Glorijet u pokretu: 80 godina od velikog preseljenja

10. lipnja 1946. završeno je premještanje Marmontova glorijeta zapadnije od mjesta na kojem je podignut 1807. godine.

Budući da smo njegovu zanimljivu priču već ispričali u tekstu „Uzbudljiva završnica! 'Aut' za Marmontov glorijet!“ (pročitajte ga klikom na naslov), a od te objave prošlo je čak deset godina, odlučili smo i ovu okruglu obljetnicu preseljenja prigodno obilježiti.

Pred vama je mali izbor najzanimljivijih fotografija na kojima je ovaj spomenik zabilježen kroz vrijeme:

 

Koja vam je najdraža fotografija? Znate li za još neku zanimljivu koju nismo uvrstili? Imate li svoju priču s Marmontovog spomenika? (...) Javite nam u komentarima na našoj Facebook stranici Trogir Time Travel.

 

Znate li da više zanimljivih "dogodilo se na današnji dan" informacija poput ove možete pronaći u publikaciji TG 365 dostupnoj za kupnju u Muzeju grada Trogira (Gradska vrata 4, 21220 Trogir)? Dio sadržaja dostupan je i online pod oznakom #TGkalendar kako ovdje na blogu, tako i na Facebooku. 

 

Bilo na papiru ili na ekranu, želimo vam ugodno putovanje kroz trogirsku prošlost!

 

Izvori fotografija/razglednica: 

Muzej grada Trogira, Stara fototeka KO MKiM u Splitu, 

The Courtauld Institute of Art, Gallica, e-kultura, 

priovatna zbirka Antonija Miše, privatne zbirke

Pripremila: Maja Maljković Zelalija 

TG kalendar: Ivan Belas

 

Na današnji je dan, 1. prosinca 1866., u Trogiru rođen Ivan Belas, sin Ante i Ivanice r. Meštrović. Ovaj ugledni trgovac i istaknuta figura trogirskog društveno-kulturnog života, ujedno je bio i najproduktivniji izdavač trogirskih razglednica u 20. stoljeću!

Najstarija poznata razglednica s njegovim imenom kao izdavačem poštanski je upotrijebljena 1899. godine, a čuva se u privatnoj zbirci Soniboja Grgina. Na njoj je fotografija Tomasa Burata snimljena 1891. tijekom posjeta cara Franje Josipa I. Trogiru. Drugi primjerak iste razglednice nalazi se u fundusu Muzeja grada Trogira, a poštanski je upotrijebljena 10. travnja 1900. godine:

Nekoliko fotografija koje je Belas koristio u svojim izdanjima potječu iz albuma s 31 fotografijom Trogira, jednim snimkom Velog Drvenika i jednim Segeta Donjeg. Album mu je 1907. poklonio nećak Špiro za imendan, na blagdan sv. Ivana Trogirskoga:

 

 

Posebnu draž imaju razglednice koje je Belas slao svom prijatelju, ljekarniku, publicistu, povjesničaru i skupljaču trogirskih starina  Roku Sladi – Šiloviću:

Uz izdavački rad, Belas je ostavio dubok trag i u gradskom društvenom životu: bio je prvi predsjednik društva Berislavić, predsjednik Narodne glazbe Trogir, blagajnik Hrvatskog sokola, te predsjednik Jadranske straže. Kao politički aktivan građanin više je godina bio član općinskog upraviteljstva, a 1918. i predsjednik privremene gradske uprave.

Ivan Belas preminuo je 1. travnja 1932., što je sutradan zabilježio list Novo doba.

Više o Ivanu Belasu možete pročitati u tekstu "Trogirski izdavači i prodavači razglednica" autorice Maje Maljković Zelalije objavljenom u katalogu izložbe "100 lica trogirskih razglednica" dostupnom za kupnju u Muzeju grada Trogira (Gradska vrata 4, Trogir). 

