Prikazani su postovi s oznakom 1970-e. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom 1970-e. Prikaži sve postove

petak, 11. srpnja 2025.

Fotografsko blago iz monografije Trogir (1976.) | dio 2.

 

U nastavku našeg malog digitaliziranog putovanja u prošlost s posvetom monografiji Trogir iz 1976. godine donosimo izbor od novih 12 fotografija te zanimljiv osvrt objavljen u rujnu te godine u Slobodnoj Dalmaciji... 

(Ako ste kojim slučajem propustili prvi dio - Zlatni kadrovi Trogira: Pogled u monografiju iz 1976. - kliknite OVDJE).

 

 Uživajte u novoj dozi nostalgije i vrhunske fotografije:

 





"Svaki kutak, svaki kamen, slika, predmet, ambijent, dah Trogira govori o njegovoj prošlosti, ljepoti, umjetnosti, rastu duha i grada. Kao na pladnju, na uskom izduženom otočiću, pogodno smještenom kao prirodni most između kopna i Čiova, posjetilac doživi sve ljepote i vrijednosti Trogira. Grad-muzej pod vedrim nebom Trogir je u punini riječi.", započije prikaz monografije I. Mlivončić pod naslovom "Trogir - muzej pod otvorenim nebom".

 



 
"Babićev tekst odlikuje se narativnošću, povijesna građa iznesena je riječima svakodnevnim, rečenica je pitka, ne kruta kao što se to obično događa u ovakvim prilikama, lišena je naučenjačke stručnosti. Autor je u tekstu, točnije u podtekstu, izrazio svoj osjećaj i ljubav za Trogir, njegove ljepote i kulturno umjetničke vrijednosti...", nastavlja Mlivončić hvaliti monografiju...

 

 


 

...dodavši pohvalu fotografijama i crtežima:
"Monografija o Trogiru okupila je majstore umjetničke fotografije izrazitog senzibiliteta za ambijent i kulturnu baštinu. Kamera je oživjela trogirske spomenike, otkrila u njima nove poglede, upozorila na ono što običnom oku izmiče. Crteži Frana Delalle su vrlo zanimljivi, tematski i formalno vezani uz mediteransko podneblje, kao da su izrasli iz knjige, njezina smisla i sadržaja...".


Što pak Mlivončić zamjera ovoj monografiji, pročitajte na kraju članka objavljenog 18. rujna 1976.:

 




Nadamo se da ste uživali u izboru od 28 fotografija Trogira iz vrijedne monografije Trogir (1976.) koja donosi čak 91 fotografiju Trogira i okolice šestorice vrhunskih autora - Nenada Gattina, Milana Babića, Mladena Grčevića, Milana Pavića, Branka Rubignonija i Branka Turina. Hvala im na ovom fotografskom blagu!


Jeste li za sličan prikaz monografije iz 1990.? Javite nam na facebook stranici Trogir Time Travel!


 
 Pripremila:
Maja Maljković Zelalija

petak, 28. ožujka 2025.

Trogirske fotografije mađarskog fotografa Józsefa Fábiána iz 1977. godine

 

József Fábián bio je profesinalni fotograf rođen 1932. godine u Miškolcu, četvrtom gradu po veličini u Mađarskoj. Isprva poznat kao fotograf arhitekture, postaje veoma cijenjen kazališni fotograf, ali i nezaobilazan lik u - frizerskom svijetu! Naime, zahvaljujući suradnji s Magyar Fodrász Klubbal (Mađarskim klubom frizera) bio je stalni službeni fotograf brojnih međunarodnih natjecanja frizera... Nakon smrti 2015. godine, dio njegove ostavštine pohranjen je u zbirku Nacionalnog muzeja i instituta za povijest kazališta u Mađarskoj, a dio - fotografije arhitekture, pejzaža, frizerskih natjecanja te ulične i obiteljske fotografije - je od nedavno  dostupan online, na Fortepanu. Među tim fotografijama pronašli smo četiri interesantne fotografije snimljene u Trogiru:





 

Dok je za tri fotografije kao lokacija naveden "Trogir", što je jasno vidljivo, za prvu koju donosimo unutar ovog članka - a koja je snimljena iza katedrale i općinske palače - lokacija nije navedena. 

