četvrtak, 22. listopada 2020.

TG kalendar | Na današnji dan prije 211 godina rođen je dr. don Antonio Lubin

 

 


 

 

ANTONIO LUBIN, jedan od najistaknutijih dantista 19. stoljeća čija se knjižnica i obiteljski arhiv čuvaju u Muzeju grada Trogira, rođen je u Trogiru na današnji dan, 22. listopada 1809. godine.

 

Antoniova (Antina, Antunova) majka bila je Dominka rođ. Košćina - Skakoc, a otac Lovre, po zanimanju kovač. Osnovno obrazovanje Antun je stekao u rodnom gradu - u Kolegiju sv. Lazara, gdje ga je među ostalima podučavao i bakin brat - svećenik Ivan Skakoc. U Zadru je završio licej, a u Padovi teološki fakultet. Nakon što je 1838. godine stekao doktorat iz filozofije vraća se u rodni grad. Predavao je u Zadru, Splitu, Veneciji, Grazu te obavljao svećeničku dužnost u Trogiru. Odlikovan je Viteškim križem ordena Franje Josipa.

Lubinovo remek-djelo je njegovo izdanje Danteove Božanstvene komedije objavljeno u Padovi na 935 stranica 1881. godine. Navedeno izdanje u struci je kasnije bilo poznato kao "enciklopedija Komedije".

Umro je 21. srpnja 1900. godine. Na posljednjem ispraćaju brojni Trogirani su mu odali počast, usprkos političkom neslaganju s njegovim autonomaškim stavovima.


Knjižnicu Antonia Lubina koja se čuva u Muzeju grada Trogira čine izdanja knjiga i periodike iz raznih područja - književnosti, teologije, filozofije, povijesti, povijesti umjetnosti, medicine, fizike, astronomije, prava... Izdanja su pisana na hrvatskom, latinskom, talijanskom, engleskom, njemačkom, francuskom i ruskom jeziku, a među njima se nalaze i djela Williama Shakespearea, William Wordswortha, T. S. Elliota, Williama Butlera Yeatsa, ...  Kao najstarije knjige iz knjižnice Lubin mogu se izdvojiti primjerice inkunabula iz 1498. godine - Gregorius I: Moralia Sancti Gregorii in libros beati Job una cum tabulisquarum unaseriatim omnia puncta..., zatim Pandectarium iuris civilis iz 1551., Missale Romanum, novissime imoressum iz 1553., ...

Osim knjižnice, u Muzeju grada Trogira čuva se i dio arhivske građe obitelji Lubin. U samom arhivu nalaze se brojne isprave i dokumenti - popisi imovine, inventari, oporuke, nacrti, bilježnice ... koji doprinose poznavanju života u Trogiru u 19. stoljeću.


 

Izvori i literatura:
A Bilić Petričević: Knjižnica i arhiv obitelji Lubin, 2006. (stručni rad),
D. Radić: Knjižnica Antuna Lubina u Muzeju grada Trogira, Informatica Museologica, 1998.
Pripremila: M. Maljković Zelalija

 

 



petak, 16. listopada 2020.

TG KALENDAR | 144. obljetnica rođenja Marka Perojevića, povjesničara i publicista

 

Vjerujemo da ste na našoj facebook stranici TROGIR TIME TRAVEL primjetili da se trudimo objavama obilježiti razne obljetnice vezane za naš grad. Kako bismo sve "dogodilo se na današnji dan" teme imali na okupu, odlučili smo ih ubuduće obilježavati naslovom TG KALENDAR. Nova rubrika donosit će tako prigodne objave potaknute obljetnicama događaja, ali i rođenja, odnosno smrti osoba koje su likom i djelom vezane za Trogir.

U nadi da će vam ovakav tip sadržaja biti interesantan kao što je to bio i do sada, krenimo na novo putovanje kroz vrijeme kroz lik i djelo jednog povjesničara i publicista rođenog u Trogiru na današnji dan...

 

Prigodni poster s ulomcima rukopisa, naslovnica te ulomaka članaka | arhiv i knjižnica Perojević - Muzej grada Trogira



MARKO PEROJEVIĆ, povjesničar i publicist čija se arhivska i bibliotečna građa čuva u Muzeju grada Trogira, rođen je u Trogiru na današnji dan, 16. listopada 1876. godine.

Markova majka bila je Petronila rođ. Kandija, a otac Frane, trgovac mješovitom robom. Završio je pučku školu u Trogiru, državnu gimnaziju u Splitu 1893./94., nakon čega upisuje studij teologije u Zadru. Zaređen je za svećenika 26. veljače 1899. godine, a u svećeničkoj službi bio je do ranog umirovljenja 1920. Službovao je u Vinišćima, Rudi, Muću i Podstrani. Za vrijeme službovanja u Muću upoznao je djevojku Matildu Smolčić s kojom se vjenčao 1922. godine, prethodno prešavši na starokatoličku vjeru. Nakon vjenčanja vratio se rimokatoličkoj vjeri.

Godine 1921. stupio je u državnu službu kao vladin pisar u Sarajevu. Nakon umirovljenja 1924. godine posvetio se publicističkom radu. Bio je član uredništva sarajevskoga Jutarnjeg lista i Napretka, a povijesne priloge objavljivao je u Jadranskom dnevniku, Jugoslavenskom listu, Hrvatskom dnevniku i Novom listu. Prije nekoliko godina objavili smo i danas rado čitan post Zaboravljeni trogirski običaj na Veliki četvrtak  u kojemu je na temelju Perojevićeva članka "Starokršćanska grobišna bazilika u Trogiru" objavljenog u Novom dobu 6. 11. 1934. rasvijetljen jedan uistinu zanimljiv stari trogirski običaj obilaženja javnog bunara Ošljak i molitve za mrtve na Veliki četvrtak...

U znanstvenom radu bavio se crkvenom poviješću u doba hrvatskih narodnih vladara te poviješću Klisa i Trogira. Tako je, među ostalim, 1908. godine za izdavanje priredio knjigu Pavla Andreisa Storia della citta di Trau iz 17. stoljeća. Među brojnim znanstvenim člancima izdvojimo samo neke - Žena u srednjem vijeku u Trogiru, Plemićko vijeće u Trogiru, Blaženi Augustin Kažotić biskup zagrebački, Najstarija hrvatska zadružbina Sv. Marta na Bijaćima kod Trogira, ... Osim toga  napisao je Klis u turskoj vlasti, Talovci - cetinski i kliški knezovi, Dva borca za slobodu: Mihač Vitturi i biskup Simon Dominis, Postanak Kaštela, ...

 

Rukopisi članaka Trogirska žena u srednjem vijeku i Plemićko vijeće u Trogiru, Muzej grada Trogira

 

Neke od najvrjednijih knjiga knjižnice Perojević iz Muzeja grada Trogira ranije spomenuta Andreisova Povijest grada Trogira (1908.) te Statut grada Trogira (izdanje iz 1915.). U Muzeju se također čuva arhivska građa ovog povjesničara i publicista. Arhiv Marka Perojevića sadrži brojne rukopise, bilješke, literaturu, prve otiske članaka s korekturom, dopise, knjige s posvetama, članke, ... od kojih mali izbor donosimo u prigodnom plakatu u okviru ove objave. Poster detaljnije možete razgledati na Instagram stranici @trogirmuseum.

 Marko Perojević umro je u Sarajevu 28. rujna 1943. godine.



Izvori i literatura: arhivsko gradivo i knjižnica Perojević - Muzej grada Trogira, 
Ivan Pažanin: Jedna zaboravljena obljetnica, Vartal 1-2/1995., enciklopedija.hr
Pripremila: Maja Maljković Zelalija
 
 

Nadamo se da ćete sa zanimanjem pratiti novu rubriku TG KALENDAR! Hvala vam što ćete dijeljenjem na društvenim mrežama pozvati prijatelje da ga čitaju...



petak, 9. listopada 2020.

Imate poštu! (nisu računi, otvorite slobodno)

 

Danas je Svjetski dan pošte, tim povodom - od nas za vas (ne nit´ nego) i pisma i razglednice! IMATE POŠTU, a nisu računi! Pa sretnog li dana!

 

Pogledajmo što se krije u  vašem i našem "poštanskom sandučiću": nekoliko dopisnica s trogirskim motivima s kraja 19. i početka 20. stoljeća, nekoliko omotnica s početka 20. stoljeća, nekoliko kras(n)opisanih adresa, nekoliko početaka pisama, nekoliko poštanskih markica, nekoliko poštanskih žigova, jedan zanimljivi kameni poštanski sandučić, jedan bjelokosni rezač papira i otvarač pisama, skrila se tu i jedna razglednica u izdanju Muzeja grada Trogira s motivom Kamerlenga u kiši Cate Dujšin Ribar... Dupkom pun sandučić, a i dalje u njemu nijedan račun, osim korisničkog instagram računa @trogirmuseum na kojemu je objavljen ovaj prigodni poster (ukoliko već niste - počnite ga pratiti...)


 




Prilika je danas prava za par JESTE LI ZNALI informacija o pošti u Trogiru kroz vrijeme:



Prvi poštanski ured u Trogiru nalazio se u blizini cimatorija - u kući Barbieri. Bio je smješten u prizemlju kuće do 1906. godine, a još i danas na tom se mjestu vidi kameni poštanski sandučić. Jeste li ga primjetili?


Kameni poštanski sandučić danas | članak - J. Brešan: Kameni poštanski sandučić, Slobodna Dalmacija, 14. 4. 1983.



Iza Drugog svjetskog rata trogirski poštanski ured nalazio se u blizini sjevernih gradskih vrata - u kući Dekaris, na prvom katu. Ispred kuće, uz pločnik između bagrema koji su tada tu rasli bila je parkirana poštanska kariola, u svojim zapisima navodi Fedor Sentinella.



Kuća Dekaris



Osim pojedinih u posteru prikazanih predmeta, u stalnom postavu Muzeja grada Trogira nalazi se i portret jednog čitatelja pisma - Lovre Burića. Sigurno ste ga već vidjeli, no nije na odmet vidjeti ga opet - i ovdje i na adresi Gradska vrata 4, 21220 Trogir.







Kad ste zadnji put rukom napisali pismo? Poslali ili dobili razglednicu? Jeste li nekoć imali prijatelje za dopisivanje i s nestrpljenjem dočekivali poštara i zavirivali u poštanske sandučiće? Javite nam odogovore u komentarima ispod objave na facebook stranci Trogir Time Travel. U komentarima su dobrodošla i sjećanja koja imate uz trogirsku poštu, njen smještaj, djelatnike, možda znate neke anegdote? Dostupni izvori poprilično su siromašni informacijama o trogirskoj poštanskoj povijesti, a mi bismo rado uz vašu pomoć saznali više...



Hvala na dijeljeljenju ovog posta na društvenim mrežama!