVICA (Slauizza, Slafiza), odnosno muško SLAVIĆ (Slavich). Javljaju se i imena SMOLJKA, STANA i STANIČICA te STOJKA. Od muških imena javljaju se STIPAN i STIPIĆ te SVIETIN.

Od muškog TADIJA oblikovano je ime TADICA (Tadizza), a od TOMO oblikovano je ime TOMA (Thoma), odnosno žensko TOMICA (Thomizza).

Zabilježena su imena URŠA (Urssa), VESELICA (Ueselizza), VINKO se bilježio kao VISKO. Česta muška imena na V bila su VUJICA, VUKELJA, VULETA, VIDO te ženska inačica VIDOSLAVA (prema VID). Prema imenu VUK oblikovalo se VUSKO, VUKO, VUKAŠA te žensko ime VUKANA.

ZORICA, ZUBRA, ŽARKA i ŽIVA završavaju naš popis najčešćih trogirskih imena tijekom 16. stoljeća...

Coronelli, Vincenzo Maria: Trogir, 1689. | Izvor: gallica.bnf.fr

Posljednjih godina 17. i u 18. stoljeću bilo je pokušaja "odnarodnjivanja" stanovništva te matične knjige rođenih, vjenčanih i umrlih više nisu upotrebljavale hrvatski oblik imena, već su se imena pisala u talijanskom izvornom obliku (npr. MARIA, ANNA, GIOVANNI, ...), da bi se 70-ih godina 19. stoljeća ponovno počela pojavljivati narodna imena kao što su LJUBOMIR, CVITKO, NEDJELJKO, MILIVOJ, STANKO, ZVONIMIR, CVITA, DANICA, ZORA, MATUŠA, RUŽICA, ...

I još jedna zanimljivost za kraj:

Nosite li možda ime Bogdan, Boško, Katena, Dominče, Dominka, Dobra, Dobroslava, Draga, Dragana, Dragna, Gruba, Grubiša, Jakovica, Jurka, Ivanče, Ljuba, Ljubica, Mara, Marislava, Matiška, Milica, Miloš, Milobrat, Mira, Miroslava, Radovan, Radoslav, Perica, Perka, Pavica... bit će vam drago znati da se ta imena spominju u najstarijim trogirskim pisanim izvorima iz 13. stoljeća! 

*pripremljeno prema članku "Prilog poznavanju ličnih imena trogirskog stanovništva u 16. i 17. stoljeću" autorice Nevenke Bezić-Božanić

Mislite da je ovaj post zanimljiv?

Podijelite ga! :)

Dobrodošli u Trogir!

Dobrodošli/Welcome/Willkommen/Bienvenido/Benvenuti/Bienvenue/
 Witajcie/Vítejte/Velkommen/...!

...s istoka, iz smjera Splita (i nekih prošlih vremena!) u šest slika:

:)

Izvori fotografija: Muzej grada Trogira, Bildarchiv Austria, delcampe.net, ebay.com.

Što se važno dogodilo Trogiru prije točno 910 godina?

Napisali bismo u uvodu - dogodilo se na današnji dan, no kasnimo jedan dan!

Dakle, znate li što se dogodilo Trogiru na jučerašnji dan, prije točno 910 godina?

Odgovor donosimo u nastavku:

Hrvatsko-ugraski kralj Koloman (izvor: wikipedia) |  Sveti Ivan Trogirski (izvor: Muzej grada Trogira)

25. svibnja 1107. godine hrvatsko-ugarski kralj Koloman dodijelio je povlastice trogirskoj komuni. Ova je kraljevska diploma, poznatija kao TROGIRSKA DIPLOMA, sadržavala odredbe koje su trogirskoj komuni osigurale značajnu političku autonomiju. Kralj je Trogiranima obećao »čvrsti mir« (firmam pacem) i kraljevsku zaštitu - on i njegova vojska više neće napadati grad nego će ga štititi od napadaja izvana, posebno s morske strane; oslobodio je komunu plaćanja tributa mira; dopustio je svećenstvu i građanima pravo izbora biskupa i gradskoga kneza te im je dodijelio pravo služiti se starim komunalnim običajnim pravom. Također, odredio je da se u gradu ne može nastaniti ni jedan Ugrin ili drugi stranac bez dopuštenja komunalnih vlasti...

