Zasigurno ste već čuli za nogometnu utakmicu odigranu u Trogiru 1903. godine - o njoj smo već napisali nekoliko redaka u okviru projekta
50 za 50. U međuvremenu, saznali smo još neke nevjerojatno zanimljive informacije zahvaljujući jednoj odličnoj fotografiji koju vam donosimo u nastavku!
Na Batariji, s Marmontovim glorijetom i kulom Kamerlengo u pozadini fotografirana je petorka među kojom su zaslužni za to što se ta - prva domaća nogometna utakmica - uopće odigrala! Ne vjerujete da su među njima crème de la crème hrvatske likovne i književne umjetnosti? Pa... čitajte dalje... i oduševite se ovom zgodnom anegdotom, poput nas!
ZADNJI DAN PROLIĆA I PRVI DAN LITA 1903.
U Trogiru je na prvi dan ljeta 1903. godine organiziran Sokolski slet na kojem je odigrana već spomenuta jedna od prvih domaćih nogometnih utakmica u Dalmaciji. Kako bi sve bilo besprijekorno organizirano, dan ranije - 20. lipnja - u Trogir su na motorima stigli (redom, s lijeva na desno) Emanuel Vidović, Ante Katunarić, Virghil Meneghello - Dinčić, Ivan Rendić i Vicko Mihaljević!
PET PRIJATELJA
Dakle pet prijatelja – slikar Emanuel Vidović koji je te 1903. godine, kao tridesetdvogodišnjak imao i svoju prvu samostalnu izložbu u Splitu; zatim svestrani Ante Katunarić - slikar, grafičar, književnik (koji se bavio i biciklizmom, mačevanjem, nogometom...); zatim Virghil Meneghello – Dinčić slikar i karikaturist; onda kipar Ivan Rendić i naposlijetku Vicko Mihaljević - književnik a kasnije i načelnik splitske općine (na čijem je liku i djelu utemeljen lik dotura Vice u Velome mistu!)... koje je sve redom čekala zapažena budućnost i brojni zajednički projekti barem nekolicine iz petorke, poput pokretanja „Duje Balavca“ - prvog humorističko – satiričnog časopisa u Splitu (Katunarić, Dinčić i Vidović, 1908.), izdavanja ilustrirane zbirke pjesama „Pregršt sušnja“ koje je Mihaljević pisao pod pseudonimom Neurastencius (Katunarić, Dinčić i Mihaljević, 1905.).
I zamislite što – upravo je Vicko Mihaljević bio među onima koju su 1893. godine osnovali Hrvatski sokol u Splitu. A splitski su Sokolaši u svojoj desetoj godišnjici djelovanja – 1903. organizirali izlet u Trogir. Ostalo je, rekli bismo, povijest... i to zapisana u desetom broju časopisa Sokol, objavljenog u Zagrebu 15. listopada 1903. (točno na današnji dan prije 113 godina!):
 |
| ulomak naslovnice časopisa Sokol od 15. listopada 1903. |
"...naš "Sokol" priredio je izlet u Trogir, dne 21. lipnja u 3 sata po podne. Kako je naš "Sokol" ljubimac cijelog Spljeta, izletu se pridružilo mnoštvo naroda, tako da mjesto jednim parobrodom, moradosmo otići na dva i to lijepim "Bračom" i vitkim "Mosorom". Oba bijahu puna, oba okićena hrvatskim trobojama. Bit će nas bilo do 600 izletnika, od kojih 104 sokola sa našom sokolskom glasbom...
Ploveći tako i uživajući motrenjem doplovismo u 4 sata u Trogir. Na pristaništu Trogira dočekala nas je cijela općinska uprava s glasbom i sve rodoljubno općinstvo ovog starodnevnog grada. Tu se izmjeniše srdačni pozdravi sa strane načelnika dr. Slade i našeg staroste dr. J. Smodlake. Odatle se uputismo uz sviranje glasbe naše i trogirske i uz klicanje naroda na poljanu gdje dva odreda sokolova izvadjahu vježbe...
IGRASMO U 22 NOGOMETA (FOOT-BALL)
Iza gimnastičkih vježba na spravama igrasmo u 22 nogometa (Foot-ball) koja se igra uvelike dopala općinstvu, jer je za svakoga bila nešto nova i lijepa. Bilo je osobito veselje, kad bi lopta odletila van polja i pala komu na glavu ili na suncobran koje gospojice..."
VAPNOM NACRTAO NOGOMETNO IGRALIŠTE
Prva pravila nogometne igre, zastavice i zviždaljku - kao i nogometnu loptu kojom se igralo nabavio je iz Beča gimnastičar Ljubo Prijatelj. Pravila je igre posebno morao znati onaj koji je morao puhati u zviždaljku – dvadesetšestogodišnjak s fotografije – svestrani Ante Katunarić. Osim uloge sudca, Katunarić je bio zaslužan za uopće postojanje terena na kojem se igralo – naime, granice nogometnog igrališta na Travarici nacrtao je vapnom na dan kada je nastala fotografija kojom je potaknut ovaj tekst...
VEČERAS JE NAŠA FEŠTA
Utakmica koju su odigrali sokolaši podijeljeni u dvije grupe od kojih je jedna nastupila u crvenim košuljama, a druga u bijelim majicama, završila je rezultatom 1:1, nakon čega je slijedilo zajedničko slavlje:
„Poslije vježba sokolaši predvodjeni od dviju glasba podjoše u općinski dom, gdje bijahu počašćeni. Tu se izmjeniše srdačne bratske zdravice... U osam se sati sastadosmo sa braćom kličući jedni drugima i mašući rupcima uz razlijeganje milozvučnih glasova jedne i druge glasbe...
Ovako svrši ovaj lijepi i zabavni izlet u najljepšem skladu i ljubavi.“... kao i zanimljiva anegdota koju smo vam danas ispričali...
SLIKA GOVORI 700-TINJAK RIJEČI
Usudi li se netko nakon ovog uopće reći da su slike (samo) za gledanje?! :) Izreka da slika govori tisuću riječi do svojeg punog značenja dolazi upravo u fotografiji. Zato u okviru projekta Trogir Time Travel Muzeja grada Trogira započinjemo s pričanjem priča s fotografija. Ovo je bila prva, a izgovorila je oko 700 riječi. :)
Pozivamo i vas da nam se pridružite – ne budite samo promatrači – postanite istraživači! Javite nam svoje ideje i rezultate istraživanja u inbox na Facebook stranicama
Trogir Time Travel ili
Muzej grada Trogira, obratite nam se putem
e-maila , telefona, pošaljite pismo po golubu pismonoši, ... rado ćemo na svojim stranicama objaviti vaše pronalaske. :)
Istražila i pripremila: Maja Maljković
IZVOR FOTOGRAFIJE:
Kaleidoskop Gradske knjižnice Marka Marulića – Mladen Cukrov: Ante Katunarić
IZVORI I LITERATURA:
Časopisi Sokol i Duje Balavac, zbirka pjesama Pregršt sušnja, brošura s izložbe Emanuela Vidovića (1903.) | encikopedija.hr, hazu.hr, sss.hr, A. Kudrijacev: Zaboravljeni splitski književnik i umjetnik, F. Dulibić: Grafička kultura Ante Katunarića, C. Fisković: Igra loptom u renesansnoj Dalmaciji, I. Hrstić: Hrvatski sokol u Makarskoj.
