Garajinov vrtal nekad: prizori iz fotoarhiva Muzeja grada Trogira

 

 Postoji li bolja prilika za citiranje Mladena Delića?: „LJUDI MOJI, JE LI TO MOGUĆE?!”  

Teško!

Zašto? U petak, 17. srpnja 2026. u 10:00 sati otvara se Garajinov vrtal! Programom "Dobro jutro, Garajinu!" bit će obilježen završetak prve faze obnove parka - njegovog glavnog dijela i središnje šetnice.

Tim povodom zavirili smo u fotoarhiv Muzeja grada Trogira kako bismo potražili prizore iz parka Garagnin - Fanfogna. Pronašli smo nekoliko njih - zabilježenih prije negoli mu je obnova uopće trebala, ali i kada mu je ona nasušno trebala, a upotpunili smo ih nizom zanimljivosti o prvom botaničkom vrtu u Hrvatskoj (starijim od zagrebačkog 80-ak godina). Donosimo ih u nastavku:

 

 

Perivoj i vrt Garagnin, danas park Garagnin - Fanfogna osnovao je Ivan Luka Garagnin (1764. - 1841., o kojemu smo pisali OVDJE),  na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće. Njegov je utemeljitelj - agronom, gospodarstvenik, prvi konzervator za Dalmaciju, jedan od najuglednijih hrvatskih fiziokrata - živio je u palači Garagnin (kasnije Garagnin  -Fanfogna), današnjem Muzeju grada Trogira. Upravo zato nas posebno raduje što se park, koji je desetljećima bio simbol zapuštenosti, postupno vraća životu i svojoj izvornoj namjeni - kao prostor susreta, šetnje, uživanja, ali i učenja, inspiracije i razmjene ideja. 

 

Kad smo kod učenja, donosimo još nekoliko zanimljivih podataka o parku:

 

- Garagnini su teren na kojemu je smješten park  kupili oko 1790. godine.

- Prema najstarijoj katastarskoj izmjeri iz 1830. godine park se pružao na više od 13.000 četvornih metara - od toga je perivoj obuhvaćao 5800. Preostali dio činili su vrt s voćkama i vinograd, a mali dio i pašnjak. 

- Garagnini su plodove svojega vrta prodavali i o tome vodili pedantne evidencije.

- Unutar parka, Garagnini su podignuli i dvije kamene prizemnice, uz jugoistočni dio vanjske strane vrta, odmah uz cestu. Isprva su bile skromne staje za goveda, a poslije su, pregradnjom, dobile na reprezentativnosti i postale konjušnicama. Stariji Trogirani pričali su da je tu kasnije bila poštanska stanica, točnije - stanica poštanske kočije za redovit prijevoz putnika i robe.

- Sve do Drugog svjetskog rata obitelj je priređivala zabave u kućici - kasinu sa zelenim paviljonom koji je bio središnja zgrada perivoja. Unutarnji zidovi ove zgrade naslonjene na istočni zid parka bile su bogato ukrašene klasicističkim biljnim motivima u boji. Sačuvan je i inventar namještaja  kasina, tako znamo da se u njemu nalazio, primjerice, divan s osam jastuka, pisaći stolić, sjedalice od orahovine, noćni ormarići s mramornim pločama, Reaumurov termometar, zrcalo, vaze, ... A tu je bila i mala priručna knjižnica. 

 

 

- Prvi popis biljaka Garajinova vrtla nastao je 1801. godine, u njemu su tada rasle mimoze, magnolije, japanska ruža (hibiskus), ždrelinjak, jabuke... U popisu biljaka iz 1828., pak, navedene su čak 42 vrste i sorte voćaka, a među njima i - pistacija.

-  Jedan od najaktivnijih stručnjaka koji su radiili u parku Garagnin bio je Ivan Miotto, botaničar, kojeg su Garagnini angažirali za rad u vrtu zbog čega on seli u Trogir iz Padove 1805. godine. U Trogiru se oženio Terezijom Toletti, a tu je i umro 1838. godine.

- Garagninima je general Auguste Marmont darovao za perivoj bogatu česmu iz antičke Salone koja je iza Drugog svjetskog rata, 1949. godine prenesena po nalogu tadašnjih vlasti u Split, u Vilu Dalmaciju gdje se i danas nalazi.

