Prikazani su postovi s oznakom Žudika. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Žudika. Prikaži sve postove

srijeda, 4. listopada 2023.

Kuća pri moru za sve naše mesarnice

 

Jednostavna kamena zgrada smještena u parku Žudika koja se svojom bjelinom i osamljenošću ističe na pojedinim arhivskim fotografijama Trogira svako toliko pobudi interes javnosti. Stručna i znanstvena literatura ju spominju veoma rijetko, stoga smo njenu priču odlučili ispričati pomoću vijesti iz nekoliko onodobnih tiskovina. Podatke koje je dosadašnjim istraživanjem prikupila Maja Maljković Zelalija predstavljamo u nastavku... 

 



O nužnoj potrebi izmiještanja mesnica iz gradskih ulica Trogira u 19. stoljeću prvi spomen pronalazimo u novini Narodni list u veljači 1889. godine, kada se planira gradnja zgrade koja bi udomila mesnicu, ribarnicu i zelenu tržnicu. Optimistično se navodi da će "ova radja" biti gotova za tri mjeseca - već u svibnju:

"Ovo je godina dana odkad su na obćinskoj upravi naši ljudi. U tako malo vremena mnogo su učinili, nisu ni časa dangubili, već su se svojski zauzeli, da čim bolje urede i poljepšaju grad i okolicu." piše nepoznati autor iz Trogira Narodnom listu, koji dopis objavljuje 2. veljače 1889. godine. Dopisnik potom nabraja "glavne radje koje se zvadjaju i koje će se skoro izvesti" u gradu, a među njima navodi: "Treća radja bez koje nemožemo biti jest kuća pri moru gdje bi se smjestile sve naše mesarnice, koje su sada po gradu raztrkane na veliku škodu zdravlja i čistoće, kao što i ribarnica, koje je neprikladna na sadašnjem mjestu. Uz mesarnicu i ribarnicu bit će smješten i zeleni trg. Ova će radja do svibnja biti izvedena. Za ove sgradje najzgodnije mjesto bilo bi u starom perivoju tako zvanom Fortinu. Tako bi se sva tržišta usredotočila u jedan položaj, a kupaocim i prodavaocim bi bilo sve na ruku."
 

 

6 ili 12 dućana na Žudeki za prodaju mesa

Nakon mjesec dana, 2. ožujka 1889. godine, u izvještaju sa sjednice trogirskog općinskog vijeća saznajemo da je "bila na dnevnom redu izmedju ostalih predmeta, i osnova o sagradjenju 6 dućana na Žudeki za prodaju mesa." Auto piše da je rasprava o toj točki dnevnog reda bila živahna te da su u njoj sudjelovali načelnik Puović, predsjednik vijeća Paladino te vijećnici dr. Moretti i don Sentinella.
Evo što piše: "Potle nego bi pročitano izvješće obćinskog upraviteljstva, viećnik Sentinela priznav potrebu, da budu mesarnice okupljene na mjestu otvorenu i razlučenu, opazi da u Trogiru imade 12 osoba, koje posjeduju dozvolnicu odnosnog obrta, te predloži da mjesto 6, bude obćinsko upraviteljstvo uoblašćeno sagraditi 12 dućana za mesarnicu. D.r Moreti pripoznaje i on da je potrebito odalečiti mesarnice iz svakoga kraja grada, ali misli da mjesto predloženo nije najshodnije, pošto je onaj položaj, po njegovom mnienju, najkrasniji u gradu, te predlaže da bi bilo shodnije sagraditi mesarnice na mjestu tako rečenom Fortin kod jaruge, a uz to obustaviti radnju, dok pomorska vlada neuredi jarugu. Prisjednik Paladino izrazi se i on protivan Žudeki i predloži imenovanje odbora, da prouči osnovu glede mjesta, gdje bi se imale sagraditi mesarnice. Načelnik prikazuje da u Trogiru nisu nego samo dva položaja, gdje bi se mogle sagraditi rečene mesarnice, veli da je prešnost iste radnje pripoznata od svakoga; nezna kada će biti uredjena jaruga, ali po onomu ste je čuo od nekoga činovnika pomorske vlade, to će se obistiniti kasno. Pristojnost, čistoća i zdravstveni uzroci hoće, da se mesarnice postave u razlučeno mjesto. Po osnovi velevrstnoga mjernika c. k. savjetnika Dr Slade, koji je istodobno dobar naš sugradjanin, neima sgodnijega položaja za ovu svrhu do Žudeke. Poslie toga stavljen je na glasovanje predlog gosp. D.r Moreta, koji propade. Takodjer nije primljen predlog prisjednika Paladina. Tada načelnik zamoli viećnika Sentinela da preinači svoj predlog u smislu, da bude uoblašćeno upraviteljstvo odrediti gradju 6 dućana, i isto vrieme tražiti sredstva za sagradjenje drugh 6 dućana. Sentinela pristaje na načelnikov poziv, te njegov predlog dobije 17 glasova proti 3 glasa."

 

 

Ulomak fotografije Aloisa Beera prikazuje izgled Žudike prije izgradnje zgrade mesnice

 

Po sriedi mesarnica, na desnu nje ribarnica, a na lievu prodaja voća i zeleni

Iako se ranije navedeni svibanj približio, zgrade nije bilo na vidiku, no rasprava o mesarnici se vodi i dalje... u rujnu i studenom 1889. u Narodnom listu pronalazimo sljedeće informacije:

"Čujemo da je zemaljski odbor prihvatio utoke za gradnju javnih tržista, te je nade da će se na skoro započeti ova važna radnja u našem gradu. Osnova veleučenog mjernika savjetnika Dr Slade izvrstna je i odgovara podpuno svojoj svrsi, koli s pogleda uresnoga, toli zdravstvenoga. Naše tržiste će ostati na otvorenom mjestu, sasvim razlučeno od obitališta. Po sriedi će biti mesarnica, na desnu nje ribarnica, a na lievu prodaja voća i zeleni. Od osobite će važnosti ta zgradja biti i sa svojim položajem; jer će se u gradu moć uzdržat čistoća, koje do sada, po duši nije bilo vele u našem gradu."


Dogotovljene mesarnice

Godinu i pol dana nakon, krajem svibnja 1891. dopisnik Narodnog lista je napisao da su "naše mesarnice brzo dogotovljene, i mi ćemo napokon vidjeti sdružene sve naše mesare na jednom mjestu." Smatra da će sada napokon završti "ogavnost rad koje čovjek moraše većkrat krenuti drugom ulicom, da se neotruje smradom, ili da neokalja odječu o meso obješeno po zidovima ulica." 

 

Na ulomku fotografije iz albuma obitelji Milić vidljiva je zgrada na kojoj je natpis "MESARNICE"

 
Zgrada mesnice vidljiva je na snimci A. Jellasce koja prikazuje okićeni grad prigodom dolaska Franje Josipa I u lipnju 1891.

 

No, meso je - čini se - i sljedećih nekoliko mjeseci visjelo po zidovima ulica... sve dok se krajem rujna ili početkom listopada 1891. zgrada nije otvorila - o čemu Narodnom listu pišu iz Trogira, 20. rujna: "Do malo dana otvorit će se nove mesarnice, koje su veoma bile nuždne za Trogir". 


Je li bilo posebne svečanosti otvaranja, tko su bili mesari smješteni u dućane, je li se tu preselila ribarnica, što je bilo sa zelenom tržnicom... odgovore na navedena pitanja tiskovine nam, nažalost, ne pružaju. No, tijekom sljedećih godina - 1892., 1893. i 1894. pružaju nam niz reakcija na novu trogirsku zgradu i šuškanja o njenom rušenju...


Kušanje kužnih para

Mesarnice na Žudiki, ako je suditi prema novinskim napisima u sljedećim godinama, nisu bile prihvaćene s osobitim oduševljenjem, pogotovo od strane političkih protivnika. Tako autonomaška Il Dalmata početkom studenog 1892. objavljuje tekst dopisnika Veritasa iz Trogira u kojemu se on žali da su građani primorani "kušati kužne pare" koje izbijaju iz dvije novoizgrađene zgrade, dva arhitektonska podbačaja - Mesarnice i "Tempietto Vespasiano" (izraz se vjerojatno odnosi na javni zahod smješten u blizini mesnica). Narodnjački list Narod odgovara na takve napise za nekoliko dana, a u tekstu saznajemo da je gradnja bila povjerena Josipu Sladi: "Naši protivnici vraćaju se pak u svakom dopisu na mesarnice, pa krive načelnika što je gradnja ispala neprilična. Pohvalna svjedočba Financijskog Nadgledništa u Splitu dokazuje da je u korist javnog zdravlja i na dostojanstvo grada bilo potrebito osamiti mesarnice. Pak osnova nije učinjena po načelniku nego je bila povjerena gradjevnom savjetniku Dr. Sladi, te ako radja nije izpala po volji naših protovnika, neka se njihovim opazkama i tužbama obrate njemu. Čudnovato je zaista, što našim protivnicim toliko na zubu stoju naše mesarnice, koje su za svakoga, ako nije zaslijepljen od osobne strasti, na diku grada; ali se neće nikada da sjećaju one glasovite njihove kolobice i jame, koje, kako smo gori rekli, za njihova zlatna vremena, obstojale su na onom mjestu, naime one jame koje bi se imali spominjati, ako rad ništa a to barem rad onog liepog svakdanjeg mirisja kojim nam se zrak pokadjivao, a toliko puta njihove ćutljive nozdravice nasladjivao!"

 

Fotografija iz albuma obitelji Milić
 

 

Rušenje "messarnizza"

U rujnu 1893. Il Dalmata piše da još nisu prošle niti dvije godine od izgradnje neugledne i nehigijenske messarnizze, a već se planira njihovo rušenje kako bi se taj neprikladni materijal iskoristio za obnovu gradske vijećnice. U članku također stoji i da je mesarnice u stilu "muracca nuova" definirao jedan od najinteligentnijih ljudi grada.


Nego to nam budi pouka

No, ako je suditi prema dopisu "Starca Trogiranina" Narodnom listu u travnju 1894., do rušenja još uvijek nije došlo, a napisano upućuje na to da ni narodnjaci nisu bili posebno zadovoljni novom građevinom: "Gospodo, sjetite se, da gdje se sada dižu mesarnice, ponosno se jedanput redali gorostasni bori. Ona prirodna krasota na diku je bila gradu, a mesarnice kako izgledaju na najljepšem položaju Trogirskog tla? Težko je na to odgovoriti! Znam, da su se i naši otci radi toga pokajali te da bi mogli pogrješku popraviti, stavan sam da bi to rado učinili. Nego to nam budi pouka."


Fotografija Pierrea L. Petitta snimljena 9. rujna 1896.



Kada je točno park Žudika ostao bez ove zgrade koju tiskovine pripisuju Josipu Sladi - Šiloviću, pokazat će neka buduća istraživanja. Do tada nastavite pratiti Trogir Time Travel i klikom OVDJE se prisjetite što je na mjestu mesarnica podignuto i svečano otvoreno 1910. godine...

 

Pripremila: Maja Maljković Zelalija

 

 


 

utorak, 31. siječnja 2017.

Mi znamo di mu je glava (nije u torbi)! | čitaj fotografiju (3)




Naša je nova priča, odnosno fotografija spremna za čitanje! Nije o glavu da je pročitate odmah, no ako to i učinite - neće vam se obiti o glavu! Mislite da nam uvod nema ni glavu ni rep?! Zašto smo se baš uhvatili za glavu, pitate se? Odgovor potražite u nastavku!







"DVAPUT JE DVAPUT!"

Franjo Josip I bio je u Trogiru dva puta. Prvi put u okviru službenog posjeta Dalmaciji 20. travnja 1875., a drugi put „iznenada“ 25. lipnja 1891. godine. Njegov su prvi posjet Dalmaciji ovjekovječili fotografi Nikola Andronić i Josip Marko Goldstein koji su 1876. izdali „Album svjetlopisni s´ opisovanjem putovanja Nj. Vel. cesara kralja F. Josipa I kroz Dalmaciju godine 1875.“ sastavljen od 24 fotografije s prikazom svečanosti dočeka u pojedinim gradovima. U ovom albumu, koji je ujedno i prva fotoreportaža nastala u Hrvatskoj, nema fotografije koja svjedoči o posjetu Franje Josipa I Trogiru...


Album svjetlopisni s´ opisovanjem putovanja Nj. Vel. cesara kralja F. Josipa I... | Österreichischen Nationalbibliothek


No, bez obzira na nepostojanje fotodokumentacije, poznato je da je Franjo Josip I. 20. travnja 1875. iz Šibenika prvi put jahtom uplovio u trogirsku luku, odakle je kočijom nastavio prema Splitu. Drugi je pak njegov posjet ovjekovječen...


"Iznenadni" posjet Franje Josipa I. Trogiru | arhiv Muzeja grada Trogira


Te 1891. godine odvijale su se velike vježbe ratne mornarice na Jadranu. Odjel flote bio je usidren u čiovskoj uvali Saldun. 25. lipnja su se, naime, održavale vježbe u moru oko Marine i Drvenika. Nakon završetka vježbi car je na jahti doplovio u Saldun, a u poslijepodnevnim satima iskrcao se na kraj – u Trogir – u pratnji admirala Maximilijana Sternecka i dalmatinskog namjesnika Emila Davida. U Trogiru ga je dočekalo mnoštvo naroda na čelu s načelnikom Špirom Puovićem. Car je razgledao grad, a navečer je u njegovu čast bio priređen vatromet.



"Iznenadni" posjet Franje Josipa I. Trogiru | ulomak razglednice | delcampe.fr



Sedamnaest godina nakon fotodokumentiranog posjeta cara i kralja Trogiru i 33 godine nakon njegova prvog posjeta Trogiru – 1908. godine, u povodu 60-e godišnjice vladanja Franje Josipa I. trogirska je općinska uprava odlučila podići spomenik njemu u čast. Spomenik kojeg je načinio Toma Rosandić svečano je otkriven istog dana kada je svečano otvorena nova školska zgrada na rivi – bilo je to jednog vedrog petka - 2. prosinca 1910. godine.



Narodni list, 26. 11. 1910. | Znanstvena knjižnica Zadar




Kako je sve bilo okićeno i kičasto, saznajte u jednako tako okićenom i kičastom novinskom izvještaju "Odkriće spomenika Nj. Veličanstvu - blagoslov nove školske zgrade" objavljenom u Narodnom listu 10. prosinca 1910. godine.



GRAD KAO MLADA NEVJESTA

„Iza pravog pljuska kiše u osvit petka razgalilo se je obzorje nad gradom; nebo se je vedro pokazalo, a po toj vedrini razplinula se je ona sumornost i tjeskoba, što je obuzela bila gradjanstvo, jer se je bojalo, da će nevrieme pokvariti očekivano slavlje za odkriće divotnog spomenika Nj. Veličanstvu. Težko je opisati onu žurbu, što se je za nekoliko dana opažala kod ukrasivanja i uredjivanja ljepušnog perivoja, usred kojega, iznad ukusne, iz domaćeg fino izgladjenog kamena složene ograde, uzdiže se bridnjasti čunj noseći umjetničku bistu prejasnog vladara – djelo umjetnika Rosandića. 



Spomenik F. Josipu I. u parku "Franje Josipa I." tj. parku Žudika | ebay.com


... I zbilja, vidio si svuda pripreme, posvuda hitnju, koju je pratilo neko blago nestrpljenje. S toga i je grad već u rano jutro izgledao kao mlada nevjesta onako nagizdan i ukrašen. Vesele koračnice hrv. glasbe pozivale su narod na doček visokih gostiju, dočim pucnjava mužara odjekivaše gorom i poljem, navieštajući ovu prelijepu i milu svečanost.


ČETIRI TROGIRSKE DJEVOJČICE (VS. PETORICA TROGIRSKIH MLADIĆA)

Oko devete ure počeli se okupljati predstavnici sviju mjestnih oblasti i našli su se na obali, koja u cieloj svojoj dužini bijaše izkićena hrvatskim trobojnicama i zastavam države, te kraljske obitelji. Na okupu je do mora obć. upraviteljstvo i vieće sa svojim načelnikom g. N. Madirazzom, mnp. svećenstvo mirsko i redovno, predvodjeno od presv. bisk. Palunka i prep. opata Sentinelle. Do ovih č. učiteljski zbor pučke mužke i ženske škole, te učitelji ratarskog tečaja, predstavnici svih mjestnih družtava: Hrv. čitaonice, Hrv. puč. družtva „Berislavić“, Sokola, te  „Gabinetto di Lettura.“ Pridodjoše svi seoski glavari iz obćinskih sela sa svojim ljudima u svečanoj odori. K ovima i bližnja Kaštela, htjedoše se pridružiti, da izkažu svoju počast pri slavi tako veseloj, te g. Fr. Šimeta, načelnik K. Novoga, prisustvova s brojnim Kaštelancima i njihovim glasbarima u narodnoj nošnji. Pod svirkom hrv. glasbe, stigne svrstano u redove družtvo dobrovoljnih vatrogasaca, kad nakon kratke stanke gruvanje mužara najavi dolazak bielog parobroda, na kojem se je vozio N. P. g. namjestnik Nardelli i presv. g. saborski predsjednik dr. Ivčević. Dok je u taj tren medju sakupljenim narodom vladao tajinstven muk, približio se je parobrod, lagano ploveći tihim morem, do obale, a glasba tada zasvira kraljevku. Kada zamriješe posljednji akordi glasbe, pozdravi narod preuz. namjestnika, koji iskrcavši se veseo, srdačno se pozdravljaše sa svima, koji mu dođoše izkazati svoj poklon. Na to mu živahna djevojčica Mici Madirazza upravi kratkom pjesmicom u ime sugradjana i svih obćinara dobrodošlicu i predade kitu cvieća, a tako i drugarica joj Ksenija Madirazza pozdravi zgodnim stihovima presv. d.ra Ivčevića, kao ponajboljeg sina dragog mu Trogirua, pa darivajući mu kitu cvijeća, zaželi mu snage i okriepljenja, neka bi za dugo još radio oko zavičajnog unapriedjenja. U to se otvaraše most i ulazaše u kanal financijski parobrod iz Splita, na kojemu bijaše N. P. g. Fzm. Fanta, sa svojim pratiocima i g. dvorski savjetnik dr. Tacconi. Narod dočeka ih dostojnim oduševljenjem i N. P. Feldzeugmeisteru Fanti učtiva djevojčica Vinka Sentinella u ime gradjanstva pokloni kitu cvieća. Nakon malo časaka pomoli se iza sredovječne kule na ulazku u kanal brodica c. k. rat. mornarice i N. P. zapovjednik mornarice grof Montecuccoli sa dičnom svitom svojih častnika, stupajući na obalu. bijaše ljubezno pozdravljen od sviju prisutnih, a učena djevojčica Mila Katalinić oslovi ga kao neustrašiva bojovnika, te pružajući mu krasan bokor cvieća, zaželi mu za dugo zdravlje i sreću. Po tom u dugoj povorci krenulo se je u crkvu, gdje je pontificirao presv. Palunko i po službi Božjoj pjevalo se je hymnus „Veni creator“!



1908. JESI - 1918. NISI 

 Odmah za tim sliedilo je odkriće spomenika. Isti presv. biskup izvrši obred blagoslova. Na to g. načelnik Madirazza a pravim zanosom prozbori, stojeći na stepenici do ograde. Iztaknuo je ljubav svojih obćinara prema premilostivom vladaru, te kako je dne 23. ožujka 1908 obć. upraviteljstvo i vieće jednogasno zaključilo ovjekovječiti proslavu šezdesete obljetnice presretnog kraljeva vladanja i za to pogadjajući čuvstva svoju obćinara odredilo se podignuti ovaj spomenik, koji je izraz nerazriešive privrženosti podanika ove obćine. Predavajući po tom narodu spomenik u pohranu i pozivajući na poklon istomu, zamoli N. P. g. namjestnika, da dopusti, neka zavjesa padne. N. P. g. namjestnik liepom besjedom prihvati taj poziv, pa pohvalivši harnost obćinara trogirskih, koji ovim činom za viekove daju svjedočanstvo svoje podaničke odanosti, klikne: Živio Njegovom Veličanstvu. Zavjesa hitro spadne na podnožje spomenika, a u isti čas nasta klicanje naroda, sviranje kraljevke, gruvanje mužara, tutanj topova sa ratne gjemije, dočim divno pogodjeno lice kralja na poprsju četiri djevojčice posipahu cviećem.

Spomenik F. Josipu I., arhiv Muzeja grada Trogira


 Veličanstven bijaše taj momenat. Zlatne zrake jesenskog sunca podavahu osobit čar onom liku iz biela kamena i cielom spomeniku, kojemu suri, modrikasti Mosor jest krasna pozadina, s kojom se u daljini sadružuje ravno polje sa sjevera, a sa juga zelena borova šumica na Čiovu, dok more grgoćući cjeliva obalu parka „Frana Josipa I.“...
... Po podne vidio si i staro i mlado gdje stupa pred spomenik diveći se i istodobno ponoseći tim liepim uresom. U večer bijaše razsvjeta sa vatrometima, a glasba izvadjajući baš najbiraniji program zabavljaše razdragano i veselo obćinstvo, do kasne noći, vedre i tihe...“





Spomenik je porušen 28. listopada 1918. godine – navodno su petorica trogirskih mladića minom odvalila glavu s poprsja. Devet godina nakon, 15. travnja 1927. obezglavljeni je spomenik bio tema pisma Roka Slade-Šilovića Frani Buliću. Pismo se čuva u Arhivu Konzervatorskog ureda za Dalmaciju.


 „Poprsje cara Franje Josipa što se u zbirci čuva nije toliko oštećeno. već onako sakupljeno kako smo ga nakon sloma Austrije našli djelomično polupana ispod njegovog piedestala i opet složili. Ono danas sastoji od dva glavna komada: od glave i od trupla. Ka bih ona dva komada sastavio – što je skopćano troškom – poprsje bi opet izgledalo skoro čitavo uz nekoje neznatne ogrebotine...



OPASNA IGRA RESTAURACIJE


Ulomak pisma R. Slade - Šilovića upućenog Frani Buliću 27. travnja 1927. | AKU za Dalmaciju Cons. 57/1927.


Ali baš taj popravak bila bi za me opasna igra, jer bi mi domaći ljudi mogli spočitnuti da restauriram baš kip jednoga toli omraženog negdašnjeg vladara. Valjda onome Njemcu koji Vam je to javio nije napravila dobar utisak okolnost što je glava nešto udaljena od ostatka biste, valjda je bio pod utiskom one prve impresije. Prekjučer je zbirku posjetilo nešto pedesetak bečlija, nekoji su to isto primietili, ali kad sam razjasnio da to mora ipak za sada da tako bude, pa kad bi se zbirka konačno uredila i pod krov došla, bistu bi se dotjeralo i našla bi prikladnije mjesto. ...“

 

Danas se bista, još uvijek u dva dijela, čuva pod krovom - u depou Muzeja grada Trogira. Što se pak dogodilo s postamentom na kojem je bio smješten, nismo (još) uspjeli saznati. Nismo (još!) uspjeli saznati ni tko je činio misterioznu trogirsku petorku koja je srušila spomenik... Možda vi znate? Ili zna netko koga znate? Javite nam! :)


Krug u parku i danas svjedoči o jednom vremenu, jednom spomeniku, prolaznosti i putovanju kroz vrijeme  (koje mi jako volimo i prakticiramo!). 
Do sljedećeg putovanja... 
Doviđenja!
:)


Istražila i pripremila:
Maja Maljković



(OVA) SLIKA GOVORI VIŠE OD 1400 RIJEČI

Opet pitamo - Usudi li se netko nakon ovog uopće reći da su slike (samo) za gledanje?! :) Izreka da slika govori tisuću riječi do svojeg punog značenja dolazi upravo u fotografiji.  Zato smo u okviru projekta Trogir Time Travel Muzeja grada Trogira započeli s pričanjem priča s fotografija. Ovo je bila treća, a izgovorila je oko 1400 riječi. :)

Pozivamo i vas da nam se pridružite – ne budite samo promatrači – postanite istraživači! Javite nam svoje ideje i rezultate istraživanja u inbox na Facebook stranicama Trogir Time Travel ili Muzej grada Trogira, pošaljite nam e-mail, nazovite na telefon, pošaljite pismo po golubu pismonoši, ... rado ćemo na svojim stranicama objaviti vaše pronalaske. :)




IZVORI FOTOGRAFIJA:
arhiv Muzeja grada Trogira | Österreichischen Nationalbibliothek |Arhiv Konzervatorskog ureda za Dalmaciju | ebay.com | delcampe.fr | 

IZVORI I LITERATURA:
Znanstvena knjižnica Zadar: Narodni list 3. 12., 6. 12., 7. 12., 10. 12. 1910. | Arhiv Konzervatorskog ureda za Dalmaciju: Konzervatorski odjel Split:  Cons. 57/1927.) | Nacionalna knjižnica Austrije: Album svjetlopisni s´ opisovanjem putovanja Nj. Vel. cesara kralja F. Josipa I kroz Dalmaciju godine 1875. | Babić, Ivo: Trogir - grad i spomenici | Piplović, Stanko: Graditeljstvo Trogira u 19. stoljeću | Grgić, Darko i Samaržija, Zdenko: Posjet cara Franje Josipa I. Dalmaciji 1875. godine |