srijeda, 24. siječnja 2024.

17 fotografija iz trogirskih 80-ih




Potaknuti zaista brojnim reakcijama na fotografiju objavljenu na Facebook stranici Trogir Time Travel, palimo teleportacijski stroj, unosimo koordinate 1980. - 1989. i donosimo vam trogirske 80-e na dlanu i ekranu! Fotografije koje donosimo u nastavku objavljene su u Slobodnoj Dalmaciji i Trogirskom glasniku, a autori su im J. Brešan, J. Babić, S. Karaman, F. Klarić, Z. Kolumbić, M. Putrić, Z. Marić, N. Russo, a nekoliko ih je i nepoznatih... Nadamo se da ćete uživati u svakoj od njih:

 

J. Brešan: Trogirski semafor, 9. 1980.


J. Brešan: Telefonske govornice, 12. 1981.


M. Putrić: Obnova čiovske rive, 12. 1982.


Z. Kolumbić: Reguliranje bujica na kolodvoru, 3. 1983.


J. Brešan: Na Čiovu počela gradnja nautičkog kompleksa, 3. 1984.


J. Brešan: Autobusi i šetači, 5. 1984.


J. Brešan: Trogirska zavjesa, 1. 1985.


Z. Marić: Otkrivanje spomenika Majka domovina, 9. 1985.


J. Babić: Zaglavljeni dupin, 3. 1986.


J. Brešan: Zakrčen čiovski most, 8. 1986.


NN: Peškarija, 7. 1987.


N. Russo: Red za kristalne čaše na akciji u Dalme, 11. 1987.


S. Karaman: Prizor iz Trogira, 2. 1988.


J. Brešan: Čepovi pred ulazom u drevni Trogir, 8. 1988.


NN: Pred Muzejom grada Trogira, 8. 1988.


J. Brešan: 20 godina trogirske Prime, 4. 1989.


F. Klarić: Novo trogirsko parkiralište, 9. 1989.

 

Javite nam koja vas je fotografija najviše razveselila ili iznenadila, na što vas je sjetila, kome ste poslali da ju vidi, kakve su bile ´80 u Trogiru, želite li možda još koju foto-seriju iz 80-ih... Ma javite  što vam god padne na pamet vezano za ovu objavu, čekamo vaše uključivanje na LINKU. 





četvrtak, 11. siječnja 2024.

Nastavak priče: Kuća pri moru za sve naše mesarnice




Početkom listopada prošle godine pisali smo o jednostavnoj kamenoj zgradi smještenoj u parku Žudika koja se svojom bjelinom i osamljenošću isticala na pojedinim arhivskim fotografijama Trogira. Zahvaljujući brojnim arhivskim novinskim članicima saznali smo da je njena gradnja završena krajem svibnja 1891. godine, a da su mesnice kojima je bila namijenjena, u nju "uselile" krajem rujna ili početkom listopada iste godine. Ova zgrada, ako je suditi prema novinskim napisima, nije bila prihvaćena s osobitim oduševljenjem te se jako brzo počelo "šuškati" o njenom rušenju, o čemu opširnije možete čitati OVDJE. Tu smo napisali i da će tek neka buduća istraživanja pokazati kad je točno park Žudika ostao bez ove zgrade koju tiskovine pripisuju Josipu Sladi - Šiloviću, a to se i dogodilo - zahvaljujući jednoj fotografiji!

 

Fotografiju koja nam je pružila trag o tome kada je zgrada mesarnica srušena snimio je poznati austrijski fotoamater Rudolf Tirold! Nakon tog slikovitog traga, na kojemu se vidi djelomično srušena zgrada te hrpa građevinskog materijala na obali Žudike, preostalo je samo istražiti kada je ovaj član Bečkog fotokluba boravio u našem gradu i što ga je uopće dovelo k nama...