"12. VII. 1948. došla su u Trogir dva inženjera s kamionom i nekoliko radnika da bi u Split prenijeli staru fontanu iz parka. Građani koji su se tu zatekli pozvali su predsjednika Mjesnog narodnog fronta grada G. Dekarisa i počasnog konzervatora Mirka Sladu, protestirajući protiv odnošenja fontane. Inženjeri su izjavili da oni za to imaju ovlaštenje iz Splita i od Mjesnog odbora Trogira. Ali građani su se sve više okupljali i negodovali pa je sve ostalo na mjestu, to više što nije bilo pisanog naloga. Upravo se tada dovršavao novi zadružni dom u neposrednoj blizini pa ga je trebalo urediti i otvoriti za javnu namjenu. O svemu je 13. srpnja počasni konzervator izvijestio Konzervatorski zavod u Splitu.", piše Stanko Piplović. 

 

 

 

 

- Godine 1818. park je posjetio car Franjo I. u čijoj je pratnji bio i botaničar Franz Portenschlag - Ladermayer koji je prikupljao podatke o flori Dalmacije.

- Godine 1838. park je posjetio saski kralj Fridrik August koji je bio vrstan botaniča i čija je svrha putovanja kroz Istru, Dalmaciju i Crnu Goru bila prikupljanje biljaka. Iz Garajina je sa sobom podnio nekoliko vrsta cvijeća. S njim je bio i botaničar dr. Bartolomeo Biasoletto iz Trsta koji je objavio knjigu o svom putovanju u kojoj piše i o parku.

- Godine 1853. i 1859. park je posjetio nadvojvoda Maksimilijan, brat cara Franje Josipa I.  

- Prema projektu, park je imao 7 bunara od kojih je izvedeno njih 6.

- Električna rasvjeta je u park stigla 1969. godine, no navodi se da je, kao i ostali zahvati u parku u 20. stoljeću, bila "neprostudirana".

- Klupe su u park postavljene 1972. godine.

- Prema inventarizaciji iz 1988., od nekadašnjih 359 kultiviranih vrsta, sačuvano ih je 30. Jedna od njih je i konopljika, visoka 8 metara, izuzetan primjerak ove biljke koja se inače tretira kao grm visine do 3 metra.

- O propadanju parka se pisalo i u dnevnom tisku. Jedna od možda najzanimljivijih rečenica koja sjajno sažima stanje u parku, objavljena je u Slobodnoj Dalmaciji, točnije prilogu Pomet 10. srpnja 1976., potpisuje ju Vinko Čarija, a glasi: "Uskoro počinje ljetni ples u Parku Garanjin. Još jedna prilika da se na obali Jadrana dožive ljepote afričke džungle."

Veselimo se novom poglavlju ovog iznimnog prostora - zelene oaze koja je više od dva stoljeća dio priče o Trogiru, priče koja nakon niza nesretnih poglavlja, napokon počinje pisati ona sretn(ij)a. 

 

 

Literatura: D. Božić-Bužančić: Ogledni vrt i perivoj Ivana Luke Garagnina, poslije Fanfogna-Garagnin, u Trogiru; 
I. Bućan: Biljni svijet trogirskog parka Garagnin - Fanfogna nekada i danas; 
D. Grgurević: Park Fanfogna - Garagnin u Trogiru -povijesna studija; 
S. Piplović: Prostorno - arhitektonska revitalizacija parka Garagnin - Fanfogna u Trogiru 
(svi članci nalaze se u časopisu Radovan, 3/2005.)
Izvor fotografija: Muzej grada Trogira, Radovan 3/2005. 
Autori fotografija: A. Carl Schuster, Ivan Dominik Fanfogna - Garagnin, Maja Maljković Zelalija
Pripremila: Maja Maljković Zelalija

 

 

Rokete, krijesovi, trobojnice, slavoluci... Spektakl u Trogiru 25. lipnja 1891.

 

Točno na današnji dan prije 135 godina, 25. lipnja 1891. godine grad je bio "urešen poput mlade nevjestice koja se na pir sprema", a Trogirani u pripremama za veliku svečanost... - ako je suditi prema novinskim napisima - bilo je to najvažnije, najsvečanije i najveće događanje u gradu te godine! 

 Možda ste čitajući uvod pomislili da se dogodilo tko-zna-što, a zapravo nije se dogodilo mnogo - "samo" je u svoj drugi posjet Trogiru stigao car i kralj Franjo Josip I. Medijska pozornost bila je nevjerojatna, a čitanje tekstova danas nam omogućuje da gotovo osjetimo atmosferu koja je vladala među Trogiranima tog dana... 

"Brzojavka objavljena u Narodnom listu 27. lipnja 1891. navodi da je 150 trobojnicama okićenih brodica dočekalo kraljevu jahtu, glazba je „udarala carevku“, narod klicao „Živio!“ u gradu „narešenom ponajviše narodnihm sagovim i hrvatskim trobojnicam.“ Za večer je najavljena „obća razsvjeta grada te koncert na moru i bacanje vatrometa; takodjer razsvjeta obale Šalduna i okolostojećih glavica“. Ista novina 1. srpnja navodi da je kralju ususret krenulo 300 brodica nakićenih carskim i hrvatskim zastavama te detaljno opisuje ovaj nezapamćen događaj. „Ciela obala od početka do kraja, a takodjer i predgradje Čiovo i most, bijahu ukrašeni stupovim zelenilom obavitim i vjencima, nakićenim carskim i hrvatskim zastavam. Svi prozori kuća bili s prostrti svakakvim sagovim, Lloydovo društvo podiglo krasan slavoluk.“ Narodni list piše da se kralj iskrcao na obalu, posjetio katedralu, u društvu načelnika razgledao mali most tom prilikom obećavši Trogiranima da će im pomoći u izdubljivanju i uređenju Foše. Nakon šetnje Žudikom ukrcao se na jahtu i otplovio prema planiranom sidrištu u Šaldunu. Dopisnik piše da je navečer parobrod „Psyche“ nakićen carskim i hrvatskim stijegovima i rasvijetljen „balunim svakovrstne boje“ , prepun naroda i glazbara koji su svirali carevku i birane komade otplovio prema uvali Šaldun. „Vrh S. Andrije vas je u ognju plamtio, vatromet je neprestano šumio, prskao, zviždao i sipao; po brdim se vidjali ognji; a carski brodovi „Psyche“ i 4 brodice puštali rokete i druge kriesove.“. Sutradan, pri prolasku Franje Josipa I kroz otvoreni čiovski most „u sva se zvona slavilo, topovi su gruvali, glasba svirala, a narod urnebesno klicao“, tog jutra svirala je ne samo domaća, već i šibenska narodna glazba koju su domaćini nakon promenadnog koncerta pogostili u kavani. Ovom je prigodom bio tiskan poziv na hrvatskom jeziku u kojem je općina pozivala narod da „što dičnije dočeka svoga kralja“." (FEŠTA!, 2023.,14-15.)

Osim brojnih novinskih izvještaja koji opisuju doček vladara do najsitnijeg detalja, o ovom nam događaju svjedoče i fotografije Tonmasa Burata koje se čuvaju u Muzeju grada Trogira. Zahvaljujući njima možemo se zaista teleportirati 135 godina unatrag u grad prepun zastava, zelenila, slavoluka i svečanih sagova na pročeljima kuća.

Autor ovih vrijednih snimaka, Tommaso Giovanni Marin Burato (1840. – 1910.), rođen u Dubrovniku, jedan je od najznačajnijih fotografa u povijesti hrvatske fotografije. Bio je dvorski fotograf, dobitnik brojnih međunarodnih priznanja i središnja ličnost zadarske fotografije. Uz dokumentarne prizore poput ovih iz Trogira, snimao je pejzaže, kulturno-povijesne spomenike i portrete, među kojima i portrete pojedinih Trogirana.

Više o fotografijama možete saznati u knjizi Fotografi(ja) u Trogiru - Tko je ovjekovječio Trogir, a tko Trogirane od 1850. do 1950. godine, kako potonja fotografija izgleda u obliku razglednice pogledati u publikaciji 100 lica trogirskih razglednica, a o ovom posjetu čitati i gledati u publikaciji FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest, dostupnima za kupnju u Muzeju grada Trogira.

Možda će vas zanimati pročitati i pogledati:

Mi znamo di mu je glava (nije u torbi)! | čitaj fotografiju (3) 

Literatura: FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest, Muzej grada Trogira, 2023.;
Fotografi(ja) u Trogiru , Muzej grada Trogira, 2022.
Izvor fotografija: Muzej grada Trogira
Pripremila: Maja Maljković Zelalija

Glorijet u pokretu: 80 godina od velikog preseljenja

10. lipnja 1946. završeno je premještanje Marmontova glorijeta zapadnije od mjesta na kojem je podignut 1807. godine.

Budući da smo njegovu zanimljivu priču već ispričali u tekstu „Uzbudljiva završnica! 'Aut' za Marmontov glorijet!“ (pročitajte ga klikom na naslov), a od te objave prošlo je čak deset godina, odlučili smo i ovu okruglu obljetnicu preseljenja prigodno obilježiti.

Pred vama je mali izbor najzanimljivijih fotografija na kojima je ovaj spomenik zabilježen kroz vrijeme:

 

Koja vam je najdraža fotografija? Znate li za još neku zanimljivu koju nismo uvrstili? Imate li svoju priču s Marmontovog spomenika? (...) Javite nam u komentarima na našoj Facebook stranici Trogir Time Travel.

 

Znate li da više zanimljivih "dogodilo se na današnji dan" informacija poput ove možete pronaći u publikaciji TG 365 dostupnoj za kupnju u Muzeju grada Trogira (Gradska vrata 4, 21220 Trogir)? Dio sadržaja dostupan je i online pod oznakom #TGkalendar kako ovdje na blogu, tako i na Facebooku. 

 

Bilo na papiru ili na ekranu, želimo vam ugodno putovanje kroz trogirsku prošlost!

 

Izvori fotografija/razglednica: 

Muzej grada Trogira, Stara fototeka KO MKiM u Splitu, 

The Courtauld Institute of Art, Gallica, e-kultura, 

priovatna zbirka Antonija Miše, privatne zbirke

Pripremila: Maja Maljković Zelalija 

Suvenir iz Trogira: „10 pravih fotografija”

 

Nekoć su turisti iz našega grada, osim razglednica, uvećanih fotografija i albuma, kao suvenir sa sobom mogli ponijeti i simpatične setove fotografija malog formata. Takvi su setovi ponekad sadržavali dvanaest, a ponekad — kao ovaj koji donosimo u nastavku — deset fotografija, pohranjenih u ovitku unutar kojega se nalazio i popis prizora: 1. Panorama, 2. Most, 3. Mala loža, 4. Loža, 5. Loža s reljevom rane renesanse (nismo pogriješili slovo), 6. Gradska vrata, 7. Zborno-opatska crkva, 8. Unutrašnjost zborno-opatske crkve, 9. Kapela sv. Ivana Orsinija, 10. Portal zborno-opatske crkve.

  Ovaj je set Muzeju grada Trogira 1999. godine darovao dr. sc. Ivan Madirazza (1925. – 2009.), geolog koji je gotovo cijeli radni vijek proveo u Geološkom institutu Sveučilišta u Aarhusu u Danskoj, a ujedno i talentirani karikaturist.

Preslike „10 pravih fotografija“ iz seta donosimo u nastavku:

Znate li ili imate još neki sličan set fotografija? Pokažite nam njegov sadržaj u komentarima na našoj Facebook stranici Trogir Time Travel - ili nam barem napišite koja vam je fotografija iz ovog seta najdraža.

Pripremila: Maja Maljković Zelalija
Izvor fotografija: Muzej grada Trogira (darovao dr. sc. Ivan Madirazza)

Dopuna kategorije "najstarije fotografije Trogira"!

 

 Sjećate li se kada smo se pitali "Jesu li ovo prve poznate fotografije Trogira?"? Još uvijek se to pitamo, istražujemo i uspoređujemo, a tijekom godina otkrili smo zanimljive fotografije koje zasigurno dopunjuju kategoriju "najstarijih" fotografija Trogira. Jedna od njih je i fotografija koju donosimo u nastavku. 

Nažalost, ni njoj autor nije poznat (što ne znači da ga nekom zgodom u budućnosti nećemo pronaći...), no poznato nam je kada je pogled s Travarice izgledao kao na fotografiji koja se čuva u Muzeju grada Trogira i zato ju možemo svrstati među najvremenitije trogirske fotografije!

 

"Kategoriji "najstarijih" pripada i fotografija sjeverne strane grada na kojoj se vide drveni most preko Foše postavljen na dva kamena pilona, sagrađen 1860. godine*, kuća Quarco, zidine i sjeverna gradska vrata, dok se na samom rubu fotografije vide i ostatci, pretpostavlja se, bastiona Bernardo**", piše Maja Maljković Zelalija u knjizi Fotografi(ja) u Trogiru, prema navodima Stanka Piplovića i Ive Babića, donoseći fotografiju opisanu riječima: "Trogir sa sjevera, nepoznat autor, oko 1860., Muzej grada Trogira". 

 

O drvenom mostu piše *Stanko Piplović u knjizi Graditeljstvo Trogira u 19. stoljeću navodeći da su još 1852. godine započeli razgovori o njegovoj obnovi s obzirom na to da je bio potpuno dotrajao. Pregovori vezani za obnovu otegli su se na punih šest godina... "uvidjevši da se ne može isposlovati povoljnije rješenje, prihvaćena je u rujnu 1858. godine najskromnija varijanta. Najprije je porušen stari drveni most. Da se ne bi duže obustavljao promet, prethodno je dovezena i pripremljena drvena građa za novi most. Radovi su se obavljali 1859. i 1860. godine." Piplović navodi da je konstrukcija mosta bila vrlo jednostavna - u moru su bila postavljena dva oslonca, a oslonci na obalama bili su ozidani kamenom usuho. Grede su bile jelove i od ariša.

Fotografiju o kojoj govorimo donosi i **Ivo Babić u knjizi Trogir - Grad i spomenici navodeći u njenom opisu: "Sjeverna strana grada, fotografija s kraja XIX. stoljeća. Sasvim lijevo romanička kuća roda Quarco, konfiscirana 1420.; služila je, uklopljena naknadno u bastion Foscolo, kao vojarna i skladište municije i opreme za topništvo; njezino pročelje danas je zaklonjeno kućom Petrić; u neposrednoj blizini nalazila su se nekoć stara kopnena vrata kroz koja se pristupalo na nekadašnji srednjovjekovni most prema kopnu. Sačuvan je veliki potez kurtine s novim gradskim vratima. U nastavku kurtine je kuća s pročeljem nastalim probijanjem istanjenih srednjovjekovnih zidina. U prednjem planu sasvim desno ruševine bastiona Bernardo (?)."

 

Obnovljeni most s ogradnim gredama položenima u obliku "X" postavljen na dva potpornja kasnije je zamijenjen mostom s ravno položenim drvenim gredama u obliku "=" i trima potpornjima. Da se radi o kasnijem, a ne ranijem mostu mostu možemo zaključiti  prema brojnijoj i bujnijoj vegetaciji,  uklonjenim ruševinama bastiona Bernardo, ali i građevinama podignutima zapadno od sjevernih gradskih vrata:

 

 

Taj je most vidljiv i na nekoliko razglednica u izdanju Ivana Belasa:

 

Zanimljivo je da o njemu nitko nije pisao, te ne znamo točnu godinu kada je i zašto došlo do zamjene, odnosno obnove mosta... No, prema fotografiji na kojoj je vidljiva kuća Bilić - Kravarić, možemo pretpostaviti da je to bilo prije 1886. godine, kada je ova kuća na Travarici podignuta.

Što vi mislite? Imate li pretpostavku o tome kada je most s "=" ogradom zamijenio most iz 1860. godine s "X" ogradom? Javite nam svoje ideje i zaključke u komentarima na našoj Facebook stranici Trogir Time Travel. 

 

 

 Pripremila::
Maja Maljković Zelalija

Literatura:
Babić, Ivo. Trogir - grad i spomenici. 2016.
Maljković Zelalija, Maja. Fotografi(ja) u Trogiru. 2022.
Piplović, Stanko. Graditeljstvo Trogira u 19. stoljeću. 1996.

TG kalendar: Ivan Belas

 

Na današnji je dan, 1. prosinca 1866., u Trogiru rođen Ivan Belas, sin Ante i Ivanice r. Meštrović. Ovaj ugledni trgovac i istaknuta figura trogirskog društveno-kulturnog života, ujedno je bio i najproduktivniji izdavač trogirskih razglednica u 20. stoljeću!

Najstarija poznata razglednica s njegovim imenom kao izdavačem poštanski je upotrijebljena 1899. godine, a čuva se u privatnoj zbirci Soniboja Grgina. Na njoj je fotografija Tomasa Burata snimljena 1891. tijekom posjeta cara Franje Josipa I. Trogiru. Drugi primjerak iste razglednice nalazi se u fundusu Muzeja grada Trogira, a poštanski je upotrijebljena 10. travnja 1900. godine:

Nekoliko fotografija koje je Belas koristio u svojim izdanjima potječu iz albuma s 31 fotografijom Trogira, jednim snimkom Velog Drvenika i jednim Segeta Donjeg. Album mu je 1907. poklonio nećak Špiro za imendan, na blagdan sv. Ivana Trogirskoga:

 

 

Posebnu draž imaju razglednice koje je Belas slao svom prijatelju, ljekarniku, publicistu, povjesničaru i skupljaču trogirskih starina  Roku Sladi – Šiloviću:

Uz izdavački rad, Belas je ostavio dubok trag i u gradskom društvenom životu: bio je prvi predsjednik društva Berislavić, predsjednik Narodne glazbe Trogir, blagajnik Hrvatskog sokola, te predsjednik Jadranske straže. Kao politički aktivan građanin više je godina bio član općinskog upraviteljstva, a 1918. i predsjednik privremene gradske uprave.

Ivan Belas preminuo je 1. travnja 1932., što je sutradan zabilježio list Novo doba.

Više o Ivanu Belasu možete pročitati u tekstu "Trogirski izdavači i prodavači razglednica" autorice Maje Maljković Zelalije objavljenom u katalogu izložbe "100 lica trogirskih razglednica" dostupnom za kupnju u Muzeju grada Trogira (Gradska vrata 4, Trogir). 

 

 

SPECIJAL | Premotali smo film: od Kina do Kantuna kulture | dio 2.

 

 Izložba "Premotali smo film: od Kina do Kantuna kulture" od 7. ožujka 2024. trajno je postavljena u predvorju Kantuna kulture - trogirskog edukacijsko-kulturnog centra na adresi F. Tuđmana 2. Cilj autorice izložbe Maje Maljković Zelalije bio je sažeto, ali sadržajno ispričati priču o povijesti trogirskog kina te vizualno atraktivno prikazati različite dokumente, izvješća, novinske članake, zapise, fotografije i predmete... U prošloj objavi na Trogir Time Travelu riječju i slikom putovali smo u razdoblje od 1923. do 1973., a destinacije koje ćemo posjetiti u ovom, drugom dijelu Specijala smještene su u vrijeme od 1974. do 2024. godine... Želimo vam ugodno putovanje u prošlost!

 

Adaptacija Doma kulture Trogir - Zapadna fasada, 1974.

U studenom 1974. godine izrađen je projekt adaptacije Doma kulture u Trogiru. Projekt potpisuju ing. Đurđa Hilmi te ing. Zvonko Malić  iz poduzeća za urbanizam, projektiranje i inženjering „Graditelj“, Zagreb. Prema projektu, dvorana u kojoj će se odvijati javne priredbe, kazališne predstave i prikazivati filmovi, broji 434 sjedala u prizemlju te 155 na galeriji - ukupno njih 589. 

Slobodna Dalmacija, 2. 11. 1976.

Poduzeće „Graditelj“ iz Trogira završilo je građevinske radove 1976. godine. Usprkos optimizmu da će uređenje interijera biti završeno početkom 1977., cjelovito opremanje završeno je tek krajem ljeta, nakon čega je - 23. rujna 1977. svečano otvorena nova kinodvorana u Trogiru. Svečano je otvaranje obilježila projekcija domaćeg igranog filma „Akcija stadion“ uz prisustvovanje redatelja filma Dušana Vukotića, snimatelja Ivice Rajkovića i glumaca Igora Gale, Zvonka Lepetića, Božidara Alića i Željka Košćaka. U programu je sudjelovao i Folklorni ansambl „Trogir“. 

 

Slobodna Dalmacija, 26. 9. 1977.

 

20. rujna 1990. održan je referendum radnika Narodnog sveučilišta "Dragi Sasso" na temelju kojeg je, među ostalim, donesena i Odluka o osnivanju društvenog poduzeća za prikazivanje filmova „TROGIR – FILM“ sa sjedištem na adresi Put Demunta 2A. Poduzeće je upisano u sudski registar Okružnog privrednog suda u Splitu 16. listopada 1990. godine. Djeluje do 1998. godine kada „zbog gospodarskih razloga“, kako se navodi u dokumentaciji, prestaje s radom. 

Ulomak Odluke o osnivanju DP "TROGIR - FILM", 1990.

Društveno poduzeće „Trogir – film“, reaktivirano 1. travnja 2000.,  vraća se pod okrilje svojeg osnivača 2002. godine. Tada, prema ugovoru o poslovno - tehničkoj suradnji, Pučko otvoreno učilište Trogir preuzima upravljanje kinodvoranom i ljetnim kinom u Kamerlengu. Nakon povremenih kino projekcija početkom 2000-ih kinodvorana se češće koristi za održavanje kulturnih manifestacija i društvenih događanja nego za filmske projekcije.

Kinodvorana prije početka adaptacije

 

<< Posljednji film kojeg pamti veliko platno trogirske kinodvorane bio je film „Na putu“ redateljice Jasmile Žbanić. Za projekciju se tog 13. ožujka 2010. tražilo mjesto više. Izvještaji navode da je „prepuna dvorana trogirskog kina, bila znak da su trogirski gledatelji željni gledanja filmova u kinoatmosferi“ te da su ih posebno oduševili glavni glumci – Zrinka Cvitešić i Leon Lučev, koji su uz druge članove filmske ekipe gostovali na ovoj projekciji.
U travnju 2017. godine kinodvorana je korištena za predstavljanje predizbornih političkih programa, a posljednja društvena priredba u kinu bila je zajedničko gledanje utakmice Hajduk – Slaven Belupo u okviru proslave 20. obljetnice KN Torcida – Trogir 9. travnja 2017.

 

Radovi na adaptaciji kinodvorane

2. rujna 2021. datum je službenog početka radova na adaptaciji kinodvorane, prije kojeg su izvršeni pripremni radovi i radovi demontaže sjedala, ograda, drvene pozornice, obloge zidova itd. Projekt adaptacije načinili su dr. sc. Hrvoje Bartulović i dr. sc. Dujmo Žižić sa splitskog Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije. Glavna dvorana površine 369,50 m² ima 128 sjedećih mjesta na pomičnim sjedalicama, 182 mjesta na teleskopskim tribinama te 100 stajaćih mjesta na galeriji. 

 

Adaptirano staro Kino - novi Kantun kulture Trogir

 

 

<< Prvo događanje u svježe adaptiranoj dvorani bila je svečana sjednica Gradskog vijeća 13. studenog 2023. godine, povodom proslave Dana Grada i blagdana sv. Ivana Trogirskog. Nakon cjelovitog uređenja interijera, staro je kino postalo „Kantun kulture“ - novi trogirski edukacijsko-kulturni centar, svečano otvoren za javnost 7. ožujka 2024. godine.

Logo Kantuna kulture

Bila je ovo sažeta kronologija trogirskog kina. Kako biste saznali još informacija, vidjeli više fotografija i zanimljivih dokumenata, ostali zadivljeni impozantnošću kinoprojektora KN-3 iz 1967. godine, zavirili u bilježnicu s popisom filmova projiciranih od 1965. do 1970., saznali kako izgleda prijenosni kinoprojektor i još niz predmeta koji su ispisali trogirsku kino-povijest svratite u Kantun kulture razgledati izložbu "Premotali smo film: od Kina do Kantuna kulture"!

U sljedećem javljanju zaista premotajemo film(ove) - donosimo najzanimljivije izvještaje i fotografije o filmovima snimanima u Trogiru, zato ostanite s nama na blogu i našoj facebook stranici Trogir Time Travel!