 

 

Kraj jednog čempresa: Priča o stablu koje je gledalo povijest

 

U starim trogirskim vodičima često se spominje čudnovati čempres koji je, kao pravo čudo prirode, izrastao iz pukotine u niši na sjevernim gradskim vratima. Njegovu priču zapisao je dr. Francesco Madirazza, političar i povjesničar rođen 1855. u Trogiru - svega nekoliko koraka od tog stabla.

Najprije u novini Il Dalmata 1906., a potom i u knjizi Storia e costituzione dei comuni Dalmati (Povijest i uređenje dalmatinskih komuna, Split, 1911.), Madirazza je objavio crticu pod naslovom „Kraj jednog čempresa” (La fine di un cipresso). U njoj opisuje kako je legendarno stablo, nakon gotovo dva i pol stoljeća, počelo venuti 1905. godine...

 

"Nakon skoro dva i pol stoljeća življenja usahnuo je čempres svetoga Ivana, usprkos nadanju Trogirana da će, možda nekim čudom, ostati pošteđen zajedničke sudbine svih zemaljskih bića.

Iznikao u jednoj pukotini na podnožju kipa trogirskog biskupa na sjevernim gradskim vratima do veličine kišobrana, izrastao među stupićima, djelomično je pokrivao reljef venecijanskog lava.

Godine 1905. patuljasti čempres počeo je sahnuti, grane su mu počele žutjeti i jedna se po jedna otkidati. Upravo je protjecalo tužno desetljeće malarije i tifusa koji su skoro uništili život u gradu. A vidio je i regulaciju Foše i Solina, tih stalnih izvora komaraca i žaba, vido je porušen Fortin i taj pusti prostor pretvoren u sjenovitu aleju. Vidio je i novi vitki most prema kopnu, restauriranje općinske palače, obnovljenu ložu i uređenje okoliša gradskih vrata."

 

Dr. Madirazza piše da se grad mijenja, modernizira, da nestaju njegovi ljudi i zanati, i da možda baš ta nova vremena ne odgovaraju stablu ispod kojeg je prošao je blijed i umoran Santo Contarini, zadnji predstavnik Venecije, kao i zadnji trogirski biskup Pinelli. Čempres je gledao rulju koja pljačka palaču Garagnin, ukinuće biskupije, pretvaranje crkve sv. Barbare u skladište, propadanje opatije sv. Ivana Krstitelja, sv. Duha u plamenu, kako licej sv. Lazara postaje škola,... 

"Čempres koji je toliko teških godina prijateljevao sa svojim sugrađanima, koji je pomogao čuvati njihovu nadu i vjeru, sada se - kada se prilike mijenjaju na bolje - umoran priprema na konačni odlazak.

Ugasio se polaganom smrću, list po list, i kao da plače.

Građani bi bili rado poduprli njegove grane zlatnim i srebrnim osloncima, Trogirke bi rado ponudile svoj nakit koji su izradili domaći zlatari samo da zadrže u životu čempres, vršnjak Ivana Lucića i Pavla Andreisa, koji je vidio venecijanske plemkinje i francuske vojnike, maršala Marmonta, providura Dandola, generala Rukavinu... Vidje čempres malo naših radosti i brojnije korote, borbe međusobne mržnje, neprijateljstva, pobune pučana i silu plemstva. I eto, čempres koji je izrastao bez zemlje, koji je više od dva stoljeća bio ponos i kao neki čudesan znak Trogiranima, čeka sama da se njegovi suhi i goli ostaci, prije nego što ih vjetar raznese, časno pohrane."

Tekst završava riječima: "I građanin Trogira, rođen nekoliko koraka dalje od niše u kojoj je čempres živio hranjen kišom i suncem, tumačeći misli građana, posvećuje mu ovaj epicedij."

Mirko Slade Šilović, donoseći u slobodnom prijevodu ovu crticu u Jasnoj zraci 1978., dodao je i bilješku da je "piščeva želja ispunjena, jer i do danas dvije trogirske obitelji čuvaju po mali dio suhog debla." Znate li koje?

 

 

Pripremila: Maja Maljković Zelalija

Izvori: Madirazza, Francesco: La fine di un cipresso, Il Dalmata, 1906.
Madirazza, Francesco: Storia e costituzione dei comuni Dalmati, 1911.
Slade - Šilović, Mirko: Kraj jednog čempresa (prijevod), Jasna zraka, 1978.

Izvori fotografija:
Foto arhiv Muzeja grada Trogira 
Zbirka razglednica Muzeja grada Trogira

Zavirili smo u publikaciju "100 lica trogirskih razglednica"...

 

... i vidjeli 100 prekrasnih prizora našeg grada reproduciranih na kartolinama objavljenima od 1897. do 1960. godine! Naravno, osim ovog "melema za oči", iz uvodnih, kao i popratnih tekstova smo saznali brojne zanimljivosti o našem gradu, samim razglednicama, ali i njihovim izdavačima i prodavačima.

 

Jeste li se ikad zapitali tko je prvi Trogiranin koji je pokrenuo izdavanje razglednica sa svojim "potpisom"? Znate li kada je to bilo? A znate li tko je najproduktivniji izdavač razglednica s trogirskim motivima? Čime se sve bavio? Koji su trogirskih hotelijeri izdavali razglednice? Tko je "A." u tiskanoj oznaci "A. Ferrari", a tko "G." u "G. Decaris"? S kim je u Trogiru surađivao tršćanski izdavač koji  je imao "odabrano i prektično putujuće osoblje koje na zahtjev odlazi u bilo koji grad, bez ikakvih dodatnih troškova za kupca"? Koja je trogiska obrtnica imala trgovinu fotografskog materijala i razglednica u crkvici sv. Sebastijana? Koja je pak obrtnica imala registriranu "prodaju kartulina" od 1911.? Koja je najstarija poznata razglednica Trogira i što se na njoj nalazi?

Odgovori na sva ova pitanja nalaze se u katalogu izložbe "100 lica trogirskih razglednica" koje će javnosti biti predstavljeno večeras, 29. kolovoza 2024. u 20:30 u dvorištu Muzeja grada Trogira. Hoćete li svratiti?

U predstavljanju najnovijeg izdanja Muzeja grada Trogira sudjelovat će dr. sc. Fani Celio Cega, ravnateljica Muzeja grada Trogira, Ljubomir Radić, ravnatelj Hrvatskog pomorskog muzeja Split te autorice - Daniela Kontić i Maja Maljković Zelalija. Za sjajno grafičko oblikovanje zaslužna je Anabela Teslić iz Grafičkog studija Mario, a tisak publikacije i pripremu izložbe omogućili su Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske i Grad Trogir.

U početku bijaše 7 fotografija...

Povodom otvorenja izložbe "100 lica trogirskih razglednica" u izložbenom prostoru Muzeja grada Trogira u srijedu, 10. srpnja 2024. u 21:00 donosimo 7 zanimljivih kolaža koje bismo mogli nazvati - U početku bijaše 7 fotografija! Te su fotografije razni izdavači, a najviše domaći - Ivan Belas, reproducirali kao 7 razglednica/dopisnica koje se, među njih (trenutno) 447, čuvaju u fundusu Muzeja grada Trogira...

Nadamo se da ćete uživati u razgledavanju ovog blog posta kao i izložbe koja će biti otvorena do 30. kolovoza svaki dan 10:00 - 13:00 te 18:00 - 21:00. Ulaz je slobodan!

Lijevo: foto-dopisnica / Desno: dopisnica, izdanje Ivana Belasa (oboje: Muzej grada Trogira - fond Sentinella)

Gore: fotografija (album obitelji Milić) / Dolje: dopisnica, izdanje Ivana Belasa (Muzej grada Trogira, donacija Sine Karli)

 

Inače, album koji se danas čuva u obitelji Josipa Milića, pripadao je upravo Ivanu Belasu - veoma aktivnom izdavaču razglednica s trogirskim motivima. On je taj album dobio na poklon od nećaka Špira za imendan, na sv. Ivana Trogirskog, 1907. godine, što je navedeno u posveti...

 

Lijevo: Toni Sentinella na svojem brodu Gusar, foto-dopisnica (MGT - fond Sentinella) / Desno: dopisnica (donacija Perine Vukman)

Lijevo: fotografija Josefa Wlhe (na stepenicama je Roko Slade - Šilović, KO MKiM St) / Desno: dopisnica, izdanje Ivana Belasa (MGT)

Lijevo: fotografija (album obitelji Milić) / Desno: dopisnica, izdanje Ivana Belasa (MGT - donacija Aleksandera Čižeka)

Lijevo: fotografija Tomasa Burata (MGT) / Desno: dopisnica, izdanje Ivana Belasa (MGT - donacija A. Čižeka)

Lijevo: fotografija Nenada Gattina (MGT) / Desno: razglednica, izdanje Agencije za fotodokumentaciju - Zagreb (MGT)

 

Izložbu "100 lica trogirskih razglednica" koja predstavlja izbor starih razglednica iz fundusa Muzeja grada Trogira počevši od najstarijih iz 1897. do najmlađih iz 1960. ne biste smjeli propustiti! Više informacija o izložbi pronađite klikom OVDJE.

Autorica izložbe: Daniela Kontić
Pripremila: Maja Maljković Zelalija (suautorica)

Dogodilo se 25. rujna 1910...

 

Razglednica | Muzej grada Trogira - donacija g. A. Čižeka 

 

 

„Sa novom sudbenom zgradom uprav se može ponositi ovaj grad, koji ionako obiluje starodrevnim umjetničkim gragjevinama.", pišu splitske novine Dan od 6. listopada 1910. godine, a prenosi publikacija "FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest" (Izložba je otvorena još danas i sutra, 10:00 - 13:00 te 17:00 - 20:00!)

 

Vijest iz Trogira nastavlja se informacijom da je 25. rujna upravi suda predana na korištenje „velika palača građena po uzoru na mletačke dvorove“. Članak komentira i opisuje izgled sudske zgrade te potom navodi da je „otvor i blagoslov svih prostorija obavljen je na dan predaje.“ Prije samog svečanog otvaranja zgrade „svekoliko sudbeno osoblje sa presv. dvorskim savjetnikom Petrićem iz Spljeta, ugl. obć. upraviteljstvo, te starješine svih mjesnih ureda i brojno gragjanstvo prisustvovalo je svečanoj sv. Misi.“ nakon čega je opat Sentinella blagoslovio sudsku zgradu. 

Potom je u glavnoj dvorani održan program predaje zgrade koju je presv. dvor. savjetnik Petrić uz prigodan govor predao sudcu Strmiću, koji mu je pak biranim riječima zahvalio. Događaj nije prošao bez „trokatnog Živio“ Njegovom Veličanstvu i izvedbe kraljeske himne. Govor je održao i načelnik Nikola Madirazza, zahvalivši svima koji su doprinijeli realizaciji ovog građevinskog projekta – gospodi Benedettiju, Petriću, Ivčeviću, Gertscheru i arhitektu Ivekoviću, čestitavši naposlijetku građevinskom poduzetniku E. Žagaru koji je „pri ovoj gragjevini sretno uspio i lijepo je sebi na čast do kraja priveo.“ 

Uz sviranje veselih koračnica prisutni su se razišli „noseći sobom ugodnu uspomenu na dan, u kojem se sa blagoslovom otvoriše vrata doma, gdje će za Trogir i okolicu stanovati božica Pravde.“, navodi  "FEŠTA!"*

 

"Iako bi se dalo primijetiti koješta prizemnom redu prozora, koji ne skladaju sa onima prvog i drugog poda, to ipak cjelokupni utisak na oči gledaoca je lijep, zadovoljava osobito iza popunjenja monotone praznine izmegju onih oduIjastih pragova, koji pri početku gragjenja svojom bezličnošću neugodno se dojimljahu. Stubište i hodnici uistinu su carski, s njima je pogogjen ukus finih mletačkih estetičara, Dvorana glavna i ostale odaje zgodne su i obiluju svijetlom. Odio za tamnice po svemu odgovara potrebitim zahtjevima; nu arhiv je na vrlo slabom mjestu. Čudimo se, kako podzemne prostorije, do kojih će u svoje vrijeme doprijeti vlaga, odabraše da u njima spreme papir, koji vlagu upija. Možda bude to samo privremeno!", piše nepoznati autor u Danu.

 

A kako se vama doima trogirski dom božice pravde? Javite nam u komentarima na našoj Facebook stranici!

 

 

*Publikaciju "FEŠTA!" prepunu manje poznatih i zanimljivh informacija o tome što su i kako Trogirani slavili kroz povijest možete nabaviti u Muzeju grada Trogira po cijeni od 20,00 eura, do isteka zaliha.

Ispravak neTTTočnog navoda | Sokole moj, misec gori-doli šta ima veze!

 

Ispravak netočnog navoda zgodna je jezična konstrukcija koje su se zidovi sabornice nekoć itekako naslušali. Danas se više ne koristi, a mi volimo sve ono što je nekad bilo... pa ćemo Ispravak neTTTočnog navoda koristiti na Trogir Time Travelu (jeste skužili TTT? 😉) za - a što drugo nego - ispravke netočnih navoda! 😃  

 

Ponekad novi izvori informacija donesu nove spoznaje, a baš je to ono što će Ispravak neTTTočnog navoda - povremena rubrika na našem blogu donositi u budućnosti.  Krenimo s ispravkom prvim u kojem nam novi izvor informacija - novine "Velebit" - donosi novu informaciju o jednom zanimljivom događanju u Trogiru 1908. godine...

 

 

 

 

"Velebit" su prve splitske dnevne novine. Izlazile su svaki dan osim nedjeljom od 1. veljače 1908. do 30. rujna 1908. godine. Tiskane su u Hrvatskoj štampariji Trumbić i drugi, a njihov glavni urednik i pokretač bio je političar Ante Trumbić. Ove novine donose i niz zanimljivih članaka iz Trogira, a među njima i tri članka koja demantiraju povijesni podatak naveden na jednoj dopisnici...

Na živopisnoj fotografiji koja prikazuje mnoštvo građana na Batariji, tiskanoj u obliku dopisnice, u gornjem lijevom kutu stoji natpis "Trogir: Prvi izstup "Hrv. Sokola"27. 10. 1908". No, sudeći prema člancima iz dnevnog lista "Velebit", taj se istup dogodio mjesec dana ranije - 27. rujna 1908. godine!

"Velebit" tako najavljujući događaj, 23. rujna 1908. pod naslovom "Prvi istup trogirskog Sokola." piše:

„Hrvatski Sokol“ u Trogiru uz patriotično sudjelovanje „Nar. Glazbe“ priredjuje 27. rujna t. g. svoj prvi istup. Program svečanosti : Prije podne : U 7 sati „Budnica“. Narodna glazba obilazi gradom uz sviranje narodnih davorija. Poslije podne: Istup društva u 3 sata iz Općinskog doma na mjesto zvano „Batarija“. Red vježaba : 1. Proste vježbe zastavicama pomladka Hrv. Sokola. 2. Vježbe članstva na ručama. 3. Proste vježbe članstva Hrv. Sokola. Za vrijeme vježaba udara „Nar. Glazba“. Povratak u Općinski Dom u 6 i pol sati. U večer na 7 sati udara Nar. Glazba svoj birani program u općin. loži.
Tom prigodom izdan je ovaj proglas :
Gradjani!
Dne 27. rujna t. g. naš novoustrojeni trogirski hrvatski Sokol za prvi put istupa u javnost, te kani taj svoj istup, i ako skromno, prama vlastitim silama, dostojno proslaviti.
Gradjani starodrevnog hrvatskog Trogira, domovinska Vas dužnost nalaže, da sudjelujete narodnoj svečanosti i da okitite Vaše stanove sa narodnim hrvatskim bojama, e da tako vanjsko ruho grada bude odavalo značaj znamenitosti dogadjaja.
Hrvati trogirski, nastojte iz petnih žila da svečanost ispadne što veličanstvenije, e da tako još više obodrite uzdanicu našu, nek se zagrije što više za značajnu i veliku ideju, jer što bude brojnije Vaše saućešće i što veće Vaše zanimanje oko procvata društva, tim veća će biti njegova ustrajnost za postignnće narodnih ideala.
(...)
Gradjani, nastojte da dan 27. rujna bude proslavljen kako se dolikuje hrvatskom Trogiru, i da bude zabilježen sa zlatnim slovima u analima trogirske hrvatske svijesti, jer će taj dan naše sokolstvo dobiti jednog novog druga „Trogirski Hrvatski Sokol, koji će skupa s njime braniti naše svete amanete i koji će visoko držati svoj hrvatski barjak.
Živio „Hrvatski Sokol“!"

Osim najave, "Velebit" donosi i izvještaje o tome kako je bilo u Trogiru na prvom istupu lokalnog Hrvatskog sokola 27. rujna 1908. koji dodatno potvrđuju da se istup dogodio mjesec dana ranije nego je to zabilježeno na lijepoj dopisnici. Izvještaji su objavljeni pod naslovima "Sokol u Trogiru" 28. rujna te "Istup "Hrvatskog Sokola" u posljednjem broju "Velebita" - 30. rujna 1908. godine.

U prilog tomu ide i spoznaja da su se obljetnice ovog društva u Trogiru redovito obilježavale u rujnu, o čemu svjedoče i novinski izvještaji poput, primjerice, "Proslava u Trogiru" od 25. 9. 1922., "Sokolsko slavlje u Trogiru" 25. rujna 1923., "Veliki uspjeh okružnog sokolskog sleta u Trogiru" od 23. rujna 1929. itd.

Nije ovo prvi slučaj da je na dopisnicama i u novinskim članicima/arhivskim izvorima naveden različit datum... No, ostavimo to za neki sljedeći Ispravak neTTTočnog navoda...

Istražila i pripremila:
Maja Maljković Zelalija

 

 

5 prekrasnih dopisnica Andrije Lebedine s kraja 19. stoljeća

Andrija Lebedina, p. Vicka, registrirao je  13. kolovoza 1887. pri Trgovačko-obrtničkoj komori Split "prodaju rukotvorina" u Trogiru na kućnom broju 155. Među prodajnim artiklima u dućanu smještenom na glavnom gradskom trgu, zasigurno su se našle i dopisnice na kojima je potpisan kao izdavač. Prikupili smo neke od njih...

 

Prva i najimpresivnija zapravo nije jedna, već panorama sačinjena od tri dopisnice koje prikazuju pogled na grad - njegov čiovski dio i staru gradsku jezgru sa jugoistoka, s Čiova. Sigurni smo da je tiskana u 19. stoljeću, s obzirom na to da je putovala 1899. godine.  Ova se panoramska snimka nalazi u stalnom postavu Muzeja grada Trogira, a nedavno nam je ove tri dopisnice darovala gđa. Perina Vukman. Spojili smo ih u panoramu:

 

 

Među darovanim razglednicama, pronašli smo još dvije s njegovim "potpisom" - crvenom bojom tiskanim tekstom A./Andrea/Andrija Lebedina, Trogir:

 

Jedna od njih ima tiskan tekst "Most - Ponte, Trogir - Trau", a prikazuje Čiovski most, dok druga ima otisnut tekst "Drevne Tvrdjave - Le antiche Fortezze, Trogir - Trau". Prva je dopisnica putovala 1899. godine, dok za drugu nije poznata godina, no s obzirom na veliku sličnost, može se zaključiti da su dio iste serije, tiskane u istoj godini...

 

Andrija Lebedina označen je i na dopisnici koja prikazuje južna i sjeverna gradska vrata, a na kojoj je otisnuto "Dva ulaza - Le due Porte, Trogir - Trau":

 

Znate li za još neku dopisnicu koju nam je u naslijeđe ostavio Andrija Lebedina? Pokažite nam je na facebooku Trogir Time Travel!

 

 

 

4 rijetke razglednice iz Zbirke Ferro Candilera

 

 U Zbirci razglednica Ferro Candilera koja se čuva pri talijanskom Ministarstvu kulture čuvaju se četiri zanimljive razglednice s ukupno osam fotografija trogirskih motiva. Sama Zbirka nazvana je kao kombinacija prezimena njenih prijašnjih vlasnika - strastvenog filatelista i poznavatelja poštanske povijesti Giuseppea Candilere i njegove supruge, Brune Ferro, koja je 1989. godine, nakon suprugove smrti, zbirku prodala Ministarstvu.

 

Analizom fotografija objavljenih na razglednicama može se uočiti da su neki od autora fotografija Ćiril Metod Iveković (La piazzetta di Trau) te Otto Holbach (Il campanille di Trau) i da su nastale u drugoj polovici prvog deteljeća 20. stoljeća... Razgledajte ih u nastavku...

 

 

 

Jeste li možda prepoznali tko je autor neatribuiranih fotografija? Javite nam na Facebook stranici Trogir Time Travel!

Imate poštu! (nisu računi, otvorite slobodno)

 

Danas je Svjetski dan pošte, tim povodom - od nas za vas (ne nit´ nego) i pisma i razglednice! IMATE POŠTU, a nisu računi! Pa sretnog li dana!

 

Pogledajmo što se krije u  vašem i našem "poštanskom sandučiću": nekoliko dopisnica s trogirskim motivima s kraja 19. i početka 20. stoljeća, nekoliko omotnica s početka 20. stoljeća, nekoliko kras(n)opisanih adresa, nekoliko početaka pisama, nekoliko poštanskih markica, nekoliko poštanskih žigova, jedan zanimljivi kameni poštanski sandučić, jedan bjelokosni rezač papira i otvarač pisama, skrila se tu i jedna razglednica u izdanju Muzeja grada Trogira s motivom Kamerlenga u kiši Cate Dujšin Ribar... Dupkom pun sandučić, a i dalje u njemu nijedan račun, osim korisničkog instagram računa @trogirmuseum na kojemu je objavljen ovaj prigodni poster (ukoliko već niste - počnite ga pratiti...)

 

Prilika je danas prava za par JESTE LI ZNALI informacija o pošti u Trogiru kroz vrijeme:

Prvi poštanski ured u Trogiru nalazio se u blizini cimatorija - u kući Barbieri. Bio je smješten u prizemlju kuće do 1906. godine, a još i danas na tom se mjestu vidi kameni poštanski sandučić. Jeste li ga primjetili?

Kameni poštanski sandučić danas | članak - J. Brešan: Kameni poštanski sandučić, Slobodna Dalmacija, 14. 4. 1983.

Iza Drugog svjetskog rata trogirski poštanski ured nalazio se u blizini sjevernih gradskih vrata - u kući Dekaris, na prvom katu. Ispred kuće, uz pločnik između bagrema koji su tada tu rasli bila je parkirana poštanska kariola, u svojim zapisima navodi Fedor Sentinella.

Kuća Dekaris

Osim pojedinih u posteru prikazanih predmeta, u stalnom postavu Muzeja grada Trogira nalazi se i portret jednog čitatelja pisma - Lovre Burića. Sigurno ste ga već vidjeli, no nije na odmet vidjeti ga opet - i ovdje i na adresi Gradska vrata 4, 21220 Trogir.

Kad ste zadnji put rukom napisali pismo? Poslali ili dobili razglednicu? Jeste li nekoć imali prijatelje za dopisivanje i s nestrpljenjem dočekivali poštara i zavirivali u poštanske sandučiće? Javite nam odogovore u komentarima ispod objave na facebook stranci Trogir Time Travel. U komentarima su dobrodošla i sjećanja koja imate uz trogirsku poštu, njen smještaj, djelatnike, možda znate neke anegdote? Dostupni izvori poprilično su siromašni informacijama o trogirskoj poštanskoj povijesti, a mi bismo rado uz vašu pomoć saznali više...

Hvala na dijeljeljenju ovog posta na društvenim mrežama!