Mislite li da je ova informacija vrijedna znanja - podijelite je s prijateljima!

:)

"Di si lave?"

Znate li čega je bilo, prema danas dostupnim podatcima, ukupno 13 na različitim građevinama u Trogiru? Znate li tko su Stjepan Ćalija (?), Filip Ercegović, Ivo Madiraca, Ivo Hrabar, Vicko Luić i Vladimir Šunto? Za tzv. trogirski incident sigurno znate... No u svakom slučaju, trebali biste razgledati zanimljive fotografije koje slijede, kao i pročitati kratki, ali informativni tekst - možda naučite nešto novo...

Mletački lavovi - spomenici krilatog lava sv. Marka predstavljaju državni simbol, svojevrstan grb Mletačke Republike, pod čijom se upravom Trogir nalazio od 1420. do 1797. godine. Kao simbol podložnosti grada Veneciji, ali i njezine zaštitničke uloge i jedinstva Republike, lavovi su obilježavali javni prostor u svim gradovima koji su se nalazili pod njezinom upravom.

 

iz Alberto Rizzi: I leoni di Venezia in Dalmazia, 2005.

iz Kurt Hielscher: Jugoslavien, 1926.

iz Alberto Rizzi: I leoni di Venezia in Dalmazia, 2005.

Prema danas dostupnim podatcima, u Trogiru je ih je bilo 13. Obilježavali su sjeverna i južna gradska vrata, gradske fortifikacije (kulu sv. Marka, kaštel Kamerlengo i kuću gradske straže kod kule sv. Nikole uz južna gradska vrata) te javne građevine i spomenike na glavnom gradskom trgu (Komunalna palača, Gradska loža i spomen-stup na Cimatoriju). Arhivske fotografije i crteži potvrđuju postojanje lavova i na nekadašnjem štandarcu na trgu te na pročelju zgrade Zdravstvenog ureda koja se do 1910. nalazila na rivi. Pronalazak još jednog lava prilikom građevinskih radova na rekonstrukciji sjeverne obale otoka 2005. godine te ulomci lava s nepoznate lokacije koji se čuva u Muzeju grada Trogira, ukazuju da je takvih spomenika bilo zasigurno i više.

iz Ćiril Metod Iveković: Mapa fotografija iz Dalmacije: Trogir | Muzej grada Trogira

iz Alberto Rizzi: I leoni di Venezia in Dalmazia, 2005.

iz Alberto Rizzi: I leoni di Venezia in Dalmazia, 2005.

Iako u osnovi državni simboli, pojedini su spomenici imali značajnu umjetničku vrijednost. Najznačajniji je spomenik svakako lav sv. Marka koji se nalazio na reljefnom retablu Pravde (1471.) iznad sudačkog stola u Gradskoj loži na trgu, čiji su autori kipari Nikola Firentinac i Andrija Aleši. Monumentalna skulptura lava u prirodnoj veličini izrađena u visokom reljefu - djelo samog Firentinca - dominirala je ovim, prema ocjenama povjesničara umjetnosti, "najvećim i najmonumentalnijim profanim javnim spomenikom na istočnoj obali Jadrana u 15. stoljeću", ujedno i "najmonumentalnijim simbolom Mletačke Republike na Jadranu", koji je kao takav poslužio kao predložak za izradu brojnim kasnijim spomenicima na našoj obali, ali i šire.

iz Alberto Rizzi: I leoni di Venezia in Dalmazia, 2005.

s korice knjige: Alberto Rizzi: I leoni di Venezia in Dalmazia, 2005.

ulomak fotografije Josefa Wlhaa | preslik, Muzej grada Trogira

Sudbina trogirskih lavova zapečaćena je 135 godina nakon prestanka postojanja Mletačke Republike, u noći s 1. na 2. prosinca 1932. godine, kada ih je razbijeno, a potom i uklonjeno ukupno osam, uključujući i Firentinčevog lava. Počinitelji - "šest omladinaca: Stjepan Ćalija, Filip Ercegović, Ivo Madiraca, Ivo Hrabar, Vicko Luić i Vladimir Šunto" su se sami predali 23. prosinca, uz opširnu izjavu o razlozima svoje akcije. Naime, tzv. trogirski incident bio je jedan u nizu incidenata potaknutih talijanskom iredentističkom politikom koji su tijekom 1932. godine jugoslavensko-talijanske odnose doveli na rub izbijanja ratnog sukoba.

iz Novo doba, 24. 12. 1932., str. 43.

Talijanski iredentisti još od kraja 19. stoljeća ističu nekadašnju pripadnost najvećeg dijela istočnojadranske obale Veneciji, odnosno zajedničku prošlost Talijana u granicama nove talijanske države i Talijana na teritoriju pod vlašću Austrije. U ovom kontekstu, iza 1. svjetskog rata, simboli nekadašnje Mletačke Republike postaju neželjeni simboli Italije i talijanstva, odnosno iredentističke politike i propagande te pretenzija za prisvajanjem - "oslobađanjem" Dalmacije.

iz Ezio Maria Gray: La Dalmazia, 1942.

Talijanskom okupacijom istočne obale Jadrana 1941. godine, trogirski lavovi ponovno dolaze u prvi plan. Ubrzo nakon ulaska u grad, vojnici su u kaštelu Kamerlengo iskopali lava koji je stajao na pročelju kapele sv. Marka. Talijanska je uprava planirala obnovu svih uništenih lavova pa je na pročelju Komunalne palače na mjestu starog postavljen novi. U otvorenoj knjizi obnovljenog lava iz lože uz stari je natpis "Iniusti punientur et semen impiorum peribit" ("Nepravednici će biti kažnjeni i sjeme bezbožnika izginut će") trebao biti uklesan i novi - u prijevodu: "Zločinci su kažnjeni i njihovo je sjeme izginulo". Usporedno s planovima obnove, teklo je i sustavno uklanjanje spomenika trogirskoj povijesti (primjerice spomenik banu Berislaviću i spomen-ploča sa spomenom hrvatskog imena). Isticanje venecijanske prošlosti i karaktera Dalmacije i planovi obnove lavova te uklanjanje spomenika hrvatske povijesti  bili su dio talijanske državne politike koja je trebala pokazati navodni talijanski karakter anektiranog područja. Talijanskom kapitulacijom nestali su i ovi planovi, a svi tragovi prisilne talijanizacije grada uklonjeni su ubrzo nakon oslobođenja.

Iako u osnovi državno obilježje Mletačke Republike, uslijed političkih okolnosti, mletački lavovi su se od neutralnih i prihvatljivih znakova prošlosti pretvorili u simbole agresivne fašističke politike koja je dosljedno promicala lava sv. Marka kao simbol talijanstva Dalmacije. Danas su ti spomenici opet samo podsjetnici na nekadašnju mletačku vlast.  

Istražila i pripremila:

Lujana Paraman, 

Muzej grada Trogira

Priča o mletačkim lavovima dio je izložbe "Spomenici kojih nema - nepoželjne krhotine prošlosti" koja je u povodu Međunarodnog dana muzeja 2017. otvorena u atriju Muzeju grada Trogira. Priliku za razgledavanje ne samo priča već i ostataka spomenika koji se čuvaju u Muzeju grada Trogira imate još sutra - 26. svibnja 2017. - ujutro 9:00 - 12:00, a poslijepodne 17:00 - 20:00 sati.

:)

Što je Michael Rougier snimio u Trogiru u ljeto 1957.

Michael Rougier proveo je neko vrijeme na jadranskoj obali fotografirajući za časopis LIFE.

Među njegovim brojnim fotografijama dostupnima na stranici Google Arts & Culture, pronašli smo nekoliko trogirskih...

Pogledajte samo taj pogled!

 Osim pogleda, Michael Rougier snimio je i Spomenik palim borcima,

koji je jedna od tema izložbe "Spomenici kojih nema - nepoželjne krhotine prošlosti" koja će se u povodu Međunarodnog dana muzeja otvoriti 18. svibnja u 20:00 sati u atriju Muzeja grada Trogira.

  

Još nekoliko zanimljivih (i jedna sigurno do sada neviđena!) fotografija nepoznatih autora nalazi se na POVEZNICI koja najavljuje navedenu izložbu... Razgledajte i poveznicu, i izložbu... :)

Sviđaju vam se ove fotografije?

Podijelite ih s prijateljima: