Naša je nova priča, odnosno fotografija spremna za čitanje! Nije o glavu da je pročitate odmah, no ako to i učinite - neće vam se obiti o glavu! Mislite da nam uvod nema ni glavu ni rep?! Zašto smo se baš uhvatili za glavu, pitate se? Odgovor potražite u nastavku!
"DVAPUT JE DVAPUT!"
Franjo Josip I bio je u Trogiru dva puta. Prvi put u okviru službenog posjeta Dalmaciji 20. travnja 1875., a drugi put „iznenada“ 25. lipnja 1891. godine. Njegov su prvi posjet Dalmaciji ovjekovječili fotografi Nikola Andronić i Josip Marko Goldstein koji su 1876. izdali „Album svjetlopisni s´ opisovanjem putovanja Nj. Vel. cesara kralja F. Josipa I kroz Dalmaciju godine 1875.“ sastavljen od 24 fotografije s prikazom svečanosti dočeka u pojedinim gradovima. U ovom albumu, koji je ujedno i prva fotoreportaža nastala u Hrvatskoj, nema fotografije koja svjedoči o posjetu Franje Josipa I Trogiru...
 |
| Album svjetlopisni s´ opisovanjem putovanja Nj. Vel. cesara kralja F. Josipa I... | Österreichischen Nationalbibliothek |
No, bez obzira na nepostojanje fotodokumentacije, poznato je da je Franjo Josip I. 20. travnja 1875. iz Šibenika prvi put jahtom uplovio u trogirsku luku, odakle je kočijom nastavio prema Splitu. Drugi je pak njegov posjet ovjekovječen...
 |
| "Iznenadni" posjet Franje Josipa I. Trogiru | arhiv Muzeja grada Trogira |
Te 1891. godine odvijale su se velike vježbe ratne mornarice na Jadranu. Odjel flote bio je usidren u čiovskoj uvali Saldun. 25. lipnja su se, naime, održavale vježbe u moru oko Marine i Drvenika. Nakon završetka vježbi car je na jahti doplovio u Saldun, a u poslijepodnevnim satima iskrcao se na kraj – u Trogir – u pratnji admirala Maximilijana Sternecka i dalmatinskog namjesnika Emila Davida. U Trogiru ga je dočekalo mnoštvo naroda na čelu s načelnikom Špirom Puovićem. Car je razgledao grad, a navečer je u njegovu čast bio priređen vatromet.
 |
| "Iznenadni" posjet Franje Josipa I. Trogiru | ulomak razglednice | delcampe.fr |
Sedamnaest godina nakon fotodokumentiranog posjeta cara i kralja Trogiru i 33 godine nakon njegova prvog posjeta Trogiru – 1908. godine, u povodu 60-e godišnjice vladanja Franje Josipa I. trogirska je općinska uprava odlučila podići spomenik njemu u čast. Spomenik kojeg je načinio Toma Rosandić svečano je otkriven istog dana kada je svečano otvorena nova školska zgrada na rivi – bilo je to jednog vedrog petka - 2. prosinca 1910. godine.
 | ||
| Narodni list, 26. 11. 1910. | Znanstvena knjižnica Zadar |
Kako je sve bilo okićeno i kičasto, saznajte u jednako tako okićenom i kičastom novinskom izvještaju "Odkriće spomenika Nj. Veličanstvu - blagoslov nove školske zgrade" objavljenom u Narodnom listu 10. prosinca 1910. godine.
GRAD KAO MLADA NEVJESTA
„Iza pravog pljuska kiše u osvit petka razgalilo se je obzorje nad gradom; nebo se je vedro pokazalo, a po toj vedrini razplinula se je ona sumornost i tjeskoba, što je obuzela bila gradjanstvo, jer se je bojalo, da će nevrieme pokvariti očekivano slavlje za odkriće divotnog spomenika Nj. Veličanstvu. Težko je opisati onu žurbu, što se je za nekoliko dana opažala kod ukrasivanja i uredjivanja ljepušnog perivoja, usred kojega, iznad ukusne, iz domaćeg fino izgladjenog kamena složene ograde, uzdiže se bridnjasti čunj noseći umjetničku bistu prejasnog vladara – djelo umjetnika Rosandića.
 |
| Spomenik F. Josipu I. u parku "Franje Josipa I." tj. parku Žudika | ebay.com |
... I zbilja, vidio si svuda pripreme, posvuda hitnju, koju je pratilo neko blago nestrpljenje. S toga i je grad već u rano jutro izgledao kao mlada nevjesta onako nagizdan i ukrašen. Vesele koračnice hrv. glasbe pozivale su narod na doček visokih gostiju, dočim pucnjava mužara odjekivaše gorom i poljem, navieštajući ovu prelijepu i milu svečanost.
ČETIRI TROGIRSKE DJEVOJČICE (VS. PETORICA TROGIRSKIH MLADIĆA)
Oko devete ure počeli se okupljati predstavnici sviju mjestnih oblasti i našli su se na obali, koja u cieloj svojoj dužini bijaše izkićena hrvatskim trobojnicama i zastavam države, te kraljske obitelji. Na okupu je do mora obć. upraviteljstvo i vieće sa svojim načelnikom g. N. Madirazzom, mnp. svećenstvo mirsko i redovno, predvodjeno od presv. bisk. Palunka i prep. opata Sentinelle. Do ovih č. učiteljski zbor pučke mužke i ženske škole, te učitelji ratarskog tečaja, predstavnici svih mjestnih družtava: Hrv. čitaonice, Hrv. puč. družtva „Berislavić“, Sokola, te „Gabinetto di Lettura.“ Pridodjoše svi seoski glavari iz obćinskih sela sa svojim ljudima u svečanoj odori. K ovima i bližnja Kaštela, htjedoše se pridružiti, da izkažu svoju počast pri slavi tako veseloj, te g. Fr. Šimeta, načelnik K. Novoga, prisustvova s brojnim Kaštelancima i njihovim glasbarima u narodnoj nošnji. Pod svirkom hrv. glasbe, stigne svrstano u redove družtvo dobrovoljnih vatrogasaca, kad nakon kratke stanke gruvanje mužara najavi dolazak bielog parobroda, na kojem se je vozio N. P. g. namjestnik Nardelli i presv. g. saborski predsjednik dr. Ivčević. Dok je u taj tren medju sakupljenim narodom vladao tajinstven muk, približio se je parobrod, lagano ploveći tihim morem, do obale, a glasba tada zasvira kraljevku. Kada zamriješe posljednji akordi glasbe, pozdravi narod preuz. namjestnika, koji iskrcavši se veseo, srdačno se pozdravljaše sa svima, koji mu dođoše izkazati svoj poklon. Na to mu živahna djevojčica Mici Madirazza upravi kratkom pjesmicom u ime sugradjana i svih obćinara dobrodošlicu i predade kitu cvieća, a tako i drugarica joj Ksenija Madirazza pozdravi zgodnim stihovima presv. d.ra Ivčevića, kao ponajboljeg sina dragog mu Trogirua, pa darivajući mu kitu cvijeća, zaželi mu snage i okriepljenja, neka bi za dugo još radio oko zavičajnog unapriedjenja. U to se otvaraše most i ulazaše u kanal financijski parobrod iz Splita, na kojemu bijaše N. P. g. Fzm. Fanta, sa svojim pratiocima i g. dvorski savjetnik dr. Tacconi. Narod dočeka ih dostojnim oduševljenjem i N. P. Feldzeugmeisteru Fanti učtiva djevojčica Vinka Sentinella u ime gradjanstva pokloni kitu cvieća. Nakon malo časaka pomoli se iza sredovječne kule na ulazku u kanal brodica c. k. rat. mornarice i N. P. zapovjednik mornarice grof Montecuccoli sa dičnom svitom svojih častnika, stupajući na obalu. bijaše ljubezno pozdravljen od sviju prisutnih, a učena djevojčica Mila Katalinić oslovi ga kao neustrašiva bojovnika, te pružajući mu krasan bokor cvieća, zaželi mu za dugo zdravlje i sreću. Po tom u dugoj povorci krenulo se je u crkvu, gdje je pontificirao presv. Palunko i po službi Božjoj pjevalo se je hymnus „Veni creator“!
1908. JESI - 1918. NISI
Odmah za tim sliedilo je odkriće spomenika. Isti presv. biskup izvrši obred blagoslova. Na to g. načelnik Madirazza a pravim zanosom prozbori, stojeći na stepenici do ograde. Iztaknuo je ljubav svojih obćinara prema premilostivom vladaru, te kako je dne 23. ožujka 1908 obć. upraviteljstvo i vieće jednogasno zaključilo ovjekovječiti proslavu šezdesete obljetnice presretnog kraljeva vladanja i za to pogadjajući čuvstva svoju obćinara odredilo se podignuti ovaj spomenik, koji je izraz nerazriešive privrženosti podanika ove obćine. Predavajući po tom narodu spomenik u pohranu i pozivajući na poklon istomu, zamoli N. P. g. namjestnika, da dopusti, neka zavjesa padne. N. P. g. namjestnik liepom besjedom prihvati taj poziv, pa pohvalivši harnost obćinara trogirskih, koji ovim činom za viekove daju svjedočanstvo svoje podaničke odanosti, klikne: Živio Njegovom Veličanstvu. Zavjesa hitro spadne na podnožje spomenika, a u isti čas nasta klicanje naroda, sviranje kraljevke, gruvanje mužara, tutanj topova sa ratne gjemije, dočim divno pogodjeno lice kralja na poprsju četiri djevojčice posipahu cviećem.
 |
| Spomenik F. Josipu I., arhiv Muzeja grada Trogira |
Veličanstven bijaše taj momenat. Zlatne zrake jesenskog sunca podavahu osobit čar onom liku iz biela kamena i cielom spomeniku, kojemu suri, modrikasti Mosor jest krasna pozadina, s kojom se u daljini sadružuje ravno polje sa sjevera, a sa juga zelena borova šumica na Čiovu, dok more grgoćući cjeliva obalu parka „Frana Josipa I.“...... Po podne vidio si i staro i mlado gdje stupa pred spomenik diveći se i istodobno ponoseći tim liepim uresom. U večer bijaše razsvjeta sa vatrometima, a glasba izvadjajući baš najbiraniji program zabavljaše razdragano i veselo obćinstvo, do kasne noći, vedre i tihe...“
Spomenik je porušen 28. listopada 1918. godine – navodno su petorica trogirskih mladića minom odvalila glavu s poprsja. Devet godina nakon, 15. travnja 1927. obezglavljeni je spomenik bio tema pisma Roka Slade-Šilovića Frani Buliću. Pismo se čuva u Arhivu Konzervatorskog ureda za Dalmaciju.
„Poprsje cara Franje Josipa što se u zbirci čuva nije toliko oštećeno. već onako sakupljeno kako smo ga nakon sloma Austrije našli djelomično polupana ispod njegovog piedestala i opet složili. Ono danas sastoji od dva glavna komada: od glave i od trupla. Ka bih ona dva komada sastavio – što je skopćano troškom – poprsje bi opet izgledalo skoro čitavo uz nekoje neznatne ogrebotine...
OPASNA IGRA RESTAURACIJE
 |
| Ulomak pisma R. Slade - Šilovića upućenog Frani Buliću 27. travnja 1927. | AKU za Dalmaciju Cons. 57/1927. |
Ali baš taj popravak bila bi za me opasna igra, jer bi mi domaći ljudi mogli spočitnuti da restauriram baš kip jednoga toli omraženog negdašnjeg vladara. Valjda onome Njemcu koji Vam je to javio nije napravila dobar utisak okolnost što je glava nešto udaljena od ostatka biste, valjda je bio pod utiskom one prve impresije. Prekjučer je zbirku posjetilo nešto pedesetak bečlija, nekoji su to isto primietili, ali kad sam razjasnio da to mora ipak za sada da tako bude, pa kad bi se zbirka konačno uredila i pod krov došla, bistu bi se dotjeralo i našla bi prikladnije mjesto. ...“
Danas se bista, još uvijek u dva dijela, čuva pod krovom - u depou Muzeja grada Trogira. Što se pak dogodilo s postamentom na kojem je bio smješten, nismo (još) uspjeli saznati. Nismo (još!) uspjeli saznati ni tko je činio misterioznu trogirsku petorku koja je srušila spomenik... Možda vi znate? Ili zna netko koga znate? Javite nam! :)
Krug u parku i danas svjedoči o jednom vremenu, jednom spomeniku, prolaznosti i putovanju kroz vrijeme (koje mi jako volimo i prakticiramo!).
Do sljedećeg putovanja...
Doviđenja!
:)
Istražila i pripremila:
Maja Maljković
(OVA) SLIKA GOVORI VIŠE OD 1400 RIJEČI
Opet pitamo - Usudi li se netko nakon ovog uopće reći da su slike (samo) za gledanje?! :) Izreka da slika govori tisuću riječi do svojeg punog značenja dolazi upravo u fotografiji. Zato smo u okviru projekta Trogir Time Travel Muzeja grada Trogira započeli s pričanjem priča s fotografija. Ovo je bila treća, a izgovorila je oko 1400 riječi. :)
Pozivamo i vas da nam se pridružite – ne budite samo promatrači – postanite istraživači! Javite nam svoje ideje i rezultate istraživanja u inbox na Facebook stranicama Trogir Time Travel ili Muzej grada Trogira, pošaljite nam e-mail, nazovite na telefon, pošaljite pismo po golubu pismonoši, ... rado ćemo na svojim stranicama objaviti vaše pronalaske. :)
Pozivamo i vas da nam se pridružite – ne budite samo promatrači – postanite istraživači! Javite nam svoje ideje i rezultate istraživanja u inbox na Facebook stranicama Trogir Time Travel ili Muzej grada Trogira, pošaljite nam e-mail, nazovite na telefon, pošaljite pismo po golubu pismonoši, ... rado ćemo na svojim stranicama objaviti vaše pronalaske. :)
IZVORI FOTOGRAFIJA:
arhiv Muzeja grada Trogira | Österreichischen Nationalbibliothek |Arhiv Konzervatorskog ureda za Dalmaciju | ebay.com | delcampe.fr |
IZVORI I LITERATURA:
Znanstvena knjižnica Zadar: Narodni list 3. 12., 6. 12., 7. 12., 10. 12. 1910. | Arhiv Konzervatorskog ureda za Dalmaciju: Konzervatorski odjel Split: Cons. 57/1927.) | Nacionalna knjižnica Austrije: Album svjetlopisni s´ opisovanjem putovanja Nj. Vel. cesara kralja F. Josipa I kroz Dalmaciju godine 1875. | Babić, Ivo: Trogir - grad i spomenici | Piplović, Stanko: Graditeljstvo Trogira u 19. stoljeću | Grgić, Darko i Samaržija, Zdenko: Posjet cara Franje Josipa I. Dalmaciji 1875. godine |
Znanstvena knjižnica Zadar: Narodni list 3. 12., 6. 12., 7. 12., 10. 12. 1910. | Arhiv Konzervatorskog ureda za Dalmaciju: Konzervatorski odjel Split: Cons. 57/1927.) | Nacionalna knjižnica Austrije: Album svjetlopisni s´ opisovanjem putovanja Nj. Vel. cesara kralja F. Josipa I kroz Dalmaciju godine 1875. | Babić, Ivo: Trogir - grad i spomenici | Piplović, Stanko: Graditeljstvo Trogira u 19. stoljeću | Grgić, Darko i Samaržija, Zdenko: Posjet cara Franje Josipa I. Dalmaciji 1875. godine |