 


 

Pregledavajući arhivske časopise posvećene fotografiji pronašli smo podatak da je premijerno prikazivanje Tiroldovih novih fotografija - 80 izabranih autokromova, od 150 njih koje je snimio tijekom ljeta 1909. godine, iz ciklusa "Austrijska rivijera" - održano u Trgovačkom udruženju Donje Austrije 2. studenog 1909. godine, uz predavanje dr. Richarda Mündla! Projicirane fotografije prikazuju gradove i mjesta smještena na području od Trsta, preko Istre, Kvarnera i Dalmacije do Kotora, a sudeći prema brojnim novinskim izvještajima o predavanju i projekciji, za njih je vladao velik interes.

Upravo ova trogirska fotografija koja nam je dala rješenje dileme kada je srušena zgrada mesarnica na Žudiki - 1909. godine -  objavljena je u desetom, proširenom izdanju Ilustriranog vodiča po Dalmaciji u nakladi A. Hartlebena iz 1912. godine u čijem predgovoru stoji i da je, među ostalima, i poglavlje o Trogiru dobilo sasvim novi izgled te da su ilustracije zamijenjene novima i boljima...

S obzirom na to da ovaj Vodič donosi nekoliko informacija za koje vjerujemo da će vam biti zanimljive, predstavit ćemo ih u nekoj od sljedećih objava, zato ostanite uz Trogir Time Travel i tijekom 2024., pratite nas na Facebook stranici i slobodno dijelite naš sadržaj na svojim profilima! :) 


Istražila i pripremila:
Maja Maljković Zelalija




srijeda, 13. prosinca 2023.

Fotografi(ja) u Trogiru: Ivan Dominik Fanfogna - Garagnin

 

 

U veljači 1897. godine započelo je proširivanje ulice koja je vodila od nekadašnjih sjevernih gradskih vrata prema južnim gradskim vratima - današnje glavne gradske ulice. Nakon što su srušeni zidovi vrta u vlasništvu obitelji Garagnin - Fanfogna, otkriveni su ostatci zida za kojeg je utvrđeno da je zid grčkog Traguriona, iz 3. stoljeća prije Krista. Te prostorne intervencije, prema svemu sudeći, ovjekovječio je Ivan Dominik (Gian Domenico) Fanfogna - Garagnin 30. travnja 1897.! 

 

Kako navodi Stanko Piplović, 30. travnja 1897. Ivan Dominik (Gian Domenico) Fanfogna – Garagnin  (1845 – 1911) fotografirao je sačuvane ostatke zida grčkog Traguriona. O njegovom autorstvu možemo zaključiti i prema riječima Frane Bulića u prilogu Ritrovamenti di mura antiche greco-illiriche a Traù (Nalazi starogrčko-ilirskih zidina u Trogiru) iz Bullettino di archeologia e storia Dalmata: „Conte Giandomenico Fanfogna Garagnin, dopisnik Središnjeg povjerenstva smatrao je prikladnim fotografirati spomenuti zid na četiri položaja“.  

 

U Muzeju grada Trogira uistinu se čuvaju fotografije proširivanja ulice snimljene s četiri položaja: 





"Je li conte Ivan Dominik Fanfogna – Garagnin, poput primjerice fotoamatera grofa Jurja Draškovića ili nećaka mu Karla Draškovića, jednog od najistaknutijih  hrvatskih fotoamatera u 19. stoljeću, imao sklonosti prema fotografiji, je li upravo on kreativno ovjekovječio svojeg brata Ivana Luku (Gian Lucu) Fanfogna – Garagnina (1851 – 1902) na drvenim ljestvama smještenima ispred casina u parku Garagnin, kao i svoju sestru Diamantu (1846 – 1920) s njenim suprugom Radošem de Micheli Vitturijem te majku Katarinu (1812 – 1873) pokazat će tek buduća pregledavanja arhivskog gradiva, s obzirom na to da žig, potpis ili bilo kakva druga bilješka na samim fotografijama koje se čuvaju u Muzeju grada Trogira, a pripadale su obitelji Garagnin – Fanfogna,  ne postoje", zaključuje Maja Maljković Zelalija u knjizi Fotografi(ja) u Trogiru.

 

 



 ____________________________________

Prethodni ulomci dio su publikacije Muzeja grada Trogira – Fotografi(ja) u Trogiru - koja rasvjetljava i sistematizira nedovoljno poznatu i slabo istraženu povijest fotografije u Trogiru te prikaza Trogira i njegovih stanovnika na fotografijama. Autorica Maja Maljković Zelalija u ovoj knjizi sažeto, a opet iscrpno odgovara na pitanje iz podnaslova – Tko je ovjekovječio Trogir, a tko Trogirane od 1850. do 1950. godine te pritom na svjetlo dana iznosi gotovo 150 značajnih, zanimljivih i rijetko viđenih svjetlopisa. U knjigu smo zavirili, a to možete učiniti i vi OVDJE  i OVDJE.

Tko je misteriozni grof Tremoli? Što i koga je snimio u Trogiru 1891. godine? Tko je još misteriozniji Srećko Wirk i što je on ovjekovječio? Je li Eduardo Pisa koji otvara fotografski obrt u Trogiru 1911. godine otvorio uistinu fotografski ili pak stolarski obrt? Gdje se nalazio foto atelijer Vasilija Jurjeva? A Nikole Losjakova? Što je sve u Trogiru snimio Emilio Plett? Koji je bio najpopularniji fotograf među Trogiranima početkom 20. stoljeća? Odgovore na sva ta i na brojna druga pitanja donosi "Fotografi(ja) u Trogiru - Tko je ovjekovječio Trogir, a tko Trogirane od 1850. do 1950. godine" koju možete nabaviti u Muzeju grada Trogira. Publikacija je dostupna do isteka zaliha, kojih je još vrlo malo... (tek par primjeraka)!

 

 

četvrtak, 26. listopada 2023.

Trogir u L'Alsace française 1934. godine

 



U tjedniku L'Alsace française od 11. studenog 1934. godine objavljen je prilog Françoisa de Wendela (1874-1949) pod naslovom Regards sur la Dalmatie. U samom uvodu autor, francuski industrijalac i političar, piše da je Dalmacija jedna od rijetkih europskih pokrajina  koja putniku pruža zadovoljstvo neprestanog otkrivanja navodeći da je to otkrivanje od nedavno postalo mnogo jednostavnije i udobnije nego nekoć zahvaljujući krstarenjima u organizaciji Jadranske plovidbe Susak, Dubrovačke kompanije i Jugoslavenkog Lloyda. Nadalje piše da tako dobro organizirana krstarenja pružaju čak i najzahtjevnijim putnicima zadovoljstvo putovanja do najzanimljivijih točaka dalmatinske obale i savršen odmor. Dodaje i da su "cijene toliko neuobičajeno niske da dva puta treba provjeriti ne sadrži li prospekt greške"...

Opisujući putovanje i mjesta koja je posjetio, piše i o Trogiru u koji je stigao gliserom iz Splita "prateći rub širokog zaljeva s obalama prošaranim drevnim kaštelima u ruševinama". Piše da "dolazak u Trogir daleko nadmašuje i najambicioznija očekivanja." te nastavlja s pohvalama nazivajući  ga "jednim od nedvojbeno najljepših dragulja obale", "pravim gradom muzejom, ali bez zastarjelosti ovog pojma", "živom evokacijom 15. stoljeća"...

Françoisa de Wendela očarao je naš grad te navodi da čim uđete u njega započinje čarolija... Opisuje kampanel i katedralu, glavni trg, uske ulice s nizovima starih kuća, dvije "snažne zupčaste utvrde", a spominje i žene koje sjede pod trijemovima i predu svoje preslice...


Članak je ilustriran krasnom fotografijom "Arrivée à Trogir".

 

Izvor: L'Alsace française | BnF Gallica
Pripremila: Maja Maljković Zelalija

utorak, 17. listopada 2023.

7 izvrsnih fotografija Trogira iz 1891. godine!

 

U kolekciji Bruna Tartarina, kolekcionara i trgovca starim fotografijama iz Francuske, uočili smo do sada nepoznate i jako lijepe fotografije Trogira. Prema snimljenim motivima, posebice uzmemo li u obzir fotografiju neobnovljene lože i obnovljene zgrade gradske vijećnice, možemo zaključiti da su snimljene najvjerojatnije 1891. godine.



Fotografije trogirskih motiva na poleđini su označene brojevima od 157 do 162 te brojem 187, formata su 7,5 (pojedine 8) x 11 centimetara, a dostupne su i za kupnju od ovog francuskog kolekcionara. (Ukoliko netko ima stotinjak eura po slici viška da ih kupi, rado ćemo ih pridodati fotoarhivu Muzeja grada Trogira 😀) 

 


 



 

 
S obzirom na to da su dio ove kolekcije i fotografije Šibenika, Splita, Makarske, Zadra, Pule, rijeke Krke i njenih slapova, ... možemo pretpostaviti da su nastale tijekom nekog krstarenja Jadranom. Tko je putnik ili putnica koja ih je ovako sjajno snimio/la za sada nismo uspjeli otkriti (što ne znači da se tim otkrićem nećemo razveseliti nekada u budućnosti!).



Sviđaju vam se ove fotografije? Podijelite ih s prijateljima na društvenim mrežama!




srijeda, 4. listopada 2023.

Kuća pri moru za sve naše mesarnice

 

Jednostavna kamena zgrada smještena u parku Žudika koja se svojom bjelinom i osamljenošću ističe na pojedinim arhivskim fotografijama Trogira svako toliko pobudi interes javnosti. Stručna i znanstvena literatura ju spominju veoma rijetko, stoga smo njenu priču odlučili ispričati pomoću vijesti iz nekoliko onodobnih tiskovina. Podatke koje je dosadašnjim istraživanjem prikupila Maja Maljković Zelalija predstavljamo u nastavku... 

 



O nužnoj potrebi izmiještanja mesnica iz gradskih ulica Trogira u 19. stoljeću prvi spomen pronalazimo u novini Narodni list u veljači 1889. godine, kada se planira gradnja zgrade koja bi udomila mesnicu, ribarnicu i zelenu tržnicu. Optimistično se navodi da će "ova radja" biti gotova za tri mjeseca - već u svibnju:

"Ovo je godina dana odkad su na obćinskoj upravi naši ljudi. U tako malo vremena mnogo su učinili, nisu ni časa dangubili, već su se svojski zauzeli, da čim bolje urede i poljepšaju grad i okolicu." piše nepoznati autor iz Trogira Narodnom listu, koji dopis objavljuje 2. veljače 1889. godine. Dopisnik potom nabraja "glavne radje koje se zvadjaju i koje će se skoro izvesti" u gradu, a među njima navodi: "Treća radja bez koje nemožemo biti jest kuća pri moru gdje bi se smjestile sve naše mesarnice, koje su sada po gradu raztrkane na veliku škodu zdravlja i čistoće, kao što i ribarnica, koje je neprikladna na sadašnjem mjestu. Uz mesarnicu i ribarnicu bit će smješten i zeleni trg. Ova će radja do svibnja biti izvedena. Za ove sgradje najzgodnije mjesto bilo bi u starom perivoju tako zvanom Fortinu. Tako bi se sva tržišta usredotočila u jedan položaj, a kupaocim i prodavaocim bi bilo sve na ruku."
 

 

6 ili 12 dućana na Žudeki za prodaju mesa

Nakon mjesec dana, 2. ožujka 1889. godine, u izvještaju sa sjednice trogirskog općinskog vijeća saznajemo da je "bila na dnevnom redu izmedju ostalih predmeta, i osnova o sagradjenju 6 dućana na Žudeki za prodaju mesa." Auto piše da je rasprava o toj točki dnevnog reda bila živahna te da su u njoj sudjelovali načelnik Puović, predsjednik vijeća Paladino te vijećnici dr. Moretti i don Sentinella.
Evo što piše: "Potle nego bi pročitano izvješće obćinskog upraviteljstva, viećnik Sentinela priznav potrebu, da budu mesarnice okupljene na mjestu otvorenu i razlučenu, opazi da u Trogiru imade 12 osoba, koje posjeduju dozvolnicu odnosnog obrta, te predloži da mjesto 6, bude obćinsko upraviteljstvo uoblašćeno sagraditi 12 dućana za mesarnicu. D.r Moreti pripoznaje i on da je potrebito odalečiti mesarnice iz svakoga kraja grada, ali misli da mjesto predloženo nije najshodnije, pošto je onaj položaj, po njegovom mnienju, najkrasniji u gradu, te predlaže da bi bilo shodnije sagraditi mesarnice na mjestu tako rečenom Fortin kod jaruge, a uz to obustaviti radnju, dok pomorska vlada neuredi jarugu. Prisjednik Paladino izrazi se i on protivan Žudeki i predloži imenovanje odbora, da prouči osnovu glede mjesta, gdje bi se imale sagraditi mesarnice. Načelnik prikazuje da u Trogiru nisu nego samo dva položaja, gdje bi se mogle sagraditi rečene mesarnice, veli da je prešnost iste radnje pripoznata od svakoga; nezna kada će biti uredjena jaruga, ali po onomu ste je čuo od nekoga činovnika pomorske vlade, to će se obistiniti kasno. Pristojnost, čistoća i zdravstveni uzroci hoće, da se mesarnice postave u razlučeno mjesto. Po osnovi velevrstnoga mjernika c. k. savjetnika Dr Slade, koji je istodobno dobar naš sugradjanin, neima sgodnijega položaja za ovu svrhu do Žudeke. Poslie toga stavljen je na glasovanje predlog gosp. D.r Moreta, koji propade. Takodjer nije primljen predlog prisjednika Paladina. Tada načelnik zamoli viećnika Sentinela da preinači svoj predlog u smislu, da bude uoblašćeno upraviteljstvo odrediti gradju 6 dućana, i isto vrieme tražiti sredstva za sagradjenje drugh 6 dućana. Sentinela pristaje na načelnikov poziv, te njegov predlog dobije 17 glasova proti 3 glasa."

 

 

Ulomak fotografije Aloisa Beera prikazuje izgled Žudike prije izgradnje zgrade mesnice

 

Po sriedi mesarnica, na desnu nje ribarnica, a na lievu prodaja voća i zeleni

Iako se ranije navedeni svibanj približio, zgrade nije bilo na vidiku, no rasprava o mesarnici se vodi i dalje... u rujnu i studenom 1889. u Narodnom listu pronalazimo sljedeće informacije:

"Čujemo da je zemaljski odbor prihvatio utoke za gradnju javnih tržista, te je nade da će se na skoro započeti ova važna radnja u našem gradu. Osnova veleučenog mjernika savjetnika Dr Slade izvrstna je i odgovara podpuno svojoj svrsi, koli s pogleda uresnoga, toli zdravstvenoga. Naše tržiste će ostati na otvorenom mjestu, sasvim razlučeno od obitališta. Po sriedi će biti mesarnica, na desnu nje ribarnica, a na lievu prodaja voća i zeleni. Od osobite će važnosti ta zgradja biti i sa svojim položajem; jer će se u gradu moć uzdržat čistoća, koje do sada, po duši nije bilo vele u našem gradu."


Dogotovljene mesarnice

Godinu i pol dana nakon, krajem svibnja 1891. dopisnik Narodnog lista je napisao da su "naše mesarnice brzo dogotovljene, i mi ćemo napokon vidjeti sdružene sve naše mesare na jednom mjestu." Smatra da će sada napokon završti "ogavnost rad koje čovjek moraše većkrat krenuti drugom ulicom, da se neotruje smradom, ili da neokalja odječu o meso obješeno po zidovima ulica." 

 

Na ulomku fotografije iz albuma obitelji Milić vidljiva je zgrada na kojoj je natpis "MESARNICE"

 
Zgrada mesnice vidljiva je na snimci A. Jellasce koja prikazuje okićeni grad prigodom dolaska Franje Josipa I u lipnju 1891.

 

No, meso je - čini se - i sljedećih nekoliko mjeseci visjelo po zidovima ulica... sve dok se krajem rujna ili početkom listopada 1891. zgrada nije otvorila - o čemu Narodnom listu pišu iz Trogira, 20. rujna: "Do malo dana otvorit će se nove mesarnice, koje su veoma bile nuždne za Trogir". 


Je li bilo posebne svečanosti otvaranja, tko su bili mesari smješteni u dućane, je li se tu preselila ribarnica, što je bilo sa zelenom tržnicom... odgovore na navedena pitanja tiskovine nam, nažalost, ne pružaju. No, tijekom sljedećih godina - 1892., 1893. i 1894. pružaju nam niz reakcija na novu trogirsku zgradu i šuškanja o njenom rušenju...


Kušanje kužnih para

Mesarnice na Žudiki, ako je suditi prema novinskim napisima u sljedećim godinama, nisu bile prihvaćene s osobitim oduševljenjem, pogotovo od strane političkih protivnika. Tako autonomaška Il Dalmata početkom studenog 1892. objavljuje tekst dopisnika Veritasa iz Trogira u kojemu se on žali da su građani primorani "kušati kužne pare" koje izbijaju iz dvije novoizgrađene zgrade, dva arhitektonska podbačaja - Mesarnice i "Tempietto Vespasiano" (izraz se vjerojatno odnosi na javni zahod smješten u blizini mesnica). Narodnjački list Narod odgovara na takve napise za nekoliko dana, a u tekstu saznajemo da je gradnja bila povjerena Josipu Sladi: "Naši protivnici vraćaju se pak u svakom dopisu na mesarnice, pa krive načelnika što je gradnja ispala neprilična. Pohvalna svjedočba Financijskog Nadgledništa u Splitu dokazuje da je u korist javnog zdravlja i na dostojanstvo grada bilo potrebito osamiti mesarnice. Pak osnova nije učinjena po načelniku nego je bila povjerena gradjevnom savjetniku Dr. Sladi, te ako radja nije izpala po volji naših protovnika, neka se njihovim opazkama i tužbama obrate njemu. Čudnovato je zaista, što našim protivnicim toliko na zubu stoju naše mesarnice, koje su za svakoga, ako nije zaslijepljen od osobne strasti, na diku grada; ali se neće nikada da sjećaju one glasovite njihove kolobice i jame, koje, kako smo gori rekli, za njihova zlatna vremena, obstojale su na onom mjestu, naime one jame koje bi se imali spominjati, ako rad ništa a to barem rad onog liepog svakdanjeg mirisja kojim nam se zrak pokadjivao, a toliko puta njihove ćutljive nozdravice nasladjivao!"

 

Fotografija iz albuma obitelji Milić
 

 

Rušenje "messarnizza"

U rujnu 1893. Il Dalmata piše da još nisu prošle niti dvije godine od izgradnje neugledne i nehigijenske messarnizze, a već se planira njihovo rušenje kako bi se taj neprikladni materijal iskoristio za obnovu gradske vijećnice. U članku također stoji i da je mesarnice u stilu "muracca nuova" definirao jedan od najinteligentnijih ljudi grada.


Nego to nam budi pouka

No, ako je suditi prema dopisu "Starca Trogiranina" Narodnom listu u travnju 1894., do rušenja još uvijek nije došlo, a napisano upućuje na to da ni narodnjaci nisu bili posebno zadovoljni novom građevinom: "Gospodo, sjetite se, da gdje se sada dižu mesarnice, ponosno se jedanput redali gorostasni bori. Ona prirodna krasota na diku je bila gradu, a mesarnice kako izgledaju na najljepšem položaju Trogirskog tla? Težko je na to odgovoriti! Znam, da su se i naši otci radi toga pokajali te da bi mogli pogrješku popraviti, stavan sam da bi to rado učinili. Nego to nam budi pouka."


Fotografija Pierrea L. Petitta snimljena 9. rujna 1896.



Kada je točno park Žudika ostao bez ove zgrade koju tiskovine pripisuju Josipu Sladi - Šiloviću, pokazat će neka buduća istraživanja. Do tada nastavite pratiti Trogir Time Travel i klikom OVDJE se prisjetite što je na mjestu mesarnica podignuto i svečano otvoreno 1910. godine...

 

Pripremila: Maja Maljković Zelalija

 

 


 

utorak, 26. rujna 2023.

Dogodilo se 25. rujna 1910...

 

Razglednica | Muzej grada Trogira - donacija g. A. Čižeka 
 

 

„Sa novom sudbenom zgradom uprav se može ponositi ovaj grad, koji ionako obiluje starodrevnim umjetničkim gragjevinama.", pišu splitske novine Dan od 6. listopada 1910. godine, a prenosi publikacija "FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest" (Izložba je otvorena još danas i sutra, 10:00 - 13:00 te 17:00 - 20:00!)

 

Vijest iz Trogira nastavlja se informacijom da je 25. rujna upravi suda predana na korištenje „velika palača građena po uzoru na mletačke dvorove“. Članak komentira i opisuje izgled sudske zgrade te potom navodi da je „otvor i blagoslov svih prostorija obavljen je na dan predaje.“ Prije samog svečanog otvaranja zgrade „svekoliko sudbeno osoblje sa presv. dvorskim savjetnikom Petrićem iz Spljeta, ugl. obć. upraviteljstvo, te starješine svih mjesnih ureda i brojno gragjanstvo prisustvovalo je svečanoj sv. Misi.“ nakon čega je opat Sentinella blagoslovio sudsku zgradu. 

Potom je u glavnoj dvorani održan program predaje zgrade koju je presv. dvor. savjetnik Petrić uz prigodan govor predao sudcu Strmiću, koji mu je pak biranim riječima zahvalio. Događaj nije prošao bez „trokatnog Živio“ Njegovom Veličanstvu i izvedbe kraljeske himne. Govor je održao i načelnik Nikola Madirazza, zahvalivši svima koji su doprinijeli realizaciji ovog građevinskog projekta – gospodi Benedettiju, Petriću, Ivčeviću, Gertscheru i arhitektu Ivekoviću, čestitavši naposlijetku građevinskom poduzetniku E. Žagaru koji je „pri ovoj gragjevini sretno uspio i lijepo je sebi na čast do kraja priveo.“ 

Uz sviranje veselih koračnica prisutni su se razišli „noseći sobom ugodnu uspomenu na dan, u kojem se sa blagoslovom otvoriše vrata doma, gdje će za Trogir i okolicu stanovati božica Pravde.“, navodi  "FEŠTA!"*

 

"Iako bi se dalo primijetiti koješta prizemnom redu prozora, koji ne skladaju sa onima prvog i drugog poda, to ipak cjelokupni utisak na oči gledaoca je lijep, zadovoljava osobito iza popunjenja monotone praznine izmegju onih oduIjastih pragova, koji pri početku gragjenja svojom bezličnošću neugodno se dojimljahu. Stubište i hodnici uistinu su carski, s njima je pogogjen ukus finih mletačkih estetičara, Dvorana glavna i ostale odaje zgodne su i obiluju svijetlom. Odio za tamnice po svemu odgovara potrebitim zahtjevima; nu arhiv je na vrlo slabom mjestu. Čudimo se, kako podzemne prostorije, do kojih će u svoje vrijeme doprijeti vlaga, odabraše da u njima spreme papir, koji vlagu upija. Možda bude to samo privremeno!", piše nepoznati autor u Danu.

 

A kako se vama doima trogirski dom božice pravde? Javite nam u komentarima na našoj Facebook stranici!

 

 

*Publikaciju "FEŠTA!" prepunu manje poznatih i zanimljivh informacija o tome što su i kako Trogirani slavili kroz povijest možete nabaviti u Muzeju grada Trogira po cijeni od 20,00 eura, do isteka zaliha.