Znate li tko je prekul gospođa na cesti pred automobilom, a tko zgodna djevojka snimljena na glavnom trgu ili muškarac u bijelom odijelu (kao i ljudi iza njega) na gradskim vratima i rivi, slobodno nam javite u komentarima na našoj Facebook stranici Trogir Time Travel, gdje s nama možete podijeliti i dojmove o ovim fotografijama.

 

  Pripremila: Maja Maljković Zelalija
Izvori: fortepan.hu, hetifortepan.capacenter.hu

 

petak, 15. srpnja 2022.

Povratak u Trogir ´70-e s Gyulom i Klarom

 

Online arhiv azopan.ro predstavlja digitaliziranu analognu fotografsku baštinu Rumunjske. Među brojnim fotografijama na ovoj internetskoj stranici pronašli smo njih nekoliko iz Trogira!

Na putovanje kroz vrijeme ovog puta nas vode Gyula Szepesy i Klara Koltai koji su naš grad posjetili 1970. godine. Uživajte!

 
 
www.azopan.ro / Szepesy Gyula, Koltai Klára
 
www.azopan.ro / Szepesy Gyula, Koltai Klára

www.azopan.ro / Szepesy Gyula, Koltai Klára

www.azopan.ro / Szepesy Gyula, Koltai Klára

www.azopan.ro / Szepesy Gyula, Koltai Klára

www.azopan.ro / Szepesy Gyula, Koltai Klára

www.azopan.ro / Szepesy Gyula, Koltai Klára

 

 

utorak, 13. kolovoza 2019.

Trogir. 70-e. Kolovoška pripeka. Teta Tone. 50 stolitara vina. I to nije sve...



PETA STRANA LJETA Nedjeljne Dalmacije donosi članak SUVENIROS, VINO ROSSO I BOG KAIROS, koji započinje riječima "Stojim tu na vratima grada, na KOLOVOŠKOJ PRIPECI...". Baš smo zbog kolovoške pripreke, kakva je i danas, ovog kolovoza - 43 godina nakon, odlučili podijeliti ovaj članak koji se čuva u hemeroteci Muzeja grada Trogira.




Nadamo se da ćete ga pročitati u cijelosti, jer sadrži pravo klupko zanimljivih ljetnih situacija iz 70-ih:


 "Naime, sa svojim vijugavim uličicama, stjenovitim svodovima i kamenim dvorištima Trogir te neodoljivo mami mirisom konobe. I ideš za tim mirisom, naslijepo, ali uzalud. Kobasice i bečke šnicle, pivo i koka-kolu naći ćeš na svakom koraku, ali konobe - ništa bato! ... I kad sam već hito odustati, moderni i komercijalizirani bog Kairos namjeri me na - teta Tonu Đimlić* i njenu maslinovu granu na zidu. Kuma Tone ima 66 godina, šestoro djee, devetoro unuka i 50 stolitara vina..."
*vjerojatno Đirlić

  "Strancu košta šezdeset hiljada, a tebi ko našem dam za dvadeset pet. Eto, i ova klešta dodam, bogami. Ajde, kupi, nećeš faliti, dam za dvadeset. Badava. Samo da prodam. Nema turisti. Slabo ide roba. Nije ko u Dubrovnik, tamo je bogbogova."

"Dolazi zatim mladi par Engleza. On sa zbirkom foto-aparata i objektiva, ona već malo pod gasom. Imaju i domaćega, dobrovoljnog vodiča koji je neobično prijazan s gošćom... ´Momak je iz Drniša, a ovin je rekao da san mu ja mater´, kaže teta Tone smijući se..."


