Veliki je četvrtak, kao i cijeli Veliki tjedan, obilježen posebnim narodnim običajima. Iako je svaki običaj zanimljiv, danas ćemo se posebno osvrnuti na stari trogirski običaj da se na Veliki četvrtak, nakon povratka s groblja, dolazi na bunar Ošljak i oko njega kruži moleći za mrtve...
 |
| Ulomak karte Trogira iz 1828. godine na kojem se, među ostalim, vidi položaj bunara Ošljak | Izvor: Državni arhiv u Beču |
Naime, tradicija nalaže da se svake godine na Veliki četvrtak, kao i na Dan mrtvih, obilaze groblja. "Sve gradske bratovštine u srednjovjekovnim tunikama i sa svijećama u ruci najprije obilaze crkve u gradu, da se poklone mrtvome Kristu, a onda u procesiji odlaze izvan grada, na groblje, da posjete svoje mrtve. Na povratku s groblja, a prije nego će ući u grad, bratovštine dolaze do javnog bunara Ošljak i idu oko njega, stanu i mole za mrtve. Kad se znade da je ono prosti bunar, koji služi za napajanje blaga, te da ni ondje ni u blizini nema groblja ni pokopanih mrtvaca, postaje zagonetno, a donekle smiješno i praznovjerno ono obilaženje bunara i molitva za mrtve. U pisanoj povijesti grada Trogira nema spomena kad je i zašto je taj običaj nastao, ali nema sumnje da je prastar i da ide s koljena na koljeno, kroz dugi niz vijekov, a da se ne zna zašto se uprav oko bunara moli za mrtve. Trogirani su sačuvali taj običaj i nesvjesno nastavljaju s tradicijom svojih pređa.", piše 1934. godine Marko Perojević, povjesničar i publicist rođen u Trogiru.
 |
| Ulomak nacrta parka Garagnin na kojoj je ucrtan i položaj Ošljaka | Izvor: Muzej grada Trogira |
Podrijetlo ovog interesantnog običaja razjašnjeno je 1902. godine zahvaljujući zanimljivom arheološkom otkriću. Naime, te se godine niveliralo zemljište oko Ošljaka i "tu se je u dubini od samih 20 cm našao komad pločnika od mozaika s bijelim kockama, te nekoliko komada rimskog crijepa i jedan kameni sakofag s ravnim poklopcem. Radovi su bili odmah obustavljeni i pozvan je Don Frane Bulić na lice mjesta. On je dao dalje kopati i otkrio neke zidove i jednu apsidu, pa još komad mozaika i dva sarkofaga... iz onoga što se otkrilo, Bulić je odmah vidio da su ono temelji jedne velike trobrodne bazilike... iz V-VI vijeka po Kristu", kaže Perojević.
S obzirom na to da su pronađenui i sarkofazi i poklopci s uklesanim križevima, Bulić je zaključio da se upravo tu nalazila glavna grobišna bazilika Tragurija. Iako je ona razorena i zatrpana, još je početkom 20. stoljeća ostao živ običaj da se bratovštine na zatrpanim ruševinama pomole za pokoj svojih predaka, navodi Marko Perojević u članku "Starokršćanska grobišna bazilika u Trogiru" objavljenom u Novom dobu 6. 11. 1934., koji donosimo u cjelosti:
Pripremila: Maja Maljković Zelalija
Danas samo rijetki spominju Ošljak, a još rjeđi ovaj običaj... baš zato, barem ovim blog postom pokušali smo očuvati uspomenu na ovaj (pra)stari trogirski običaj... Koji je običaj na Veliki četvrtak još uvijek živ? Što vi (ne) radite na Veliki četvrtak? Zna li netko zašto se današnji dan nazivao zelenim četvrtkom? Napišite nam u komentarima na našoj facebook stranici Trogir Time Travel.
Mislite li da bi iz ovog članka netko mogao naučiti
nešto novo - podijelite ga na društvenim mrežama:
