utorak, 31. ožujka 2020.

Narodna vjerovanja iz Trogira, Žednoga, Segeta, Okruka, Ljubitovice... zapisi iz Anime Delmatice Ljube Stipišića Delmate | dio 2.



"Našim starima virovanje je ruka uvijek pružena za pomoć kojom pomažu za pomoć upitani; način da se zla nadiđu, da se u nedaći utjeha iznađe i prepozna volja Svevišnjega, da se zlo vrijeme u bezvremeno pretopi, strah u radost...", napisala je u predgovoru prvog poglavlja Anime Delmatice -  VIROVANJA, Valentina Badanjak Pintarić. 

I iz ovog poglavlja izabrali smo nekoliko narodnih virovanja žitelja Trogira, Žednoga, Segeta Gornjega i Donjega, Ljubitovice, Poljica, Vinišća, Okruga Donjega, Prgometa, ... koje je zabilježio Ljubo Stipišić Delmata.



U Trogiru se virovalo da se ne smije NALIVAT PRIKO RUKE:





Također, znalo se što bi svaka djevojka trebala raditi PRVOG DANA NOVE GODINE:

"Na dnev Nove godine šta radiš da radiš - kroz cilu godinu ćeš to radit. Posebice divojke. Malo bi mele, malo cviće zalivale, pa promišaj u bronzinu, pa barenko nešto meju ruke oprat, pa iglu u konac i nešto prišij. Svačega pomalo učinit, ništa ne triba do kraja. Jer, eto, onda će prima virovanju tako bit vridne cilu godinu i sve te posle dobro činit... Svačega smo se vatale na ti dan i govorkale, a to od stariji znale:







Žitelji Ljubitovice imali su posebno tumačenje snivanja BURE:

"Ako buru jaku sniš, samo mogu reć ovu:
"Kad mlad momak sni buru,
na´ će zle naravi curu!""



Ako OTAC u san dođe, stanovnici Segeta Donjeg tumačili su to ovako:

"Otac ti u san dođe: ništa ti se slabo neće dogodit nego ćeš neki kuražni posal napravit, neku bravuru ćeš poduzet."



Iz Trogira ostao je zabilježen zapis o virovanju vezanom za prelazak MAČKE PREKO PUTA:

"Kad bi maška prišla put, priko puta prošla kome, onda bi rekli "Nije mi drago. 
Ništo će mi se dogodit slaboga." Vrati se nazad. Ili zaobiđi di je maška đirala."




Trogirani su imali posebno vjerovanje vezano uz KAVU:






Ako bi Trogirani sreli ČASNE SESTRE, vjerovali su:

"Jednu švoru susrist na putu je pegula. Ali ako je s boršon, je srića.
Dvi švore susrest u isto vrime je srića, a tri švore zajedno su velika nesrića."




U Segetu Gornjem je nastao zapis o TREPAVICI:





Virovanje o ŽERAVI zapisano je u Okrugu Donjem:

"Na kominu bi cura moletan probrala žeravu, skraja bi je odvojila. U grupi bi bilo sedan žerav. Onda bi vazela sud vode i rekla:

DI JE DIMA, TU JE VATRE,
DI JE VATRE, TU JE DIMA!

Onda bi se polilo ti sedan žerava. I otvorili bi vraata da napravi propuh. Onda bi upelila:

DIM DI OTPUHIVA,
TAMO MUŽ PRIBIVA!

Gledala bi di će dim polizat, na koju stranu, prema čijen dvoru i tako bi o svojen ženidbeniku pripostavljala.




U Segetu Donjem znalo se kako postupati s KRUHOM:





Vezano uz KRUH, Trogirani su pak virovali:

"Malon ditetu, da ga ne ureknu, u parsi ispod robice držat komadić kruva. Malu koricu kruva iz svoje kuće. I komad kruva će dite držat na dalečinu od zlih uroka."



Poljica pokraj Marine, imala su zanimljvo virovanje:

"Janjac koji je zabasa do tvojega dvora ili u tvoje stado odnekud doša, a oćeš da ostane kod tebe, onda ovako: mekni ga u vriću i zavrti ga uokolo sebe triput da mu se zamanta, I sve će zaboravit ono otpri i ostat će kod tebe ka i u staron stadu ako je iz njega doša. Oću reć, počet će ispočetka, ako ga ne zavrtiš na ražanj, da bi bi siguran radi gospodara šta ga traži. E, e, dobro ti govorin!