Ma, nabolje da ga pročitate sami:



Pripremila: Maja Maljković Zelalija


Koliko je na današnjoj kolovoškoj pripeci isto, a koliko različito, možete nam javiti u komentarima na Facebook stranici Trogir Time Travel, a možete i podijeliti ovaj članak s prijateljima na društvenim mrežama, možda netko zna još koju priču iz kolovoza ´70-ih i njome odluči upotpuniti ovaj članak.


utorak, 9. travnja 2019.

Junaci Vladine ulice



Na Trogir Time Travelu najčešće kroz vrijeme putujemo slikom - fotografijom. Danas imamo sjajan povod da se u trogirske 60-e i 70-e vratimo ne samo slikom, već i riječju. Naime, sutra, u srijedu, 10. travnja u 19:00 sati u Galeriji Cate Dujšin Ribar održat će se predstavljanje knjige novinara i publicista Vlade Vurušića koji se, pod naslovom "Obala maršala Tita", prisjetio cijele živopisne galerije trogirskih likova iz navedenog razdoblja, kada je živio na navedenoj adresi, u Šegvićevoj zgradi na današnjoj Obali bana Berislavića.






 Prvi trogirski hipi Aleks, Mare - tajnica u općini, pametnija od svih gradonačelnika koji su se izmijenili, Domeniko Nesrića, Lule, nabildani delikvent Mili Gulišija, Lini Pere prozvani Clarence, baba Luce, teta Roza "arbajterica", milicajac Mile, Mali Kuzma zvani Čvičarska, mesar Buzde, tri kontese, Ludi Mate - jedan od pionira taksiranja u Trogiru, Cure, šjora Marijači, kralj trogirskih galebova Ant(oin)e, ... samo su neki od likova isprepletenih u Obali maršala Tita, knjizi koja je, kako piše Damir Pilić u današnjoj Slobodnoj "sadržajno i tematski bliska Smojinom "Malom" i "Velikom mistu", kao i Fellinijevom "Amarcordu", i koja "upisuje grad Trogir na mapu onih toponima koji su dobili uvjerljivo svjedočanstvo o svom mediteranskom duhu".



Zavirili smo u knjigu i preuzimanjem nekoliko zanimljivih ulomaka odlučili vas nagovoriti da dođete na predstavljanje knjige, da je sami poželite pročitati, ali i da sve zapisane zgode i nezgode proširite svojim vlastitim sjećanjima...







Lini Pere, zvani Clarence, te je zime "dok je bezvoljno prebirao po pustoj Batariji, u jednom rascjepu na Marmontovom spomeniku pronašao, vjerojatno još ljetos tko zna kako zaboravljenu, stiješnjenu kutiju Kenta, u čijoj je foliji bilo utaknuto 200 maraka! Valjda je neki Nijemac tamo ugurao novce da ih zaštiti prije kupanja, a poslije tko zna kako na tu kutiju zaboravio ili više nije mogao pronaći sklonište. Kako bilo da bilo, nekom se božjom providnošću Clarence jednog hladnog zimskog sutona sagnuo i iz nepoznatog razloga iščeprkao njemu još nepoznat sadržaj koji ga je potom raspametio: "Ko da mi je neki glas govorija, Pere  pogledaj tamo" - znao je prepričavati taj događaj po sto puta. Bio je toliko sretan da nije znao ni bi li to nekome kazao: velik je to novac pa bolje da šuti... Ali jezik ga je svrbio da to ispriča prvom kojeg sretne, pa je tako i bilo... već do Dnevnika svi su znali za Clarenceov dobitak. Pošto Clarence nije bio nešto radišan, ovaj mu je Božji dar otvorio nove životne perspektive i samo učvrstio stavove o radu, pa od tada sve polaže u puku sreću: stalno zagleda u sve rascjepe ne bi li pronašao još kakav zamotuljak s puno novaca... Nadao se da će netko izgubiti novčanik. Zato je bio izvan sebe kada je mali Leo pronašao izgubljeni novčanik nekog Poljaka s tri tisuće maraka i odnio ga miliciji, a onda je o Leu pisala Arena i dala mu nagradu za podvig godine. Clarence je žmirkao svojim štraločavim očima i molio Boga za još jedno takvo čudo, jer on neće bit ´taki glupi cukun, ka ti mali imbecil, da vrati novce, jer šta stranac nije pazija.´"


Foto: Nenad Gattin, 1969. | Muzej grada Trogira


"Kada sam u školskom udžbeniku iz prirode i društva imao zadatak da u okvirić upišem što piše u mom parku, ja sam, kao i većina mojih školskih kolega napisao "Herojskim sinovima grada Trogira palima u NOR-u", jer je to bio jedini natpis u mom parku, na spomeniku palim borcima. Naša se učiteljica Dinka prvo iznenadila, zatim rastužila pa se počela smijati, ali nikome nije dala minus i kazala nam da u parkovima obično piše "Ne gazi travu"."

Izvor: Muzej grada Trogira


"Drug Tito se uputio prema kuli Kamerlengo gdje mu je pripremljena marenda - mlada vlaška janjetina. Pomno se danima birala janjad u odabranim stadima po Dogradama, Ljubitovici i Boraji, s kojom je isto bilo skandala. Odabir je pao na stado lukavog Cure iz Boraje koji je, kad su došli trogirski općinari u službenom zelenom Peugeotu tražiti za Tita janjetinu, kazao: "Ako je za Tita onda evo mukte! Neću valjda Titi naplatit!" Dogovor je brzo pao. Odvezeno je desetak Curinih janjića... No, kad je Tito otišao, Cure se uputio u općinu za novcima. Otamo su ga brzo otpravili je, kazala je Marta, šefica financijskoga, da ništa ne zna o tome. Dolazio je Cure još dva puta, kara se s njima: "Vi ćete meni blago satrt, izist, a ja da plaćan! Ko je to vidija!..." Palo je puno beštimi... U žaru borbe su se Cure, tajnik općine Zvone i šofer Jerić, koji je bio poklopac svakoj općinskoj svađi i skandalu, zajapurili, radili "žmorfije" pa poslali kvragu državu i tko ju je stvorio, a u jednom trenutku i Tita, točno ispod njegove crno-bijele fotografije. - Jebenti Iruda i tebi i Titi, zapela ti janjetina u grlu, dabogda. Udavija se. Meneka si naša zajebavat, - bjesnio je stari, prkosni Cure. - I ti i Tito mi morete puvat, - sav crven u licu vikao je Zvone, a da nitko od prisutnih nije primjetio taj neprikladan termin... 
Ali nije Cure mulac. Vratio se on, ponovo, s pojačanjem, za koji dan...
...Malo je falilo da polete šake... - Pa reka si da je mukte kad je za druga Tita! - vikao je mladi sekretar. - Je, za Tita je mukte! Za Maršala! Šta san reka nisan poreka. Nisam pizda. Ali nije bome za vas! Asti, vi bi jili na račun Tite, pa bi i vi mukte. Nemere tute bit tako,  ... Titi u redu! A koliko je Maršal poija, pa nije više od jednog janjca! ..."


iz hemeroteke Muzeja grada Trogira


Kada je Juri iz Pasika, mladiću s najdužom kosom u Trogiru, uručen poziv za Ulcinj, cijeli je grad bio uzbuđen, a posebno trogirski brijači. Ošišati Juru bilo je pitanje obrtničke, cehovske časti. Toliku kosu nisu imale ni neke ženske u gradu. Kad bi Jure raspustio svoju kosu, koju je doduše prao rjeđe nego svoje izblijedjele Rifle koje je stalno nosio, babe bi se križale, cure bi zavidile, stari ljudi bi se snebivali, a mi maštali o tako dugoj kosi, tapšali ga i govorili da je isti Robert Plant...
Emisari brijača pohodili su Jurinog oca i mater nudeći svoje usluge: "Ošišaćega, biće ka nov!", a onda, dan-dva prije nego će se uputit na odsluženje, Jure je iz kuće izašao blijed i zahrvavljenih očiju. Bio je na pola puta između samoubojstva i bijega preko granice. No bilo je jasno - ide se šišati. Glas o tome pronio se gradom poput munje. Pola je popodnevne smjene škole Ivo Guina "picalo" skupa s podvornikom Kirnjom, pa su se satovi odužili jer nije imao tko zvoniti kraj sata, a nekoliko nastavnika se prošetalo da vidi to čudo jer su se godinama tukli s Jurom oko dužine, ali i čistoće kose. Jure je šutke, kao posrani golub, tjeskoban i čeznutljiv u svojoj patnji, prolazio gradom dok mu je vjetar nosio raspuštenu i svježu kosu, koju su mu netom oprale mlađe sestre. Trogirski su rokeri bili potreseni, stari partizani ironično pokazivali motima škare i radili "caka-caka", nekoliko je utučenih cura pustilo suzu, a mladići koju su nedavno odslužili vojsku, suosjećajno mu slali riječi utjehe... 
Na kraju se zaustavio pred Rajkovom brijačnicom. Izabrao je baš njega, na bijes Zulima i ostalih brijača. Kad je Jure stupio u brijačnicu nastao je muk... Toliko se ljudi natiskalo u radnju da je Rajko jedva imao mjesta za rad... Jure se nije šišao skoro četiri-pet godina, možda i koju godinu više, od onog dana kad je čuo i vidio svoje omiljene The Mamas and the Papas! A sada je zbog glupe vojske i obrane samoupravne domovine, koju mu se uopće nije branilo, trebalo uništiti sve godine truda..."


Izvor fotografija: ebay, AP



"Za njih se pričalo da su sa svojim bogatim ocem bili među rijetkima koji su pozdravili zagodnetng engleskog kralja Edwarda VIII koji je 24. kolovoza 1936., ni osam mjeseci nakon što je u siječnju postao kralj najvećeg svjetskog imperija i svega četiri mjeseca prije nego će se odreći prijestolja, u pratnji tajanstvene lady Wallis Simpson "ariva" na svojoj stometarskoj jahti The Nahlin u Trogur. Taj boravak na Jadranu bio je zlokoban za britanski Imperij. Zbunjeni i zgođušni engleski kralj i prpošna i nasmijana američka raspuštenica tada su, kažu legende, upravo s te mlađahne tri nasmijane, pristojne i staromodno ali besprijekorno odjevene kontese popili kavu na središnjoj gradskoj pijaci, kod katedrale svetog Ivana. One obučene kako i priliči kad susretneš neočekivani kraljevski par iz bajke, a oni opušteno i sportski, kralj s lulom u gubici i fotoaparatom u ruci. Navodno je uštogljene kontese, koje su vrlo često uvijek uz naklon bojažljivo izgovarale s razvučenim mekim trogirskim naglaskom "Your Majesty", tadašnji kralj i uslikao, veselo uzvikujući "Cheese!", dok je Wallis širokog osmijeha srdačno dobacila, kažu, "Oh, Eddie"."


"Svaka je uspomena vrijedna onoliko koliko se netko drugi, dalek i nepoznat u njoj pronašao, u njoj prepoznao situacije, odnose i osobe koje odmah spontano počinje razrađivati i dograđivati vlastitim uspomenama, vlastitim iskustvom", piše Ivo Žanić u pogovoru. Sigurni smo da ćete dolaskom na predstavljanje knjige Obala maršala Tita čuti, pronaći, prepoznati situacije, odnose i živopisne trogirske likove i spontano ih početi dograđivati vlastitim uspomenama...  - Ne zaboravite - Galerija Cate Dujšin Ribar, srijeda, 10. travnja 2019. u 19:00 sati!
I... "neka ništa ne brinu oni koji nisu odrasli ni na mjestu ni u vremenima na kojima je to obavio Vlado; u knjizi je sve taman i za njih...".




Nadamo se da ćete svoje uspomene podijeliti s nama u komentarima na Facebook stranici,
kao i da ćete, ukoliko vam se svidio, podijeliti ovaj post na društvenim mrežama: