"Našim starima virovanje je ruka uvijek pružena za pomoć kojom pomažu za pomoć upitani; način da se zla nadiđu, da se u nedaći utjeha iznađe i prepozna volja Svevišnjega, da se zlo vrijeme u bezvremeno pretopi, strah u radost...", napisala je u predgovoru prvog poglavlja Anime Delmatice - VIROVANJA, Valentina Badanjak Pintarić.
I iz ovog poglavlja izabrali smo nekoliko narodnih virovanja žitelja Trogira, Žednoga, Segeta Gornjega i Donjega, Ljubitovice, Poljica, Vinišća, Okruga Donjega, Prgometa, ... koje je zabilježio Ljubo Stipišić Delmata.
U Trogiru se virovalo da se ne smije NALIVAT PRIKO RUKE:
Također, znalo se što bi svaka djevojka trebala raditi PRVOG DANA NOVE GODINE:
"Na dnev Nove godine šta radiš da radiš - kroz cilu godinu ćeš to radit. Posebice divojke. Malo bi mele, malo cviće zalivale, pa promišaj u bronzinu, pa barenko nešto meju ruke oprat, pa iglu u konac i nešto prišij. Svačega pomalo učinit, ništa ne triba do kraja. Jer, eto, onda će prima virovanju tako bit vridne cilu godinu i sve te posle dobro činit... Svačega smo se vatale na ti dan i govorkale, a to od stariji znale:
Žitelji Ljubitovice imali su posebno tumačenje snivanja BURE:
"Ako buru jaku sniš, samo mogu reć ovu:
"Kad mlad momak sni buru,
na´ će zle naravi curu!""
Ako OTAC u san dođe, stanovnici Segeta Donjeg tumačili su to ovako:
"Otac ti u san dođe: ništa ti se slabo neće dogodit nego ćeš neki kuražni posal napravit, neku bravuru ćeš poduzet."
Iz Trogira ostao je zabilježen zapis o virovanju vezanom za prelazak MAČKE PREKO PUTA:
"Kad bi maška prišla put, priko puta prošla kome, onda bi rekli "Nije mi drago.
Ništo će mi se dogodit slaboga." Vrati se nazad. Ili zaobiđi di je maška đirala."
Trogirani su imali posebno vjerovanje vezano uz KAVU:
Ako bi Trogirani sreli ČASNE SESTRE, vjerovali su:
"Jednu švoru susrist na putu je pegula. Ali ako je s boršon, je srića.
Dvi švore susrest u isto vrime je srića, a tri švore zajedno su velika nesrića."
U Segetu Gornjem je nastao zapis o TREPAVICI:
Virovanje o ŽERAVI zapisano je u Okrugu Donjem:
"Na kominu bi cura moletan probrala žeravu, skraja bi je odvojila. U grupi bi bilo sedan žerav. Onda bi vazela sud vode i rekla:
DI JE DIMA, TU JE VATRE,
DI JE VATRE, TU JE DIMA!
Onda bi se polilo ti sedan žerava. I otvorili bi vraata da napravi propuh. Onda bi upelila:
DIM DI OTPUHIVA,
TAMO MUŽ PRIBIVA!
Gledala bi di će dim polizat, na koju stranu, prema čijen dvoru i tako bi o svojen ženidbeniku pripostavljala.
U Segetu Donjem znalo se kako postupati s KRUHOM:
Vezano uz KRUH, Trogirani su pak virovali:
"Malon ditetu, da ga ne ureknu, u parsi ispod robice držat komadić kruva. Malu koricu kruva iz svoje kuće. I komad kruva će dite držat na dalečinu od zlih uroka."
Poljica pokraj Marine, imala su zanimljvo virovanje:
"Janjac koji je zabasa do tvojega dvora ili u tvoje stado odnekud doša, a oćeš da ostane kod tebe, onda ovako: mekni ga u vriću i zavrti ga uokolo sebe triput da mu se zamanta, I sve će zaboravit ono otpri i ostat će kod tebe ka i u staron stadu ako je iz njega doša. Oću reć, počet će ispočetka, ako ga ne zavrtiš na ražanj, da bi bi siguran radi gospodara šta ga traži. E, e, dobro ti govorin!
U Prgometu je Ljubo Stipišić Delmata zapisao virovanje vezano uz JEKU:
"Pastiri bi na planini, ili ko bi tu u brda zaša, vikali bi u drugu stranu brda pa načuli uši šta ti brdo odgovara. Virovali smo da brdu dovičeš šta oćeš doznat, a jeka ti dade naslutit istiniti odgovor. Onda bi pastirica vikala:
- Ko me voliiiiiiii...?
A brdo bi ječilo:
- Oliiiiiii...
Onda bi se od toga domišljalo šta j ebrdo tilo poručit. Onda izokrići sva imena na selu n ime i pridivke ne bi li razotkrili pravo ime. A onda dok stada pasu, viči opet put brda sa drugin pitanjen.
U Žednome je zapisano vjerovanje vezano za MALE ŽENE:
U Vinišću se ovako govorilo za osobe malog rasta:
:
"Za čovika maloga rasta rekne se: "U malen sudu špirit stoji." Ili: "U malon bočici likarija se drži." To oće reć da se brzo vriđa jer puno drži do sebe, pa bi se tuka prvi a nema ga šta vidit... A za ženu malog rasta muški znaju reć da su vridne za činit jubav."
"Koji grize usnice", viruju u Ljubitovici, "nervožasta je osoba, i ništo
u duši potajice kuje o drugome, zlo neko, ili se sam oće nigdi upravit
šta drugi ne smi znat da se ne osramoti."
Žitelji Segeta Gornjega imali su recept za manje plakanja u životu:
"Sa kapulon ko je barata, riza je da mu oči plaču, pa sa ´renon´ koji oči čini plakat, pa još uz komin di dim oči muti na suze, da tekve žene di su se naplakale sa svin ovin, da osin dobre vište, da će u životu manje plakat, ka svoje su već isplakale."
Prije samog konca, vratimo se na riječi Valentine Badanjak Pintarić iz predogovora:
"Vjerovanje je življenje tajne života. Ono je potraga za ciljem, naslijeđena iz bezvremena, iz mreže od vječnosti satkane. Pretakalo se izrekama, pričama, savjetima i upozorenjima, učenjima i govorenjima; iskustvo je vezlo običaje i tradicije kao sol na stinama, okoštalo u porama našega čovjeka, držeći ga budnim i svjesnim snage prirode koja ga prožima."
Pripremila:
Maja Maljković Zelalija
Mi pak virujemo da vam je i drugi dio probranih zapisa iz Anime Delmatice Ljube Stipišića Delmate bio zanimljiv i poučan, da vas je potaknuo da razmislite i sjetite se što su vam govorili vaši stari - što se smije, a što ne smije i što će se dogoditi ako...
Ako podijelite ovaj članak dogodit će se to da ćemo mi biti nagrađeni za svoj trud,
a vi ćete nekom od prijatelja uljepšati još jedan #ostanidoma dan...