U Prgometu je Ljubo Stipišić Delmata zapisao virovanje vezano uz JEKU:

"Pastiri bi na planini, ili ko bi tu u brda zaša, vikali bi u drugu stranu brda pa načuli uši šta ti brdo odgovara. Virovali smo da brdu dovičeš šta oćeš doznat, a jeka ti dade naslutit istiniti odgovor. Onda bi pastirica vikala:
- Ko me voliiiiiiii...?
A brdo bi ječilo:
- Oliiiiiii...
Onda bi se od toga domišljalo šta j ebrdo tilo poručit. Onda izokrići sva imena na selu n ime i pridivke ne bi li razotkrili pravo ime. A onda dok stada pasu, viči opet put brda sa drugin pitanjen.



 U Žednome je zapisano vjerovanje vezano za MALE ŽENE:





U Vinišću se ovako govorilo za osobe malog rasta:
:
"Za čovika maloga rasta rekne se: "U malen sudu špirit stoji." Ili: "U malon bočici likarija se drži." To oće reć da se brzo vriđa jer puno drži do sebe, pa bi se tuka prvi a nema ga šta vidit... A za ženu malog rasta muški znaju reć da su vridne za činit jubav."



"Koji grize usnice", viruju u Ljubitovici, "nervožasta je osoba, i ništo u duši potajice kuje o drugome, zlo neko, ili se sam oće nigdi upravit šta drugi ne smi znat da se ne osramoti."



 Žitelji Segeta Gornjega imali su recept za manje plakanja u životu:

"Sa kapulon ko je barata, riza je da mu oči plaču, pa sa ´renon´ koji oči čini plakat, pa još uz komin di dim oči muti na suze, da tekve žene di su se naplakale sa svin ovin, da osin dobre vište, da će u životu manje plakat, ka svoje su već isplakale."  



Prije samog konca, vratimo se na riječi Valentine Badanjak Pintarić iz predogovora:
"Vjerovanje je življenje tajne života. Ono je potraga za ciljem, naslijeđena iz bezvremena, iz mreže od vječnosti satkane. Pretakalo se izrekama, pričama, savjetima i upozorenjima, učenjima i govorenjima; iskustvo je vezlo običaje i tradicije kao sol na stinama, okoštalo u porama našega čovjeka, držeći ga budnim i svjesnim snage prirode koja ga prožima."


 Pripremila:
Maja Maljković Zelalija



Mi pak virujemo da vam je i drugi dio probranih zapisa iz Anime Delmatice Ljube Stipišića Delmate bio zanimljiv i poučan, da vas je potaknuo da razmislite i sjetite se što su vam govorili vaši stari - što se smije, a što ne smije i što će se dogoditi ako...



Ako podijelite ovaj članak dogodit će se to da ćemo mi biti nagrađeni za svoj trud,
a vi ćete nekom od prijatelja uljepšati još jedan #ostanidoma dan...

ponedjeljak, 30. ožujka 2020.

Narodne mudrosti iz Trogira, Segeta, Arbanije, Labina... iz Anime Delmatice Ljube Stipišića Delmate | dio 1.



U knjizi ANIMA DELMATICA ukoričen je dio od preko 20 000 stranica bilješki i 600 audiokazeta koje je tijekom 40 godina bilježio neponovljivi LJUBO STIPIŠIĆ DELMATA - skladatelj, melograf, obrađivač i pjesnik, sakupljač pučkih tradicija, slikar, dirigent, voditelj zborova i klapa...

Knjiga je podijeljena na četrnaest poglavlja: 1. Virovanja, 2. Bogobojazne pismice i molitvice, 3. Likaruša, 4. Nagađanja oba vrimenu i vrimenima, 5. Pisme oba vladanju puka, 6. Poslovice, fraze i kovanice, 7. Propitalice, 8. Ijadu i jedan šušanj, 9. Igruše dičinje, 10. Pivuše dičinje, 11. Dil pisam na kojim se puk uzdrža, 12. Čemu se svit smija, 13. Erotska pučka napivavanja i 14. Beside naše zaudobjene.

Pregledavajući ovu "dalmatinsku enciklopediju" osvrnuli smo se na zapise koje je Ljubo Stipišić zabilježio u Trogiru i njegovoj okolici - Arbaniji, Segetu Gornjeme i Donjeme, Labinu, Prgometu, ... te donosimo tek mali izbir narodnog bogatstva ovog područja.


Krenimo od Poslovica, fraza i kovanica koje su kao poglavlje klasificirane u 22 potpoglavlja, nazvana prema određenim frazama. Tako je u potpoglavlju posvećenom  mudrostima o braku , ženidbi, bračnoj (ne)vjeri i dominaciji u braku Stipišić zabilježio sljedeće:


u Trogiru:



"Cili smo život gledali lipe,
a spavali s grubima."

"Zet - podrep." 

"Veliki je on baraba."


Posebno je interesantna kovanica, vezana uz bračnu (ne)vjeru:




U potpoglavlju "Utopila se u suvome" u kojemu su mudrosti klasificirane s obzirom na vjerovanja o udaji i spremnosti na udaju, zabilježeno je:


u Segetu Donjem:



O spolnosti, spolnoj (ne)moći i porocima u potpoglavlju nazvanom "Slađa pica nego cika" Stipišić zabilježio sljedeće kovanice iz:

Arbanije:
"Bez starca nima udarca!"

Prapatinice: 
"Starče - jarče!"

Labina:
"Uzeja jon miru."

Segeta Gornjega:
"Napomenija san jon svoju miru"



Potpoglavlje "Ča ti je žensko" donosi kovanice o djevojačkoj ljepoti/naivnosti/poletu/čednosti/radišnosti, a zapisano je:

iz Trogira:
"Najlipše divojke - najkraće lipost uzdržaju."

iz Segeta Donjeg:
"Kiša pada, jugo more muti,
cura plače - odlaze regruti."

iz Labina:
"Nova bolja nego stara,
uz novu je manje gara,
i nova je bolje volje,
dokle mete, njon je bolje!"


O pravilima prosidbe, mirazu, usjedilištvu i odabiru, zabilježeno je sljedeće:

u Segetu Gornjem:
"Nije ova naranča za magarca."




u Segetu Donjem:
"Jedinice, udaje te dota,
mene moja pamet i dobrota."

u Bristivici:
"Nisan ja divojka da bi me ludio,
niti san divojka da bi me ljubio!"

u Prgometu:
"Ne dadu me braća,
za momka bez gaća!"

u Arbaniji:



u Trogiru:
"Ženi sina kad oćeš,
udaj ćer kad možeš!"
i
"Ni ista fatura ženit i udavat."


 Segetsku živopisnost kojoj smo već svjedočili u prethodnim (pot)poglavljima donosi Stipišić i pod naslovom "Žensko triba imat zada i sprida" gdje je iz Segeta Donjeg  zabilježio:

"Moja pica, moja golubica,
komu tila - tomu dala,
nikoga se ne bojala."

I istom potpoglavlju, u Trogiru je zabilježeno:


ili pak: "Triba jon dobra muška stvar, pa će se utišat."

 
O ženskoj dominaciji, nepovjerljivosti muškarca prema ženi preljubu i ženskoj ratobornosti i jezičavosti piše se pod podnaslovom "Ča sve žena more o čovika načinit". Tu je zapisano:

u Arbaniji:
"Žena je najpri uvridila Boga, onda Adama, onda u miru izila jabuku, a dobro da nije i zmiji na rep stala!"

u Prgometu:
"Nabije ona njemu roge!"

u Segetu Donjem:



 u Trogiru:
"Najprije iskrivi ča je čula, a onda iskrivi kad to izgovori."

Ma se isto u Trogiru znalo reć´: "Žena drži tri kantuna o´ kuće, muž četvrti" i
"Drži sva četri kantuna kuće."


U potpoglavlju "Za reć pravo" zabilježena je interesantna tvrdnja:


odnosno:
"ĐAVA IMA TRI SESTRE: JEDNA MAKARKA, JEDNA ŠIBENKA I TROGIRKA."




U sljedećem nastavku, moći ćete pročitati nešto više o VIROVANJIMA  - šta je to značilo kad bi vam se prolila kafa, kako postupiti kad vam maška prijeđe preko puta, kako treba kidati kruv, što se radi s trepavicom, kakve su male žene, na koji način treba provesti prvi dan nove godine i još puno lipih stvari...

 Pripremila:
Maja Maljković Zelalija



I ovaj tjedan #ostanidoma uz Muzej grada Trogira i Trogir Time Travel!


Nadamo se da ćete ovim narodnim frazama i kovanicama
obogatiti dan i svojim prijateljima na društvenim mrežama.
Hvala što ćete podijeliti ovaj članak.

utorak, 24. ožujka 2020.

𝗨𝗥𝗘𝗗 𝗨𝗭𝗗𝗥𝗔𝗩𝗟𝗝𝗘! ili 𝙆𝙖𝙠𝙤 𝙨𝙢𝙤 𝙨𝙚 𝙞 𝙧𝙖𝙣𝙞𝙟𝙚 𝙞𝙯𝙫𝙪𝙠𝙡𝙞 𝙟𝙚𝙧 𝙨𝙢𝙤 𝙗𝙞𝙡𝙞 𝙥𝙖𝙢𝙚𝙩𝙣𝙞… (𝙤𝙨𝙞𝙢 𝙟𝙚𝙙𝙣𝙤𝙢 𝙠𝙖𝙙 𝙣𝙞𝙨𝙢𝙤)


Imaš tren za vidjeti kako je Trogir kroz povijest ostao zdrav ko dren? 
Naravno da imaš. Kad ako ne sad! Evo zato malo zdravlja na dlanu (ukoliko nas pratite preko pametnih telefona) i ekranu...




U Muzeju grada Trogira čuvaju se četiri kamena ulomka sa zgrade koja je sve do 1910. godine stajala na sred sredine rive. Bila je to zgrada Zdravstvenog ureda koju je oko 1753. godine podigao Ignacije Macanović – isti onaj čovjek koji je sagradio i novu zgradu palače Garagnin – Fanfogna u koju je smješten Muzej grada Trogira. Kameni ulomci o kojima je riječ stoje doma, na sigurnom - dvije volute dom su pronašle u dvorištu Muzeja grada Trogira, a natpis OFFITIUM SALUTIS i ulomak u čijem se središtu nalazio grb u lapidariju. 




Osim navedenih, kao dio muzejske zbirke smještene u klaustru samostana sv. Dominika, sačuvan je i mletački lav olovnih očiju za kojeg se pretpostavlja da se nalazio upravo na južnom pročelju Zdravstvenog ureda, pred kojim je bio smješten mali gat za prihvat plovila.


 
 Odvezavši se tog gata Trogir je napustio i Franjo Josip I koji je posjetio grad 25. 6. 1891. Kao opis ove fotografije stoji: Dne 25 lipnja 1891, N. V. Ćesar i Kralj Frane Josip I, iznenadi Trogir Svojim Previšnjim posjetom, te na raztanku zahvaljuje se Grado-Načelniku Špiri Puoviću, na sjajnovu i srdačnomu iskazu kojim Njega iznenadiše Trogirani



Zašto i čemu Zdravstveni ured? Zato jer je zdravlje najvažnije! 
I zato jer je bolje spriječiti nego liječiti! 

Naime, u 18. stoljeću su, kao i ranije i kasnije kroz povijest, svijetom harale zarazne bolesti. Pošto je Trogir bio važna pomorska luka i samim time bio izložen zarazi, republika je na rivi dala sagraditi Zdravstveni ured. A Trogirani 18. stoljeća bili su izuzetno pametni, pa epidemija kuge nije poharala naš grad. Naredbe i upute iskakale su sa svih strana – vješale se na javnim mjestima, počevši od  Zdravstvenog ureda, pričalo se o njima po gradu, pa i s propovjedaonica crkvi - što je uzrokovalo da zavlada - pametan strah.

Na cijelom trogirskom području tijekom epidemije 1784. kretanje izvan mjesta boravka bilo je strogo zabranjeno, osim uz posebnu dozvolu. Ako su pak stanovnici drugih mjesta morali u Trogir radi posla – pratio ih je čuvar od ulaza u grad do odredišta i natrag.

 

SVE JE SUMNJIVO!
 
Roba se raskuživala na razne načine. Primjerice, 1763. nadležni su morali pregledati jesu li namirnice bile vezane špagom ili bilo kojim drugim sumnjivim materijalom, a zatim ih uroniti u vodu. Perad je morala biti dobro uronjena u vodu, a perje detaljno očišćeno, glava i noge morale su biti odrezane, a nakon svega toga - meso dobro pečeno i uronjeno u vodu. Jaja su se smjela primati samo ako su prethodno bila uronjena u ocat. Bilo je zabranjeno primati bilo kakvo zelenilo. Vuna se mogla prodavati samo na način da je cijeli dan stajala uronjena u vjedro s kipućom vodom, koju su prodavači morali mijenjati najmanje tri puta dnevno.
 

A što mi moramo? Stati doma i prati ruke. Ne zvuči teško.

 




Tijekom 19. stoljeća iz Azije u Europu stiže još jedna zarazna bolest. (Zvuči poznato i u 21. stoljeću? Hm…) Riječ je o koleri koja u Dalmaciju dolazi trgovačkim putovima 1836. godine. Vlasti u pojedinim gradovima, radi trgovinskih interesa nisu htjele proglasiti karantenu (ovdje dobro pristaje onaj emotikon koji se dlanom lupa po glavi).  Tako zadarski list Gazzetta di Zara piše „Kolera se ne širi zarazom“ nakon čega je liječnicima borba protiv epidemije postala još teža!
 
I tako je iz Trsta u Split 19. 7. 1836. uplovio brod s robom. Radnici su je iskrcali i svi odmah - oboljeli. Vlast diljem Dalmacije se i dalje oglušivala na upozorenja liječnika o zarazi i naravno – bolest se munjevito širila. Isti je dan stigla i do Trogira - ukratko:

 Kad je brod došao u luku i privezao se za kraj, 
trojica mornara izlaze i – tu je početak zaraze bio, znaj. 
 

Nečistoća grada i nehigijena stanovništva pogodovale su zarazi pa se kolera brzo i lako širila. Stanovništvo je uhvatila panika, pa su se zatvarali u kuće (BRAVO!) ili bježali iz grada i tako širili bolest – jer je među bjeguncima uvijek bilo zaraženih (zvuči poznato?). Čiovljani su bili zaštićeni jer je most bio podignut… Al ne zadugo – jer vlasti su naredile uspostavljanje prometa spuštanjem mosta! Od  ukupnio 2828 stanovnika, zarazilo se njih 331, ozdravilo ih je 135… 


Bila je to itekako dobra škola Trogiranima! Naučili su lekciju jer sljedeće epidemije kuge u Dalmaciji – ona 1848., 1855. i 1889. u Trogir nisu ni pomislile ući – zapravo - nisu ni imale kako: vlasti su ekspresno reagirale i organizirale učinkovite mjere za zaštitu grada i njegovih stanovnika. Osim što je formirana zdravstvena komisija, potpuno je prekinut promet mostom. U Gradu, na Čiovu, Slatinama i Okrugu postavljene su stražarnice na kojima se straža izmjenjivala svaki dan novim ljudima. Postavljene su kuća za dezinfekciju i kuća za oboljele. Noću su morale gorjeti vatre. Zabranjeno je ribarenje bez dozvole. Posebni nadzornici su pratili kretanje stanovnika. Strogo se pazilo na ulaz i izlaz iz grada – za to su se izdavale posebne propusnice, potvrđene od zdravstvenih komisija.
I svi su ostali – zdravi zdravcati!

Mi samo moramo ostati kod kuće. Učiti na primjerima drugih.
I prati ruke. Nije to toliko teško, zar ne?

 

Ulomci u Muzeju grada Trogira koji su potaknuli ovu crticu iz povijesti svjedočanstvo su borbe grada Trogira protiv zaraznih bolesti. A fotografije iz vremena prije 1910. svjedočanstvo o postojanju jedne male, ali za zadravlje iznimno vrijedne barokne prizemnice…



Vaše dijeljenje ove priče biti će svjedočanstvo da želite da i vaši prijatelji 
na društvenim mrežama pročitaju ovu crticu iz trogirske povijesti. 
Upotpunite im dan, i predložite im da je pročitaju. :)





Literatura:
- Babić, Ivo: Trogir, grad i spomenici, Trogir, 2016.
- Bajić - Žarko, Nataša: Kolera u Dalmaciji s osobitim osvrtom na Trogir i njegovu okolicu u prvoj polovini 19. stoljeća, Acta historiae medicinae stomatologiae pharmaciae medicinae veterinariae, Beograd, 1987.
- Božić - Bužančić, Danica: Život u Trogiru u doba epidemije kuge u Dalmaciji u 18. stoljeću, Acta historiae medicinae stomatologiae pharmaciae medicinae veterinariae, Beograd, 1987.
- Celio Cega, Fani: Prepoznavanje novovjekovne svakodnevice na temelju lapida koji se čuvaju u Muzeju grada Trogira, Zbornik 4. kongresa hrvatskih povjesničara umjetnosti – Instutucije povijesti umjetnosti, Zagreb, 2019.
- Delalle, Ivo: Trogir - vodič, Trogir, 1936.


 Pripremila:
Maja Maljković Zelalija

srijeda, 18. ožujka 2020.

𝑻𝒂𝒓𝒊𝒈𝒖𝒛 𝒇𝒓𝒊𝒆𝒏𝒅𝒍𝒚 tema


Situacija da je toaletni papir top tema diljem svijeta potaknula nas je da istražimo temu blisko povezanu s popularno zvanim "tariguzom". Pod bliskom povezanošću podrazumijevamo ono na što druga polovica riječi "tariguz" sjeda prilikom upotrebe toaletnog papira. Danas tako na Trogir Time Travelu pišemo o - zahodima/nužnicima/kondutima/wc-ima... kako god hoćete.

Prije svega nadamo se da ste dobro vi i vaši bližnji, da se pridržavate svih preporuka koje predlažu nadležne službe te da perete ruke često, temeljito i na pravilan način koji je opisan i prikazan na POVEZNICI. Pranje i dezinfekcija ruku ključni su za sprječavanje infekcije jednako kao i odgovorno ponašanje u skladu s preporukama!




A sada krenimo s tariguz friendly temom.



  KAKO JE BILO NEKAD



Zbog nedostatka zahoda i kanalizacijskih sustava bilo je uobičajeno obavljati nuždu na gradskim ulicama, a iz kuća sadržaje iz noćnih posuda - po trogirsku "vrcina" - prolijevati kroz prozor uz povik "PAZI, VODA!". S ciljem uvođenja kakvog-takvog reda, određene su zabrane u obliku odredbi u statutima. U Statutu grada Trogira iz 1322. tako stoji:

"NE SMIJE SE MOKRITI NITI PRAZNITI ŽELUDAC NA JAVNIM MJESTIMA
Dodajemo da se nijedna osoba ne usudi mokriti ni prazniti želudac ni danju ni noću na ulicama unutar gradskih vrata niti u blizini tih vrata, niti na javnim ulicama u gradu, niti na komunalnom trgu ni u komunalnoj loži, niti u njihovu okolišu pod prijetnjom kazne od 20 malih solida za svakoga i za svaki put..."

"O KAŽNJAVANJU ONIH KOJI IZLIJEVAJU VODU ILI (BACAJU) PRLJAVŠTINU NA ULICU
Ako tko na gradsku ulicu ili seoski put danji ili noću sa balkona ili prozora ili bilo od kuda izlije vodu ili baci prljavštinu ili kakvu nečist neka bude kažnjen na isplatu komuni deset solida ako se bude radilo o čistoj vodi, ali ako se bude radilo o kojoj drugoj nečistoći ili prljavštini neka bude kažnjen na isplatu komuni četrdeset malih solida..."




U blizini kule sv. Marka na zapadnim su se zidinama nalazila omanja vrata kroz koja se izbacivala nečist - Porta dell’immonditie, naznačena na starim nacrtima Trogira, a koja su u doba Kandijskog rata iz opreza bila privremeno zazidana. 

Iz Babić, Ivo: Trogir, grad i spomenici


U srednjovjekovnim primorskim gradovima postojala je zabrana naslanjanja zida na tuđi zid kuće, stoga su između dviju kuća nastajali uski prostori kroz koje se često nije moglo prolaziti... tijekom vremena ti bi prostori postali smetlišta - u njih se bacao otpad kao i sadržaj noćnih posuda. U to vrijeme ni u kućama bogatih nema zahoda kao posebne prostorije u kući, piše Inge Solis.



PRVI ZAHODI

 U vrijeme renesanse dolazi do razvitka kulture stanovanja što obuhvaća i pojavu prvih zahoda. Javljaju se u kućama bogatih u obliku rupa u zidnim nišama koje su glinenim cijevima spojene sa septičkom jamom. Ipak, to su bili izuzetci, većina je ostala vjerna noćnim posudama...
Noćne posude bile su stoljećima nezaobilazan inventar svakog kućanstva. Bez njih bi srednjovjekovni i novovjekovni život bio gotovo nezamisliv. Imala ih je svaka kuća, a ovisno o bogatstvu njihovih korisnika, bile su obične glinene ili izrađene od porculana i oslikane, navodi Solis.

U inventaru palače Garagnin iz 1798. godine saznajemo da je šest noćnih posuda bilo smješteno u zidnom ormaru ispod polica u kojemu su se čuvali porculan i staklo, piše Fani Celio Cega.

Za noćno nošenje i prolijevanje nečisti koristio se donedavno izraz baciti kavaline. To je bila dužnost žena, u bolje stojećim kućama služavki. Tijekom dana posuda, lonac - sić, kavalina - s fekalijama i urinom sklanjao se najčešće u konobu ili pod stube. Imućniji su posjedovali posebnu stolicu, komodin, s rupom na sjedalu pod koju se postavlja noćna posuda. Septičke jame bile su malobrojne, kako to spominje dr. Jakov Mirković opisujuću nezavidnu higijensku situaciju u Trogiru potkraj 18. i početkom 19. stoljeća. U predgrađu na Čiovu uz težačke kuće nalazile su se jame za gnoj nad kojima su bili zahodi, navodi Ivo Babić.



PRVI TROGIRSKI ZAHODI


Stari su zahodi pronađeni u dvjema trogirskim kućama. Jedan zahod nalazi se u sklopu palače Garagnin - Fanfogna, u prizemlju, u istočnom dijelu nekoć otvorena unutrašnjeg dvorišta palače do kojega je bio zatvoreni prostor s bunarom (danas Kopirnica Radić), a drugi se nalazi izložen u dvorištu Muzeja grada Trogira gdje je donešen iz susjedne palače Dragazzo. Na njemu se vide udubljenja u kamenu gdje je bila učvršćena drvena daska koja nije sačuvana.







NE TAKO DAVNA PROŠLOST


Još do u drugu polovinu XX. stoljeća fekalije i mokraća prolijevali su se u more, na Rivi i u Foši.
  Iz 20. stoljeća je i oslikana porculanska noćna posuda, dio Zbirke suvremene povijesti Muzeja grada Trogira:




Prvi javni zahod u Trogiru nalazio se u parku Žudika što je vidljivo na priloženim fotografijama s početka 20. stoljeća:




I na kraju, vratimo se top temi od koje je sve krenulo - tariguzu i to samo zato da bismo ga iskoristili kao molbu da u ovom razdoblju budete ljudi, da čuvate sebe i sve oko sebe, ali da ujedno ne mislite samo na - kako bi se reklo (ne zamjerite na izrazu) - svoje drugapolovicariječiice.



FIN



Literatura:
- Statut grada Trogira
- Babić, Ivo: Trogir, grad i spomenici, Trogir, 2016.
- Celio Cega, Fani: Prepoznavanje novovjekovne svakodnevice na temelju lapida koji se čuvaju u Muzeju grada Trogira, Zbornik 4. kongresa hrvatskih povjesničara umjetnosti – Instutucije povijesti umjetnosti, Zagreb, 2019.
- Solis, Inge: Nužnici i kultura stanovanja jadranske Hrvatske kroz kasni srednji vijek i renesansu, Mali Lošinj, 2012.

Pripremila:
Maja Maljković Zelalija