17 fotografija Trogira iz knjige "Miasta Dalmatyńskie do początku XV wieku"

Poljski povjesničar Zdzislav Kaczmarczyk (1911 - 1980) godine 1976. objavio je knjigu Miasta Dalmatyńskie do początku XV wieku, u izdanju Poljske akademije znanosti - Odsjeka u Poznańu. Ova opsežna knjiga, podijeljena u pet cjelina - Istra, Kvarnerski i riječki zaljev, Srednja Dalmacija, Južna Dalmacija i  Crnogorska obala, donosi i bogatu kolekciju fotografija - njih 322, a među njima i 17 lijepih fotografija Trogira.

Na samom ovitku smjestila se fotografija današnje Mornarske ulice, a unutar korica fotografije Trogira iz zraka, južnih gradskih vrata i male lože, tvrđave Kamerlengo te pogleda na grad s njenih zidina. Tu su i fotografije gradske lože, štandarca na rivi, zvonika katedrale sv. Lovre, unutrašnjosti crkve sv. Barbare, općinske palače, palače Ćipiko, crkve sv. Sebastijana, kule Vitturi, apside katedrale, reljefa Kairosa, te fotografije karakteristične gradske ulice i stambene kuće, kako je napisano u njihovu opisu. 

Razgledajte ih u nastavku:

 

 

Koja vam se najviše sviđa? Javite nam na našoj facebook stranici Trogir Time Travel!

 

 

 

Zavirili smo u knjigu "Trogir između svjetskih ratova" dr. sc. Marijana Čipčića...

 

 ... i pronašli niz zanimljivih fotografija i dragocjenih podataka! Imamo osjećaj da će vam se svidjeti!

Knjiga Trogir između svjetskih ratova donosi brojne zanimljivosti o gradu, utemeljene na jednako brojnim izvorima iz arhiva, tiskovina i literature, popraćene velikim brojem arhivskih fotografija koje se čuvaju u Muzeju grada Splita, Muzeju grada Trogira, Zbirci Slade – Šilović, Državnom arhivu u Splitu, Zbirci Ljubomira Radića, Hrvatskom pomorskom muzeju Split, Nadbiskupijskom arhivu Splitsko-makarske nadbiskupije, … Čitatelj će, osim političkog i gospodarskog života grada bolje upoznati i njegovu svakodnevicu u razdoblju od 1918. do 1941. godine. Dr. sc. Marijan Čipčić piše o političkoj i gospodarskoj situaciji i događanjima u gradu, dotiče se ribarstva, mlinova, brodogradnje, trgovačkih radnji i obrta, industrije kamena, vodovoda i elektrifikacije Trogira. Čitatelja upoznaje s Narodnom ženskom zadrugom, Veslačkim klubom Saldun, cestovnim utrkama, Jadranskom stražom, Sokolskim društvom, Lovačkim društvom, Aeroklubom Naša krila, a donosi i detalje o dobro poznatim društvima – Narodnoj glazbi, Pučko-prosvjetnom društvu Berislavić, DVD-u Trogir, HPD-u Kolo. Novim informacijama obiluju i potpoglavlja Kazališne predstave i koncerti, Kinematograf, Nogomet...

Da ne duljimo, donosimo nekoliko zanimljivih ulomaka:

"U Općini Trogir u međuratnom je razdoblju djelovalo ukupno 19 pekara i pekarica te 11 mesara. U navedenom razdoblju u Trogirskoj općini radilo je, u svojstvu obrtnika, 9 kovača, 11 postolara, 2 opančara, 12 bačvara, 8 drvodjelaca, 2 stolara, 2 potkivača, 4 zidara, 3 klesara, 3 krojača, 5 brijača, 4 zlatara te po jedan mlinar, bojadisar, tangar, limar, elektroinstalater i tesar.", navodi Čipčić donoseći i bogatu tablicu s popisom obrta u Općini Trogir koja se proteže na čak devet stranica! Evo ulomka:

 

 

Osim pekara/ica i mesara prikazanih u tablici, autor donosi popis registriranih obrta za prodaju jestiva i ostalih proizvoda, trgovine mješovite robe, trgovine domaćih proizvoda, voća i povrća, trgovačke radnje u kojima su se prodavale rukotvorine i sitnarija, prodaju obuće, kože i manufakturne robe, obrte registrirane za prodaju željeza, ugljena i drva, zatim za trgovačke poslove, mlinarske radnje, građevinske radnje, najam automobila... Popis se nastavlja kovačima, postolarima, opančarima, bačvarima, drvodjelcima, stolarima, potkivačima, zidarima, klesarima, krojačima i krojačicama, brojačima, zlatarima, mlinarima, bojadisarima, tangarima, limarima, elektroinstalaterima, tesarima! Osim imena osoba na koje su obrti i radnje registrirane, autor donosi datum početka rada. Prava riznica podataka!

~ * ~ 

Znamo da znate sljedeće podatke koje navodi Čipčić u poglavlju Turizam i ugostiteljstvo:

"Prigodom međunarodnog novinarskog kongresa, održanog u Splitu u kolovozu 1921. godine, organiziran je izlet za novinare u Trogir. Tada je tiskan Kratki prikaz trogirskih spomenika autora Roka Slade-Šilovića. To je bio prvi trogirski vodič na 11 stranica tiskan u obliku prospekta s pregledom povijesti i kulturne baštine grada."

No, sigurni smo da ranije niste imali priliku vidjeti izuzetno zanimljivu fotografiju nastalu prilikom posjeta novinara Trogiru! Čuva se u Muzeju grada Splita, a prikazuje mnoštvo građana koje ispraća cijenjene goste:

 

 

 ~ * ~

Još je jedna rijetko viđena fotografija uresila stranice knjige Trogir između svjetskih ratova čija će se promocija održati 26. travnja 2022. godine u 19:00 sati u Galeriji Cate Dujšin Ribar, u sklopu ovogodišnje, jubilarne, 10. FESeTemane trogirskoga libra:

Fotografija iz zbirke Ljubomira Radića ilustrira poglavlje Elektrifikacija Trogira, iz kojeg izdvajamo kratki ulomak:

"Početkom 1928. godine započeli su radovi na elektrikaciji Kaštelanske rivijere i Trogira. Općinsko upraviteljstvo u Trogiru raspisalo je licitaciju za izgradnju električne transformacijske stanice i mreže u Trogiru za 27. kolovoza 1929. godine. U rujnu 1929. dovršeni su radovi na postavljanju električnog voda koji se protezao Kaštelanskom rivijerom sve do Trogira. (...) Općinsko upraviteljstvo Trogira zatražilo je u sijecnju 1930. godine dozvolu za elektrifikaciju grada priključkom na glavni vod Kaštel Sućurac – Trogir od 10.000 volti.(...) Nakon nekoliko pomicanja rokova, električna rasvjeta konacno je puštena u pogon 1. lipnja 1930. godine u sklopu velike svečanosti povodom posvete barjaka koji je darovao kralj Aleksandar Karađorđević trogirskom Sokolskom društvu i otkrivenja spomen-ploče banu i biskupu Petru Berislaviću."

 

Sigurni smo da ste već zainteresirani pročitati cijelu knjigu, no kako bismo vas dodatno zaintereirali, donosimo još dva nasumična ulomka:

 ~ * ~

"U Trogiru je krajem listopada 1931. godine otvoreno kino. Vlasnik kina bio je poduzetnik Frane Kalebota koji ga je nazvao svojim prezimenom – kino Kalebota. Prema izvještaju Jadranske pošte, interijer kina bio je moderno uređen. Imao je finu čekaonicu i dekoriranu projekcijsku salu. Mogao je primiti do 250 ljudi. Kada je kino otvoreno, projekcije filmova nisu imale tona. Prvi film koji je prikazivan u kinu bio je Prodane kćeri u produkciji Metro-Goldwyna..."

 

  ~ * ~

"Najreprezentativniji ugostiteljski objekt u sklopu istoimenog hotela u Trogiru bio je kavana restoran Central vlasnika Bože Tironija. Objekt se nalazio u općinskoj zgradi. Ovaj je lokal bio omiljeno mjesto Trogirana, ali i brojnih posjetitelja i izletnika koji su dolazili u grad. Vlasnik kavane je krajem studenoga 1929. godine zatražio od Sreskog načelstva dozvolu za održavanje čajanki za blagdane. Čajanke su se održavale od 17:00 do 22:00 sata. Uz Central, poznati ugostiteljski objekti u Trogiru u međuratnom razdoblju bili su restoran Radovan i kavana Slavija u vlasništvu M. Madirazze..."

 

Ovo su tek četiri kratka ulomka iz podatcima prepune knjige koja će zasigurno postati rado čitana, citirana i neizostavan dio kućnih knjižnica zaljubljenika u trogirsku povijest i baštinu! Svoj primjerak možete nabaviti tijekom FESeTemane trogirskoga libra koja se održava u atriju Muzeja grada Trogira od 25. do 30. travnja (radno vrijeme: pon - pet 9:00 - 13:00, 17:30 - 19:30 te sub 9:00 - 13:00), a na predstavljanju, u utorak, 26. travnja u 19:00 sati u Galeriji Cate Dujšin Ribar bit će dostupna po sniženoj cijeni.

 

 Želite li znati više (primjerice - što su o knjizi rekli njeni recenzenti, od kojih se poglavlja sastoji i sl.) kliknite OVDJE.

 

 Ovim prilogom želimo vam sretan Dan hrvatske knjige koji se obilježava 22. travnja! 

 

 

Zahvaljujemo autoru, dr. sc. Marijanu Čipčiću i nakladniku,
Muzeju grada Splita na dozvoli za objavu fotografija i ulomaka teksta.

Ne zaboravite podijeliti ovaj post na društvenim mrežama ☺

 

 

Dvije rijetke fotografije Trogira iz knjige "Koludrice na zidinama grada"

 

Dr. sc. Vanja Kovačić u knjizi Koludrice na zidinama grada - Benediktinski samostan sv. Nikole u Trogiru (Književni krug Split, 2019.) osim izuzetno zanimljivog, informativnog i poučnog teksta nastalog kao skup saznanja iz provedenih konzervatrorskih i arheoloških istraživanja crkve sv. Nikole u Trogiru, donosi i saznanja iz  arheološkog i urbanističkog konteksta jugoistočnog kvadranta Trogira, u kojemu su bile smještene značajne crkvene institucije poput Biskupije i benediktinskog samostana sv. Ivana Krstitelja.

Osim toga, dr. sc. Kovačić u knjizi ilustrativno donosi zanimljive fotografije, od kojih smo za ovu priliku odabrali dvije za koje smo sigurni da će svim ljubiteljima stare fotografije izvući osmijeh na lice i pokazati ovaj komadić grada iz jedne nove perspektive... Originalne fotografije se čuvaju u Konzervatorskom odjelu u Splitu, a za ovu priliku donosimo njihove preslike iz knjige:

Poljana južno od crkve sv. Ivana Krstitelja tijekom rušenja Biskupije, Fototeka Konzervatorskog odjela u Splitu, str. 147.

Zgrada Biskupije prije rušenja, 1902., Arhiv Dyggve, Konzervatorski odjel u Splitu, str. 144.

Možda je baš ova knjiga vikend - literatura kakvu ste priželjkivali! Nažalost, svoj primjerak ne možete nabaviti jer je knjiga rasprodana odmah po objavljivanju, ali zato možete provjeriti ima li je vaša najbliža knjižnica... 

Junaci Vladine ulice

Na Trogir Time Travelu najčešće kroz vrijeme putujemo slikom - fotografijom. Danas imamo sjajan povod da se u trogirske 60-e i 70-e vratimo ne samo slikom, već i riječju. Naime, sutra, u srijedu, 10. travnja u 19:00 sati u Galeriji Cate Dujšin Ribar održat će se predstavljanje knjige novinara i publicista Vlade Vurušića koji se, pod naslovom "Obala maršala Tita", prisjetio cijele živopisne galerije trogirskih likova iz navedenog razdoblja, kada je živio na navedenoj adresi, u Šegvićevoj zgradi na današnjoj Obali bana Berislavića.

 Prvi trogirski hipi Aleks, Mare - tajnica u općini, pametnija od svih gradonačelnika koji su se izmijenili, Domeniko Nesrića, Lule, nabildani delikvent Mili Gulišija, Lini Pere prozvani Clarence, baba Luce, teta Roza "arbajterica", milicajac Mile, Mali Kuzma zvani Čvičarska, mesar Buzde, tri kontese, Ludi Mate - jedan od pionira taksiranja u Trogiru, Cure, šjora Marijači, kralj trogirskih galebova Ant(oin)e, ... samo su neki od likova isprepletenih u Obali maršala Tita, knjizi koja je, kako piše Damir Pilić u današnjoj Slobodnoj "sadržajno i tematski bliska Smojinom "Malom" i "Velikom mistu", kao i Fellinijevom "Amarcordu", i koja "upisuje grad Trogir na mapu onih toponima koji su dobili uvjerljivo svjedočanstvo o svom mediteranskom duhu".

Zavirili smo u knjigu i preuzimanjem nekoliko zanimljivih ulomaka odlučili vas nagovoriti da dođete na predstavljanje knjige, da je sami poželite pročitati, ali i da sve zapisane zgode i nezgode proširite svojim vlastitim sjećanjima...

Lini Pere, zvani Clarence, te je zime "dok je bezvoljno prebirao po pustoj Batariji, u jednom rascjepu na Marmontovom spomeniku pronašao, vjerojatno još ljetos tko zna kako zaboravljenu, stiješnjenu kutiju Kenta, u čijoj je foliji bilo utaknuto 200 maraka! Valjda je neki Nijemac tamo ugurao novce da ih zaštiti prije kupanja, a poslije tko zna kako na tu kutiju zaboravio ili više nije mogao pronaći sklonište. Kako bilo da bilo, nekom se božjom providnošću Clarence jednog hladnog zimskog sutona sagnuo i iz nepoznatog razloga iščeprkao njemu još nepoznat sadržaj koji ga je potom raspametio: "Ko da mi je neki glas govorija, Pere  pogledaj tamo" - znao je prepričavati taj događaj po sto puta. Bio je toliko sretan da nije znao ni bi li to nekome kazao: velik je to novac pa bolje da šuti... Ali jezik ga je svrbio da to ispriča prvom kojeg sretne, pa je tako i bilo... već do Dnevnika svi su znali za Clarenceov dobitak. Pošto Clarence nije bio nešto radišan, ovaj mu je Božji dar otvorio nove životne perspektive i samo učvrstio stavove o radu, pa od tada sve polaže u puku sreću: stalno zagleda u sve rascjepe ne bi li pronašao još kakav zamotuljak s puno novaca... Nadao se da će netko izgubiti novčanik. Zato je bio izvan sebe kada je mali Leo pronašao izgubljeni novčanik nekog Poljaka s tri tisuće maraka i odnio ga miliciji, a onda je o Leu pisala Arena i dala mu nagradu za podvig godine. Clarence je žmirkao svojim štraločavim očima i molio Boga za još jedno takvo čudo, jer on neće bit ´taki glupi cukun, ka ti mali imbecil, da vrati novce, jer šta stranac nije pazija.´"

Foto: Nenad Gattin, 1969. | Muzej grada Trogira

"Kada sam u školskom udžbeniku iz prirode i društva imao zadatak da u okvirić upišem što piše u mom parku, ja sam, kao i većina mojih školskih kolega napisao "Herojskim sinovima grada Trogira palima u NOR-u", jer je to bio jedini natpis u mom parku, na spomeniku palim borcima. Naša se učiteljica Dinka prvo iznenadila, zatim rastužila pa se počela smijati, ali nikome nije dala minus i kazala nam da u parkovima obično piše "Ne gazi travu"."

Izvor: Muzej grada Trogira

"Drug Tito se uputio prema kuli Kamerlengo gdje mu je pripremljena marenda - mlada vlaška janjetina. Pomno se danima birala janjad u odabranim stadima po Dogradama, Ljubitovici i Boraji, s kojom je isto bilo skandala. Odabir je pao na stado lukavog Cure iz Boraje koji je, kad su došli trogirski općinari u službenom zelenom Peugeotu tražiti za Tita janjetinu, kazao: "Ako je za Tita onda evo mukte! Neću valjda Titi naplatit!" Dogovor je brzo pao. Odvezeno je desetak Curinih janjića... No, kad je Tito otišao, Cure se uputio u općinu za novcima. Otamo su ga brzo otpravili je, kazala je Marta, šefica financijskoga, da ništa ne zna o tome. Dolazio je Cure još dva puta, kara se s njima: "Vi ćete meni blago satrt, izist, a ja da plaćan! Ko je to vidija!..." Palo je puno beštimi... U žaru borbe su se Cure, tajnik općine Zvone i šofer Jerić, koji je bio poklopac svakoj općinskoj svađi i skandalu, zajapurili, radili "žmorfije" pa poslali kvragu državu i tko ju je stvorio, a u jednom trenutku i Tita, točno ispod njegove crno-bijele fotografije. - Jebenti Iruda i tebi i Titi, zapela ti janjetina u grlu, dabogda. Udavija se. Meneka si naša zajebavat, - bjesnio je stari, prkosni Cure. - I ti i Tito mi morete puvat, - sav crven u licu vikao je Zvone, a da nitko od prisutnih nije primjetio taj neprikladan termin... 

Ali nije Cure mulac. Vratio se on, ponovo, s pojačanjem, za koji dan...

...Malo je falilo da polete šake... - Pa reka si da je mukte kad je za druga Tita! - vikao je mladi sekretar. - Je, za Tita je mukte! Za Maršala! Šta san reka nisan poreka. Nisam pizda. Ali nije bome za vas! Asti, vi bi jili na račun Tite, pa bi i vi mukte. Nemere tute bit tako,  ... Titi u redu! A koliko je Maršal poija, pa nije više od jednog janjca! ..."

iz hemeroteke Muzeja grada Trogira

Kada je Juri iz Pasika, mladiću s najdužom kosom u Trogiru, uručen poziv za Ulcinj, cijeli je grad bio uzbuđen, a posebno trogirski brijači. Ošišati Juru bilo je pitanje obrtničke, cehovske časti. Toliku kosu nisu imale ni neke ženske u gradu. Kad bi Jure raspustio svoju kosu, koju je doduše prao rjeđe nego svoje izblijedjele Rifle koje je stalno nosio, babe bi se križale, cure bi zavidile, stari ljudi bi se snebivali, a mi maštali o tako dugoj kosi, tapšali ga i govorili da je isti Robert Plant...

Emisari brijača pohodili su Jurinog oca i mater nudeći svoje usluge: "Ošišaćega, biće ka nov!", a onda, dan-dva prije nego će se uputit na odsluženje, Jure je iz kuće izašao blijed i zahrvavljenih očiju. Bio je na pola puta između samoubojstva i bijega preko granice. No bilo je jasno - ide se šišati. Glas o tome pronio se gradom poput munje. Pola je popodnevne smjene škole Ivo Guina "picalo" skupa s podvornikom Kirnjom, pa su se satovi odužili jer nije imao tko zvoniti kraj sata, a nekoliko nastavnika se prošetalo da vidi to čudo jer su se godinama tukli s Jurom oko dužine, ali i čistoće kose. Jure je šutke, kao posrani golub, tjeskoban i čeznutljiv u svojoj patnji, prolazio gradom dok mu je vjetar nosio raspuštenu i svježu kosu, koju su mu netom oprale mlađe sestre. Trogirski su rokeri bili potreseni, stari partizani ironično pokazivali motima škare i radili "caka-caka", nekoliko je utučenih cura pustilo suzu, a mladići koju su nedavno odslužili vojsku, suosjećajno mu slali riječi utjehe... 

Na kraju se zaustavio pred Rajkovom brijačnicom. Izabrao je baš njega, na bijes Zulima i ostalih brijača. Kad je Jure stupio u brijačnicu nastao je muk... Toliko se ljudi natiskalo u radnju da je Rajko jedva imao mjesta za rad... Jure se nije šišao skoro četiri-pet godina, možda i koju godinu više, od onog dana kad je čuo i vidio svoje omiljene The Mamas and the Papas! A sada je zbog glupe vojske i obrane samoupravne domovine, koju mu se uopće nije branilo, trebalo uništiti sve godine truda..."

Izvor fotografija: ebay, AP

"Za njih se pričalo da su sa svojim bogatim ocem bili među rijetkima koji su pozdravili zagodnetng engleskog kralja Edwarda VIII koji je 24. kolovoza 1936., ni osam mjeseci nakon što je u siječnju postao kralj najvećeg svjetskog imperija i svega četiri mjeseca prije nego će se odreći prijestolja, u pratnji tajanstvene lady Wallis Simpson "ariva" na svojoj stometarskoj jahti The Nahlin u Trogur. Taj boravak na Jadranu bio je zlokoban za britanski Imperij. Zbunjeni i zgođušni engleski kralj i prpošna i nasmijana američka raspuštenica tada su, kažu legende, upravo s te mlađahne tri nasmijane, pristojne i staromodno ali besprijekorno odjevene kontese popili kavu na središnjoj gradskoj pijaci, kod katedrale svetog Ivana. One obučene kako i priliči kad susretneš neočekivani kraljevski par iz bajke, a oni opušteno i sportski, kralj s lulom u gubici i fotoaparatom u ruci. Navodno je uštogljene kontese, koje su vrlo često uvijek uz naklon bojažljivo izgovarale s razvučenim mekim trogirskim naglaskom "Your Majesty", tadašnji kralj i uslikao, veselo uzvikujući "Cheese!", dok je Wallis širokog osmijeha srdačno dobacila, kažu, "Oh, Eddie"."

"Svaka je uspomena vrijedna onoliko koliko se netko drugi, dalek i nepoznat u njoj pronašao, u njoj prepoznao situacije, odnose i osobe koje odmah spontano počinje razrađivati i dograđivati vlastitim uspomenama, vlastitim iskustvom", piše Ivo Žanić u pogovoru. Sigurni smo da ćete dolaskom na predstavljanje knjige Obala maršala Tita čuti, pronaći, prepoznati situacije, odnose i živopisne trogirske likove i spontano ih početi dograđivati vlastitim uspomenama...  - Ne zaboravite - Galerija Cate Dujšin Ribar, srijeda, 10. travnja 2019. u 19:00 sati!

I... "neka ništa ne brinu oni koji nisu odrasli ni na mjestu ni u vremenima na kojima je to obavio Vlado; u knjizi je sve taman i za njih...".




Nadamo se da ćete svoje uspomene podijeliti s nama u komentarima na Facebook stranici,
kao i da ćete, ukoliko vam se svidio, podijeliti ovaj post na društvenim mrežama:

Zavirili smo u knjigu prof. dr. Iva Babića "TROGIR - Grad i spomenici"...

... i pronašli niz fantastičnih starih fotografija Trogira koje se čuvaju u privatnim kolekcijama, Muzeju grada Trogira
i fototeci Konzervatorskog odjela u Splitu. Od cijelog niza, odabrali smo njih deset:

Poljana zvana Obrov... | I. Babić: Trogir - Grad i spomenici, str. 13.

Foša na pazarni dan na blagdan sv. Ante | I. Babić: Trogir - Grad i spomenici, str.16.

Bačvarska radionica na otvorenom; fotografija iz prve pol. 20. st. | I. Babić: Trogir - Grad i spomenici, str. 51.

Glavna gradska ulica krajem 19. st. ... | I. Babić: Trogir - Grad i spomenici, str.64.

Dvorište Male palače Cippico | I. Babić: Trogir - Grad i spomenici, str. 232.

Crkva sv. Mihovila na zapadnom rubu predgrađa u Pasikama | I. Babić: Trogir - Grad i spomenici, str. 386.

Crkva sv. Mihovila nakon bombardiranja 1944. | I. Babić: Trogir - Grad i spomenici, str. 388.

Sjeverna strana crkve sv. Duha | I. Babić: Trogir - Grad i spomenici, str. 413.

Južna strana crkve sv. Duha s otvorima probijenim na južnim gradskim zidinama | I. Babić: Trogir - Grad i spomenici, str. 413.

Nekadašnji trijem ispred Sv. Barbare / Sv. Martina - Ć. M. Iveković, 1910. | I. Babić: Trogir - Grad i spomenici, str. 434.

Koliko god su fotografije zanimljive - i koliko god govore tisuću riječi - tek kada započnete
s čitanjem ove knjige - uvidjet ćete da je jednako tako zanimljiv i tekst!

Uistinu, bez pretjerivanja.

:)

Knjiga Trogir - Grad i spomenici knjiga je koju bi svaki istinski ljubitelj i istraživač kulturnog blaga Trogira trebao imati u svojoj privatnoj knjižnici. Ovo je prava trogirska enciklopedija iz koje, svakim novim čitanjem i prelistavanjem, možete saznati nešto novo. Ukoliko još nemate najnoviju knjigu prof. dr. Babića, možete je nabaviti u Muzeju grada Trogira - predstojeća FESeTemana trogirskoga libra (klik na link za više informacija) - tradicionalni festival knjiga trogirskih autora, izdavača i knjiga s trogirskim temama, koja će se održavati u atriju Muzeja grada Trogira od 19. do 28. travnja 2017. - idealna je prilika za to...

*****

Prof. dr. Babić na početku svoje nove knjige, u izdanju Književnog kruga Split i Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika Split, određuje prostorni i vremenski okvir nakon čega započinje uvijek zanimljivo putovanje kroz vrijeme po trogirskoj spomeničkoj - profanoj i sakralnoj baštini. Krenuvši od sjevernih gradskih vrata s ostacima bedema i stražarnicom nižu se poglavlja o ostacima južnih gradskih zidina, tvrđavi Kamerlengo, kuli sv. Marka, Glorijetu i Batariji, komunalnoj palači, loži, tornju gradskog sata s crkvom sv. Sebastijana, cimatoriju, ... Potom slijede poglavlja o palačama i kućama te perivoju Garagnin-Fanfogna. Dio o profanim spomenicima grada završava pričom o mlinicama. U dijelu o sakralnim spomenicima autor piše o katedrali sv. Lovre, samostanima i crkvama sv. Ivana Krstitelja, sv. Nikole, sv. Petra, sv. Mihovila i sv. Dominika, o crkvi Gospe od Anđela/sv. Franje i nekadašnjem franjevačkom samostanu, zgradi i crvki bratovštine sv. Duha, nekadašnjim crkvama sv. Stjepana i sv. Roka, ruševinama crkve sv. Marije od trga, ostatcima crkve sv. Lava, crkvama sv. Barbare, Gospe od Karmela i Svih Svetih. Nakon crkvi smještenih u samoj gradskoj jezgri Trogira, prof. dr. Babić bavi se sakralnim zadnjima na Čiovu - crkvama Gospe pokraj mora, sv. Andrije, sv. Petra, sv. Nikole, sv. Jakova, sv. Lazara, samostanom i crkvom sv. Ante na Dridu te dominikanskim samostanom sv. Križa.

*****

Nekoliko fotografija Trogira s jednog krstarenja Jadranom 1901. godine

Od 19. travnja do 7. svibnja 1901. godine Jadranom je krstarila jahta Grace Darling. 

Na njoj su plovili 51. francuski premijer Pierre Marie Rene Waldeck-Rousseau i njegova supruga te Gaston Menier i njegove kćeri. Na svojem su krstarenju posjetili Pulu, Rijeku, Opatiju, Zadar, Šibenik, Salonu, Split, Hvar, Dubrovnik, ... ali i Trogir. Fotografije navedenih mjesta objavljene su u knjizi Quelques jours de croisière dans l'Adriatique, 19 avril - 7 mai 1901 : à Mme Waldeck-Rousseau. Zahvaljujući digitalnoj zbirci Gallica Nacionalne biblioteke Francuske, imamo priliku pokazati vam one iz Trogira: 

Izvor: Gallica

Izvor: Gallica

Izvor: Gallica

Izvor: Gallica

Izvor: Gallica

Ako vam se sviđaju ove fotografije, podijelite ih s prijateljima: