petak, 27. listopada 2017.

A moj covik!



Ovaj post nema uvoda, pa ćete morati doći do kraja i zaključka...

:)


Špiro Puović i Ante Katalinić | arhivska fotografija | Muzej grada Trogira


Nepoznata osoba | ulomak arhivske fotografije | Muzej grada Trogira


Ivan Luka Garagnin - Fanfogna | MGT - arhiv Garagnin - Fanfogna


Ante Tonko Russo | arhivska fotografija | katalog izložbe "Brodogradilište Trogir"


Anton Gruić | arhivska fotografija | monografija DVD-a Trogir


Slikar Frane Delalle | iz kataloga izložbe


Marin Puović | arhivska fotografija | monografija DVD-a Trogir


Todor Košćina | arhivska fotografija | Muzej grada Trogira


Andro Sentinella i Nikša Bilić Panto | monografija Povratak iskonu


Ante Šoda, pastir iz Bristivice | hemeroteka MGT


Nepoznata osoba, radnik Graditelja, 1954.



Nepoznata osoba | Foto: Tošo Dabac


Blaženko Svilan, izrađivač goblena | hemeroteka MGT


Lenko Parčina u svojoj postolarskoj radnji | hemeroteka MGT



Korado Ostojić | hemeroteka MGT





A zaključak je.... Nadamo se da ćete nam, potaknuti ovim fotografijama koje smo iz raznih izvora i razdoblja prikupili inspirirani izložbom fotografija "Ekspozicija grada" Joška Hercega i Vlade Sorića (koju do 31. listopada možete razgledati u atriju Muzeja grada Trogira), i dalje nastaviti slati slike svojih predaka, jer pripremamo zanimljivu objavu "iz obiteljskih albuma"... Ukoliko želite sudjelovati javite nam se putem naše Facebook stranice ili na e-mail adresu.





 I pozovite prijatelje da sudjeluju! :) Hvala!




četvrtak, 12. listopada 2017.

Foto-putovanje kroz punokrvno i intenzivno proživljen život


Kako je trogirsko trepećalo 1957. bilo u New Yorku, a Trogir 1936. otputovao u London, kako je prekrasni Pantan označio početak manifestiranja posebne darovitosti i kako je jedna djevojka "krenula u svijet onda kada su njene vršnjakinje ostajale kod kuće da vezu... i nikad nije prestala putovati" posvjedočit će nam foto-putovanje kroz bogati život jedne posebne umjetnice rođene u Trogiru prije 120. godina...


Riječ je Cati Dujšin Ribar.


Djevojčica Cata - Katica Gattin - svoje je prve figure utiskivala u pijesak ili bi zahuktala staklo na prozoru pa crtala, stoji u njenoj biografiji. Tko je tada mogao i slutjeti kakva je budućnost, što profesionalna što privatna, čeka...


Djevojčica Katica Gattin - LIJEVO: ulomak fotografije snimljene u Kotoru 1903., DESNO: fotografija snimljena u Trogiru 1907. - prije točno 110 godina!


Prvo Catino ulje, već spomenuti prekrasni Pantan, nastaje 1914. godine. Nedugo zatim, Cata nastavlja školovanje u Obrtničkoj školi u Splitu, gdje joj je Emanuel Vidović učitelj crtanja.  Učitelj ju je hrabrio i poticao da upiše Umjetničku akademiju u Zagebu, što ona 1917. - u vremenu koje nije nimalo bilo naklonjeno ženskom obrazovanju, posebno u umjetničkom polju - i čini.



Cata Gattin (dolje lijevo) u školi slikara Emanuela Vidovića, 1916. godine


~ * ~
"KRENULA JE U SVIJET ONDA KAD SU NJENE VRŠNJAKINJE OSTAJALE KOD KUĆE DA VEZU. I NIKADA NIJE PRESTALA PUTOVATI"





1920. godine Cata se udaje za Dubravka Dujšina: "Tad ćemo se vjenčati u katedrali sv. Dujma. Vjenčanje tiho i skromno, bez brojnih uzvanika, samo sa svjedocima i roditeljima. Skromna nam je bila i vjenčana odjeća, ali skladna i nama lijepa. Bila sam u haljini koju mi je skrojila sestra Marija od tamnih svilenih rubaca američkih marinaca. Dubravko u svom svakodnevnom tamnom odijelu, s neprimjetnom zakrpom na koljenu, ali meni je izgledao kao da je u fraku" izjavila je Cata za Večernji list 1986. godine. Cata i Dubravko vjenčali su se kao studenti, do 1923. nisu ni živjeli zajedno - to su bili dani boemije i druženja s istim beskućnicima iz svijeta umjetnosti... Na katu iznad Cate živio je A. B. Šimić, družili su se s Leposavom Kangrgom - Belom Krležom, ... 1924. i 1925 Cata uči slikarstvo kod Vladimira Becića, a godinu nakon - kada nastaje i do sad neviđena fotografija koju donosimo ispod teksta - 1926. Cata i Dubravko se sele u stan na Marulićevu trgu 5, gdje Cata 1927. priređuje svoju prvu samostalnu izložbu...


Cata Dujšin, 1926. | Foto Tonka


 ~ * ~
 "S PRIMJETNIM ZANIMANJEM RAZGLEDALI SU LJUDI SLIKE. IAKO ZBOG TOGA PONOSNA I IZNENAĐENA, OSJEĆALA SAM SE VEOMA ČUDNO, KAO DA SAM RAZGOLIĆENA, KAO DA ME GLEDAJU GOLU. TAJ OSJEĆAJ S PRVE IZLOŽBE PRATIT ĆE ME I KASNIJE U ŽIVOTU, GOTOVO SVAKI PUT KAD BIH IZLAGALA. TO I JEST ZAPRAVO RAZGOLIĆAVANJE, ALI NE TJELA NEGO DUHA, NAJTANANIJE UMJETNIKOVE NUTRINE"



Razgolićavanje se nastavilo, među ostalim i na prvoj samostalnoj izložbi u inozemstvu - u Londonu 1936. godine. Tako su portreti i pejzaži, među ostalim i Trogir, otputovali u londonsku The Cooling Gallery.

Cata Dujšin na svojoj izložbi u Londonu 1936. | Muzej grada Trogira, izbor iz donacije I. Delalle


Izlagala je Cata Dujšin Ribar i izvan Europe - 1957. godine u New Yorku i Washingtonu. "U Ameriku sam putovala o svom trošku. Sve je zapravo bio priličan podvig. Putovala sam našim brodom "Hrvatska". Prvi boravak imala sam osiguran kod obitelji koja je naručila jedan portret, a kasnije, nakon uspjelih izložaba i prodanih slika, sve je išlo lako... Izložba je probudila priličan interes..."  Bilo je to 10 godina nakon smrti njenog prvog supruga Dubravka i 5 godina nakon sklapanja braka s dr. Ivanom Ribarom.


Fotografija s izložbe u New Yorku, na kojoj se Cata nalazi u društvu slikara Maksimilijana Vanke, svakom će Trogiraninu i Trogir(an)ki izmamiti osmijeh... naime, ako pogledate malo bolje - osim slike Trogira, na fotografiji ćete na Cati vidjeti i poseban nakit -  trogirsko trepećalo koje se tradiconalno, kao ukras trogirskoj građanskoj nošnji, nosi u kosi:


Cata Dujšin - Ribar i Maksimilijan Vanka na Catinoj izložbi u New Yorku 1957.


Stranice i stranice bi se mogle napisati o životu Cate Dujšin Ribar. No, zaključimo:

"ŠTO GOD JE NASLIKALA UKRALA JE OD ŽIVOTA, ŽIVEĆI GA PUNOKRVNO I INTENZIVNO" o čemu svjedoči i izbor od nekoliko fotografija koje donosimo u nastavku. Njih će, među ostalim arhivalijama, 17. listopada 2017. u 19:30 sati u Galeriji Cate Dujšin Ribar, Muzeju grada Trogira pokloniti Ivo Delalle, Catin dugogodišnji prijatelj. Učinit će to na otvaranju izložbe Emanuel Vidović i njegovi učenici: Cata Dujšin Ribar, Milan Tolić, Ivan Mirković, Silvije Bonacci Čiko i Antun Zuppa/Zupa. Ukoliko ste u mogućnosti, svakako dođite - izložba će biti otvorena do 31. listopada! Više možete saznati ako kliknete TU.



Cata na Visu, 1931.


Cata na Medvednici, 1939.

Cata i njen ljubimac Lero, 1940. (na pozivnici na izložbu - Dobrodošli!)


Cata radi njoke, nepoznata godina



~ * ~
"CATA DUJŠIN RIBAR NAJBOLJE JE SLIKALA KADA JE HTJELA ZABILJEŽITI ONO ŠTO U PRIRODI TRAJE SAMO TREN, A NA LICU VJEČNO"




Tako su i ove fotografije zabilježile tren i sačuvale ga (za) vječno(st)...




Literatura i izvori: Cata Dujšin Ribar - stalna izložba slika u Muzeju grada Trogira, 1978. | Josip Depolo: Cata Dujšin Ribar, 1988. | Aleksandra Bilić Petričević: katalog izložbe "Emanuel Vidović i njegovi učenici: Cata Dujšin Ribar, Milan Tolić, Ivan Mirković, Silvije Bonacci Čiko i Antun Zuppa/Zupa", 2017. | Muzej grada Trogira - iz donacije I. Delalle | Priredila: Maja Maljković Zelalija.





Hvala što ćete ovu priču podijeliti:

četvrtak, 5. listopada 2017.

Trogirska acačeda ili što sve imamo "trogirsko"



Možda još ne razmišljate o tome, no bliži se Dan našeg grada i blagdan sv. Ivana Trogirskog. Sv. Ivan je - Trogirski, pa smo se - logično - zapitali što to još imamo "trogirsko". Krenuli smo u istraživanje i pronašli niz sintagmi kojima je "trogirski" neodvojiv sastojak - nezamjenjiv poput pravih trogirskih mendula u isto tako pravim trogirskim rafijolima.


Pa krenimo redom, abecednim:



TROGIRSKA APENDIKULA ili pacta conventa ugovor je koji su 1102. godine sklopili predstavnici 12 hrvatskih plemena s ugarskim kraljem Kolomanom prihvaćajući ga za hrvatskog kralja. Iako se danas nalazi u Budimpešti - trogirska je jer je najstariji rukopis pronađen u Trogiru. Nalazila se na kraju tzv. Trogirskog rukopisa  "Historie Salonitane" Tome Arhiđakona, kao poseban dodatak dodan kronici nakon kroničareve smrti (zbog čega se i naziva appendicula - dodatak).  Apendikula se nalazila u današnjoj zgradi Muzeja grada Trogira - tadašnjoj palači obitelji Garagnin - Fanfogna.



fotografija preslike Trogirske apendikule iz knjige E. Hercigonje Tropismena i trojezična kultura hrvatskoga srednjovjekovlja





TROGIRSKA CAKAVICA trogirski je govor kojem je jedna od glavnih značajki da se fonem č izgovara kao c. Isto tako, ž i z se izgovaraju kao "neko srednje" - nazovimo ga "meko" ź, a s i š kao -  opet - "neko srednje" ś.



Više o trogirskoj cakavici saznajte u knjigama Rječnik i gramatika trogirskoga cakavskoga govora. (1994./2015.)




TROGIRSKA ČETVORKA - KVADRILJA tradicionalni je trogirski ples. "Ova četvorka jest osobiti ples i glazba što se samo u Trogiru svira i pleše. U nijednom mjestu Dalmacije niti sviraju niti znaju plesati. Trogirani u četiri broja ju plešu", zapisao je Josip Bozzotti. Nekoć su Trogirani Kvadrilju plesali na praznike i blagdane, a danas je na raznim manifestacijama, smotrama folklora i koncertima odjeveni u trogirsku nošnju izvode članovi Kulturno-umjetničkog društva "Kvadrilja" - osnovanog 1969. upravo s ciljem revitalizacije ovog plesa. 


Članovi KUD-a "Kvadrilja" izvode Trogirsku četvorku - Kvadrilju na glavnom gradskom trgu | fotografija iz 80-ih godina 20. st.



TROGIRSKA DIPLOMA kraljevska je diploma kojom je 25. 5. 1107. godine hrvatsko-ugarski kralj Koloman dodijelio povlastice trogirskoj komuni. Trogirska diploma sadrži nekoliko odredbi koje su komuni osigurale znatnu političku autonomiju. Koloman je Trogiranima obećao "čvrst mir", kraljevsku zaštitu, oslobodio je komunu plaćanja tributa mira, dopustio je svećenstvu i građanima pravo izbora biskupa i gradskog kneza, ... 



TROGIRSKI EVANĐELISTAR evanđelistar je koji slovi za jedan od najljepše napisanih i opremljenih srednjovjekovnih knjiga! Prvi put Trogirski evanđelistar spominje don Frane Bulić u Izvješću upućenom Središnjoj komisiji za konzerviranje i čuvanje umjetnina u Beču 4. svibnja 1895. godine.  110 listova pergamene uvezeno je u drvene daščice obložene crvenim baršunom i smješteno među korice ukrašene baroknim okovom po rubovima i reljefnim medaljonom sa simbolom sv. Ivana Evanđelista u sredini - na licu, odnosno sv. Mateja na naličju. Trogirski se evanđelistar čuva u katedrali sv. Lovre, a 1997. godine napravljen je faksimil Evanđelistara iz kojeg donosimo nekoliko sljedećih prikaza:








TROGIRSKI INCIDENT odnosi se na incident koji se dogodio u noći s 1. na 2. prosinca 1932. kada je u Trogiru uništeno 8 starih mletačkih lavova (o čemu smo već pisali TU). 


http://trogirtimetravel.blogspot.hr/2017/05/di-si-lave.html



TROGIRSKI KODEKS glasoviti je kodeks nastao oko 1423. godine, a koji se čuva u pariškoj Bibliotheque Nationale. Svjetsku slavu doživio je u 17. stoljeću - jer se u njemu nalazi Petronii Arbitri Satyri fragmenta ex libro quintodecimo et sextodecimo - cjeloviti prijepis jedinstvenog svjedočanstva rimske književnosti - djela Satirikon autora Gaja Petronija Arbitra. Trogirski kodeks specifičan je po tome što sadrži integralni tekst Trimalhionove gozbe, tj. djelove Satirikona koji do tad nisu bili poznati! Pronašao ga je Marin Statilić u bogatoj knjižnici obitelji Ćipiko oko 1650. godine, pokazao ga svojem sugrađaninu Ivanu Luciću, a ostalo je - povijest o kojoj više možete pročitati u članku F. Barasa: "Kako je Trogirski kodeks uzbudio barkonu Europu"


TROGIRSKA LJEKARNA prva je ljekarna u Europi! Spominje se 29. 10. 1271. u dokumentu - bilježnici javnog bilježnika Franje Angelija - u kojem stoji da je "Mucio, sin Leonarda de Malamauca prodao svoju ljekarnu u Trogiru, a kupio ju je magistar Rolandinus." Pretpostavlja se da se nalazila na glavnom gradskom trgu, u prizemlju kuće kojoj je na katu bila škola. U spomen na taj datum 29. 10. obilježava se kao dan ljekarni u Hrvatskoj.


Dokument koji spominje ljekarnika Mucciusa 29. 10. 1271. čuva se u jednoj privatnoj zbirci u Trogiru


TROGIRSKA PLOČICA je najstariji poznati spomenik vezan uz medicinu, pronađen u - Trogiru. Riječ je o olovnoj pločici iz 6. stoljeća koja se danas nalazi u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Pločica sadržava natpis magičnog značenja koji je služio kao zaštita od uroka. U natpisu su izmiješani kršćanski i poganski elementi, a u prijevodu na pločici je zapisano: "...neka te oni nose. U ime Gospodina Isusa Krista, najnečistiji pakleni duše, kojega je anđeo Gabrijel svezao ognjenim lancima, koji - pakleni duh - ima deset tisuća duhova, te kas di poslije Uskrsnuća došao u Galileju, ondje ti je naredio - Isus - da se nastaniš u šumovitim krajevima, brdima i gorama, naređujem ti da ljudima ne škodiš... niti pak krupom. Gledaj dakle najnečistiji pakleni duše, da, gdje god čuješ ime Gospodnje ili ugledaš zapis, da ne..."

 
Lijevo: Trogirska pločica | Desno: posebnom tehnikom fotografiran tekst rimskog minuskulnog kurziva na pločici  Izvor: Ljekarna Splitsko-dalmatinske županije




O Trogirskom statutu iz 1322. godine i Trogirskom ljetu koje je upravo, po 47. put, završilo ne trebamo detaljnije, zar ne? Sjećate li se Trogirskih tjedana?

A spomenimo i TROGIRSKO KAZALIŠTE, o kojem pak još nećemo napisati ništa! 

Zašto? 

Zato što se u Muzeju grada Trogira, dan prije Dana grada i blagdana sv. Ivana Trogirskog - 13. studenog 2017., otvara izložba kojoj je trogirsko kazalište glavna tema. 
Baš smo nestrpljivi!




Izvori informacija i vizuala: Trogirski evanđelistar, 1997. | Monografija Ljekarna Splitsko - dalmatinske županije, 2013. | D. Geić: Rječnik i gramatika trogirskoga cakavskoga govora, 2016. |   N. Buble: Trogirska kvadrilja, 1998. | enciklopedija.hr, hkv.hr, muzejgradatrogira.blogspot.hr | Priredila Maja Maljković Zelalija




Upoznajte i prijatelje s trogirskim bogatstvima -
podijelite ovaj članak na društvenim mrežama: