PETA STRANA LJETA Nedjeljne Dalmacije donosi članak
SUVENIROS, VINO ROSSO I BOG KAIROS, koji započinje riječima "Stojim tu na vratima grada, na
KOLOVOŠKOJ PRIPECI...". Baš smo zbog kolovoške pripreke, kakva je i danas, ovog kolovoza - 43 godina nakon, odlučili podijeliti ovaj članak koji se čuva u hemeroteci
Muzeja grada Trogira.
Nadamo se da ćete ga pročitati u cijelosti, jer sadrži pravo klupko zanimljivih ljetnih situacija iz 70-ih:
"Naime, sa svojim vijugavim uličicama, stjenovitim svodovima i kamenim
dvorištima Trogir te neodoljivo mami mirisom konobe. I ideš za tim
mirisom, naslijepo, ali uzalud. Kobasice i bečke šnicle, pivo i
koka-kolu naći ćeš na svakom koraku, ali konobe - ništa bato! ... I kad
sam već hito odustati, moderni i komercijalizirani bog Kairos namjeri me
na - teta Tonu Đimlić* i njenu maslinovu granu na zidu. Kuma Tone ima 66 godina, šestoro djee, devetoro unuka i 50 stolitara vina..."
"Strancu košta šezdeset hiljada, a tebi ko našem dam za dvadeset pet. Eto, i ova klešta dodam, bogami. Ajde, kupi, nećeš faliti, dam za dvadeset. Badava. Samo da prodam. Nema turisti. Slabo ide roba. Nije ko u Dubrovnik, tamo je bogbogova."
"Dolazi zatim mladi par Engleza. On sa zbirkom foto-aparata i objektiva, ona već malo pod gasom. Imaju i domaćega, dobrovoljnog vodiča koji je neobično prijazan s gošćom... ´Momak je iz Drniša, a ovin je rekao da san mu ja mater´, kaže teta Tone smijući se..."
Ma, nabolje da ga pročitate sami:
Pripremila: Maja Maljković Zelalija
Koliko je na današnjoj kolovoškoj pripeci isto, a koliko različito, možete nam javiti u komentarima na
Facebook stranici Trogir Time Travel, a možete i podijeliti ovaj članak s prijateljima na društvenim mrežama, možda netko zna još koju priču iz kolovoza ´70-ih i njome odluči upotpuniti ovaj članak.