Cijeli je Veliki tjedan obilježen posebnim narodnim običajima, a neki od njih (gotovo) su zaboravljeni. Jedan od njih je izuzetno interesantan, čak i zagonetan trogirski običaj kruženja oko bunara Ošljak na Veliki četvrtak za kojeg je i povjesničar Marko Perojević napisao: "Kad se znade da je ono prosti bunar, koji služi za napajanje blaga, te da ni ondje ni u blizini nema groblja ni pokopanih mrtvaca, postaje zagonetno, a donekle smiješno i praznovjerno ono obilaženje bunara i molitva za mrtve.". Zagonetka je otkrivena 1902. godine zahvaljujući zanimljivom arheološkom otkriću, a o svemu više piše OVDJE. Jednako su interesantni običaji vezani za Križ od zakletve ili Rotni križ, Poljubac mira iza procesije na Veliki petak te umivanje u hladnoj vodi na Bilu subotu, dok zvoni Glorija. Njihova je priča ispričana OVDJE.
S obzirom na navedene arhivske objave o običajima u Velikom tjednu, ove godine uoči Uskrsa donosimo ulomak iz publikacije FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest koji se odnosi na proslavu Uskrsa i Uskrsnog ponedjeljka u Trogiru, temu koju na Trogir Time Travelu ranije nismo obradili...
USKRS I USKRSNI PONEDJELJAK
Uskrs ili Vazam, najstariji je i najveći kršćanski blagdan koji se slavi
u spomen Kristova uskrsnuća – temelja kršćanske vjere. Slavi se u
nedjelju nakon prvog punog mjeseca, između 21. ožujka i 25. travnja, što
je određeno na koncilu u Niceji 325. Brojni su običaji vezani za
Veliki tjedan i Uskrs u Trogiru. Dok se sam blagdan – baš kako je to
slučaj i sa slavljenjem Božića – slavio odlaskom u crkvu, a potom u
krugu obitelji te se na sam dan nisu odvijale kulturno-umjetničke
priredbe niti društvene zabave, one su tijekom povijesti zabilježene na
„drugi dan Uskrsa“ tj. Uskrsni ponedjeljak.
Iz novine Dan
objavljene 16. travnja 1914. saznajemo da je na Uskrsni ponedjeljak, 14.
travnja, održana „krasna zabava hrv. kat. mlad, društva „Ivan Lučić“ u
velikoj dvorani općinskoga doma.“ Izvještaj navodi da je zabava započela
u 8 sati navečer i trajala do 11 sati te da je dvorana bila dupkom puna
publike, a saznajemo i u čemu je publika uživala: „Najprije je
deklamirao B. Čorić Harambašićevu pjesmu Hrvatskoj s potpunim
razumijevanjem i doličnim patosom. Slijedilo je šaljivo pjevanje u 3
lica „Kovač i sin mu študent“. Zatim je bilo skioptično prikazivanje uz
tumačenje slika: „Veliki euharistični kongres u Beču“. Na kraju je bila
sjajna šala u 2 čina „Aprilska komedija“. Autor hvali izvođače, a
posebno K. Buble i F. Slade. Večer je završila formiranjem povorke koja
je prošla gradom uz pjevanje.
Na „drugi dan Uskrsa“ slavila se u
Trogiru „100-godišnjica Preradovićeva i to akademijom kakove Trogir
nikada doživio nije“, piše Narodni list u izdanju od 17. travnja 1918.
godine pod naslovom „Preradovićeva proslava u Trogiru.“. Svečanost je
uvodnim govorom otvorio dr. don Ivan Delalle, a nastavili Marija Ivanko
koja je „milim i toplim glasom ispjevala nekoliko komada uz pratnju
svoje drugarice“ Fanny Sentinella te pjevački zbor uz pratnju maestra
Bozzottija. Kao centralni dio programa navodi se prikaz progodnih
sastavaka „Narodno jedinstvo“ i „Slava pesniku“ u izvedbi trogirske
djece odjevene u „krasne narodne nošnje“ i malenog Tonka Doležala iz
Splita. Prepuna je dvorana „drhtala od oduševljenja, osobito kad je
slika pjesnikova okićena vijencima hrvatskim, srbskim i slovenskim“.
Na
Uskrsni ponedjeljak 1936. dva velika autobusa dovezla su SMD „Zvonimir“
iz Splita u Trogir, gdje su u katedrali izveli Papandopulovu „Muku
Isusovu“, izvještava Jadranski dnevnik 18. travnja 1936. godine. Taj je
koncert „bio doista dubok umjetnički događaj za auktora, za pjevače, za
trogirsko građanstvo u brojne splitske izletnike“. Autor V. R. u
izvještaju hvali soliste i zbor te spominje da je lijepi govor, istučući
kulturno značenje Zvonimirova koncerta koji je svojom izvedbom „Muke
obnovio“ tradiciju starih trogirskih skazanja, „u gostioni kuda je
Zvonimir svratio nakon koncerta“ održao dr. don Ivo Delalle. (preuzeto iz FEŠTA!, Muzej grada Trogira, 2023., str. 42.)
Sretan, miran i blagoslovljen Uskrs žele vam djelatnice Muzeja grada Trogra!