Trogir kroz vremenski kanoćal: 14 fotografija starih 100-tinjak godina

 

Zaista sjajan pogled kroz vremenski kanoćal u daljinu od oko stotinu godina pruža nam svaka od 14 dragocjenih fotografija iz kolekcije britanskog The Courtauld Institute of Art koje donosimo u nastavku. Sigurni smo da ćete uživati u ovom foto mozaiku i susretu s Trogirom, Trogirkama i Trogiranima jednog drugog, sporijeg, ali jednako šarmantnog doba... 

 

 

Posebno oduzima dah pogled na grad snimljen iz Segeta, točno ispod crkvice Gospe od Konacvina (Rođenja Marijina), kao i kadar koji bilježi samu crkvicu u tadašnjem krajoliku:

 

Možemo pretpostaviti da su fotografije najvjerojatnije snimljene istom prigodom, negdje između 1924. i 1932. godine. Na jednoj fotografiji na rivi jasno se vidi kiosk, tzv. gareta, vlasnika Antona Svilana, podignut upravo 1924., dok na drugoj još uvijek stoji mletački lav nad južnim gradskim vratima, uklonjen 1932. godine. 

 

Fotografije nepoznatog autora otvaraju i niz zanimljivih pitanja poput - što su drveni paviljoni na Batariji? Što znači slovo S na plakatu na južnim gradskim vratima? Klikom na linkove možete doznati odgovore i na ta pitanja, ako ranije niste...

Koja vam je fotografija najzanimljivija? Jeste li primijetili neki neobičan detalj? Kako vam se sviđa Trogir kakav je nekad bio? Pišite nam u komentarima na našoj Facebook stranici Trogir Time Travel!

 

 Pripremila: Maja Maljković Zelalija
Izvor fotografija: The Courtauld Institute of Art

 

Ne ponovilo se! | TG kalendar: 23. 2. 1944.

 

„Jučer oko 3.30 sati poslije podne napalo je šest neprijateljskih lakših zrakoplova uzorka Spitfire jednu trogirsku četvrt, bacivši više bomba težine do 150 kg. Porušeno je 36 gradjanskih kuća. Tri osobe teže su ranjene, dok je do sada izvučeno iz ruševina 24 mrtvih. Odkopavanje zatrpanih započelo je odmah poslije terorističkih napadaja, a budući da je djelovanje neprijateljskih razornih bomba bilo tako strahovito, radna snaga, koja je časovito stajala na razpoloženju, nije bila dostatna, te su bila potrebna pojačanja. Potrebno je posebno iztaknuti, da je prigodom ovog napadaja porušena crkva sv. Mije, a težko oštećen starodrevni samostan sv. Dominika, kojemu je postavio temelje bl. Augustin Kažotić, Trogiranin. Ovaj teroristički napadaj iz zraka neprijateljskih zrakoplova, najteži je, koji je grad Trogir do sada pretrpio. Da i ne govorimo o onima, koji su prilikom ovog napadaja izgubili svoje mile i drage i svu svoju imovinu. Cjelokupno gradjanstvo Trogira osudjuje ovaj podli napadaj, koji je podpuno istovjetan sa svim napadajima, koje neprijatelj vrši posljednjih mjeseci nad gradjanskim stanovničtvom Hrvatske, a dokazuje i najbolje osvjetljuje stav, koji su prema nama zauzeli naši neprijatelji. Viest o velikoj nesreći dojmila se vrlo težko u našem gradu, jer je veći dio Splićana vezan uz starodrevni Trogir.“, prenosi novinski izvještaj pod naslovom "Novi teroristički napadaj na Trogir“ Blanka Matković u članku  "Angloamerička bombardiranja Trogira u veljači 1944."

 

U ovom tragičnom događaju živote je izgubilo 25 naših sugrađana, u dobi od jedne do sedamdeset i pet godina: Ante Barić, Karmela Betica, Karmela Bilić, Jele Bojić, Ante Buble, Matija Buble, Tereza Buble, Marija Buličić, Marica Cinotti, Anton Frana, File Frana, Ivanka Frana, Jela Frana, Luka Gruić, Tončica Ivačić, Ante Mirat, Domina Mirat, File Mirat,  File Mirat, Felicij Mirat, Ivanka Novak, Marica Novak, Marija Novak, Ana (Anka) Pilendra, Matija Špika.

 

 

U bombardiranju je srušeno 36 kuća, crkva sv. Mihovila od koje je ostao samo zvonik (obnovljen 1952.), samostan sv. Dominika, a brojne kuće su oštećene. O strahotama svjedoče i preslici fotografija iz privatne zbirke, koje donosimo u okviru ove objave, a koje se među ostalim, čuvaju i u Arhivu Konzervatorskog odjela MKiM u Splitu.

Više o pročitajte u članku "Angloamerička bombardiranja Trogira u veljači 1944." autorice Blanke Matković objavljenom u časopisu Vartal 2013. godine.