Fotografije snimljene dana kada je Trogir postao "riznica umjetnosti"

 

Godine 1936., kada je objavljen Delalleov Trogir - vodič po njegovoj historiji, umjetnosti i životu, kada su se u gradu snimali filmovi Bijeli robovi i 90 minuta boravka, kada je Cata Dujšin Ribar izlagala u Londonu, kada je Emanuel Vidović održao izložbu Trogir, kada je osnovano Društvo za unapređenje turizma i kada je Trogir posjetio engleski kralj Edward VIII, posjetio ga je i znameniti povjesničar umjetnosti Bernard Berenson (1865. – 1959.) u pratnji asistentice i družice Elisabette Nicky Mariano (1887. - 1968.). Njihovo putovanje jadranskom obalom i unutrašnjošću tadašnje Jugoslavije trajalo je pet tjedana – od 10. srpnja do 15. kolovoza – a svaki korak bilježio je u dugim pismima koja je slao svojoj supruzi Mary Berenson (1864. - 1945.), također povjesničarki umjetnosti, kojoj je istovremeno pisala i Mariano...

Iako je Mary Berenson već u rujnu 1936. pripremila suprugova pisma za objavu - do toga nije došlo niti tada, niti 1939. godine kada je na rukopisu napravila redakturu, naslovivši ga An Art Critic´s Travels i Yugoslavia and Along the Dalmatian Coast. Sudbina je htjela da završe u bogatom Berensenovom arhivu, danas dijelu knjižnice Berenson u vili I Tatti u Italiji, gdje su Mary i Bernard Berenson živjeli do smrti.

Srećom, Villa I Tatti - mjesto koje je bio dom Berensonovih gotovo 60 godina - 1961. godine je postala The Harvard University Center for Italian Renaissance Studies, dostupna znanstvenicima i istraživačima diljem svijeta. Zahvaljujući dr. sc. Jošku Belamariću i dr. sc. Ljerki Dulibić, Berensonov “putni dnevnik”, dio Bibliotece Berenson u spomenutoj vili, ponovno je "otkriven" i predstavljen u znanstvenom članku Bernard Berenson´s Journey to Yugoslavia and along the Dalmatian Coast 1936. iz 2019. godine, objavljenom u knjizi znanstvenih eseja Discovering Dalmatia: Dalmatia in Travelogues, Images and Photographs (ur. Katrina O'Loughlin, Ana Šverko, Elke Katharina Wittich) Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu.


Jedno od Trogir Time Travelu najzanimljivijih Berensonovih pisama - jer u njemu opisuje svoj posjet Trogiru gdje su ga dočekali lokalni uglednici - datirano je 6. kolovoza 1936. godine. Među domaćinima su bili učeni nadžupnik i – kako ga Berenson bilježi – “zgodan plavooki i svijetlobradi ljekarnik, čuvar starina”. Pogađate - riječ je o dr. don Ivu Delalleu i Roku Slade - Šiloviću! Berensonovoj trogirskoj priči svjedoče i fotografije koje cijelu ovu povijesnu crticu o znamenitom posjetitelju čine još zanimljivijom.

Na fotografiji se uz B. Berensona i N. Mariano nalaze R. Slade Šilović, don I. Delalle, Cvito Fisković i  Josip Barač

Nije to bila mala stvar za tadašnji Trogir - jedan od svjetski najpoznatijih povjesničara umjetnosti 20. stoljeća u gostima! Naš grad ga je očigledno impresionirao, s obzirom da ga i danas pamtimo kao autora često citirane rečenice: "Trogir je riznica umjetnosti."

Pripremila: Maja Maljković Zelalija

Literatura:
Belamarić, Joško i Dulibić, Ljerka: Bernard Berenson´s Journey to Yugoslavia and along the Dalmatian Coast 1936., u: Discovering Dalmatia: Dalmatia in Travelogues, Images and Photographs (ur. Katrina O'Loughlin, Ana Šverko, Elke Katharina Wittich), Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2019.

Izvori fotografija:
Biblioteca Berenson (I Tatti - The Harvard University Center for Italian Renaissance Studies) | preuzeto
iz: Discovering Dalmatia: Dalmatia in Travelogues, Images and Photographs, IPU zagreb, 2019.

Kraj jednog čempresa: Priča o stablu koje je gledalo povijest

 

U starim trogirskim vodičima često se spominje čudnovati čempres koji je, kao pravo čudo prirode, izrastao iz pukotine u niši na sjevernim gradskim vratima. Njegovu priču zapisao je dr. Francesco Madirazza, političar i povjesničar rođen 1855. u Trogiru - svega nekoliko koraka od tog stabla.

Najprije u novini Il Dalmata 1906., a potom i u knjizi Storia e costituzione dei comuni Dalmati (Povijest i uređenje dalmatinskih komuna, Split, 1911.), Madirazza je objavio crticu pod naslovom „Kraj jednog čempresa” (La fine di un cipresso). U njoj opisuje kako je legendarno stablo, nakon gotovo dva i pol stoljeća, počelo venuti 1905. godine...

 

"Nakon skoro dva i pol stoljeća življenja usahnuo je čempres svetoga Ivana, usprkos nadanju Trogirana da će, možda nekim čudom, ostati pošteđen zajedničke sudbine svih zemaljskih bića.

Iznikao u jednoj pukotini na podnožju kipa trogirskog biskupa na sjevernim gradskim vratima do veličine kišobrana, izrastao među stupićima, djelomično je pokrivao reljef venecijanskog lava.

Godine 1905. patuljasti čempres počeo je sahnuti, grane su mu počele žutjeti i jedna se po jedna otkidati. Upravo je protjecalo tužno desetljeće malarije i tifusa koji su skoro uništili život u gradu. A vidio je i regulaciju Foše i Solina, tih stalnih izvora komaraca i žaba, vido je porušen Fortin i taj pusti prostor pretvoren u sjenovitu aleju. Vidio je i novi vitki most prema kopnu, restauriranje općinske palače, obnovljenu ložu i uređenje okoliša gradskih vrata."

 

Dr. Madirazza piše da se grad mijenja, modernizira, da nestaju njegovi ljudi i zanati, i da možda baš ta nova vremena ne odgovaraju stablu ispod kojeg je prošao je blijed i umoran Santo Contarini, zadnji predstavnik Venecije, kao i zadnji trogirski biskup Pinelli. Čempres je gledao rulju koja pljačka palaču Garagnin, ukinuće biskupije, pretvaranje crkve sv. Barbare u skladište, propadanje opatije sv. Ivana Krstitelja, sv. Duha u plamenu, kako licej sv. Lazara postaje škola,... 

"Čempres koji je toliko teških godina prijateljevao sa svojim sugrađanima, koji je pomogao čuvati njihovu nadu i vjeru, sada se - kada se prilike mijenjaju na bolje - umoran priprema na konačni odlazak.

Ugasio se polaganom smrću, list po list, i kao da plače.

Građani bi bili rado poduprli njegove grane zlatnim i srebrnim osloncima, Trogirke bi rado ponudile svoj nakit koji su izradili domaći zlatari samo da zadrže u životu čempres, vršnjak Ivana Lucića i Pavla Andreisa, koji je vidio venecijanske plemkinje i francuske vojnike, maršala Marmonta, providura Dandola, generala Rukavinu... Vidje čempres malo naših radosti i brojnije korote, borbe međusobne mržnje, neprijateljstva, pobune pučana i silu plemstva. I eto, čempres koji je izrastao bez zemlje, koji je više od dva stoljeća bio ponos i kao neki čudesan znak Trogiranima, čeka sama da se njegovi suhi i goli ostaci, prije nego što ih vjetar raznese, časno pohrane."

Tekst završava riječima: "I građanin Trogira, rođen nekoliko koraka dalje od niše u kojoj je čempres živio hranjen kišom i suncem, tumačeći misli građana, posvećuje mu ovaj epicedij."

Mirko Slade Šilović, donoseći u slobodnom prijevodu ovu crticu u Jasnoj zraci 1978., dodao je i bilješku da je "piščeva želja ispunjena, jer i do danas dvije trogirske obitelji čuvaju po mali dio suhog debla." Znate li koje?

 

 

Pripremila: Maja Maljković Zelalija

Izvori: Madirazza, Francesco: La fine di un cipresso, Il Dalmata, 1906.
Madirazza, Francesco: Storia e costituzione dei comuni Dalmati, 1911.
Slade - Šilović, Mirko: Kraj jednog čempresa (prijevod), Jasna zraka, 1978.

Izvori fotografija:
Foto arhiv Muzeja grada Trogira 
Zbirka razglednica Muzeja grada Trogira

TG kalendar: Baština iz bunkera na vidjelo

 

 

Na današnji dan prije 33 godine - 23. srpnja 1992. - Trogirani su ponovno mogli s glavne kale, s cimatorija i s pjace vidjeti jedan od svojih najvrjednijih spomenika - Radovanov portal. Naime, toga je dana uklonjena zidana zaštita, podignuta 29. kolovoza 1991. zbog opasnosti od ratnog razaranja. O tome nam svjedoče fotografije fotoreportera Joška Brešana koje se čuvaju u Muzeju grada Trogira te njegovi članci iz Slobodne Dalmacije:

 

 

Slobodna Dalmacija, 30. 8. 1991.

 

Slobodna Dalmacija, 24. 7. 1992.

Gospa od Karmena: Povijest, tradicija i fešta koja spaja Trogirane

 

 Uoči sutrašnjeg blagdana Gospe od Karmela - po trogirski, Karmena - donosimo izbor članaka iz Slobodne Dalmacije i Trogirskog lista o slavljenju ovog, najvažnijeg pasikarskog blagdana, kroz povijest. Otputovat ćemo u 90-e (1993., 1994., 1995., 1997.) i 2000-e (2001., 2005., 2006. i 2008.) godine, a arhivskim fotografijama još i dalje - u 30-e godine prošlog stoljeća, pa čak i do davne 1909. godine!

 

Članci su dio izložbe "Kad zatrube brodi Gospi Karmelskoj" (koju možete razgledati još danas i sutra, 15. i 16. srpnja 2025.!) postavljenoj u samom srcu Pasika - Sinjskoj ulici koja započinje crkvom Gospe od Karmela. 

Današnja crkva, koja se u arhivskim dokumentima spominje kao Gospa od Predgrađa ili Gospa od Novoga Grada (Sancta Maria de burgo, S. Maria di Città Nuova), a poslije kao Gospa od Karmela (Santa Maria de Borgo detta de Carmeni, Madonna del Carmine) restaurirana u 18. stoljeću. Podignuta je 1618. na mjestu stare crkve za koju je pak kamen temeljac položen 10. kolovoza 1274. godine, srušene 1600. godine zbog dotrajalosti.

 

Slobodna Dalmacija, 18. 7. 1993., str 26.

Slobodna Dalmacija, 18. 7. 1994., 28.

Slobodna Dalmacija, 18. 7. 1995., 25.

Slobodna Dalmacija, 17. 7. 1997, 19.

U tradicionalnoj procesiji, nosi se drveni kip Bogorodice s malim Isusom, nabavljen u Veneciji za pedeset zlatnika. U Trogir ga je, 16. rujna 1730. godine dopremio Šimun Calebotta, pomorac, župan bratovštine Gospe od Karmela. Blagoslovio ga je biskup Giuseppe Caccia 16. srpnja 1731. godine, nakon čega je slijedila velika svečanost s procesijom kroz grad. 

 

Slobodna Dalmacija, 18. 7. 2001., str. 17.

Slobodna Dalmacija, 18. 7. 2005., 17.

Slobodna Dalmacija, 18. 7. 2006., 20.

Trogirski list, 22. 7. 2006., 11.

 Slobodna Dalmacija, 18. 7. 2008.,  25.

 

Nekoć je za crkvu bila vezana bratovština Gospe od Karmela, a za održavanje tradicije štovanja i slavljenja ovog blagdana crkvenim slavljem, procesijom i pučkom feštom u Trogiru i dan danas, velike zasluge pripadaju Udruzi Gospe od Karmela.

Svečana procesija i pučka fešta neće izostati ni ove godine - pridružite se! I - ako još niste - ne zaboravite razgledati izložbu u Sinjskoj ulici!

 

Pripremila:
Maja Maljković Zelalija
Izvori i literatura: Konzervatorski odjel Ministarstva kulture i medija u Splitu,

Slobodna Dalmacija, Trogirski list | Babić, Ivo. 2016. Trogir - grad i spomenici.

Maljković Zelalija, Maja (ur.). 2023. FEŠTA - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest.

 

 

Pročitajte i arhivske objave s temom Gospe od Karmela, od kojih jedna objašnjava i zašto je u Trogiru na Gospu od Karmena strogo zabranjeno kupanje u moru:  

 Za Gospon od Karmena  

Legendarne trogirske ljubavi 

 

 

Fotografsko blago iz monografije Trogir (1976.) | dio 2.

 

U nastavku našeg malog digitaliziranog putovanja u prošlost s posvetom monografiji Trogir iz 1976. godine donosimo izbor od novih 12 fotografija te zanimljiv osvrt objavljen u rujnu te godine u Slobodnoj Dalmaciji... 

(Ako ste kojim slučajem propustili prvi dio - Zlatni kadrovi Trogira: Pogled u monografiju iz 1976. - kliknite OVDJE).

 

 Uživajte u novoj dozi nostalgije i vrhunske fotografije:

 

"Svaki kutak, svaki kamen, slika, predmet, ambijent, dah Trogira govori o njegovoj prošlosti, ljepoti, umjetnosti, rastu duha i grada. Kao na pladnju, na uskom izduženom otočiću, pogodno smještenom kao prirodni most između kopna i Čiova, posjetilac doživi sve ljepote i vrijednosti Trogira. Grad-muzej pod vedrim nebom Trogir je u punini riječi.", započije prikaz monografije I. Mlivončić pod naslovom "Trogir - muzej pod otvorenim nebom".

 

 

"Babićev tekst odlikuje se narativnošću, povijesna građa iznesena je riječima svakodnevnim, rečenica je pitka, ne kruta kao što se to obično događa u ovakvim prilikama, lišena je naučenjačke stručnosti. Autor je u tekstu, točnije u podtekstu, izrazio svoj osjećaj i ljubav za Trogir, njegove ljepote i kulturno umjetničke vrijednosti...", nastavlja Mlivončić hvaliti monografiju...

 

 

 

...dodavši pohvalu fotografijama i crtežima:
"Monografija o Trogiru okupila je majstore umjetničke fotografije izrazitog senzibiliteta za ambijent i kulturnu baštinu. Kamera je oživjela trogirske spomenike, otkrila u njima nove poglede, upozorila na ono što običnom oku izmiče. Crteži Frana Delalle su vrlo zanimljivi, tematski i formalno vezani uz mediteransko podneblje, kao da su izrasli iz knjige, njezina smisla i sadržaja...".

Što pak Mlivončić zamjera ovoj monografiji, pročitajte na kraju članka objavljenog 18. rujna 1976.:

 

Nadamo se da ste uživali u izboru od 28 fotografija Trogira iz vrijedne monografije Trogir (1976.) koja donosi čak 91 fotografiju Trogira i okolice šestorice vrhunskih autora - Nenada Gattina, Milana Babića, Mladena Grčevića, Milana Pavića, Branka Rubignonija i Branka Turina. Hvala im na ovom fotografskom blagu!

Jeste li za sličan prikaz monografije iz 1990.? Javite nam na facebook stranici Trogir Time Travel!

 

 Pripremila:
Maja Maljković Zelalija

Zlatni kadrovi Trogira: Pogled u monografiju iz 1976. | dio 1.

 

Dragi naši putnici kroz vrijeme, naš današnji vremeplov zaustavlja se u 1976. godinu! 

Tada u nakladi Grafičkog zavoda Hrvatske i Spektra iz Zagreba, u čak 6000 primjeraka izlazi monografija TROGIR koja danas ima gotovo kultni status. Perom Ive Babića i kamerom vrhunskih fotografa - Nenada Gattina, Milana Babića, Mladena Grčevića, Milana Pavića, Branka Rubignonija i Branka Turina - nastala je vizualno raskošna i tekstualno temeljita knjiga posvećena duhu mirnog, ali vibrantnog dalmatinskog grada bogate povijesti i baštine. 

U ovom, prvom dijelu dvodijelne objave, donosimo članak iz Slobodne Dalmacije koji piše o maloj svečanosti predstavljanja monografije, te (prvi) mali izbor od 16 fotografija. Uživajte:

 

 

Jeste li znali da je ovo izdanje, među ostalim, poklonjeno i princu Charlesu, današnjem engleskom kralju, prilikom njegovog posjeta Trogiru 1978. godine? Video njegova posjeta nalazi se u arhivi Associated Pressa, a možete ga pogledati OVDJE.

Screenshot | Izvor: British Movietone / aparchive.com 

Izvor: Slobodna Dalmacija, 2. 7. 1976.

 
Ako imate sjećanja na snimanje fotografija za ovu monografiju, svoj primjerak koji ljubomorno čuvate, ili možda vlastite fotografije Trogira iz 60-ih i 70-ih – pišite nam i pohvalite se u komentarima na našoj facebook stranici Trogir Time Travel.

 

U drugom dijelu objave donosimo izbor od još 12 prekrasnih fotografija i ulomke iz onodobnih kritika... Ne propustite nastavak!

 

 

Pripremila:
Maja Maljković Zelalija