Prikazani su postovi s oznakom TG kalendar. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom TG kalendar. Prikaži sve postove

četvrtak, 25. lipnja 2026.

Rokete, krijesovi, trobojnice, slavoluci... Spektakl u Trogiru 25. lipnja 1891.

 

Točno na današnji dan prije 135 godina, 25. lipnja 1891. godine grad je bio "urešen poput mlade nevjestice koja se na pir sprema", a Trogirani u pripremama za veliku svečanost... - ako je suditi prema novinskim napisima - bilo je to najvažnije, najsvečanije i najveće događanje u gradu te godine! 

 Možda ste čitajući uvod pomislili da se dogodilo tko-zna-što, a zapravo nije se dogodilo mnogo - "samo" je u svoj drugi posjet Trogiru stigao car i kralj Franjo Josip I. Medijska pozornost bila je nevjerojatna, a čitanje tekstova danas nam omogućuje da gotovo osjetimo atmosferu koja je vladala među Trogiranima tog dana... 




"Brzojavka objavljena u Narodnom listu 27. lipnja 1891. navodi da je 150 trobojnicama okićenih brodica dočekalo kraljevu jahtu, glazba je „udarala carevku“, narod klicao „Živio!“ u gradu „narešenom ponajviše narodnihm sagovim i hrvatskim trobojnicam.“ Za večer je najavljena „obća razsvjeta grada te koncert na moru i bacanje vatrometa; takodjer razsvjeta obale Šalduna i okolostojećih glavica“. Ista novina 1. srpnja navodi da je kralju ususret krenulo 300 brodica nakićenih carskim i hrvatskim zastavama te detaljno opisuje ovaj nezapamćen događaj. „Ciela obala od početka do kraja, a takodjer i predgradje Čiovo i most, bijahu ukrašeni stupovim zelenilom obavitim i vjencima, nakićenim carskim i hrvatskim zastavam. Svi prozori kuća bili s prostrti svakakvim sagovim, Lloydovo društvo podiglo krasan slavoluk.“ Narodni list piše da se kralj iskrcao na obalu, posjetio katedralu, u društvu načelnika razgledao mali most tom prilikom obećavši Trogiranima da će im pomoći u izdubljivanju i uređenju Foše. Nakon šetnje Žudikom ukrcao se na jahtu i otplovio prema planiranom sidrištu u Šaldunu. Dopisnik piše da je navečer parobrod „Psyche“ nakićen carskim i hrvatskim stijegovima i rasvijetljen „balunim svakovrstne boje“ , prepun naroda i glazbara koji su svirali carevku i birane komade otplovio prema uvali Šaldun. „Vrh S. Andrije vas je u ognju plamtio, vatromet je neprestano šumio, prskao, zviždao i sipao; po brdim se vidjali ognji; a carski brodovi „Psyche“ i 4 brodice puštali rokete i druge kriesove.“. Sutradan, pri prolasku Franje Josipa I kroz otvoreni čiovski most „u sva se zvona slavilo, topovi su gruvali, glasba svirala, a narod urnebesno klicao“, tog jutra svirala je ne samo domaća, već i šibenska narodna glazba koju su domaćini nakon promenadnog koncerta pogostili u kavani. Ovom je prigodom bio tiskan poziv na hrvatskom jeziku u kojem je općina pozivala narod da „što dičnije dočeka svoga kralja“." (FEŠTA!, 2023.,14-15.)


Osim brojnih novinskih izvještaja koji opisuju doček vladara do najsitnijeg detalja, o ovom nam događaju svjedoče i fotografije Tonmasa Burata koje se čuvaju u Muzeju grada Trogira. Zahvaljujući njima možemo se zaista teleportirati 135 godina unatrag u grad prepun zastava, zelenila, slavoluka i svečanih sagova na pročeljima kuća.



Autor ovih vrijednih snimaka, Tommaso Giovanni Marin Burato (1840. – 1910.), rođen u Dubrovniku, jedan je od najznačajnijih fotografa u povijesti hrvatske fotografije. Bio je dvorski fotograf, dobitnik brojnih međunarodnih priznanja i središnja ličnost zadarske fotografije. Uz dokumentarne prizore poput ovih iz Trogira, snimao je pejzaže, kulturno-povijesne spomenike i portrete, među kojima i portrete pojedinih Trogirana.

Više o fotografijama možete saznati u knjizi Fotografi(ja) u Trogiru - Tko je ovjekovječio Trogir, a tko Trogirane od 1850. do 1950. godine, kako potonja fotografija izgleda u obliku razglednice pogledati u publikaciji 100 lica trogirskih razglednica, a o ovom posjetu čitati i gledati u publikaciji FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest, dostupnima za kupnju u Muzeju grada Trogira.



Možda će vas zanimati pročitati i pogledati:

Mi znamo di mu je glava (nije u torbi)! | čitaj fotografiju (3) 


Literatura: FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest, Muzej grada Trogira, 2023.;
Fotografi(ja) u Trogiru , Muzej grada Trogira, 2022.
Izvor fotografija: Muzej grada Trogira
Pripremila: Maja Maljković Zelalija

srijeda, 17. lipnja 2026.

Glorijet u pokretu: 80 godina od velikog preseljenja

10. lipnja 1946. završeno je premještanje Marmontova glorijeta zapadnije od mjesta na kojem je podignut 1807. godine.

Budući da smo njegovu zanimljivu priču već ispričali u tekstu „Uzbudljiva završnica! 'Aut' za Marmontov glorijet!“ (pročitajte ga klikom na naslov), a od te objave prošlo je čak deset godina, odlučili smo i ovu okruglu obljetnicu preseljenja prigodno obilježiti.

Pred vama je mali izbor najzanimljivijih fotografija na kojima je ovaj spomenik zabilježen kroz vrijeme:

 













Koja vam je najdraža fotografija? Znate li za još neku zanimljivu koju nismo uvrstili? Imate li svoju priču s Marmontovog spomenika? (...) Javite nam u komentarima na našoj Facebook stranici Trogir Time Travel.
 

Znate li da više zanimljivih "dogodilo se na današnji dan" informacija poput ove možete pronaći u publikaciji TG 365 dostupnoj za kupnju u Muzeju grada Trogira (Gradska vrata 4, 21220 Trogir)? Dio sadržaja dostupan je i online pod oznakom #TGkalendar kako ovdje na blogu, tako i na Facebooku. 
 
Bilo na papiru ili na ekranu, želimo vam ugodno putovanje kroz trogirsku prošlost!
 

Izvori fotografija/razglednica: 
Muzej grada Trogira, Stara fototeka KO MKiM u Splitu, 
The Courtauld Institute of Art, Gallica, e-kultura, 
priovatna zbirka Antonija Miše, privatne zbirke
Pripremila: Maja Maljković Zelalija 




četvrtak, 30. travnja 2026.

Foto-novinski vremeplov: Trogir, 1. svibnja 1947.

 

Dragi radnici, sretan vam Međunarodni praznik rada! Želimo vam da vam posao bude užitak, zadovoljstvo i ponos, da plodovi vašeg umnog i fizičkog rada oplemenjuju vas i svijet oko vas, da vaš rad uvijek ima smisla i da ne bude samo za osobnu dobrobit već i za opće dobro. Neka vaš rad bude plaćen i lijepom riječju i lijepom svotom na računu koja će vam osigurati život bez stresa. Sretan vam Međunarodni praznik rada, u povodu kojeg prigodno donosimo foto-novinski vremeplov, zaustavljajući se na peronu 1. 5. 1947.:

 

 Međunarodni praznik rada obilježava se prvog dana svibnja još od 1890. godine, dok se kao državni praznik „Prvi maja“ slavi od 1945. godine. 

Nekoć se u Trogiru Praznik rada proslavljao Prvomajskom paradom, prigodnim mitinzima, revijalnim sportskim natjecanjima i utakmicama te večernjim priredbama o čemu nam svjedoče izvještaji o proslavama poput ovog iz 1947. godine:

 

„U velebnoj proslavi praznika rada u Trogiru učestvovalo je preko 2.000 radnog naroda iz mjesta i okolnih sela.“, piše Slobodna Dalmacija 4. svibnja 1947. godine. Nakon što je Narodna glazba obišla grad u 5 ujutro svirajući koračnice, radnici, seljaci i omladina počeli su se okupljati na Batariji, noseći transparente i zastave. Sa Slavenovog je igrališta potom krenula velika povorka oko grada. „Na čelu povorke nošena je velika državna zastava, a za njom su stupali omladinci i jedan oficir, noseći veliku knjigu, čekić i kosu. Poslije Narodne glazbe u povorci je išao radni kolektiv brodogradilišta koji je formirao ime „Tito“. Ovaj kolektiv izradio je lijep brod koji je nošen u povorci. Zatim su stupali članovi Seljačke radne zadruge sa iskićenim konjanicima i sa dvama kolima u kojima je bio poljoprivredni alat. U povorci su zatim išli vatrogasci, brojne sekcije FD Slavena, učenci gimnazije i pioniri, djeca osnovnih škola grada i sela, te velik broj žena u starim narodnim nošnjama. U povorci su išļi namještenici raznih ustanova, zatim okićena konjica, motociklisti i biciklisti. Sve grupe nosile su velike transparente posvećene Prazniku rada. Dok je povorka prolazila obalom, na tribini su bili predstavnici narodne vlasti, Jugoslavenske armije, masovnih organizacja koji su promatrall mimohod.“ Na Batariji je potom održan prvomajski miting, uz čestitke i govore Ivana Lučina, Ive Buble Roša, majora Ercega i Paška Gjirlića. Na kraju su pročitana imena pohvaljenih udarnika, odličnika i pohvaljenih učenika gimnazije i osnovnih škola, što je bilo popraćeno oduševljenim klicanjem. Nakon svečanog mitinga vojska je izvodila ritmičke vježbe, a na obali je održana plivačka utakmica izmedu FD Slaven i Jugoslavenske ratne mornarice. Poslijepodne su se održala atletska natjecanja i nogometna utakmica FD Slavena i JRM. Slavlje se nastavilo priredbom i „narodnim veseljem“ na glavnom trgu.

Djelić Prvomajske parade 1947. dočarava nam i fotografija iz arhiva DVD-a Trogir (iznad), a atmosferu s prve proslave 1945. godine razgledajte OVDJE. 

 


Više o proslavama Praznika rada, kao i o drugim svjetovnim i crkvenim proslavama možete čitati u publikaciji FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest (2023.) dostupnoj za kupnju u Muzeju grada Trogira.


 

 Pripremila: Maja Maljković Zelalija 
Izvori: arhiv DVD-a Trogir, arhiv Slobodne Dalmacije
Literatura: FEŠTA" - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest (Muzej grada Trogira, 2023.)

 

četvrtak, 4. prosinca 2025.

Novosti iz prošlosti: Trogirska PRIMA otvorila vrata

 




Na današnji dan prije 56 godina, 4. prosinca 1969. godine, otvorena je "PRIMA" - prva robna kuća u Trogiru, na Travarici.


Slobodna Dalmacija 5. prosinca piše da je "mlađa sestra" splitske kuće jučer jedva mogla primiti tolike uzvanike, kupce i znatiželjnike, o čemu svjedoči i fotografija objavljena uz članak.
 

Trogir je jučer dobio svoju prvu robnu kuću. Trogirsku "Primu" otvorilo je splitsko poduzeće "Jadrantekstil" uloživši u izgradnju blizu 7 milijuna novih dinara. Projektant prime je inž. arh. Antun Šatara iz Urbanističkog zavoda za Dalmaciju u Splitu, a izgradilo ju je splitsko građevinsko poduzeće "I. L. Lavčević" u rekordnom roku od svega pet mjeseci. U prizemlju i na katu na preko 2.600 kvadratnih metara prodajnog prostora Trogirani će ubuduće moći nabavljati svu robu široke potrošnje, a osim toga robna kuća je riješila i pitanje zaposlenja 60 osoba iz ove komune., piše Slobodna Dalmacija.

Autor članka S. Š., bilježi da je po presijecanju simbolične vrpce na ulaznim stapenicama, prodajne štandove poplavila rijeka budućih stalnih potrošača. Nadalje, piše da se u prizemlju robne kuće nalazi veliki odjel prehrane, odjel igračaka, kožne i plastične galanterije te prodaja cvijeća. Na katu se osim administrativnih prostorija nalaze odjeli tehničke robe, tekstila, obuće, namještaja i dekorativnih tkanina kao i prodajni štandovi stakla, kristala, posuđa i ostalih potrepština.

Koje su pogodonosti kupci trogirske prime još imali, pročitajte u članku koji donosimo u cijelosti:

 



Rado ćemo čitati i vaša sjećanja iz Prime u komentarima na našoj stranici Trogir Time Travel - ne ustručavajte se podijeliti ih s nama i svima koji nas prate!

 

 

 

ponedjeljak, 1. prosinca 2025.

TG kalendar: Ivan Belas

 

Na današnji je dan, 1. prosinca 1866., u Trogiru rođen Ivan Belas, sin Ante i Ivanice r. Meštrović. Ovaj ugledni trgovac i istaknuta figura trogirskog društveno-kulturnog života, ujedno je bio i najproduktivniji izdavač trogirskih razglednica u 20. stoljeću!




Najstarija poznata razglednica s njegovim imenom kao izdavačem poštanski je upotrijebljena 1899. godine, a čuva se u privatnoj zbirci Soniboja Grgina. Na njoj je fotografija Tomasa Burata snimljena 1891. tijekom posjeta cara Franje Josipa I. Trogiru. Drugi primjerak iste razglednice nalazi se u fundusu Muzeja grada Trogira, a poštanski je upotrijebljena 10. travnja 1900. godine:




Nekoliko fotografija koje je Belas koristio u svojim izdanjima potječu iz albuma s 31 fotografijom Trogira, jednim snimkom Velog Drvenika i jednim Segeta Donjeg. Album mu je 1907. poklonio nećak Špiro za imendan, na blagdan sv. Ivana Trogirskoga:

 


 

Posebnu draž imaju razglednice koje je Belas slao svom prijatelju, ljekarniku, publicistu, povjesničaru i skupljaču trogirskih starina  Roku Sladi – Šiloviću:




Uz izdavački rad, Belas je ostavio dubok trag i u gradskom društvenom životu: bio je prvi predsjednik društva Berislavić, predsjednik Narodne glazbe Trogir, blagajnik Hrvatskog sokola, te predsjednik Jadranske straže. Kao politički aktivan građanin više je godina bio član općinskog upraviteljstva, a 1918. i predsjednik privremene gradske uprave.


Ivan Belas preminuo je 1. travnja 1932., što je sutradan zabilježio list Novo doba.



Više o Ivanu Belasu možete pročitati u tekstu "Trogirski izdavači i prodavači razglednica" autorice Maje Maljković Zelalije objavljenom u katalogu izložbe "100 lica trogirskih razglednica" dostupnom za kupnju u Muzeju grada Trogira (Gradska vrata 4, Trogir). 

 


 

srijeda, 23. srpnja 2025.

TG kalendar: Baština iz bunkera na vidjelo

 

 


Na današnji dan prije 33 godine - 23. srpnja 1992. - Trogirani su ponovno mogli s glavne kale, s cimatorija i s pjace vidjeti jedan od svojih najvrjednijih spomenika - Radovanov portal. Naime, toga je dana uklonjena zidana zaštita, podignuta 29. kolovoza 1991. zbog opasnosti od ratnog razaranja. O tome nam svjedoče fotografije fotoreportera Joška Brešana koje se čuvaju u Muzeju grada Trogira te njegovi članci iz Slobodne Dalmacije:

 


 

Slobodna Dalmacija, 30. 8. 1991.




 
Slobodna Dalmacija, 24. 7. 1992.




srijeda, 30. travnja 2025.

TG (foto) kalendar | Trogir 1. 5. 1945.

 

Međunarodni praznik rada, u razgovornom jeziku Prvi maja, obilježava se prvog dana svibnja još od 1890. godine, dok se kao državni praznik slavi od 1945. godine. Upravo tada, prije okruglih 80 godina, snimljene su i ove prigodne dokumentarne fotografije nepoznatog autora, dio foto arhiva Muzeja grada Trogira i privatne zbirke Tonča i Zorana Maljkovića:

 




Imate li možda i vi u svojim fotoarhivima fotografije s ove ili drugih proslava Prvog maja u Trogiru? Slobodno ih podijelite s nama na facebook stranici Trogir Time Travel ili nam ih pošaljite na muzej.grada.trogira@gmail.com

 

 Sretan Praznik rada! Želimo vam isto što i OVDJE.

 


petak, 7. veljače 2025.

TG kalendar: Svečanost polaganja prisege pripadnika 2. bojne "Kralj Tomislav" 114. brigade HV

 

U Trogiru, na nogometnom igralištu na Batariji, u subotu, 8. veljače 1992. godine održala se svečanost polaganja prisege pripadnika 2. bojne "Kralj Tomislav" 114. brigade Hrvatske vojske. Uoči sutrašnje, 33. obljetnice svečanosti donosimo izbor fotografija iz foto arhiva Muzeja grada Trogira koje je toga dana snimio fotoreporter Joško Brešan te  članak "Junaci s bojišta" Vilhelmine Lovrić objavljen u Slobodnoj Dalmaciji 9. veljače 1992. godine.

 

 




 

Riječima "U nazočnosti brojnih Trogirana i gostiju iz susjednih općina, na nogometnom igralištu Slavena u Trogiru svečanu prisegu - čiji je tekst čitao vojak Ante Ivković  - dali su vojaci 2. bojne 114. pukovnije hrvatske vojske. Službeno izvješće i pozdrav u ime 2. bojne izrekao je njezin zapovjednik Zdravko Klanac", započinje članak kojeg u cijelosti možete pročitati u nastavku:



Sjećate li se svečane prisege na Batariji? Imate fotografije? Snimke? Podijelite ih s nama u komentarima na facebook stranici Trogir Time Travel!


______________________


Rubrika TG KALENDAR na blogu trogirtimetravel.blogspot.com pokrenuta je 2020. godine s ciljem sabiranja tematskih "dogodilo se na današnji dan" objava. Donosi spomendane na raznolike povijesne događaje i osobe koje su likom, djelom i kolektivnom memorijom vezane za Trogir. 

U prosincu 2024. TG KALENDAR dobio je i svoju tiskanu verziju - Moj planer - TG spomenar, izdanje Muzeja grada Trogira autorice Maje Maljković Zelalije koje osim trogirskih spomendana ostavlja prostor za bilježenje osobnih planova i važnih datuma. Ukoliko niste nabavili svoj primjerak ranije, dostupno ih je još nekoliko u Muzeju grada Trogira.



četvrtak, 23. siječnja 2025.

Potres, ubojstvo i zlatno srce: Priča o nastanku jezera Pantan

 

Zašto je došlo do hladnokrvnog ubojstva mladog plemića jedne kobne noći prije 529 godina? Zločin je bio toliko potresan da je tog 23. siječnja 1496. godine izazvao pravi potres, potres toliko razoran da je nakon njega nastalo jezero Pantan! Stoljetnu trogirsku legendu o jezeru koje na svojem dnu čuva tajnu blistavog zlatnog srca donosi današnja, potpuno neuobičajena priča iz #TGkalendara!

 


 


ZLATNO SRCE
 
zabilježio 


Prvi šapat maestrala, šum mlinske vode i reska pjesma cvrčaka na deblima i granama mirisnih borova i kvrgastih maslina pratili su pričanje starice plemenita roda zaklonjene od sunčane žege ispod smokvina lišća:

- U davno doba nije bilo ni Trogirskog Blata, ni tog jezerca, ni mlinova, ni rijeke. Nad tim jezerom dizali su se prekrasni dvorovi dobrog Dolena, jedinca majke udove. On se ženi sa crvenokosom Vandanom, djevojkom pakosna srca i osvetljive ćudi. Starica ga je odvraćala od tog zlosretnog braka, ali sin zasljepljen hinjenom ljubavi lukave građanke ne posluša majčina savjeta. Nevjesta ubrzo zamrzi svekrvu. Što je više rasla njena mržnja prema dobroj starici, to je više jačala Dolenova ljubav prema majci.
Dolen je bio mekane naravi i sanjar. Nadasve je volio more i onda kad bi iskričavi valovi cjelivali krotko pragove njegova doma, i onda kad bi se bijesno uspinjali uz kućne zidine prijeteći uništenjem. Koliko je puta slušajući disanje mora u škrapama i otegnutu pjesmu cvrčaka, zaspao na žalu ispod tamarisa dok ga brižna majčina ruka ne bi probudila. Vandana se ljutila zbog te pažnje mrske svekrve.

Dolen je posjedovao na obližnjem otoku pastirsku kuću s velikim imanjem. Vandana stade muža neobičnom toplinom milovati i dragati: željela je da Dolen preseli majku na taj otok. Govorila mu je da ona ne može više s njom živjeti,  jer je ujeda otrovnim jezikom kao zmija. Dolen ne usliša ženinu želju, jer je volio majku kao svoju dušu. Zbog toga se njihov dom pretvori u pakao: nizali se dani ispunjeni psovkama, mahnitim ispadima i prigovaranjima bijesne žene, a potom bi nastale šutnje, pune prijetnje i mržnje. Crvenokosa srda mrcvarila je nemilosrdno dušu i tijelo muža i svekrve te im ispijala očima krv sa lica i usana. Iscrpljen i blijed lutao je Dolen oko svog doma, ali nigdje nije nalazio mira. Strah ga je mučio da mu žena ne ubije ili otruje staricu majku.

Stara, doznavši za razlog svađe, odluči otići. Ona zamoli sina da je preveze na otok - željela bi malo otpočinuti u tom lijepom kraju.
Jednog predvečerja kad su nad Čiovom plovili vunasti, ružičasti oblaci, Dolen je iskrcao majku na otoku i vratio se tužan u svoje dvore.
Vandana primi muža uzvicima raspojasanog veselja te ga je gušila cjelovima i zagrljajima. Dolen je ostao hladan. Ginuo je sve više i više za majkom koju je svakodnevno posjećivao.
Vandana sjekirom razlupa lađu i zabrani Dolenu da posjećuje majku. Prijetila mu je oštricom noža i otrovom. Dolen je bio duša od čovjeka, zazirao je od krvi, i poslušao je. Majka, ne vidjeviši dugo sina, pomisli da ga je opaka žena ubila i svisne od boli.

Pastiri su Vandani dojavili za smrt svekrve. Ona je zloradim užitkom obznanila mužu i gledala mu prkosno i prijezirno u lice koje se na taj glas grčilo od boli.
Dolen je sve više propadao. Na javi i u snu zazivao je majčino ime. Vandana je pobjesnila. Ona odluči da satre tu nesnosnu Dolenovu ljubav prema majci i da zauvijek smiri njegovo mrsko srce.

Bila je olujna noć, puna strave na nebu i zemlji. Golemi oblaci poput gora, ispresjecani munjama, dizali se sa svih strana kao da hoće uništiti svijet. Zemlja se tresla od neprekidne grmljavine.
Dolen je spavao u svojoj odaji smješeći se blago. Nad njim se nadvila Vandana s plamenom kosom i zelenim očima. U ruci je držala dugu i debelu zlatnu iglu s glavom od smaragda. Oh, kako je duboko mrzila to njegovo blago i lijepo lice nasmijano u času neslućene smrti! Zarine mu iglu u srce. Dolen ne jauknu, jedino šapne majčino ime.  Samo njegov osmjeh ugasnu kao sjaj zvijezde u prvom blijedilu zore.

U taj čas stotinu munja udari u ponosne dvore. Čitavi se dom potrese. Raskuštrane kose, mahnita pogleda Vandana istrči iz kuće i stane zapomagati. Njezin se glas gubio u zvižduku vjetra i paklenoj orljavi gromova. Visoki morski vali zahvatio je Vandanu i bacao je iz ponora u visinu, pa opet u ponor. Ona je vidjela sa vrha vala prije smrti kako se mramorni dvori ruše u dubinu.
Na tom je mjestu nastalo jezero. Za noćnih jesenskih oluja još i danas vide ljudi kako Vandana s plamenom kosom oblijeta oko jezera. A tko ima vrlo oštar vid, može na dnu jezera, za vedra dana u praskozorje, vidjeti Dolenovo srce koje blista poput zlata. Blizu tog srca izbija voda koja puni jezero i okreće mlinska kola.

Dok je starica govorila, pjevala je voda šumom mlina pjesmu o zrelom klasju, bijelom poput morske pjene brašnu i mirisnom svježem kruhu, blagoslovu svijeta - a cvrčci su sitnim srebrnim pilama rezali granje borova i maslina i cvrčali o zlatnom srcu na dnu trogirskog jezera.


K R A J




Najnovije, ukoričeno izdanje Trogirskih legendi koje je zapisao Ante Ivačić objavljeno je u izdanju Združenih artista Trogir. Knjigu koja je zaista divan poklon uredila je Daniela Kontić, na engleski prevela Tatjana Radmilo, ilustrirala Marija Puović, a grafički pripremio Vladimir Sorić. Možete ju nabaviti u Muzeju grada Trogira. 



utorak, 13. kolovoza 2024.

TG kalendar | Povjesničar Pavao Andreis

 Smatra se da je povjesničar Pavao Andreis, sin Dominika i Katarine Vitturi, rođen oko 1610., umro (prije) 13. 8. 1686. godine. Živio je u Trogiru gdje je vršio brojne komunalne službe, od čega se kao posebno ugledna ističe služba operarija crkovinara stolne crkve. Njegovo je kapitalno djelo Povijest grada Trogira - Storia della città di Traù u kojemu piše povijest grada od osnutka do svojeg vremena - pretkraj Kandijskog rata. Također je napisao povijesno vrijedne spise Translazione di San Giovanni vescovo di Traù fatta li 4 Maggio l’anno 1681 i službeni spis Operaria (Kaptolska biblioteka u Trogiru) u kojem su zabilježeni podaci o uzdržavanju i opremi katedrale.

 

 

Danas, 338 godina nakon njegove smrti, prigodno donosimo zanimljiv popis crkvi koje navodi i opisuje u osmom dijelu svojeg djela Povijest grada Trogira - Storia della città di Traù.


U Malom polju Andreis nabraja preko dvadeset crkvi: sv. Ilije, sv. Vida, sv. Danijela, sv. Marije od Sviraca (Zvirača, Gospe od Sniga), sv. Marije od Konačvina, sv. Nikole od Ivernića (od Mula), sv. Mihovila od Ivernića (od Lavdira), sv. Petra (u polju Kaštela), sv. Marije od Brda kod Karbana (Gospe od Demunta), sv. Julijana, sv. Katarine, sv. Kuzme i Damjana, sv. Eustahija na brdu Carbanu, sv. Ivana Krstitelja na mjestu zvanom Bile Brige; sv. Margarite, sv. Stjepana, sv. Nikole, sv. Petra na Crvenoj zemlji (Ribola), sv. Stjepana nad Zgonom, sv. Jurja na Travarici, sv. Marije od Anđela (u staro vrijeme spojena s onom sv. Frane), sv. Barbara na Travarici za koju se smatra da ju je utemeljila Bitkula, sestra bl. Augustina Kažotića. Osim navedenih, u Malom polju "bile su u staro virjeme kapelica sv. Klementa na otočiću malo udaljenom od mlinova prema zapadu; kapelica sv. Lovre i sv. Ivana pod Karbanom, koje sada nisu ostavile nego srušene tragove..."

U samom gradu Andreis navodi katedralnu crkvu sv. Lovre, opatsku crkvu sv. Ivana Krstitelja, crkvu sv. Duha glasovitu po staroj bratovštini koja njome upravlja, crkvu sv. Martina (danas sv. Barbara), crkvu sv. Stjepana Prvomučenika zvanu Planiter, crkvu sv. Marije od Plokate, sv. Marije od Karmena, Svih svetih, sv. Sebastijana, sv. Roka, sv. Dominika, sv. Nikole, sv. Mihovila Arhanđela.

Na Čiovu, Andreis spominje kapelu na morskoj obali posvećenu Marijinu Očišćenju, sazidanu kao zavjet za glasovitu pobjedu Trogirana nad Splićanima (Gospe kraj Mora), crkvu sv. Andrije, sv. Ciprijana, sv. Jakova Apostola, sv. Tome Apostola, sv. Petra, sv. Teodora, sv. Mavra, sv. Nikole, sv. Jerolima, sv. Karla u selu Maraviću, u selu Okruku sv. Ivana Krstitelja, sv. Antuna u blizini ljetnikovca braće Racettini. Na Čiovu se, navodi Andreis nalaze Sveta Marija od sv. Lazara, sv. Marija od Drida i Sveti Križ kojima upravljaju fratri.


Koje sve crkve Andreis još spominje možete pročitati u Povijesti grada Trogira I, izdanju Književnog kruga Split iz 1977. godine...




utorak, 26. rujna 2023.

Dogodilo se 25. rujna 1910...

 

Razglednica | Muzej grada Trogira - donacija g. A. Čižeka 
 

 

„Sa novom sudbenom zgradom uprav se može ponositi ovaj grad, koji ionako obiluje starodrevnim umjetničkim gragjevinama.", pišu splitske novine Dan od 6. listopada 1910. godine, a prenosi publikacija "FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest" (Izložba je otvorena još danas i sutra, 10:00 - 13:00 te 17:00 - 20:00!)

 

Vijest iz Trogira nastavlja se informacijom da je 25. rujna upravi suda predana na korištenje „velika palača građena po uzoru na mletačke dvorove“. Članak komentira i opisuje izgled sudske zgrade te potom navodi da je „otvor i blagoslov svih prostorija obavljen je na dan predaje.“ Prije samog svečanog otvaranja zgrade „svekoliko sudbeno osoblje sa presv. dvorskim savjetnikom Petrićem iz Spljeta, ugl. obć. upraviteljstvo, te starješine svih mjesnih ureda i brojno gragjanstvo prisustvovalo je svečanoj sv. Misi.“ nakon čega je opat Sentinella blagoslovio sudsku zgradu. 

Potom je u glavnoj dvorani održan program predaje zgrade koju je presv. dvor. savjetnik Petrić uz prigodan govor predao sudcu Strmiću, koji mu je pak biranim riječima zahvalio. Događaj nije prošao bez „trokatnog Živio“ Njegovom Veličanstvu i izvedbe kraljeske himne. Govor je održao i načelnik Nikola Madirazza, zahvalivši svima koji su doprinijeli realizaciji ovog građevinskog projekta – gospodi Benedettiju, Petriću, Ivčeviću, Gertscheru i arhitektu Ivekoviću, čestitavši naposlijetku građevinskom poduzetniku E. Žagaru koji je „pri ovoj gragjevini sretno uspio i lijepo je sebi na čast do kraja priveo.“ 

Uz sviranje veselih koračnica prisutni su se razišli „noseći sobom ugodnu uspomenu na dan, u kojem se sa blagoslovom otvoriše vrata doma, gdje će za Trogir i okolicu stanovati božica Pravde.“, navodi  "FEŠTA!"*

 

"Iako bi se dalo primijetiti koješta prizemnom redu prozora, koji ne skladaju sa onima prvog i drugog poda, to ipak cjelokupni utisak na oči gledaoca je lijep, zadovoljava osobito iza popunjenja monotone praznine izmegju onih oduIjastih pragova, koji pri početku gragjenja svojom bezličnošću neugodno se dojimljahu. Stubište i hodnici uistinu su carski, s njima je pogogjen ukus finih mletačkih estetičara, Dvorana glavna i ostale odaje zgodne su i obiluju svijetlom. Odio za tamnice po svemu odgovara potrebitim zahtjevima; nu arhiv je na vrlo slabom mjestu. Čudimo se, kako podzemne prostorije, do kojih će u svoje vrijeme doprijeti vlaga, odabraše da u njima spreme papir, koji vlagu upija. Možda bude to samo privremeno!", piše nepoznati autor u Danu.

 

A kako se vama doima trogirski dom božice pravde? Javite nam u komentarima na našoj Facebook stranici!

 

 

*Publikaciju "FEŠTA!" prepunu manje poznatih i zanimljivh informacija o tome što su i kako Trogirani slavili kroz povijest možete nabaviti u Muzeju grada Trogira po cijeni od 20,00 eura, do isteka zaliha.






utorak, 1. kolovoza 2023.

FEŠTA! | Blaženi sugrađanin Auguštin


Uz blagdane zaštitnika grada Trogira, sv. Ivana Trogirskoga - 14. studenog i 4. svibnja te sv. Lovre - 10. kolovoza, u sam vrh trogirskih crkvenih svečanosti ubrajamo 3. kolovoza - Kažotićevo. Osim o navedenima i o ostalim trogirskim crkvenim, kao i svjetovnim slavljima piše najnovija publikacija Muzeja grada Trogira - "FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest", koja prati istoimenu izložbu postavljenu u izložbenom prostoru i Galeriji Cate Dujšin Ribar koju možete razgledati do 27. rujna. Uoči predstojećeg blagdana blaženog sugrađanina Auguština donosimo prigodan ulomak iz publikacije (koju, ukoliko još niste, možete nabaviti u Muzeju grada Trogira...):

Prvi hrvatski blaženik, dominikanac Augustin Kažotić rođen je u Trogiru oko 1260./62., a umro je u Luceri 3. kolovoza 1323. godine. Bio je zagrebački i lucerski biskup, zaslužan i cijenjen teolog, vrstan propovjednik te predavač na dominikanskim učilištima u Francuskoj, Italiji i Hrvatskoj. Jedan je od prvih teoloških pisaca u Hrvatskoj, a o njemu je napisano niz radova – primjerice knjige Petra Grgeca „Blaženi Augustin Kažotić i njegovo doba“ iz 1963. te Marijana Biškupa „Blaženi Augustin Kažotić – biskup, prosvjetitelj i zaštitnik siromaha“ iz 2002. godine.

(...) Uoči svetkovine, koja je te 1891. bila posebno svečana, trogirski su dominikanci objavili proglas koji prenosi Narodni list 25. srpnja. Redovnici sv. Dominika mole sve obitelji koje stanuju na morskoj obali, u gradu i na Čiovu, da dan uoči same svetkovine „nakite svoje kućne prozore sagovim ili zastavam“ te u proglasu uključuju molbu da se i brodovi koji se nađu u luci prigodno razviju svoje barjake kako bi što svečanije dočekali novi kip blaženog Augustina  kad ga se dovede brodom iz samostana Svetog Križa. U proglasu je nadalje naveden program proslave – svečani blagoslov kipa održat će se u Svetom Križu, nakon toga okićenom brodicom, u pratnji drugih brodica doplovit će u Trogir koji će ga dočekati tako što će „sva zvona po crkvam zaslaviti, glazba će zasvirati, mužari će pucati, a zastavam će se brodovi pozdravljati. Brodica s kipom „blaženog sugrađanina Auguština“ pristat će taj dan pred lučkim uredom gdje će ga dočekati mitronosni opat sa prečasnim kaptolom i svećenstvom te načelnik. Uz pjevanje „Tebe Boga hvalimo“ kip će biti unesen u crkvu sv. Dominika, položen na sred crkve gdje će ga „prepoštovani opat pokuditi, pa će se s podnožja svetčeva oltara kratko prigodno slovo održati“ nakon čega slijedi svečana, pjevana misa, uz dijeljenje svetih Moći „na cjelovanje“. Općinsko je upraviteljstvo nastojalo organizacijski doprinijeti ovoj svečanosti te je organiziralo proslavu na morskoj obali blizu crkve – „udarati će glazba, bit će razsvieta crkve i zvonika, i vatromti će se paliti.“ Na sam dan svetkovine, 3. kolovoza, u crkvi će se održati pjevana sveta misa, nakon nje „redat će se jedna za drugom male mise“, a potom i centralno misno slavlje koje će „rodoljubno pjevačko družtvo glazbeno izpjevati, a bit će namijenjena u korist svih onih koji su blagodarno doprinili da se B. Auguština kip nabavi i njegova se uspomena što sjajnije proslavi.“ Pjevana misa održat će se i poslijepodne, nakon molitve dijela ružarija slijedi „svečani obhod okolo grada s kipom“, a nakon povratka u crkvu „pohvalni govor, izložba P. P. Sakramenta s blagoslovom: zaključit će se ljubljenjem Moći S. O. Dominika i B. Auguština.“ Redovnici poručuju Trogiranima: „Proslavite najbolje što možete i znate svoga sugradjanina, bit će vam to na diku i korist.“ 

 

Ćiril Metod Iveković: unutrašnjost crkve sv. Dominika / Narodni list, 15. 8. 1891.

Izvještaj s dvodnevne najavljene proslave donosi Narodni list 15. kolovoza. Iz izvještaja je jasno da je proslava tekla prema planu najavljenom u proglasu, osim što kip zbog vjetra nije stigao u grad malom brodicom, već „paroplovićem“  koji je izletnike iz Splita doveo na slavlje. Autor je zapisao da se iz zastavama urešenih brodica u pratnji parobroda s kipom bl. Augustina putem pucalo te da je njegovo pristajanje uz trogirsku obalu bilo popraćeno pucanjem iz mužara i zvonjavom, uz cijelu obalu urešenu sagovima i trobojnicama, prepunu svijeta – „cieli Trogir bio je tu“. „Uzduž obale blizu lučkog ureda bijaše podignuto zelen-stupovlje sa zastavama pred spomenutom crkvom podignuti takodjer zastavama urešeni slavoluci; crkva pak sama biješe svetčano urešena, a usred crkve dizaše se velebni slavoluk poput tribune. (…) U večer sva obala Trogirska bijaše razsvjetljena, a vatrometi pokazivahu da Trogir slavi neobično slavlje. Pred crkvom dominikanaca pak sviraše hrvatska glasba. Dan svečanosti prem je bio rabotnjak, ipak je u Trogiru svečan, te je i na 3 kolovoza osvanuo Trogir u ruhu svečanom.“ Drugog je dana svečanost započela pjevanom svetom misom koju je predvodio starješina o. Žižak, a nastavila se prema planu iz proglasa, uz jednu neobičnost: „Nećemo da hvalimo krasno pjevanje pjevačkog družtva, nego ćemo samo reći, da se je i u tom htjelo doprinieti slavi nešto neobična. Preko mise naime udarahu nekoliko komada uz tamburice vredni tamburaši. – Oh, da vam je bilo čitati zadovoljstvo, koje je prosjevalo sa svačijeg lica! (…)“. Kronološki napisan izvještaj koji opisuje svečanu procesiju na kojoj su prisustvovali redovnici i svećenstvo, općina, muška i ženska škola, uz sviranje Narodne glazbe, završava pohvalom poduljeg pohvalnog govora vještog govornika o. Miškova, priora samostana o. Žižka i svih koji su sudjelovali u organizaciji svečanosti. 

 

Narodni list, 15. 7. 1891. / Čiril Metod Iveković: portal crkve sv. Dominika


Svečana proslava bl. Augustina Kažotića održala se i prije točno stotinu godina – 1923. godine – na 600 obljetnicu njegove smrti. Veliko slavlje najavljuje Narodna svijest  12. lipnja 1923., a o njemu iscrpno izvještava Novo doba 4. kolovoza 1923. pod naslovom „Obljetnica jednog apostola“ i podnaslovima „Prenos moćiju iz Lucere – Slikovita procesija – Historičke reminiscencije – Iz života bl. Augustina – Učenik Akvinca – Trogir i Zagreb – Stara Kapelica – Lucera Saracenorum“ (članak možete vidjeti OVDJE): „U predvečerju Porcijunkule, kad je sunce ostavilo neku blaženu aureolu nad starodnevnim gradom, kad su u zraku titrale svježe zapadne boje poslije sumornog ljetnog dana, jedan auto iz Splita nosio je u Trogir svete moći Augustinove, koje su donešene iz južnotalijanskog grada Lucere preko Rima i Barija. Uz svečanu zvonjavu zvona katedrale i drugih crkava, kroz slavoluke lovora i mirte, auto sa svečevom relikvijom koja sadrži kost podlaktice, stiglo je na okićenu obalu pred crkvom sv. Dominika. Na obali su svečevu relikviju dočekali mnoštvo naroda, kaptol i redovnici nakon čega je okružena cvijećem i tamjanom, uz molitve, u povorci položena na svečev oltar u crkvi sv. Dominika. Pucanje mužara, glazba, zvonjava svih zvona i litugijsko pjevanje ostavljalo je dojam da se Trogir vratio „u starinska, religiozna vremena, kad je vjersko čuvstvo trijumfiralo“.“Sutradan ujutro održana je svečana pjevana misa koju je predvodio šibenski biskup Jerolim Mileta. Poslijepodne „razvila se sjajna procesija. Nešto izvanredna. Procesiji je sudjelovalo i gradjanstvo sa svim bratovštinama, školama i vjerskim udruženjima, vatrogasci i glazba. Iza starinskog srebrenog kaptolskog križa stupali su franjevci, konventualci i  dominikanci,  iza njih veliki broj svećenstva iz grada i okolice. Svećenici su bili odjeveni u svečanim odorama.“ U procesiji su sudjelovali opat Sentinella u mitri i sa srebrnim štapom i provincijal Orlandini koji je u rukama držao moći, pred kojima je „stupalo 12 djevojčica u bjelini sa košarama cvijeća“, dok je iza moći hodao biskup Mileta. Bratimi su nosili svečev kip praćen bezbrojnim „duplirima“. Iza kipa hodala je nepregledna masa naroda. Navečer su obalu ukrasile „umjetne vatre“ i „lijepi transparenti“, a Narodna glazba održala je birani koncert koji je trajao do kasno, u najboljem raspoloženju i redu. „Trogir je jučer oživio“, piše dopisnik don Ivo Delalle te zaključuje riječima: „Onakva svečanost mogla se je razviti samo u tom miljeu, gdje se spaja prošlost, svetost i umjetnost.“ 

Novo doba, 13. 8. 1925. / Ćiril Metod Iveković: klaustar samostana sv. Dominika

 

Novo doba izvještava o proslavi i 1925. godine izdvajajući da je svečanost bila uveličana time što su se svečeve moći u svečanoj procesiji nošene u novom umjetničkom relikvijaru kojeg je po nacrtu prof. Kordića izradio zagrebački zlatar Griesbach. Tijekom procesije svirala je Narodna glazba koja je navečer pred crkvom priredila koncert s biranim programom.
 

Ove se – 2023. godine pak slavi 700. obljetnica smrti bl. Augustina Kažotića, koju trogirski dominikanci svečano slave brojnim aktivnostima. Od početka obljetničke godine u crkvu sv. Dominika postavljene su restaurirane orgulje čiji je zvuk prvi put ispunio crkvu u noći vazmenog bdijenja, dok se svečana kolaudacija održala 4. lipnja. Nove klupe za vjernike postavljene su 4. svibnja, upravo na datum nekoć izuzetno slavljene obljetnice Primišćenja.  Klupe su, među ostalim, urešene i biskupskim grbom bl. Augustina Kažotića, upravo „povodom proslave 700. obljetnice njegovog rođenja za nebo“, kako stoji u tjednim „Obavijestima za Božji puk“ koje donose i vijesti o tijeku restauracije klaustra dominikanskog samostana, glavnog i bočnih oltara i crkvenih umjetnina. (FEŠTA!, str. 35-37)  


 25. srpnja započele su devetnice za proslavu svetkovine bl. Augustina Kažotića, a na samu svetkovinu, u četvrtak, 3. kolovoza 2023., svečanu svetu misu predvodit će nadbiskup Želimir Puljić, apostolski upravitelj Splitsko-makarske nadbiskupije.

 

 

Literatura: FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest, Muzej grada Trogira, 2023.
Izvori: Narodni list, Novo doba, Obavijesti za Božji puk samostana sv. Dominika i Nacionalnog svetišta bl. Augustina Kažotića
Fotografije: Ćiril Metod Iveković, 1909., iz mape Trogir (Muzej grada Trogira)
Pripremila: Maja Maljković Zelalija

 

 


 

četvrtak, 23. veljače 2023.

Ne ponovilo se! | TG kalendar: 23. 2. 1944.

 

„Jučer oko 3.30 sati poslije podne napalo je šest neprijateljskih lakših zrakoplova uzorka Spitfire jednu trogirsku četvrt, bacivši više bomba težine do 150 kg. Porušeno je 36 gradjanskih kuća. Tri osobe teže su ranjene, dok je do sada izvučeno iz ruševina 24 mrtvih. Odkopavanje zatrpanih započelo je odmah poslije terorističkih napadaja, a budući da je djelovanje neprijateljskih razornih bomba bilo tako strahovito, radna snaga, koja je časovito stajala na razpoloženju, nije bila dostatna, te su bila potrebna pojačanja. Potrebno je posebno iztaknuti, da je prigodom ovog napadaja porušena crkva sv. Mije, a težko oštećen starodrevni samostan sv. Dominika, kojemu je postavio temelje bl. Augustin Kažotić, Trogiranin. Ovaj teroristički napadaj iz zraka neprijateljskih zrakoplova, najteži je, koji je grad Trogir do sada pretrpio. Da i ne govorimo o onima, koji su prilikom ovog napadaja izgubili svoje mile i drage i svu svoju imovinu. Cjelokupno gradjanstvo Trogira osudjuje ovaj podli napadaj, koji je podpuno istovjetan sa svim napadajima, koje neprijatelj vrši posljednjih mjeseci nad gradjanskim stanovničtvom Hrvatske, a dokazuje i najbolje osvjetljuje stav, koji su prema nama zauzeli naši neprijatelji. Viest o velikoj nesreći dojmila se vrlo težko u našem gradu, jer je veći dio Splićana vezan uz starodrevni Trogir.“, prenosi novinski izvještaj pod naslovom "Novi teroristički napadaj na Trogir“ Blanka Matković u članku  "Angloamerička bombardiranja Trogira u veljači 1944."

 


U ovom tragičnom događaju živote je izgubilo 25 naših sugrađana, u dobi od jedne do sedamdeset i pet godina: Ante Barić, Karmela Betica, Karmela Bilić, Jele Bojić, Ante Buble, Matija Buble, Tereza Buble, Marija Buličić, Marica Cinotti, Anton Frana, File Frana, Ivanka Frana, Jela Frana, Luka Gruić, Tončica Ivačić, Ante Mirat, Domina Mirat, File Mirat,  File Mirat, Felicij Mirat, Ivanka Novak, Marica Novak, Marija Novak, Ana (Anka) Pilendra, Matija Špika.


 

 

U bombardiranju je srušeno 36 kuća, crkva sv. Mihovila od koje je ostao samo zvonik (obnovljen 1952.), samostan sv. Dominika, a brojne kuće su oštećene. O strahotama svjedoče i preslici fotografija iz privatne zbirke, koje donosimo u okviru ove objave, a koje se među ostalim, čuvaju i u Arhivu Konzervatorskog odjela MKiM u Splitu.


Više o pročitajte u članku "Angloamerička bombardiranja Trogira u veljači 1944." autorice Blanke Matković objavljenom u časopisu Vartal 2013. godine.